Romantičar, fotoreporter, kuhar i obožavani djed trajno je zabilježio svojim vremenskim strojem starinsku kuhinju, pružajući istovremeno i izazov mladim generacijama da nastave kuhati po njegovim <a href="http://www.coolinarika.com/klub/Pinac/recepti/">receptima</a>. Svojim <a href="http://www.coolinarika.com/klub/Pinac/clanci/">člancima</a> i <a href="http://www.coolinarika.com/klub/Pinac/slike/">slikama</a> nas informira i popravlja raspoloženje.

Podravka ambasador

Penzioner - kuhar

Sva prava zadržana

Sudjeluj u istraživanjima

Gamifikacija omogućena

Cool chef

Hrvatska

Muško

<para>Neznam dali vama fali naša redovna rubrika "Uskoro slave rođendan" pomoću koje svaki dan vidimo tko od naši col-prijatelja slavi, pa mu onda lijepo čestitamo i meni je to jako simpa, a prema reakcijama onih kojima se čestita i njima je drago da ih se netko u ovoj sveopćoj gužvi i ludnici  sjeti. Uz česdtitku i malo cvijeća i nešto za nazdraviti i eto mala pažnja za prijatelje. No već viš od deset dana stoje zamrznuti "slavljenici" kojima je valda dobro jer ne stare, njima rođendan stoji i ne miče se, pa molim nekoga iz Uredništva ili tehničke službe, da taj mali problemčić riješi.</para><para>NIJE PRVI APRIL !</para><para>Hvala na razumijevanju i pomoći da opet imamo svoju omiljenu rubriku.</para><para/><mediaobject>
  <imageobject>
    <imagedata fileref="http://s17.rimg.info/54530fd1637bee0fb61b9a90fb3b8d8f.gif"/>
  </imageobject>
</mediaobject>

"Uskoro slave rođendan" !

<para>Kao prvo evo broj mojeg mobitela: 091 195 1414 .</para><para>Zašto sam ga napisao ? Neću dužiti i mnogo objašnjavati, ali recimo idem kod kćeri u Dugo Selo, imam malo vremena i možda bi skoknuo kod Jadranke na kavicu ? Ali gle vraga od moje Coolfrendice nemam broj telefona i kako da stupim s njom u kontakt. Ili odem slućajno u Rijeku, Split, Zadar, Varaždin i tamo ima mnogo colinara sa kojima bi se čovjek želio vidjeti i konkretno i upoznati, a ne samo virtualno poznavati nekoga ! Ili recimo u Rijeci ima nešto povoljno za kupiti, a u Zagrebu nema, ja lijepo nazovem frendicu i zamolim je da mi to kupi ! Kaj to nebi bilo super ? Pa stoga  molim ako želite da mi moji Cool frendovi sa privatnom porukom ili na moj mobitel pošalju svoj broj mobitela, kako bi se i za neke druge stvari mogli dogovoriti, raspitati se o nećemu iz vašeg grada, ustvari ima stvarno jako mnogo mogućnosti da se na taj način bolje upoznamo, da jedan drugome pomogne na neki način, ustvari tada bi naša velika obitelj bila puno bolje povezana i postala na neki način i intimnija.</para><para>Neznam dali sam dovoljno objasni moj prijedlog, ali nadam se da ste skužili bit iste i ako mislite da je to dobra ideja, idemo na neki način probati to objaviti svojim prijateljima. Ja sam tu poruku htio poslati svojim prijateljima, ali kako sam ja poznat po svojoj "kompjuterskoj genijalnosti" nisam znao kako im poslati poruku. Može mi netko i napisati kako slati poruku svim col prijateljima.</para><para>Nadam se da se može ovo komentirati, pa molim zainteresirane da se jave i kažu svoje mišljenje o mom prijedlogu. Hvala na pozornosti, a moje frendove sa colke  molim tko želi da mi pošalje broj mobitela sa imenom i imenom koje koristi na Coolinarici.</para><para>Hvala pozdrav i puse svim ženskim frendovima.</para>

TELEFONSKI KONTAKTI PRIJATELJA !

<para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="dbe427b8-640e-11eb-9dd2-0242ac120059" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e0ea6a38-640e-11eb-8e7f-0242ac120035" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="dbc03984-640e-11eb-b598-0242ac120035" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Nekako u dopisivanju vidio sam da Smiki zivi u Engleskoj, pa sam joj napisao da cemo mi (baka i dida Pinac) biti u aprilu u Londonu i da ukoliko postoji mogucnost da bi nam bilo drago da se sretnemo i upoznamo. Nije trebalo vise od dve-tri PP i dogovoreno je da se javim i dam adresu kad stignem kod kceri u London. Smiki i Sasa su odmah reagirali i pozvali nas u svoju kucu, ali kako smo mi ovdje bez auta, pomalo se i teze krecemo i neznamo bas pronaci najbolje puteve do njih, zamolili smo ih da oni dodju kod nas "na bucnicu upoznavanja". Odgovor je bio kako to samo prilici Smiki. OK dolazimo u nedelju 24-og oko 6 sati.</para><para>Dogovoreno ostvareno nasli smo se svi zajedno , zato sam napisao na "neutralnom" terenu, jer smo i mi bili prvi puta kod kceri. Od prve su nam svima "sjeli" Smiki i Sasa, jer su vrlo dragi,simpaticni,jednostavni i dragi ljudi, kao to coolinari i trebaju biti, a vrijeme druzenja je proslo kao u lijepom snu, ali puno prebrzo. Ispricali smo se kao da se znamo sto godina, Sasa "stari roker" je rekao da on od Colinarike ima samo lijepu (u sto smo se i mi uvjerili ) i dobru kuharicu i dobra jela, a da je on sofer po zapovijedi i kud Smiki zeli on vozi. Mislim stvarno jedan prekrasan mladi par, sa divnom djecom, jasno da smo pregledali slike, a i nasa unucica Avica je bila odusevljena sa nasim "nazovimo gostima" jer nakon par minuta oni to vise nisu bili , nego su bili kao clanovi obitelji.</para><para>Evo zasto ja stalno govorim kako mi je Coolinarika jasno uz neospornu pomoc i podrsku "MAME PODRAVKE " promjenila zivot, jer upoznati diljem svijeta tako divne i jednostavne ljude nebi bez Colke bilo moguce. Zato smo odmah rjesili i jos neke "nepoznanice" , saznali smo da je Sasa obecao slijedece godine dovesti Smiki na druzenje u Koprivnicu, dobili su "domacu zadacu" da nas obavezno posjete u Zagrubu, jer niti jedan ods njih jos nije bio u Zagrebu, a bogme se u njemi ima kaj vidjeti.</para><para>Smiki i Sasa su dosli na motoru i to takodjer pokazuje njihov i pomalo avanturisticki duh, makar imaju i auto oni su se odlucili za motor, a bili smo i malo zabrinuti jer je prilikom povratka pocela padati kisica, ali stari "cestovni vuk i bajker" nije imao problema s putem kuci. Neznam dali ce se slikice moci spustiti u clanak, zadnji puta nisam mogao, ali ima slika i ja cu ih postaviti pojedinacno kako sam i rekao. Sasi sam rekao da promovira novu modu voznje motora u kucnim slapama, hahahaha, a suvozacica nije imala nista protiv.</para><para>Mozda nisam napisao nesto previse o nasem druzenju, ali dojmovi se jos nisu slegli, jos osjecam uzbudjenje od druzenja jucer, ali bumo mi to nadoknadili pri slijedecem sastanku. Ujedno su Smiki i nasa kcer razmjenile telefonske brojeve i zele se druziti, pa i stog aspekta vidite kako su nasi "gosti" prekrasni i jednostavni ljudi (zaboravih napisati lijepi i mladi )<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e0ea6a38-640e-11eb-8e7f-0242ac120035" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Puno vas pozdravlja vas "motoristicki" reporter dida Pinac iz Londona.</para><para>Evo kao i zadnji puta posatvim jednu sliku i dalje vise nemogu postavljati slike sa radne povrsine, a u galeriji jos niisu jer nisu bile na Colki. Sory postaviti cu nesto slika pojedinacno u vezi druzenja.</para><para>Pogledajte kasnije kad procitate clanak !</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="dbc03984-640e-11eb-b598-0242ac120035" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para>

PONOVO ZAHVALA COOLINARICI I "MAMI PODRAVCI"

<para>Na slici se vidi London eye cija je izgradnja pocela 1998 godina, a zavrsdila u martu 2000 ? Dakle super brzo izgradjen, kao sto i sada super brzo zaradjuje ulozeni novac. Inace kotac koji se vrlo polako okrece i cijeli dan ne stane, a ulazi se i izlazi u kabine za vrijeme voznje, koja traje pola sata. Inace kotac je visok 135 metara sa mislim trideset kabina u koje stane po 20 ljudi. Pogled iz kabina je stvarno fantastican, pogotovo za lijepog vremena, jer se stvarno vidi cijeli London, a u najvecoj blizini su stvarno najpoznatije gradjevine Londona, koje svaki turista obavezno mora posjetiti. I sam izabrani polozaj London eye je genijalno izabran, vjerojatno upravo zbog blizine tih tradicija \londona, a jasno da je najblizi Big Ben i Westminster bridge koji normalno vodi prema Westminster Abbey. Prekrasno se vidi i Buckingham Palace, kad kabina (jaje) dodje na najvisu tocku, ustvari , pogotovo ako imate dalekozor ili vrlo kvalitetnan fotoaparat sa super zumom, mozete sve vrlo lijepo vidjeti i uslikati. Kao izabrani polozaj , mislio sam da turist kad izadje iz podzemne ilazi stepenicama van i odjednom se ispred njega u svoj svojoj ljepoti i velicini pokaze Big Ben, a zatim sa skrena na Westmonster bridge i predje se Temza ta se odmah dodje do London eye. Kad sam govorio o brzom vracanju ulozenog novca u gradnju je utroseno 70 miliona funti, ali moje skromno misljenje je da se je taj novac vratio najkasnije nakon tri godine od gradnje. Naime od 10 ujutro do pola devet navecer, pred ulazom u London eye su konstatni redovi, koji puta (za vrijeme vikenda i blagdana) se ceka i po dva sata, a najniza cijena za djecu je 16 funti, penzionere 20 funti, a za sve ostale 35 funti. Svaka od kabina se okrene u dan dvadeset puta u svaku kabinu stane 20 ljudi, pa probajte izracunati koliko se u jednom danu zaradi novaca ? Upravo na tim brojkama i neprestanom redu ispred London eye i gradim svoju teoriju, buduci da turista u Londonu ima ogroman broj, kako pojedinaca tako i grupa, a i stanovnici UK su redoviti posjetioci Londona i njegovih tradicionalnih vrijednosti. Jasno da je i ulicna prodaja suvenira razgranata do neslucenih razmjera, ali nigde nema pritiska ili napadanja stranaca i turista. No cijene na tom mjesti su i do pet puita vece nego u gradu i ostalim prodavaonicama suvenira. Na primjer telefonska govornica kao magnet za frizider kosta cca 2 funte, a u blizini London Eye se krece oko 8 funti ?</para><para>Uglavnom isplati se platiti (mi penzici 20 funti) i vidjeti ono sto smo vidjeli, jer je ta gradjevina stvarno nesto sto treba vidjeti i treba se u toj kabini provozati i uslikati prekrasne fotografije za uspomenu. Evo toliko za vas od vaseg londonskog reportera dide Pinac.</para><para>P.S. Neznam zasto mi vise ne zeli dodavati slike u clanak, pa cu morati postav iti slike pojedinacno. Sory !<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c5bd9a8c-640e-11eb-b577-0242ac120064" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para>

LONDONSKA ATRAKCIJA - LONDON EYE

<para>Tak fino , polahko, počne skleroza, najprije v zubima paradentoza,</para><para>Pak onda uz muke i tešku vezu od socijalnog dobiš protezu.</para><para>Na glavi polahko kosa otpada, al zato ti rasteju brki i brada,</para><para>Na kraju nekaj zaštopa ti vuha, niš nikog ne razmeš čisto si gluha.</para><para>Celi dan iščeš kuda kaj deneš, jer sve pozabiš čim se okreneš.</para><para>V kolenu škripi kaj da je hrđa, a kičma ti bude sve tvrđa i tvrđa,</para><para>Ruke ti drhćeju, noge otiću po stoti put baš pričaš istu priču.</para><para>V križima išijas vu kuku artritis, v crevima sraća vele kolitis</para><para>V plućima svira kakti trombente, trbuh ti raste kaj da nosiš dete.</para><para>Koža ti gruba kaj šmirgl papir, na licu bore kak da si vampir.</para><para>Kaj seksa se tiće i tu sme slabi, vu tih se leti to opće ne rabi,</para><para>nigdo za tobom se nebu okrel, a gdo se okrene - bogmeš je skrenul.</para><para>Škodi ti slano, nemreš jest masno, si te špotaju ak prdneš glasno.</para><para>I zato su zmislili te staračke hiže, da starost mladima tlaka ne diže.</para>

SVAKI DAN NEŠTO NOVO !

<para>Gdje je nestao Zagreb</para><para>U Zagrebu više ne živim i zato mi je žao. Stari Zagreb često snivam kada sam mu sebe davo !</para><para>Gdje su ruže s Cvjetnoga trga ? Stare čage "moja špica"? Zvonki korak s gornje grada nasmješena sretan lica?</para><para>Gdje su nestali pereci ? Gdje su dečki ? Gdje su cure? Pušlek cveća iza leđa i čekanje ispod vure ?</para><para>Gdje su Savske plave vode ? Gdje su starinski dućani ? Tajni poljupci u mraku i šestinski kišobrani ?</para><para>Dal još drnda uspinjača- odjednom mi nešto sine. Dal se vožnja liftom plaća neboderom u visine ?</para><para>Dal još svira dobar trio na balkonu u kavani ? Dali je na Dolcu gužva i štandovi načičkani ?</para><para>Dal Maksimir još miriše, kao kad smo bili mladi ? Vjetar dal platane njiše "Medvjednica" dali radi ?</para><para>Dal tuguju zamnom vrbe u dvorištu iza škole i pjevaju noću cvrćci u Zajčevoj kad se vole ?</para><para>Sjetim se i one klupe, kad su na nas zvjezde pale, gdje sam jedva tupim ključem urezivo inicijale !</para><para>Mladost ode poput vode i propuste ne oprašta i kad sklopim oči stare ostaje mi samo mašta.</para><para>Sve prolazi, sve se mjenja i zato mi dođe žao,. Kako li je lijepo bilo kad sam o svem manje znao.</para><para>Nema više "ljubim ruke". Poštovanja. To me dira.Ni gospode nema više. Nema starih kavalira.</para><para>U Zagrebu ja sam rođen. Bog je dao  tu mi sreću. Kako li je nekad bilo, zaboravit nikad neću.</para><para>  Zagreb živi nikad brže i mjenja se svakog trena, a od mojeg "starog grada" osta samo uspomena.</para><para>Sve je manje purgeraja.... Ni boema nema više., Sve je više kupleraja !<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="1a03a344-640e-11eb-af80-0242ac120031" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Tražio sam tko je autor, ali nisam mogao naći, šteta. Pozdrav onima kojima Zagreb nešto znači.</para>

GDJE JE NESTAO ZAGREB ?

POPEČCI BEZ FRIGANJA U ULJU

SNJEŽNA JAJA !

<para>
  <ulink url="https://www.youtube.com/watch?v=wngsYBHjbR0%C2%A0">https://www.youtube.com/watch?v=wngsYBHjbR0 </ulink>
</para><para>Evo i link filmića, pa samo kliknite na njega i malo uživajte u duhu Božića kojeg u Brooklynu stvaraju Taljani, a vrlo je interesantno i jasno ima dosta kuća jedna pored druge, čiji vlasnici ili stanari niti neznaju da dolazi Božić. Kad bi mi naše kuće tako uređivali, mislim da bi slijedeći mjesec pali u nesvjest kad bi nam došao račun za struju. Ali onaj tko ima ovakovu kuću sigurni budite da ima para za sve to, pa i da plati ljude koji su sve te lampice i ostale ukrase postavili i jasno da to treba kasnije skinuti i pospremiti, ali ugođaj je fantastičan. Masa turista, ali i stanovnika New Yorka dolaze pogledati ovu divotu, pa evo zahvaljujući vašem "bruklinskom reporteru" možete i vi pogledati besplatno, hahahaha</para><para>SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ I SRETNA NOVA GODINA !</para>

DOLAZI NAM BOŽIĆ !

<para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="dfb3d0da-640b-11eb-9184-0242ac120025" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e17e64e8-640b-11eb-b8f1-0242ac120065" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e20a508e-640b-11eb-846c-0242ac120019" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e0c6b550-640b-11eb-927f-0242ac12002f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="df4f4516-640b-11eb-85e1-0242ac12004b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Kao i svake godine nakon odlaska iz lječilišta, ja iznosim svoje utiske bez ikakovih namjera bilo koje vrste, samo želim eventualno svojim viđenjima, možda pomoći nekome da se nešto malo popravi i uredi kako bi korisnici lječilišta i turisti mogli imati još kvalitetnije i ljepše odmorište za svoj boravak u Velom Lošinju. Napisati ću ono što sam opazio, bez podilaženja ili kritike bilo kome, a nadam se da mi osoblje neće zamjeriti na ovom članku, jer njihova uslužnost, kvalitet rada , široki osmjeh, ruke dobrodošlice i lijepa i topla riječ uvijek i svuda vas prate.</para><para>Idemo početi od najvažnije stvari na svijetu, a to je jasno hrana. DORUČAK - ocjena 5. Za doručak je švedski stol (mi bumo otišli kad Šveđani dođu) na kojem ima sve što srce poželjeti može za goste od 1 do 100 godina (namazni sir,putar,pekmez, med, ,paštete, topljeni sir,razne vrste jogurta,pudinga, šunke, razni naresci kobasica, pršuta, nekoliko vrsti sireva, kravlji sir i vrhnje, pečena i kuhana jaja,pečene i kuhane hrenovke, senf,hren, kečap, parmezan, čokoladni konfleks, zobene pahuljica, mješani misli, kroasani od čokolade ili pekmeza, nekoliko vrsti izvanrednih toplih peciva, nekoliko vrsti kruha, voćni sokovi,čaj, kava,kakao, mlijeko te bijela i crna kava ) Dakle stvarno nema što nema, a količine nisu ograničene, pa stvarno nema što da se prigovori. RUČAK - ocjena 5. Za ručak je svaki dan obavezna juha (govedska,paradajzova od povrća ili krem juhe od gljiva, brokule i t.d.) Glavno jelo su šnicli u saftu, pohano meso (piletina,puretina,svinjetina ili riba) uz nekoliko vrsti priloga i najmanje 4-5 vrsti salata (zelena,grah,krastavci,paradajz i zelje), te sezonsko voće. Porcije su obilate, a ako nekome nije dosta uslužno osoblje će vam bez problema dati "repete", samo da gosti budu zadovoljni. VEČERA ima dvije ocjene jedna za raznolikost i kvalitetu je sigurno 5, ali budući se u lječilištu nalazi ja mislim i preko 50 posto djece, te su večere preobilne i preteške ne samo za djecu nego i za starije i bolesne ljude koji su došli da se lječenje. Naime za večeru ima obavezno dvije vrste juhe i nakon toga na bazi "švedskog stola" hrane za drvosjeće ili sportaše koji trebaju vratiti izgubljene kalorije. To je moje mišljenje i zbog toga je za ovakav vid večere (isključivo razmišljajući o djeci)  dobio ocjenu 3,5, jer mislim da bi se o tome moglo razmisliti i prilagoditi večeru za korisnike lječilište, i opet najviše radi djece. I još jedna primjedba, neznam dali je točna ili nije, ali meni se čini da se koristi previše umjetnih začina i sosova, a sezona je i povrća ima stvarno koliko vam srce želi. Dali je u pitanju financijski efekat ili pomanjkanje radne snage neznam, ali mislim da bi se o tome moglo malo promisliti.</para><para>Ne bi želio ulaziti u vlasničke odnose, ali po viđenom trebala bi jedna solidna financijska inekcija da se određene stvari urede i poprave, a najviše drvene "škure" (zamračnice), prozore, ventilacija u WC-ima, još neki frižider (koji su u raspadanju), te klupice i stolovi u nevjerajtnom i fantastičnom parku gdje bi se korisnici lječilišta mogli družiti, kartati ili sa djecom i unucima igrati društvene igre. Najvažnija stvar je da bi se u krugu lječilišta trebalo ZABRANITI PUŠENJE, jer to je lječilište za djecu koja boluju od astme i dišnih organa, pa nikako nije dobro  da se u objektu puši, a da ne govorim o tome da je park u lječilišti neprocjenjive vrijednosti i da jedna nepažnja ili žar cigarete može sve to upropastiti što se stoljećima uzgajano. A da ne kažem da tu ima i nepokretnih bolesnika i da bi se u takovom strašnom događaju moglo desiti da netko izgubi i život. Zato i apel svim korisnicima PUŠITE IZVAN LJEČILIŠTA i sačuvajte lječilište za buduće generacije.</para><para>Da se puno ne ponavljam , ali osoblje je stvarno vrlo ljubazno i susretljivo, nema što se s njima nemože rješiti počevši od sobarica, konobarica,medicinskih sestara, kuharica sa svojim šarmantnim šefom, doktorima, administracijsko osoblje i jasno na čelu sa svojom upraviteljicom. Nema na svijetu takovih semafora ili promnetnih policajaca koji bi bolje prosljedili i uputili korisnike u njihove sobe, od naših ljubazniš i šarmatnih (nesmijem napisati lijepih jer ovo će čitati i moja supruga), od Danijele, Zdenke i Marije, a sve što u lječilištu štima ko švicarski sat zaslužne su dame (ja sam ih nazvao Margaret Thacher i Angela Merkel), a to su Elen i Gordana. Tako da se sve zna tko za što odgovara i tko što organizira. Kad se već spominje organizacija mora se pohvaliti super novost, da se tokom ljeta svakog petka održavala priredba književno-glazbenih večeri uz sudjelovanje lutkarskih kazališta, pijanista, književnika i t.d. Budući nisam bio cijelo ljeto mogu samo ocjeniti ono što sam doživio, a kruna svih tih večeri je bio koncert kvarteta "Rucner", koji nam je svojim nastupom i muzikom, ja bi rekao za svačije uho ( Stratik, Mozart,Billa Lobos,Dvoržak, Geršvin i Tomislav Uhlik) razgalio dušu svih prisutnih , kojih je bilo u velikom broju. A ambijent vile Elizabet, je kao stvoren za takove ugođaje. Moram spomenuti i sponzore, a to su bili Ministarstvo kulture, Botel Marina, agencija "VAL", TZ Mali LOšinj i lječilište Veli Lošinj na čelu sa sveprisutnom ravnateljicom Renatom Žugić. Nemogu ne spomenuti i "dobri duh" organizacije Branku Đebić, koja je u sažetom i osjećajnom govoru zahvalila svima koji su u ova tri mjeseca pružili velološinjanima i njihovim gostima ugodne večeri. Zadnju večer je bilo proglašenje nagradnog natječaja za najbolju priču o Velom Lošinju ili otok u cjelini, te nešto doživljeno od gostiju. Prvu nagradu je osvojila Đoana Ros iz Poljske, a za muzičku pratnju pobrinuli su se Sanjin Kleva i Stelio Španjol. U žiriju se bili Zoran  Ferić, Roman Simić Bodrožić i Ivica Prtrenjača.</para><para>A mi smo uz lječenje i stalnu brigu o našem zdravlju od naših fizioterapeuta i doktora, koji su se stvarno trudili da nam ugode i usaglase lječenje, kupanje i sunčanje (što isto ulazi u lječenj) te odlaske na doručak, ručak i večeru, uživali i u ljepotama i čistom moru Velog Lošinja.</para><para>Pozdrav od vašeg "bolesnog" reportera dide Pinca.</para><para>P.S. Evo i par slikica sa obješnjanjima uz njih kad ih posebno gledate.<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e20a0b74-640b-11eb-af27-0242ac120026" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para>

VELI LOŠINJ I LJEČILIŠTE

Čitanje nagrađenih radova

<para>U ugodnoj atmosferi i okruženju vile Elizabet u ljetnoj noći stvarno prekrasan doživljaj.</para>

Muzičari zadnje večeri

<para>Jasno da se to nemože bez "pogonskog goriva", a ljubazni domaćini su nas lijepo ugostili.</para>

Druženje i razmjena utisaka

Sponzori i organizatori !

"Zrihtani" nastupaju !

Proba pred nastup kvarteta "Rucner"

<para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="de708150-640b-11eb-a4d2-0242ac120052" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="dda00426-640b-11eb-ae1b-0242ac12001a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="ddd445ba-640b-11eb-83ef-0242ac120059" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>U kafiću "Veli" u Velom Lošinju kojeg su rentirali članovi obitelji i koji su uredili plažu, ugradili četvero ljestava za lakši ulazak/izlazak u more za starije i nemoćne goste, a koji se lječe u lječilištu u Velom Lošinju, te postavili tridesetak ležaljki (20 kuna za cijeli dan), a ukoliko odete u kafić i tamo potrošite više od tridesetak kuna, ugodni domaćini vam neće naplatiti ležalju. Osim ovoga na vrhu plaže nalazi se stolovi i sjedala, koji su u hladovini palminih grana i gdje se korisnici plaže lijepo odmaraju, pokartaju ili odigraju s djecom ili unucima neke društvene igre.</para><para>Tu je i kafić sa vrlo udobnim stolcima i ja ću reći vrlo povoljnim cijenema, jer nalazite se na moru, pet metara od mora i uživate u pogledu na otoke Lošinj, Cres, Krk, Rab i Pag, te  veličanstveni  pogled na Velebit. I sada kad naručite kapućino (9,60 kn.) , ekspeso (7.40 kn.), sok "Pago" (14.00 kn. ????) , 2,5 dcl. mineralne vode u flaši (10.00 kn.) i da ne nabrajam dalje, a ima i za prigristi obilne porcije lignji (25.00 kn.) , sardelica ( 20.00  kn.) i pomfit ( 10.00 kn.), pa gdje toga ima? Jer kad si na samom moru i kad uživaš u takovom pogledu i upijaš miris mediterana te za vrijeme nekih vjetrova i besplatna aero-terapija, onda mi se ćini da su te cijene stvarno minimalne. Ja sam čak mislio da je pola litre točene pive po cijeni od 20.00 kuna prevelika, ali uzevši sve skupa u obzir cijene su stvarno najnormalnije, pa čisto ne vjeruješ da si na moru.  Ali ima i drugih primjera, na malom trgu se nalazi dućan i dvije "tezge" s voćem i povrćem i vidi vraga u dućanu 25 dkg borovnice košta 19.99 kn, na jednom kiosku 25.00 kn. a na drugom udaljenom pola metra 36.00 kn. ???? Takve su otprilike , ako ne i veće razlike u cijeno voća (nektarine dućan 7.99, a vani 40.00 kn.) i t.d. da ne nabrajam dalje.</para><para>Dakle što sam ustvari htio reći, da nije vrag tako crn kako se prikazuje, jer čitao sam da je cijena pizze bila 110 kn. a hamburgera 140 kn., ali to je bilo na Hvaru i mene ništa ne čudi da kava na Stradunu košta 20 ili 25 kuna, a desetak metara dalje u nekoj uličici je normalnih 8 kuna ? Pa tko želi popiti kavu na Stradunu ili pojesti pizzu u Hvaru, neka to lijepo i plati.</para><para>Još sam htio napomenuti da su unajmljivači plaže uredili bazen u kojem je bilo ogromno kamenje i tu se nije moglo hodati, a sada je nasipan šljunkom i djeca uživaju u kupanju u njemu, a na oku su roditeljima i nemoraju brinuti da će se djetetu nešto dogoditi. Osim toga na plaži su besplatni tuševi, kao i WC , što se obićno na drugim plažama duž Jadrana naplaćuje, kako gdje, ali se naplaćuje. I za kraj evo par slikica plaže i okoliše, te ugodan kutak terase kafića u hladovini također palminih grana, pa ako navratite u Veli Lošinj, obavezno skoknite na tu plažu nećete zažaliti, jer je more čisto i bistro, a temperatur mora je kroz cijelo ljeto od 23 - 26 stupnjeva, a ljubazni domaćini vas očekuju otvorena srca.<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e1948c50-640b-11eb-82e8-0242ac12001f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Evo toliko o mojim viđenjima turizma u Velom Lošinju, pozdravlja vas vaš "turistički" reporter dida Pinac</para>

NISU SVI POHLEPNI ZA LOVU !

Pogled na otoke i Velebit sa terase kafića

<para>Ugodna hladovina, jeftina pića i hrana, a pogled na Lošinj, Cres, Krk, Rab i Pag su neprocjenjivi.</para>

Ugodan kutak na terasi kafića/plaže

<para>Tu su ležaljke,stolovi i sjedala u hladovini palminog lišća, sve 5 metgara od mora.</para>

Pogled na plažu

<para>Miran i tihi kutak za klince i klinceze</para>

Bazen za djecu

<para>Danas sam uz meso isprobao neke od stvarčica, koje smo dobili na poklon, a nakon našeg druženja u Koprivnici jasno pod pokroviteljstvom naše "mame" Podravke. Kao prvo sam skuhao "Bakinu juhu", kokošja juha s tjesteninom i povrćem , koja je iskreno govoreći vrlo bliska našim domaćim juhama koje kuhamo kod kuće bez ovih super juhica iz vrečica. Supruga, šogorica i ja smo bili zadovoljni kvalitetom i okusom, jer se prije dešavalo da su sve te juhe bile kao presoljene, neznam zbog čega, ali ovaj okus je sad stvarno super. Prvo BRAVO za "Podravku" !</para><para>Zatim sam uz meso jasno pekao krumpir u pećnici te sam uz svoje začine koristio još i "Vegeta" Mediteran od povrća i začinskog bilja te podravkin "Tvist" za hruskave krumpiriće. Mogu vam reći da su okusi tih pripravaka bili jako osjetljivi na našim nepcima i kroz "diskusiju" za vrijeme ručka, bilo je čak i rečeno da uz ovako super začinjeni krumpir skoro da i nebi trebalo meso ? Iskreno baš sam isprobao pojesti par krumpirića bez mesa uz zelenu salatu i mogu vam reći da se slažem s tim zaključkom "stručnog žirija" od supruge, šogorice i mene. Očito da mi je koristilo iskustvo člana žirija kojeg sam bio član na natjecanju naših prijatelja colinara u pečenju roštilja. Da sam znao "šapnuo" bi nekim natjecateljima da isprobaju ove začine na krumpirićima i da ih ispeku kao ražnjiće ili na roštilju direktno ! Vjerojatno bi to bio onaj jezičak na vagi da im donese pobjedu, jer su stvarno bili svi izvanredni i žiriju je bilo teško donjeti odluku. A uz "Mediteran" i "Twist" sigurno bi imali onu pravu kvalitetu za pobjedu. Zato i drugi puta BRAVO  ZA "PODRAVKU" !</para><para>Još prije sam isprobao i Podravkinu marinadu (ima ih nekoliko vrsta) i u razgovoru sa colinarima svatko ima svog "favorita", moj favorit "Mediteransk marinada" je na moju žalost žalost skinuta s proizvodne trake ? No usprkos tome te su marinade stvarno zadivljujuće, jer osim stvarno izvanrednog okusa, mesu daje takovu mekoću, da ja nisam mogao vjerovati  da je to moguće. I zato i treće BRAVO ZA "PODRAVKU".</para><para>Evo ja sam morao ovo napisati, jer stvarno kad je nešto dobro i očito rađeno na zdravim osnovama, sa izbacivanjem određenih sastojaka koji nisu baš dobri za zdravlje konzumenata, onda to treba napisati nek se zna koga mi imamo za svoju "mamu". Puno pozdrava od vašed kulinarskog reportera dide Pinca iz Zagreba.<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="2d26e420-640b-11eb-b1cb-0242ac120039" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para>

3X BRAVO ZA "PODRAVKU"

BAKINA JUHA OD KOKOŠI S TJESTENINOM I POVRĆEM

<para>Sad mogu detaljnije objasniti naslov ovog članka. Naime kad sam krenuo prema mjestu našeg druženja vidio sam na ulazu svoje kćeri koje me dočekuju ispred vratiju doma, kad im dolazim u posjete, vjerujte da  sam se tako osjećao, jer iz njih je zračilo ono nešto što se može osjetiti i kad ti zaigra srce i imaš osjećaj da si došao u svoju kući svojim najdražima osobama. Naime već sam stotinu puta napisao da smo mi jedna velika obitelj, a jasno da je onda naša "mama" Podravka, kojoj sam i na skupu zaželio da se još stotinu godina družimo (malo preoptimistično za moje godine) a sve to se osjetilo za čitavo vrijeme bez obzira tko je u nečemu pobjedio, a tko recimo izgubio, ali nitko nije izgubio, svi smo mi dobili i ta povezanost je ono što ja osobno, a vjerujem i svi članovi prisutni na druženju, kao i na žalost oni koji nisu bili, to isto osjećamo. Pa šta više treba nego kad pogledam malo slike koje sam snimio i kad vidite ta ozarena lica prilikom susreta, poljupci u zagrljaji, koji traju onoliko koliko je emocija prisutno, a vidio sam da ih je bilo stvarno jako puno, kako bi neki rekli mogle su se rezati nožem. I to se nemože glumiti to su pravi osjećaji to je ono što nas povezuje virtualno, ali još više kada se družimo na ovaj način u Koprivnici ili na bilo kojem drugom mjestu, moram reći na svijetu, a ne samo u našoj lijepoj zemlji. I to je ono bogatstvo za koje moramo biti (nemoramo ali jesmo)zahvalni našem sponzoru Podravci (ne pišem ovo radi "cool zastavice") nego radi stvarnih emocija za sve što nam je pružila u ovih sedam godina. Dvoje novinara me intervjuiralo za lokalne Podravkine novine i prilikom razgovora govorio sam o našim ljupkim i dragim djevojkama u crvenim majicama koje su nas pratile pogledom i ispunjavale sve naše želje i kad sam spomenuo jednu od njih meni posebno dragu ( da se druge ne uvrijede sve ste moje), ali IvanaKV je napisala tako divan  članak kad sam postao cool chef da me je rasplakala i kad sam o tome govorio, knedla se pojavi u grlu, a suza sam izlazi iz oka lijepa i čista kao ti naši mali dragi anđeli čuvari. Pa tko bi to mogao reći, a da mu oči ne zasuze. Djevojke zaslužile ste svako moju riječ pa i mnogo više. Hvala vam od srca.</para><para>Svaki puta na takovim druženjim ostvaruju se direktni kontakti članova Colke i nastaju nove i nove velike i neraskidive veze, koja opet stvaraju nova druženja i nove susrete kojima se svi nevjerojatno veselimo i teško nam je kad njima nemožemo iz bilo kojih razloga prisustvovati, kao i ja na prvih pet druženja u Koprivnici ? Zamislite da sam bio lani sretan što neidem kćeri u New York jer mogu ići prvi puta na druženje, za kojeg nisam imao poima kako to izgleda, ali nakon prvog druženja sve mi je postalo kristalno jasno zašto su ta druženja toliko draga svim članovima i njihovim pratiocima. A posebno su ovaj puta "dragi mozgovi" Podravke i Uredništva ( mislim da je to sve jedno) pogodili sa dovođenjem "Frajli" koje su (osim izvanrednih glasovnih i muzičkih mogućnosti) podigli takovo raspoloženje, da sam osjetio da smo u tom momentu na slavlju nekog događaju u nečijoj obitelji, a ne na druženju ljudi od kojih su se jučer neki prvi puta vidjeli i družili.</para><para>Vidjeli smo ozbiljne face natjecatelja u kuhanju, svi su željeli možda ne pobjediti, ali pokazati ostalima što oni znaju i da vide, probaju na licu mjestra ono što su skuhali, a ne samo preko recepata na našoj Colki. I ja sam bio posebno počašćen što sam pokraj toliko legendi Colke bio izabran u stručni žiri za ocjenu kulinarskih vještina naših članova i makar smo morali proglasiti najboljeg među natjecateljima, ja sam duboko uvjeren da su oni svi pobjednici, jer svatko je imao ono nešto na tanjuru, ali na žalost mi smo morali donjeti odluku i ustvari to nam je i bilo najteži dio posla, jer proba prezentiranog jela je bio najslađi dio našeg zadatka. Zato svi ostali pobjednici nemojte nam zamjeriti, ali drugi puta će biti za "dlaku" bolji netko drugi, ali ponovo naglašavam, da ste ili bolje rečeno da smo svi mi pobjednici.</para><para>Posebno me veseli da je bilo puno mladih , kao i najmlađa učesnica, te mlade curke koje su prštale svježinom, okićene vijencima svježeg cvijeća i nema bojazni za naše nasljednice, Uredništvo i Podravka nemaju brige za budućnost broja članova, kao i ovakovih druženja, jedino što će najvjerojatnije morati iznajmiti možda neko nogometno igralište, koliki će biti interes za naša druženja.A posebno me oduševilo kad sam vidio tri generacije prisutne na našem druženju, što dokazuje ono što kao papagaj pčonavljam, da smo mi jedna velika i sretna obitelj. I zato još jednom veliko hvala našoj "MAMI"  Podravci na svemu što nam je pruižila i što nam pruža.</para><para>Pozdrav vaš "podravski" repoter dida Pinac</para><para>P.S.</para><para>Stavio sam u slike nekoliko izabranih fotki među slike, a sve članove Colke koji žele da im pošaljem slike sa druženja neka mi mailom pošalju svoje mail adrese, kako bi im poslao slike, a ujedno molim i ostale članove Colke da mi pošalju svoje mail adrese jasno sa nazivom na Coolinarici, jer bi želio imati poseban spisak (adresar) isključivo članova Coolinarike. Pa ako vam nije teško javite mi na jednu od mojih adresa zdenko.maricic@zg.t-com.hr ili na pinac2407@gmail.com</para>

VII. DRUŽENJE POD POKROVITELJSTVOIM NAŠE "MAME" PODRAVKE !

<para>Danas je moj dan koji mogu slaviti kao drugi rođendan, jer sam pred pet godina postao ponosni i sretni član moje nove obitelji Coolinarike. Pet godina ispunjenih pisanjem recepata, pisanjem komentara, učestvovanje u raznim grupama, virtualna i stvarna druženja, slikanja i pisanja članaka, te snimanja filmića sa mojih putovanja u Ameriku, stvarno mi je preokrenuo život , jasno na bolje. Trudio sam se dati klasićne recepte, zbog naše situacije nastojao sam dati što jeftinije recepte, ali najvažnija stvar mi je bila da pokušam iz prašnjave arhive izvući recepte naših mama i baka. U ovih 1725 dana upisano je preko 800 recepata, što znači svaka dva dana jedan, a jasno da sam u prve dvije godine dao više od polovice, pa sam na svoje veliko čuđenje izabran za Col chefa u listopadu 2011 godine, dakle nakon nešto više od godine i pol dana članstva. Bilo je i onih kojima se taj izbor nije sviđao, ali svi ostali komentari i riječi podrške, dali su mi "vjetar u leđa" i nastojao sam se držati svog zacrtanog puta i bez obzira na sve ne odustajati od svojih ideja, pa sam nastojao još više sudjelovati u aktivnostima Coolinarike, slikati, pisati i snimati filmiće, pa čak i izmišljavati nova jela, sve za našu veliku i usudim se reći sretnu obitelj. A najviše što mi se sviđa to su naša virtualna, a jasno još više i konkretna poznanstva i druženja, gdje se dese stvari na koje ni u priči nebi povjerovali, ali eto coolinara ima po cijelom svijetu i svi su dobri i dragi i neka takvi zauvijek ostanu. I upravo to je po meni najveća vrijednost, jer naći negdje novog prijatelja danas je stvarno raritet, a ja sam ih našao, ne samol u lijepoj našoj, nego diljem svijeta. I zato kada sam (nažalost zbog putovanja u New York) prvi puta lani bio na druženju u Koprivnici, kao da sam došao u posjet svojoj obitelji i to je prekrasno kad odjednom pred sobom vidiš svoje prijatelje, koje si do sada samo zamišljao ili vidio na malim sličicama avatara. Prekrasan je to osjećaj i to je isto nešto što treba i dalje njegovati. Pa ta druženja koja organiziraju privatno članovi colinarike donosi prekrasne trenutke, koji se teško zaboravljaju, a slike i filmići sa druženja to samo potvrđuju i ostaju trajna vrijednost u arhivi Coolinarike, kao i nas samih. I zato po neznam koji puta moram pohvaliti i u svoje ime zahvaliti "Podravci", kao i prekrasnim lijepi,dragim i simpatičnim djevojkama, koje se brinu za nas u Koprivnici, ali i cijele godine, vezano uz njihov rad na colinarici. I zato i njima velika hvala, pozdrav i puse.</para><para>Ustvari najviše moram zahvaliti mojoj kćeri,koja me je učlanila u colinariku prije pet godina i koja mi je pokazala prve korake rada na colinarici,pisanja i slanja recepata, kao i svih sadržaja što se na colinarici može naći. Naime poznato je da sam ja kako se sam zovem "kompjuterski genije" ili "tumplek", pa često vas koji znate puno više od mene gnjavim da me podučite kako nešto uraditi, pa se i vama izvinjavam na gnjavaži, ali i zahvaljujem jer sam puno toga naučio i ukoro bum dobil i diplomu za "kompjuteraša godina" hahahahahaha.</para><para>I zato pri kraju želim da između članova colinarike vlada dobro okruženje, da se družimo kao prijatelji, da si pomažemo, razgovaramo i komentiramo sve, ali u duhu prijateljstva, bez vrijeđanja i teških riječi, jer ipak smo mi jedna velika, usudio bi se reći i sretna obitelj.</para><para>I zato kao prvo Podravci , njezinim zaposlenicima, djelatnicima Colinarike i svim članovima želim  bolje i ljepše sutra, a svim  ženama i SRETAN 8 MART, a svim majkama   SRETAN MAJČIN DAN !</para><para>A što želim sebi ? Pa da vam za pet godina napišem još veći, još ljepši i veseliji članak za mojih deset godina života u novoj obitelji.</para><para>Puse i pozdravi od vašeg slavljeničkog reportera iz Zagreba - dide Pinca<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="792148ee-640a-11eb-9a9c-0242ac120013" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para>

08.03. LJETA GOSPODNJEG 2010

Evo još jedne od pred pet godina

<para>Ova slika je slikana, neznam točno jer tada nije bilo datuma na slikama kao danas, ali kako sam ja rođen 1938 godine, a tu na slici mogu imati 4-5 godine, pa znači da je iz 1942/43 godine i to ispred Dominikanskog samostana svetog Dominika i kapelicom Kraljice Svete Krunice. Trg gdje je samostan je Kažotićev trg, koji je dobio ime po blaženom Augustinu Kažotiću, a nalazi se u Željezničkoj Koliniji Maksimir (kasnije samo Kolonija), koja je sagrađena u rekordnom roku od dvije godine. Naime 1920 godine je donesena odluka o gradnji stambenih objekata za radnike i činovnike Državnih Željeznica, 1923 je načinjen Urbanistički plan i 1927 je gradnja počela, a 1928 završena. Kasnije se je još dograđivalo.ali uglavnom privatne kuće. Crkva Svetog Dominika je završena 1927, dakle kada se Kolonija počela graditi.</para><para>U Koloniju se moglo doći (osim pješice) jedino po Jakićevoj ulici gdje je bila i tramvajska stanica u blizini prvog Maksimirskog jezera, cca stotinjak metara istočno od glavnog ulaza u Maksimir. Ulica je bila između stadiona HAŠK-a i osnovne škole , koja se je zvala Državna narodna škola Kraljevića Andreja, koju sam ja završio, a kada se kasnije sagradila istočna tribina, tada već stadiona "Dinama", škola je preseljena u Aleju A.Augustinčića i zvala se "A.G. Matoš" koju su završile obje moje kćeri (A.G.Matoš sagrađen je 1969 godine). Kolonija je bila stvarno odvojena od grada jer se je tramvaj okretao na kraju Zvonimirove ulice ispred Ekonomskog fakulteta, a ja kao djete, kao i moje kćeri su odrasle u vrtovima koje je imala svaka kuća u Koloniji, jasno bez ograda, a ne kao danas gdje je sve ograđeno , kao da to nisu vrtovi nego "vojni objekti". Drugi prijevoz i veza sa gradom je bio prigradski vlak popularni "ZEC" koji je nekoliko puta vozio od Borongaja preko stanice Maksimir ( u Koloniji) do Glavnog kolodvora. To je bila fantastična i brza veza jer se do Glavnog kolodvora vozilo 5 - 7 minuta. Nedaleko te stanice nalazila se je zračna luka zrakoplovstva NDH-e, a ta dva objekta su bila i glavni cilj bombardiranja saveznika, jer je ta željeznička pruga bila glavna pruga na relaciji Zagreb-Beograd. Za vrijeme rata i bombardiranja i avioni su bili puno sporiji, pa kad se oglasila "sirena" ili "uzbuna" imali smo najmanje dvadesetak minuta da se maknemo iz Kolonije na sigurnije mjesto. Naime tada bombe nisu bile teledirigirane, nego su znali promašiti  cilj i do 500 metara, tako da je oko naše kuće u krugu od stotinjak metara palo oko 40 bombi, a tada su nastradali i Dominikanski samostan, škola u Jakićevoj, kao i mnogo privatnih kuća uz jasno i dosta žrtava, a među njima i djece. Mi smo imali u Granešinskim Novakima jednu, kako smo je zvali "kumica Dora Smrček" jer je njezin suprug radio sa mojim ocem kao ambulancer u putujućim poštama, pa smo čak kod njih i stanovali skoro godinu dana i dočekali tamo oslobođenje Zagreba. Ta zračna luka i objekti su kasnije (1991.g.) predani HV-u i to je bila Vojarna HV BOrongaj, a kasnije se tu gradi Studenski Kampus.</para><para>Kako sam naveo tramvaj se okretao na kraju Zvonimirove, a 1963 godine pruga je produžena sve do Kolonije, cca 50 metara od naše kuće, pa smo imali najdivniju vezu sa gradom, jer je to bila početna stanica i jedan tramvaj je vozio na Trg Bana Jelačića, a drugi na Glavni Kolodvor, pa smo stvarno imali fantastičnu vezu sa gradom jer tramvajem u to vrijeme nije trebalo više od deset minuta, jer jasno nije bilo takovog velikog prometa, a trasa je bila kroz Zvonimirovu gdje je tramvaj bio ograđen od prometa automobila.</para><para>Inaće ja sam odselio 1985 godine u Vrbane (mi smo ih zvali predgrađe Ljubljane), a tamo je bio potočić i žabice su lijepo kreketale, a nije bilo tramvaja ni telefona, jedino autobusne linije, koje i sami znate baš nisu neki kvalitetan prijevoz. Od tada se u Koloniji još mnogo toga sagradilo, ali ja se Kolonije sjećam kakva je bila do 1985 godina, naselje gdje su svi bili "rođaci" i svi su bili pravi susjedi, a djeca su ručala gdje su stigla, a ne obavezno u svojoj kući.Mi smo imali radio i svake subote u pola devet se okupila ekipa susjeda i slušalo se "Veselo veče", nama djeci svaka žena je bila "teta" i jasno da smo se u svakoj kući osjećali kao kod kuće. Ustvari to je bila idealno okruženje gdje se odvijao život, kakav danas nitko, koji to nije proživio, nemože niti zamisliti.  I takova Kolonija je meni nešto što se ne zaboravlja, pa ako još netko koji je živio ili živi tamo, ja ih lijepo pozdravljam i ako ovo čitaju neka se jave.</para><para>Evo jedan "sentiš" izvještaj od vašeg "kolonijaša" dide Pinca.</para><para>P.S.</para><para>Inaće da vam otkrijem i tajnu slike, ja sam ovaj slatki dječak ispred Stepinca , a meni sa lijeve strane (kad gledate u sliku) sa bijelim pramenom kose je moj, nažalost pokojni brat Branko.</para>

DIDA PINAC I STEPINAC

<para>Neka Vam dom bude prepun blagostanja, mira i ljubavi, neka vam se ispune sve Božićne želje i neka vam Nova 2015 Godina bude ljepša i bolja od prošle prepuna ljubavi sreće i zdravlja. Budite sretni i veseli i blagoslovljen vam Božić i sretna vam Nova Godina, vaš dida Pinac </para><mediaobject>
  <imageobject>
    <imagedata fileref="http://s10.rimg.info/4bdd9e21dc72d1ed87b8aff40ff52758.gif"/>
  </imageobject>
</mediaobject><mediaobject>
  <imageobject>
    <imagedata fileref="http://s16.rimg.info/3aa07920c9c2984349b1bb3b7d99b58d.gif"/>
  </imageobject>
</mediaobject><mediaobject>
  <imageobject>
    <imagedata fileref="http://s10.rimg.info/beb29cacaa9a89a1bea814522015b973.gif"/>
  </imageobject>
</mediaobject>

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ !

<para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="86075b30-6409-11eb-9995-0242ac12004f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="860b73f0-6409-11eb-a2e8-0242ac12001b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="880b54fe-6409-11eb-997f-0242ac120042" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="86f179ae-6409-11eb-b01c-0242ac120020" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="869cc5f8-6409-11eb-a4e7-0242ac12005f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="867f1cce-6409-11eb-8d8f-0242ac120037" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Evo jos dva dana i ako nam piloti Lufthanse dozvole (ako nebuju strajkali) vracamo se u Zagreb, a nekako sam jos jednom zelio pokazati kako se covjekova shvacanja na spomenutu rijec mogu izmjeniti. Naime jasno je da kad se spomenu New York, Tokio, Los Angeles, Meksiko City ili bilo koji drugi velegrad u pravom smislu te rijeci, svi odmah pomisle na nebodere izmedju kojih  "gmizu" kolone ljudi, sto iz filmica ili slika vise lici na mravinjak nego na grad, a sve je to u sjeni, bez sunca, zbog visokih zgrada, koje jednostavno ne dozvoljavaju suncu da se probije na ulice takovih vekegradova, osim u podne kad je direktno iznad grada (ako je zbog geografskog polozaja moguce). No nije sve tako jer kad se recimo pogledaju slike ostalih djelova New Yorka , osim Manhatna gdje se vise od 90 posto nebodera uglavnom poslovnih zgrada, kao na primjer Staten Island, Bronx ili Brooklyn, vidljivo je da su to ustvari nama poznatije slike iz nasih europskih gradova, gdje su kucice na kat sa mnogo zelenila i vrticima ispred ili iza kuca i gdje nista ne govori da se nalazite u svjetskom velegradu.</para><para>Zato sam uslikao nekoliko slikica u Brooklynu te nekoliko slikica iz Manhatna s time da nisam bas snimio one najvece nebodere,ali se vidi da tamo bas i nema takovih kucica, kao i prije spomenutim djelovima New Yorka. Zato se covjek iz Zagreba, koji stanuje na Vrbanima vrlo lako osjeca "kao kod kuce" jer i nova lokacija stana nase kceri u glavnoj zili kucavici Broklyna, Bay Ridge Aveniji, uopce ne djeluje kao da si u velegradu, pogotovo iza proljeca, kad sve ozeleni i procjeta i kad se osjecas kao da seces ulicama Maksimira, Trnja ili novih naselja, koja imaju i mnogo vise zelenila nego stari djelovi, koji su platili "danak" novoizgradjenim kucama, trgovacki centrima i slicnim objektima.</para><para>Opet me je Coolinarika iznenadila, postavivsi vise sitih slika, a izbrisala dio teksta, pa sad pokusavam malo to ispraviti, ali ocito da nisam dovoljno jak "strucnjak" da to ispravim pa cu samo nadopisati tekst koji se je "izgubio". Dale ova slika gdje dida ide u sklou, je jasno samo varka, jer ja sam svako jutro pratio nasu premedenu unucicu Avicu u skolu i ti trenuci intime unucice i dide su neopisivi i ostaju u sjecanju za sav zivot. I danas kad smo disli do skole, rekao sam joj da je ovo zadnji dan de je vodim u skolu i da ce ona sa mamom i tatom svoju baku i didu ispratiti u nedelju na aerodrom i da se mi vracamo u Zagreb, gdje nas jasno nestrpljvo ocekuje nas unuk Kaleb. Rekao sam joj neka bude i dalje dobra djevojcica, neka dobro uci u skli, a ona me je pogledala , zagrlila dala pusu, pa se odvojila i ponovo me pogledala svojim prekrasnim plavim okicama i kao da sam i kod nje vidio malo zamagljen, suzni pogled i rekla mi je " Dida moze jos jedan zagrljaj '? Jasno da se dida raspekmezio i rasplakao, jer za ovakove se trenutke zivi i onaj tko nema unuka ili unucicu to nemoze percioirati, ali vidjeti ce  kad ce imati unucice. I evo u takovom malo sjetno-tugaljivom raspolozenju vas "lutajuci" i rasplakani reporter dida Pinac vas pozdravlja i salje puno pozdrava i curama , majkama bakama i svim ostalim clanicama zenskog roda jos i  puse. </para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="86075b30-6409-11eb-9995-0242ac12004f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para>