Godine nitko nemože zaustaviti, ali to i nije tragedija, treba sve gledati sa dozom humora, pa evo jedne meni super pjesmice Nevenke Ritterman, koja je na žalost preminula u stotoj godini života.....
Tak fino , polahko, počne skleroza, najprije v zubima paradentoza,
Pak onda uz muke i tešku vezu od socijalnog dobiš protezu.
Na glavi polahko kosa otpada, al zato ti rasteju brki i brada,
Na kraju nekaj zaštopa ti vuha, niš nikog ne razmeš čisto si gluha.
Celi dan iščeš kuda kaj deneš, jer sve pozabiš čim se okreneš.
V kolenu škripi kaj da je hrđa, a kičma ti bude sve tvrđa i tvrđa,
Ruke ti drhćeju, noge otiću po stoti put baš pričaš istu priču.
V križima išijas vu kuku artritis, v crevima sraća vele kolitis
V plućima svira kakti trombente, trbuh ti raste kaj da nosiš dete.
Koža ti gruba kaj šmirgl papir, na licu bore kak da si vampir.
Kaj seksa se tiće i tu sme slabi, vu tih se leti to opće ne rabi,
nigdo za tobom se nebu okrel, a gdo se okrene - bogmeš je skrenul.
Škodi ti slano, nemreš jest masno, si te špotaju ak prdneš glasno.
I zato su zmislili te staračke hiže, da starost mladima tlaka ne diže.
:(Još nema komentara