Svaki puta kada zamahne svojom kuhačom, jednako nas oduševi tradicionalnim receptima, kao i onima lokalnih kuhinja, pristiglih s brojnih svjetskih destinacija.

content-licence-0

Sudjeluj u istraživanjima

Gamifikacija omogućena

Cool chef

Slovenija

Žensko

<para>Da ne dužim ....</para><para>
 <ulink url="https://www.coolinarika.com/preview/clanak/mojih-deset-cool-godina/">https://www.coolinarika.com/preview/clanak/mojih-deset-cool-godina/</ulink>
</para><para>Skoro pa teško nešto dodati. Nova saznanja, novi prijatelji, nešto novih recepata, prošle godine šefovska titula ...</para><para>Mnogo se toga primijenilo i još se mijenja, ali ostaje ljubav do dobre hrane i druženja. </para>

Mojih 15 godina

<para>Žena, majka, kraljica. I vrsna kuharica. Savršena domaćica. To sam ja, ukratko. Pogotovo vrsna kuharica. Moja su dostignuća izvanredna. Većinom svi skoro sve pojedu. To je jako važan kriterijum. Ponekad kažu da to više ne treba spremati, "dobro je, ali daj opet nešto novo",  ali nakon takvih ocjena ja kažem da je tata/muž birao recept i neka se sa svojim željama obrate njemu. Ja uvijek napravim najbolje što se može i amen. Nema tu trte mrte. </para><para>Eto, nedavno me sin zamolio da mu napravim picu. Znam napraviti odličnu. Pogotovo tijesto. Stvarno, bez zafrkancije. Kruhomat ima onaj fantastičan program samo za mijesiti tijesto i svakojako dizano tijesto ne može ispasti bolje nego iz mašine.  Traje doduše sat i pol, ali nema veze. Zapravo, trajalo je sat i pol. Dok je trajao kruhomat. Nedavno je crko. Ali znam ja i rukama zamijesiti tijesto, čak uspijeva. Tako makar moje reumatične zglobove malo vježbam. Nitko nije savršen, pa ni moji zglobovi.</para><para>Ali tijesto je ispalo super. I nadjev. Malo domaćeg kečapa (stvarno domaći, čak ga sama napravim u kasno ljeto), šunka i mocarela, po vrhu malo suhe salame.  Kako je pica samo lijepo izgledala., onako spremna za pećnicu. A kakva je tek izašla iz pećnice ... Crna po rubovima, zapečena po vrhu, da ne kažem izgorjela, prava crnka. Dostignuće vrijedno žene, majke, kraljice i kuharice.  Ima u blizini dobra picerija pa sin nije ostao gladan. A kakva je bila moja vidi se po naslovnoj slici.</para><para>Ponekad mi jako dobro uspijevaju i slatka jela. Šaumrole recimo. Dosta jih često spremam i ne mogu se požaliti, dobro mi ide od ruku. Barem jedna tura uvijek izgori, kuharica naime u vrijeme dok je tijesto u pećnici hoće biti i žena i majka i kraljica, pa zna ponekad zakasniti u kuhinju. Zato kupim jedno pakovanje tijesta više, za svaki slučaj. Sve je ipak u glavi i dobroj organizaciji, zar ne? </para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c3bdc302-6412-11eb-83f9-0242ac120041" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Da ne pričam o krafnama. Te su mi skoro pa uža specialnost. Kako znam samo tijesto zamijesiti. Tako se diže da mi skoro pa pođe u susret. Pa ga još malo mijesim, neka se smiri. Napravim kuglice. I fino narastu, taman kako treba. Ugrijem ulje, provjerim temperaturu. Sve štima. Kao kod mame, svekrve, prijateljice, bake ... Počnem jih stavljati u ulje i odjednom vidim koji sam umjetnik - iz glatkih loptica nastaju svakakvi oblici, na jednoj se strani otvaraju, pout žabe, opet druge se nešto zgužvaju i nastaju svakave šare po njima ... Jest da nisu lijepe, ali su dobre. Uz dosta marmelade i šećera u prahu. Muž kaže da su poput mene. </para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c2494e88-6412-11eb-8f77-0242ac120066" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> Volimo i kremaste slastice. U našim krajevima poznata je šarlota. Ali ne ona obična, samo sa vrhnjem i voćem te piškotama ili nekim biskvitom. Ne, <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/njezino-velicanstvo-sarlota/">naša šarlota</ulink>  (<ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/njezino-velicanstvo-sarlota/">https://www.coolinarika.com/recept/njezino-velicanstvo-sarlota/</ulink>) pravi se od žumanjaka tučenih na pari, dodaje se snijeg od bjelanjaka, malo želatina. Pa se u dio kreme doda čokolada, u dio sjeckano voće, pa se to sjedini i ohladi. Nešto fantastično. Tako da treba počastiti i prijateljice kada dođu na večeru. Imam i fini model za šarlotu, pa ne bi trebao biti problem.</para><para>Naravno da je bio problem. Pojma nemam kakav, ali na kraju smo je jeli iz čaše. Naime, ispalo je ovako:</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c1e0f4f0-6412-11eb-b642-0242ac12001a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Idemo dalje ka mojim uspjesima. Za sve što počnemo u kuhinji treba pripremiti sastojke. Posebno za kolače - treba izvagati brašno, šećer, pripremiti prašak za pecivo, jaja i tako dalje. Treba i kuhinjska vaga, pa pokoja posuda za mućenje jaja ili šlaga. Praktično je ako je sve pri ruci. Recimo, staviš vagu ispod elementa u kojem su posude, izvažeš brašno i otvoriš vrata elementa da uzmeš posudu. Kao po Murphyju, ispred posude je stiskalica za limun, ona sastavljena od više elemenata, tako da kada padne, u momentu kada to najmanje treba razumije se samo po sebi, neka leti sve ... I tako, tresne to u izvagano brašno, nakrivi se vaga, brašno se prospe i ajd' Jovo na novo ...</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c21cda4c-6412-11eb-87dc-0242ac12002e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Valjda bi se u vezi slatkoga još štošta našlo. Od neuspjelog biskvita, pa kako se raspadne kora od baiser mase, nađe se i tekuća čokoladna krema koju ne možeš ni u zamrzivaču napraviti čvrstu, izgorjeli keksići i tako dalje.</para><para>Ali da krenemo ka slanim jelima, prilozima? I tu imam nekoliko dostignuća. Recimo, patka za božić. Koja je to pečenka bila, ne znam tko bi mi mogao biti ravan. Na sreću pa je svekrva pekla gusku i nismo ostali gladni, od patke je bilo jestivo samo nešto bijelog mesa. Krivi su pokloni. Dok smo mi sve odmotali, a ja samo malo povisila temperaturu u pećnici, da se kožica zapeče ... Ohoho, baš sam je bila zapekla.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c39b1d48-6412-11eb-901b-0242ac120013" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> I na području roštiljanja imamo svojih trenutaka. Tako je muž jednog dana, bio je nizak pritisak i kiša, ipak htjeo roštilj. Pa ga je smjestio u garažu. Ja sam bila poput dimljene šunke, on isto, a ni meso nije baš ostalo bezbojno:</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c0a45e1a-6412-11eb-b2f9-0242ac12001c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Našlo bi se tu još svega. Fino prženog pomfrita recimu, uz pržene lignje. Netko za trenutak zasmeta kada najmanje treba, ponudi čašu vina, ali ne uz vatru na kojoj je hrana, i eto fino reš zapečeog obroka:</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c09edee0-6412-11eb-aa89-0242ac12005a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> Tako da prosuta riža - kuhana u bambusovom soparniku, naravno - uopće nije nikakvo dostignuće, tek mala nezgoda. </para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c34ae90e-6412-11eb-b222-0242ac120028" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Samo mi je nečeg žao: da nisam fotkala još koje slično dostignuće.  A bilo jih je, riječima se nedaju opisati.</para>

Moje kuhinjske čarolije

<para>Riža na podu umjesto na tanjuru, ali desi se ...</para>

<para>Lignje i pomfrit, baš fino zapečeno ... hrskavo, ma super</para>

<para>Roštilj sa funkcijom dimljenja </para>

<para>Treba sve precizno izvagati ..., a potom, tras</para>

<para>Šarlota iz snova; zapravo, na kraju jela se iz čaše ...</para>

<para>Počelo je posve slučajno. Čavrljajući uz čašicu pjenušca jednoj  od nas tri odjednom odjednom sine ideja da se nađemo na večeri, ali ne same, već da okupimo grupu, nešto pripremimo za jelo i tako. Potom smo ideju doradile da bi se svaku put našle kod druge. Nije dugo trajalo da smo sastavile ekipu od nas šest, sve su odmah pristale, i odmah smo se dogovorile gdje će biti prvi susret. Kod T.  Tada je baš bila uselila u novu kuću pa je rekla da će ona biti domaćica, da sa nama proslavi useljenje.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9360e956-6411-11eb-b812-0242ac120064" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Malo je pomišljala šta bi napravila, nazvala me i dala sam nekoliko prijedloga. Potom smo se dogovorile da joj malo i pomognem, već dugo nije bila spremala večeru za šest osoba. I tako je krenulo.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="96f80d24-6411-11eb-badd-0242ac12002b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Na svakoj večeri dogovorimo se gdje i kada ćemo se ponovo sresti. Nemamo nikakvih pravila ni o "iću ni o piću". Izbor prepušten domaćici. Nekako se uvažilo da imamo hladno predjelo, ponekad i juhu, glavno jelo i nešto slatko. Dok se okupljamo, popijemo koji aperitiv, uz hranu neko fino vino, na kraju ponekad kava, ponekad ne, zavisi od raspoloženja.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="951d6792-6411-11eb-b7a9-0242ac12004b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="94183cb4-6411-11eb-a575-0242ac12005f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Nikad se ne takmičimo koja bolje nešto spremi. Nije nam to cilj. Nama je cilj razveseliti članice našeg društvanca, ponekad pripremiti jela iz zemlje u koju je neka od nas putovala, a jednom godišnje idemo van, u neki restoran, da nas drugi služe. I jednom godišnje, između božićnih i novogodišnjih praznika, okupimo se na vanrednom  godišnjem susretu. Tada svaka donese ono što se drugima najviše dopalo, a može se spremiti i nešto posve novo.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="92198bde-6411-11eb-ac3f-0242ac12005b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9292578a-6411-11eb-9cc1-0242ac120064" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>A spremale smo svašta. Jedna je majstorica za škampe na buzaru pa smo se davile time. A za predjelo rolice od sardina s limunom i lovorom. Druga nas je članica već pri prvom susretu oduševila jednim starim slovenskim jelom (mežerli - to je nabujak od iznutrica sa začinima) i divljači. Na jednom susretu domaćica nas je oborila s nogu sa aperitivom - već sam tu stavljala slike - u konjaku marinirane sjemenke nara/šipka i potom preliveno pjenušcem. Taj nam je koktel zaštitni znak postao, toliko nam se svima dopao. Jedna od nas ne voli kuhati, ali za naše društvo je dva dana u stresu i ja joj pomognem (šogorica, kako joj ne bi pomogla). Ali joj je hrana besprijekorna, zna ona naći zanimljivih stvari (kao recimo pečen tofu u sjemenkama sezama i sa šparogama). Naša zadnja pridružena članica bila je sva isprepadana kako mi kuhamo, a potom smo kod nje toliko uživale da smo s receptima odlazile kući. A i ja sam znala prirediti ugodna iznenađenja.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="949ab554-6411-11eb-aa26-0242ac120039" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Imamo i jelovnike sa svakog druženja, negdje su spremljeni i recepti jela. Spremam i knjigu, samo za nas,  nastat će nakon zaključenog četvrtog kruga. Baš je zanimljivo šta smo sve spremale i kako smo se potrudile. Već priprema stola pokazuje koliko nam je stalo da je atmosfera ugodna. Ali se ne očekuje od svake isto. Kot mene i još jedne stol je manje "upicanjen" nego kod ostalih, jedna je negdje između, a tri odskaču. I njih pet služe hranu "porcijsko", znači sve stave na tanjur, jedino ja hranu složim na pladanj pa si svaka uzima svoje (osim predjela i  deserta). Našlo bi se još zanimljivih detalja, ali tko bi tu zamaro time. A i previše bi prostora trebalo.</para><para>Kuhamo sve i svašta. Ja sam jih jednom oduševila kljukušom, otišle kući s receptom u ruci. Ili juha od češnjaka poslužena u zdjelici od kruha. Već sam tu stavljala sliku bučine juhe u maloj buči. Imale smo i kolinje, kako ne. A bilo je i jela iz azijskih zemalja, a sada nas očekuje nešto s daškom Kolumbije (šogorica se vratila s puta). Tako da - nikad nam nije dosadno.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9292578a-6411-11eb-9cc1-0242ac120064" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="94b3bd10-6411-11eb-b754-0242ac120065" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Glavno je da se družimo i uživamo. I da se pohvalimo: na fb imamo svoju stranicu, Večerja za šest, i prije dvije godine (ili tri?) pozvali su nas u jednu tv emisiju te nas predstavili kao poklonike dobre hrane i druženja. A pred praznike stigla je ponuda jednog vinara, koji je isto primijetio naše druženje, i ponudio da se on pobrine za piće. Samo da javimo jelovnik i da se dogovorimo koje vino. A pored njega uskočio još jedan, taj nudi i pjenušac. </para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="93b40384-6411-11eb-9548-0242ac120014" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Eto, svako malo pa se uz dobru hranu malo napričamo, prije svega nasmijemo se, opustimo. I veselimo se slijedećem susretu. </para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="93fd8e14-6411-11eb-a7e2-0242ac12005f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="995db564-6411-11eb-a6cb-0242ac120042" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="92ca1904-6411-11eb-b89d-0242ac120055" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="973288fa-6411-11eb-b2a6-0242ac12001c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para>

Večera za šest

Gulaš s daškom Meksika

<para> "Mama, stari opet guši", čuje se iz sinove sobe. Jasno da guši, ako sa "šta ćemo ručati " već u jutro u sedam ili pola osam budi djecu koja su legla spavati prije samo nekoliko sati. "Samo ne roštilj ili ribe, popeli su mi se na vrh glave," izdavi sin. Iako oboje voli jesti, ali ... Kako mu ne bi dosadilo. Glava porodice bi subotom roštilj, nedjeljom ribu, a može i obrnuto. Potom mu se pojavi buba u glavi pa bi on nešto neobično, prevrće po mojim knjigama i bira - kineska, tajlandska, indijska, turska ... i tko zna kakva kuhinja još. Može i grčka, španjolska, meksička. Samo da ima mesa i povrća.</para><para>Ali kada nam dojadi sa tim svojim prijedlozima, nastaje pobuna. "E, nećemo po tvom, već po našem," ja kao mama preuzimam na sebe teret odlučivanja. On malo izbeči oči, čudi se kako nam to ne prija ono što bi on, pa mu objasnim da i mi drugi ponekad možemo birati.</para><para>Ajde, neka bude kako hoćete, pomiri se sa sudbinom. A ja i sveki već imamo plan. Pohovano pile i klasični rizi bizi. Ali tu su djeca iz drugog dijela familije, jedna obožava salate. Znači tri ili četiri vrste, da bude za sve.</para><para>Potom se javlja kći, da bi i "njih dvoje" došli, i ako mogu skuhati goveđu juhu, "već je dugo nismo jeli". Sveki već vuče meso iz zamrzivača, ja spremila pileće batake i karabatake te file za pohanje. Sveki dodaje još koji batak, "nek se nađe, ako ostane to se može jesti i hladno ...." Baš po njenom - uvijek se plaši da će netko ostati gladan.</para><para>Ja se nekako hvalim da imam i ja mesa i kostiju za juhu u zamrzivaču, pa ne trebam njeno. Ali potom vidim da je ona hrpa u vrećici svinjetina s kostima, pa opet idem dole k sveki. "Mama, ono je svinjetina, daj ti onu tvoju govedinu." Pored govedine tutne mi i pileća leđa, uvijek juhi dodajemo malo piletine, pa mi potom uvali i mrkvicu, poriluk i peršin, iako to sve imam i sama. Pa se vraćam u naš stan punim vrećicama.</para><para>Veliki lonac treba za juhu, veliki je komad mesa. Plus kosti. Plus piletina. Polako zapečem polovice velike glavice luka. U lonac dodam mrkvu, peršin (i korijen i zeleni dio), celer, zeleni dio poriluka, nekolik režnjeva češnjaka, papar u zrnu, muškatni oraščić, jedan mali pardajz i safran. A, da, i list lovora. I neka se kuha.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="173e9e6c-640d-11eb-aa92-0242ac12003e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Da, i grašak mi je dala za rizi bizi, ali sam makar rižu imala sama. I izborila sam se da sve napravim sama, ona samo da očisti zelenu salatu. I ispeče palačinke za juhu. Fritate, kako mi kažemo.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="16041496-640d-11eb-9b84-0242ac12001c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Meso nasoljeno, čeka na paniranje.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="162485fa-640d-11eb-807b-0242ac12003a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Rizi-bizi ću napraviti prije nego što počnem pohati, taman će malo odmoriti kada isključim vatru ispod posude.</para><para>Salate? Ima motovilca, malo zelene, crvenog radiča... I koju bi još napravila? Ajde, evo čajote u frižideru, pa ćemo nešto smisliti. Naribam čajotu, potom mrkvu, pa dodam malo crvenog radiča, evo i ostatak kukuruza iz limenke, možda malo zelene i crvene paprike da bude šarenije, pa malo kapara?</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="15e3f99a-640d-11eb-8cca-0242ac120058" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Eto sve u jednoj zdejli, pa ćemo nećaka i ja uživati, a ostali nekaj jedu one druge.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="1508205a-640d-11eb-96df-0242ac12001d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>"Ženo, 'oš nešto popit'?" pita muž dok uključuje napu i otvara prozor, smeta mu miris hrane. Valjda je jedan rijetkih koji vole dobro jesti ali da nema mirisa dok se hrana sprema. On bi najradije da ja i zimi kuham na terasi ... Ali nedam se ja. "Daj ti meni čašicu onog muškata," kažem i evo, stiže mirisno, slatkasto vino. Lakše se kuha ...</para><para>I lakše gledam muža kako sprema stol. Stavi stolnjak koji smo donijeli iz Uzbekistana, žuti sa crvenim vezenim ružicama (vidi sliku), koje su pri prvom pranju, iako bez praška i u hladnoj vodi, kako su rekli da treba, pustile boju. I na to stavi bijelo-plave tanjure. Okej, ali baš su pravi "cviblmuster" (svadbeni poklon od moje tetke), ali ja bih jih stavila na svečani bijeli stolnjak. Ali on ... I, još nešto:  ručak je u 13.30, a stol je postavljen već u 9.30. "Da kasnije ne žurim," njegovo je pojašnjenje, dok stavlja na stol kristalne čaše. Isto svadbeni poklon.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="1618da7a-640d-11eb-834f-0242ac120036" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Sjeckam luk za rizi-bizi, pripremim rižu. Onu okruglog zrna, super je za rižoto.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="171ca6fe-640d-11eb-ab33-0242ac120046" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Pripremim pladanj s brašnom i mrvicama za paniranje, jaja u malo dublju zdjelu da mi se ne razliju kada u njih umočim meso.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="1555102c-640d-11eb-962d-0242ac12003a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ugrijem ulje za rizi-bizi, prepržim luk, dodam vegetu, pa rižu. Miješam da je staklasta, dodam malo vina, soli. Zalijem s malo vode, smanjim vatru, pokrijem posudu. Čekajući da riža popije prvu vodu srknem još malo vina, pa promiješam rižu i opet dodam malo vode. Prije trećeg dodavanja, ovog puta juhe iz lonca iako još nije posve gotova, dodam i grašak. Promijšam, probam rižu koliko je kuhana, i ostavim na tihoj vatri. Kada se pojave mjehurići, isključim vatru, na staklokeramičkoj ploči riža će ostati vruća sve do ručka, a da se ne raskuha.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="15e9daf4-640d-11eb-9a74-0242ac120063" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Procijedim juhu. Kuhano meso narežem na štite, plus malo mrkvice na kolutiće, volimo to dodati juhi kada je već u tanjuru. Plu naribana svježa mrkvica i sjeckani vlasac. Mljac.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="15fcd7ee-640d-11eb-88c0-0242ac120044" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Stavim grijati ulje i mast (uvijek poham s dodatkom masti) za pohanje - jedna tava za batake i karabatke, jedna za filee. Umutim jaja, dodam malo mlijeka, još malo mutim. Protresem pladanj s brašnom i mrvicama i mogu početi. Onako polako, da je svaki komad fino umotan u ugrtač koji će nakon pohanja biti hrskav, a ispod sočno meso ...</para><para>Ulje se ugrije i počinje zadnja faza. Polako i sigurno, zlatno je pravilo pohanja, pogotovo bataka i karabataka. Treba pogoditi pravu temperaturu, da je meso iznutra pečeno, a korica hrskava. Da ne bi korica možda bila već crna, a oko kostiju sve crveno ...  (ha, bilo je i toga u mojim ranim kuharskim danima ...)</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="17784374-640d-11eb-8010-0242ac12004a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>A slatko? Ma ne da mi se peći. A imala bi vremena. Niti mi se da savijaču napraviti od kupovnog tijesta. Ali opet, nakon ručka, na scenu stupa sveki. Ima ona uvijek sladoleda u zamrzivaču, a što ćeš bolje slastice nakon zasitnog ručka ...</para><para>I tako, skupili se, sjeli, pojeli. Ostali sjediti i pričati, uz čašicu vina, pa potom uz sladoled, na kraju kavica. Njima turska s kardamomom, meni nesica s vodom.</para><para>Mlada generacija pospremi stol, ja samo malo nadgledam. Po onome - samo ja znam kako suđe složiti u mašinu, haha ... Moram nešto popraviti, ne bi inače živa ostala.</para><para>Stol pospremljen. Ručak pojeden. Opet se malo napričali, a sada malo odmora.</para><para>I od nedjeljnog ručka, ma koliko dobar bio, treba odmoriti.</para><para>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
</para><para>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
</para><para>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
</para><para>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
</para>

Običan nedjeljni ručak

<para>Šta zapravo znači biti supruga, mama, domaćica? I šta zapravo znači biti - žena? Da li je svaka žena posve zadovoljna svojom trostrukom ulogom, uz koju ponekad, priznale to ili ne, ipak nemamo uvijek vremena  samo za sebe? Slažem se da u prvim mjesecima, pa i godinama zajedničkog života  možda ni ne pomišljamo da nešto napravimo samo za sebe, pa se potom možda i naviknemo na to, da su svi važniji od nas samih. I potom uz tu naviku prođu godine i odjednom shvatimo da ima možda za nas i nešto drugo osim/pored klasične uloge supruge, majke, domaćice ... nema veze kojim redom.</para><para>Počne tako kopkati. Tu i tamo. Možda ponekad kada umorne pomislimo kada će već jednom noć da prilegnemo. Ili kada poželimo mira u kući, da se ne čuje ni vrsika, ni smijeh, ni lupanje, ništa ... samo pet minuta tišine. Ili kada se zapitamo zašto on to tako čudno napravi, bolje da ja to sama ... I tako teret nosimo na svojim ramenima, zadovoljne kad nam ponekad nešto pomognu.</para><para>Nekada sam bila zahvalna kada je rekao: Eto, oprao sam ti veš. Ili usisao sam ti prašinu. Pa sam se u početku opravdavala  da bi ja to napravila, ali sam imala drugog posla. Dok jednom nisam pitala: Meni si to napravio? A on u čudu: Pa da, tebi. E, bogami nisi MENI nego NAMA. I vi svi hodate prostorijama, i vi svi prljate veš, i svi jedete iz tanjira i prljate pribor za jelo, pa ja nikada ne kažem da kuham VAMA već kuham NAMA. Eto, prvi korak napravljen. Živjeli!</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="3181b052-6403-11eb-8814-0242ac120021" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Bila sam pametna pa se nikada nisam odrekla svojim prijateljicama. Niti se on odrekao svojim prijateljima. Imamo već godinama i zajedničko društvo, ali i svako od nas svoje. I idemo svako sa svojim društvom na neko putovanje, a zna se dogoditi, kada su djeca odrasla, da je on krenuo na godišnji nedelju dana prije mene, ali i da ostane iza mene, kada zbog posla moram nekamo krenuti. Ništa posebno, normalno.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="836f1ebc-6422-11eb-91bd-0242ac120028" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ali, da se ne udaljim od naslova. Šta zapravo znači biti žena? Za mene - ono kada se svaka od nas osjeća dobro, ispunjeno, sretna je i zadovoljna. Ako je to biti samo ili pretežno domaćica, neka bude tako. Ako uživa u kombinaciji triju uloga i malo zaboravlja na sebe, neka bude i to. Biti žena znači odabrati ulogu u kojoj uživaš, a ne da  je to nametnuto. To je bit svega - mogućnost da biramo i odlučujemo.  I kada osjeti(mo), da nešto više nije to, što nas posve ispunjava, da se tu i tamo neka lampica upali, da se povremeno prikrade neko pitanje, ako se pojavi želja da nekamo ode(mo) na dva dana i bude(mo) same ili samo s prijateljicama, ali se tome odrekne(mo) radi djece, muža, svih njih ... E, to je trenutak da se žena suoči s problemom. Prvi znak, da zadovoljstvo više nije potpuno. Da se otvaraju i neka druga vrata. Da treba poraditi na sebi. Pa makar mic po mic.</para><para>Trenutak, kada se treba suočiti s problemom. Ali to je ono najteže. Potisnemo to negdje u dubinu, ne osvrćemo se na sitnice koje ipak nešto znače. Jer najteže je priznati problem. Kada ga priznamo, znači da ga treba rješavati. A to ponekad nije lako.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="5cabd60a-6402-11eb-aa46-0242ac120066" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>I ja sam tako odgađala neke probleme. Bit će bolje. Samo da svima udovoljim, da su svi sretni i zadovoljni, da me pohvale. Super mama i supruga, domaćica ... A ja? Pa dobro mi je, pomažu mi, hvale me ... I to je to?  E, bogami, nije to baš sve u životu.</para><para>Na sreću pa sam imala posao bez radnog vremena i nikada mi nije bilo dosdano, radila sam s ljudima, stekla brojna poznastva, družila se, putovala. I to me ispunjavalo. Uz podrških mojih. Ali ja sam dosta dugo tu podršku shvaćala kao nešto za što moram svima biti zahvalna. Dok mi jednog dana nije dop ...</para><para>A zašto zahvalna? Pa mogu i svi oni meni biti zahvalni da me imaju. Ali mi se potiskivanje nekih problema  skoro obilo u glavu. Dok nisam stigla u bolnicu, jedva živa. I neću zaboraviti doktora koji stajao uz krevet i derao se na mene: Znate šta, gospođo, mi se raspitamo o našim pacijentima. Znam ja štošta o vama. I ako nastavite kao doasd, neće biti dobro. Mi vam nećemo moći pomoći ako ne počnete sami. Ako vam se lupa vratima, lupajte. Ako vam netko ide na živce, dajte mu to na znanje. I tako dalje.</para><para>Upamtila sam to. I vidi vraga. Kada sam sebi povisila vrijednost, stavila sebe u prvi plan, sve je bilo bolje. Po načelu ako ja nisam zadovoljna sama sa sobom, kako će sa mnom biti zadovoljni oni oko mene? Šta će djeca imati od nezadovoljne mame, šta će suprug sa namrgođenom partnericom? I šta ću sama sa sobom ako se ne dovedem u red?</para><para>I tako, ja se dovela u red.  Nisam više bila svima uvijek na raspolaganju za sve. Naučila sam reći NE. I vidi vraga. Kći je rekla: Mama, konačno si se opametila. Sin: Mama, dugo ti je trebalo. Muž: A gdje ti je dosad bila pamet?</para><para>Što sebe više cijeniš, to te drugi više cijene.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="71bc80b8-6406-11eb-8170-0242ac12002b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Nekad mi je prva misao bila: Šta ćemo danas za ručak. Potom sam vidjela da ima i drugih važnih pitanja, recimo hoćemo li danas popodne nekamo van? Ili imaju li prijateljice vremena da se nađemo?</para><para>I uz ta i slična pitanja uvijek smo dobro jeli. Ali mi štednjak nije više bio glavna preokupacija. Možda zato što s godinama stekneš iskustvo, pa spremanje ručka može biti rutina. Ali imali smo mi i bolje:</para><para>Za dvije porodice, živjeli smo u istoj kući, tri su bake podijelile posao: moja mama jedan dan, muževa drugi, od sestre od muža svekrva treći, a dva dana smo plaćali jednu ženu da nam je skuhala ručak. I tako skoro deset godina. Čisti užitak.</para><para>Kako djeca rastu, imaš sve više vremena i za sebe. Na sreću pa sam imala i neke hobije, pa sam to da su posve odrasli i da me više ne trebaju kao u vreme kada su bili mali, dosta lako podnijela. I zato mi je sad užitak kada me zamole da jim nešto spremim. Jer to više nije navika i obaveza.</para><para>I za 50. rođendan dobila sam majicu na kojoj jepisalo: Najbolja mama koju smo ikada imali ... Eto ti humora, takvi su moji.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="86214e0a-6409-11eb-8bae-0242ac120036" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>I tako nekako, ovih mi se dana petlja po glavi pitanje o tome što je to dobra supruga, što dobra mama, što je to super domaćica. I potom shvatim da je bit u meni kako ženi. Da odaberem ulogu u kojoj se dobro osjećam, ma šta drugi mislili o tome. Meni i nije bilo najlakše, živjela sam pod istim krovom (jest da u svom, odvojenom stanu) sa muževim roditeljima i porodicom njegove sestre, ali ipak, smogla sam snage neke stvari staviti na svoje mjesto. I neke uz to naučiti da obožavaju tlo po kojem hodam. </para><para>Eto, možda malo izazova za neku raspravu.</para>

Supruga, majka, domaćica ...

<para>Gdje početi priču o Koreji? Zapravo o Sjevernoj Koreji, kako najzatvoreniju državu na kugli zemljaskoj nazivaju svi osim njih samih. Oni, naime priznaju samo ime Koreja, i teško se mire s podjelom zemlje na južni i sjeverni dio. Povijest znamo, kao i sadašnjost. I kome sve odgovara da je situacija takva kakva je. Ali nećemo ovdje politizirati, time neka se bave drugi, upućeniji od mene i od vas, koji ćete možda pročitati moj članak. Moja je želja predstaviti vam tu zemlju s njihove strane, kakva je da je. Kroz neke doživljaje, mrvice, sitnice koje sam doživjela boraveći tamo dva puta po tjedan dana.I kroz malo druženja s Koreancima - nije baš da stranci ne smiju pričati s njima. Mogu, a mlada generacija većinom govori i engleski, pa se nije tako teško sporazumjeti. A i vodič, koji prati svakog stranca koji kroči u Koreju, ponekad ostane sa strane i ne petlja se u razgovor. A ako se petlja, onda pomaže prijevodom.</para><para> Hotel u kojem smo odsjeli, Haebangsan. Nema se što prigovoriti. Čisto, u kupatilu sve što treba, i od kozmetike i fena za kosu, čak i pjena za brijanje i žileti za muške ...Jedino što od deset na večer pa do šest u jutro nema tople vode. Pa smo najprije išli pod tuš i potom na piće ... Na tv ima i pet stranih kanala, čak i engleski BBC, bez da smo to tražili unaprijed (kako je trebalo još prošle godine). Ali nije bilo interneta.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="7dfbd472-640c-11eb-93b3-0242ac120054" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Zapravo ne znam da li pisati kao dnevnik, ili, možda će to biti bolje, po nekim utiscima, kako se prisjećam nekih događaja. Uspomene naviru same od sebe.</para><para>Ipak, treba početi s paradom. To je stvarno doživljaj. Desetki tisuća učesnika, mimohod naoružanja, rodova vojske, civilnih udruženja, omladine, građana ... Impresivno. Na ulicama nema publike da prati paradu, likovi koje stvara masa ljudi na najvećem trgu, onom Kim Il Sunga (na kojem su prijem pripremili i davne 1977 za Tita, koji jetada prvi put puta negdje otišao bez Jovanke) mogu se vidjeti samo sa nekoliko uzdignutih tribina. Po četiri sektora na rubu trga, a po dva sektora ispod počasne lože, u koju je na dan ovogodišnje parade stigao i sam mladi vođa, mareshall supreme leader Kim Jon Un. Na dijelu tribina samo uniformirana lica, pripadnici vojske, na ostalim uzvanici, članovi službenih delegacija, diplomatskog zbora i predstavnici stranih ureda, udruženja i agencija (Ured UN za hranu, Ured UN za zdravlje, Eurposka unija ...).</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="7e8ce886-640c-11eb-8fad-0242ac120063" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Neću sada o tome kako sam dospjela u prvi red do parade i imala dozvolu za slikanje i snimanje. Uzvanici na časnim tribinama ne smiju ni snimati ni slikati, čak ni mobitele ne smiju imati uza se. Kontrole su stroge. Ali zato s visine vide sve likove koje napravi masa učesnika na trgu. Koje mi, stojeći uz samu cestu kojom ide parada, ne vidimo. Ali zato smijemo snimati i slikati. Pa iskoristimo priliku.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="90bc83c2-640c-11eb-972e-0242ac120025" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="910d92da-640c-11eb-a81c-0242ac120059" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Naravno, pred sam početak parade, nakon što na trg stignu muzičari, napetost raste, očekuje dolazak mladog vođe. Kada je orkestar odsvirao, tajac. Svi se okrenuli prema časnoj tribini, začuo se pljesak i ovacije. Stigao.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="973527ae-640c-11eb-9be0-0242ac120027" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Da sam imala malo jači objektiv, slika bi bila posve čista. Ovako, malo izreza, ali još dovoljno da ipak imam autorsku fotku Kim Jon Una.</para><para> Potom parada. Mimohod. sve skupa traje oko dva i pol, tri sata. I na večer još jedan slet, ovog puta nekoliko tisuća mladih, s bakljama u rukama. I opet je došao, pomahao, odgledao. Bili smo promrzli, mi koji smo bili dobro obučen. I umorni, između dvije parade nismo napuštali  trg, već smo večernji nastup čekali stojeći na trgu, čak nismo smjeli ni u susjedne ulice da bi nešto pojeli i popili. Na sreću pa sam u trobi imala tri bonbone, i to mi je bilo sve što sam pojela od doručka u 8. sati pa do pola psata prije ponoći, kada su nas odvezli u hotel.</para><para>Oko ponoći moj me vodič odveze u hotel u kojem su spavali moji prijatelji. Nisu više bili budni, umor jih svladao, pa smo se u jutro sreli za doručkom. I potom krenuli prema Palači sunca, kako zovu mauzolej u kojem su balzamirana tijela Kim Il Sunga - djeda  in Kom Jon Ila - oca sadašnjeg vođe ... na žalost, fotografiranje je u unutrašnjosti zabranjeno. Ali ipak - svaki se posjetioc mora prikloniti ispred balzamiranih tijela, i to tri puta (samo ne iznad glave), sve teče po određenom protokolu. Inače, u Koreji se non stop klanjaju prijašnjim vođama. Kamo god dođu posjetioci, odmah do ulaza je ogromna slika s likovima jedno ili drugog pokojnog vođe ili pak obojice, i prvo što se napravi - pokloniti se. Potom sve osatlo, naravno nakon pdatka koliko je puta pojedini vođa posjetio dotičnu ustanovi i kakve je savjete podijelio ...</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="925400a2-640c-11eb-914f-0242ac120030" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="99579472-640c-11eb-ac22-0242ac120018" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9d3f836a-640c-11eb-819a-0242ac120042" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9de21e36-640c-11eb-8c0d-0242ac120016" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Idemo dalje. Svakodnevnica na ulicama. Pred kraj našeg osmodnevnog posjeta Koreji uspjeli smo ishoditi nekoliko šetnji gradom (inače posjetioce i turiste svuda voze autom, kombijem ili minubusom, zavisi kolika je grupa),  provesti jedno cijelopopodne šetajući ulicama, snimali smo svakdonevnicu, koliko smo u tih nekoliko sati stigli, ulazili u trgovine u koje zalaze samo Koreanci (ali i u one druge), a i jednu smo večer proveli malo na ulicama, a potom u jedno lokalnom restorančiću. E, to je bila gozba, ono pravo koreansko, tamo ne ulaze turisti, nema ni slova nigdje na engleskom. Naravno da smo išli s pratnjom, pa čovjek koji je bilo nadređen našem vodiču to nam je sredio (mi smo ga pozvali na večeru, a on nam ispunio želju da nas ne vodi u neki restoran u koji zalazi elita ili stranci, već nešto svakdonevno).</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9c5c9730-640c-11eb-95ed-0242ac120036" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9c42d5c0-640c-11eb-8ce8-0242ac12003b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="7446626c-640c-11eb-9481-0242ac120054" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9f550878-640c-11eb-a7dd-0242ac120065" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Vidi se u Koreji svašta.  A posebno je zanimljivo kako odgajaju djecu. Zapravo, zapanjujuće.  U vrtiću, kada napune četiri godine, već u posebnoj učionici uče povijest, počinje naravno Kim Il sungom. I pjesmice koje zapjevaju posjetiocima, posvećene su oboma pokojnim vođama. Slika i kipova mladog još nema, tu i tamo na zidu visi poneka fotografija u ustanovama koje je posjetio. I naravno dao upute kako još poboljšati rad u cilju većeg razvoja ... U osnovnim i srednjim školama isto, slično i u ustanovama u kojima djeca provode dio slobodnog vremena - razne  aktivnosti, od muzičkog odgoja, sportskih aktivnosti, ručnih radova ...</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9f717f30-640c-11eb-80dd-0242ac120061" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="725c14c4-640c-11eb-bfdb-0242ac120061" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9e1900b8-640c-11eb-8244-0242ac120038" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="a19289ee-640c-11eb-9655-0242ac12002d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>A ipak, najgore što mi se bilo učinilo, činjenica je da kada žena rodi trojke, ne brine ona za njih, nego do četvrte godine za dječicu brine - država. U posebnim vrtićima ili ustanovama, mi smo bili u jednoj za nezbrinutu djecu, u kojoj su u posebnom odjeljenju baš imali trojke stare 18 mjeseci. Kada napune nekliko mjeseci i mama se vrati na posao, djeca odlze u te ustanove, roditelji jih posjećuju, i do četvrte godine za njih brine država. Na naše ogromno čuđenje i pitanja zašto, objašnjenje: troje djece odjednom izniman je napor za roditelje, ti možda uvijek nemaju ni vremena, ni sredstava, i država se za djecu može pobrinuti mnogo bolje ... eto, i to je Koreja.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9f3b1b2a-640c-11eb-a933-0242ac12004e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="a22936c8-640c-11eb-8412-0242ac12003d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ali brinu itekako i za djecu koja ostanu bez roditelja. Država brine za njih sve dok ne završe školovanje. Kako su nam rekli, ne poznaju institut usvajanja djece, ali imaju neku varijantu skrbi za njih u porodicama koje moraju ispunjavati određene uvjete. oko 500 do 600 dječice bez roditelja tako boravi u pet ustanova po cijeloj državi. Nama su naravno pokazali najnoviju.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9f5d92fe-640c-11eb-bd82-0242ac12003f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9fc7cf70-640c-11eb-9569-0242ac12005d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>I opet druga strana Koreje. Ručak - nekoliko vrsta začinjenog mesa, riba, lignje, povrće. pa se to peče u udubljenju na stolu, kao neki mini roštilj. I potom se umače u razne umake ili mješavinu začina. super za druženje i uživanje.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="882e6db0-640c-11eb-b23b-0242ac12004f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="8728c208-640c-11eb-9a4a-0242ac120068" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="87f3726e-640c-11eb-8a90-0242ac120029" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="3ec96c30-631f-11eb-a39c-0242ac120065" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> Ma ne znam više šta napisati. Ima toga za knjigu. Recimo, profesori na fakultetima, učitelji, znanstvenici, pa oficiri - za njih se grade posebna naselja, najzaslužniji čak ne plaćaju ni stanarinu (koja uključuje i trošak za vodu i struju). Porodice stanuju u stanovima od 150 do 220 kvadrata, kada se porodica poveća, dobiju veći stan ili dva manja, kako se dogovore. I tako iz generacije u generaciju.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9f7ea0fc-640c-11eb-b63c-0242ac120051" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="a41832ae-640c-11eb-b5db-0242ac120057" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Uglavnom, za godinu dana ipak sam vidjela neke promjene. Na ulicama recimo. Mlada generacija nosi odjeću živih boja, u tradicionalnim sivim i smeđim odjelima vidimo tek srednju ili stariju generaciju. Sve više ima trgovina, izbor namirnica i svega veći je. Sve više hotela nudi i internet, iako je sve još pod krontrolom. Ljudi su nekako opušteniji. Mobitel stranci mogu zadržati, ako žele telefonirati mobitelom, moraju kupiti posebni sim karticu, koja pak nije kompatibilna s koreanskom unutarnjom mobilnom mrežom. I tako dalje i tako dalje.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9e1b256e-640c-11eb-8f70-0242ac120024" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="752d44f2-640c-11eb-bcc1-0242ac120047" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Koreanci se vole pohvaliti nekim dostignućima. I neobično jim je kada objašnjavamo da kada putujemo, sami obilazimo sve što nas zanima. "Pa kako? Mi  vam pokažemo sve šti vredi vidjeti.  A akose izgubite?" čude se. A mi opet objašnjavamo šta i kako, a li teško shvataju.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="a06789ca-640c-11eb-acae-0242ac12005c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9f4e7bb6-640c-11eb-90cb-0242ac12005a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9e6a724a-640c-11eb-83ff-0242ac120063" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9e97d618-640c-11eb-9ce6-0242ac12003e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>I, da, još pamte koncert slovenske grupe Laibach u Pyongyangu, iako je to za njih bilo nešto posve neobično. Kako je rekao rukovodioc odjela za suradnju s europskim državama, gospodim Ryu, i to treba pokazati Koreancima. Tako, će, valjda korak po korak, i Koreja jednog dana sniziti zid na svojim granicama, i početi se otvarati svijetu. Kako reče novinar američke agencije Asociated press, koja ima, kao jedina zapadna medijska kuća u Pyongyangu svoje dopisništvo, a on je tamo svaki mjesec po tjedan dana, sve više posjetioca u Koreji ne znači podršku režimu, već korak naprijed pri popuštanju stega režima i konakt Koreanaca sa svijetom.</para><para>I ja se nadam da stavri teku u tom smjeru.</para><para> Za kraj još nekoliko fotki, onako "s brda z dola"  ...</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="a62ba6d4-640c-11eb-8cf8-0242ac120033" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="a11e0970-640c-11eb-9df4-0242ac120060" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9f70895e-640c-11eb-8879-0242ac120057" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9f857c56-640c-11eb-96de-0242ac120030" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para>

Koreja iz drugog ugla

<para>Juhu s rezancima Korenaci jedu na kraju objeda, kod njih nekako važi pravilo da uvijek treba ostaviti malo mjesta za tu juhicu ...</para>

Za kraj objeda - juha ...

<para>Gdje započeti kulinarsku turneju po svijetu? Ići redom, kako sam posjetila neku zemlju, ili skakati s doživljaja na doživljanj bez nekog reda, možda samo po tome kako uspomene naviru? I tu i tamo zaviriti u bilježnicu (naučila sam na putovanjima voditi dnevnik), da se sjećanje osvježi.</para><para>Bilo je svakakvih doživljaja. U Burmi recimo, na jezeru Inle,  prvi sam puta jela cijelu ribu, punjenu nekim fantastičnim nadjevom, a riba je bila bez ijedne kosti . Još mi je i danas žao da nisam gledala kako vade glavnu kost i sve one manje ... Da ne govorim o juhi od neke vrste graha, posluženoj u buči (bundevi), koju je naša domaćica s vanjske strane ukrasila njihovim tipičnim uzorkom.</para><para>Te njihovi curryji, pa salate, recimo krastavac s prženim sezamom, ribljim umakom, sokom limete i čilijem.</para><para>
 Carska Kina, kraljevski Tajland
</para><para>I kada smo već tamo, u onim krajevima, ne možemo nikako zaobići tajlandsku kuhinju. Ako za kinesku kažu da je carska, onda je Tajlandska kraljevska. Šarenilo boja i ukusa, mnoštvo svježih začina i začinskih biljki (kaffir lime leaves na primjer, basil leaves, lemon grass - limunska trava, da pomenem samo one najpoznatije i koje se najčešće upotrebljavaju). Nepogrešivi riblji umak (fish sauce), slan i pikantan, koji daje ton većini tamošnjih jela. Pasta od rakova,  razne paste za različite vrste mesnih  jela (green i red curry paste, pa mussaman i pannang curry pasta), juha od školjki i rakova Tom Yum, pileća juha s kokosom.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="854ead4e-640c-11eb-8d05-0242ac12002d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>I sjećanje na juhu koju smo jeli nakon tri kišna i od vlage teška dana u džungli: specijalnim žičanim cjedilom izvađeni prozirni rezanci, preko njih pržena kapula, nešto malo pilećeg mesa i samo blanširani naribani bijeli kupus ... plus riblji umak kao začin.... Kako je to prijalo, nezaboravno (ali nema slike, zbog vlage otkazali i fotoaparat i kamera).</para><para>
 Šarenilo korejskih jela
</para><para>Vidim, ima članaka o mnogim kuhinjama diljem svijeta. Ali ipak, nešto je pisati o tome skupljajući podatke preko interneta, a drugo je o tome pisati iz vlastitog iskustva.</para><para>Moje zadnje iskustvo, Sjeverna Koreja. Nije to samo kimči (fermentirano povrće, većinom urolan kupus sa čilijem i još kojim začinom), inače njihovo najpoznatije jelo. Pa hladni rezanci u mesno povrtnoj juhi, ukrašeni izrezanim povrćem i tvrdo kuhanim jajima. I topli rezanci sa povrćem i mesom, u juhi naravno. To većinom pojedu na kraju objeda, kažu da u stomaku uvijek, i nakon obilnog obroka, mora ostati mjesta za juhu s rezancima.</para><para>Svečani ručak za njih znači već pomenutu mesno-povrtnu juhu s rezancima plus osam priloga. Riža s medom i grožđicama, pečena svinjetina, narezana na male šnite, kimči, nabujak od jaja, nešto začinjenog blanširanog povrća, u tijestu pečena riba ...</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="87e00d1e-640c-11eb-ac4c-0242ac12001f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="8a87423a-640c-11eb-9c26-0242ac120022" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>S druge strane, poznat je njihov obred pečenja na jednoj vrsti žara, namještenom u udubini stola. Na pladnjevima donosi se začinjeno meso, riba, lignje, hobotnica, razno povrće, pa se to sve polako peče, umače u umake i jede metalnim štapićima. Nije čudno da takav objed traje i po nekoliko sati, ako je društvo ugodno vrijeme proleti za čas.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="8728c208-640c-11eb-9a4a-0242ac120068" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="882e6db0-640c-11eb-b23b-0242ac12004f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="87f3726e-640c-11eb-8a90-0242ac120029" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="87943ab0-640c-11eb-9303-0242ac120050" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Oduševila su me i jela u Uzbekistanu i Turkmenistanu. Kombinacija kupusa, kapule, mrkve i kopra za svježu salatu urezala nam se u sjećanje i često je pravim. Kao i jednostavne džepiće, nadjevene mesom ili porilukom, nekad kuhane, nekad pržene. Piletina s dunjom (a la Buhara), salata od svježeg sira, a tek njihove juhe sa širokim, plosnatim rezancima ... (slične tagliatelama).</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="79a0eff8-6424-11eb-8016-0242ac12003b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="1ab4691e-6426-11eb-977f-0242ac12001b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>
 Nezaboravni Iran
</para><para>Iz Irana vratila sam se spoznajom kako mogu biti patlidžani ukusni. Nisam jih jela dok nisam probala namaz od patlidžana s orasima, češnjakom, jogurtom i maslinovim uljem. To povrće je Irancima kao nama krompir, nema kraja njihovoj mašti kako jih pripremati. Pa juha od jogurta, složenac od povrća, njihvi janjeći ražnjići i riža sa žafranom (kupila  sam tamo nekoliko grama njihovo žafrana, zna se da u Iranu raste najkvaliteniji, o cijeni neću ... skroz je tamne boje i upotrebim ga samo za svečane prilike).</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="86b94b80-640c-11eb-9136-0242ac120015" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="892b7f5a-640c-11eb-90f0-0242ac12002e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>I abgusht, gusta juha od mesa, graha i slanutka, uz koju se jede svježa metvica i svježi luk, umotano u plosnati kruh ...</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="858cfed2-640c-11eb-acd7-0242ac120013" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="86fe856a-640c-11eb-a5f6-0242ac120023" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>A tek njihove slastice, počevši sa baklavom ... I ružina voda kako dodatak slatkim jelima, ogromne plantaže pistacija, te sok od nara kao dodatak  jelima od mesa.</para><para>Probala sam tamo svašta, i gulaš od deve, donijela hrpu začina i pokušala se makar malo približiti tamošnjim okusima.</para><para>
 Pratimo lokalce ...
</para><para>Kamo god krenem, volim jesti na ulici. Nije me strah ničega ako je jelo kuhano ili pečeno, ali se uvijek okanim očišćenog voća i povrća. Neznam kako bi bilo u Indiji, tamo, na svoju žalost, još nisam bila, ostaje mi na ta zemlja na spisku  za sada neostvarenih želja. Ali zato volim spremati indijska jela i uživati u mnoštvu začina koje traže indijske kuhinje.</para><para>Ali zato sam uspjela skoknuti na Madeiru i probati ribu escadu, koja živi na oko 800 metara dubine i osim na Madeiri živi još samo oko nekih japanskih otoka (tako su mi rekli; ako to ne stoji, netko će me valjda popraviti). Naravski da smo i popili nešto madeire, a i okušali školjke, rakove i ribe u jednoj maloj gostioni u kojoj ni dva stolca nisu bila jednaka. U takvima se ionako najbolje jede, samo treba pratiti kuda zalaze lokalci.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="85cb08d0-640c-11eb-9408-0242ac120013" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="85d4bb5a-640c-11eb-8695-0242ac12004c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Jedino gdje nisam naišla na lokalce bilo je brodu Queen Mary 2, kojim sam putovala preko Atlantika. Tamo ne možeš naći lokalca, osim ako su to Britanci, koji rado putuju brodom svije kompanije. Ali je zato hrana ... teško je to opisati riječima. Jedan restoran radi po sistemu samoposluživanja i u njemu ima uvijek indijskih, kineskih, talijanskih i jela drugih kuhinja.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="86f810f4-640c-11eb-b1e8-0242ac120028" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="886c7ba0-640c-11eb-8d9e-0242ac120024" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>U nekim restoranima hranu poslužuju konobari, tako i u glavnom, zvanom Britannia. Već za ručak na pet osnovnih menija ima da ponekad iskoče oči, a večera ... e, to je poseban doživljaj. Čak i meni, koja većinom putujem kao uličar, s ruksakom na leđima, jedući na ulici i spavajući u sobama po pet dolara za noć, s doručkom ...</para><para>Sestričina mi je na brodu kupila i knjigu u kojoj su recepti za neka jela koja smo kušale, pa sam se već potrudila i napravila jih doma.</para><para>
 I za kraj ...
</para><para>Našlo bi se još štošta u mojoj kulinarskoj bilježnici. Vrhunska kuhinja s konjakom, kako smo je doživjeli kao gosti Martella (o tome sam napisala članak, pa se neću ti ponavljati), pa Salzburg i njegovi proslavljeni žličnjaci ...</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="8bb3630a-640c-11eb-831f-0242ac120064" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>... da o hrani u pivnicama ne trošim riječi. Beč i njegova građanska kuhinja ... Pariz kao kulinarsko isustvo, ali i tome neću, ima članica coolke koje imaju mnogo više od mene za reći o tome.</para><para>I neću sada o Bosni, Makedoniji, Srbiji (s Vojvodinom) i Hrvatskoj, mojim dragim i voljenim prostorima, na koje me vežu mnoge prelijepe uspomene. I mnoga zanimljiva kulinarska iskustva, od onih po restoranima do onih najdražih, kod nekog domaćina ili rodbine. Pa kada za doručak krene hladno pečenje i rakijica ... Ili možda burek? A može i savor ... Uživam kada na coolci pretražujem recepte za jela iz tih krajeva.</para><para>Uglavnom, bilo kuda, dobra hrana svuda. Ja je uvijek nađem. I uživam.</para>

Žlicom oko svijeta

<para>Da pišem ili ne pišem? Pa koga briga jesam li tu ili nisam? Tko bi me se i sjetio da odem i nestanem sa tih stranica? Možda njih nekoliko, većina ne. Ali nema veze, tu sam iz razbibrige, zabave, radi nekih recepata i članaka, a i radi povremenih razgovora s nekim članovima i članicama. Učim iz diskusija, zna biti baš zanimljivo. A učim i od mnogih članica koje dijela s nama svoje kulinarsko umijeće. I mnogima se divim.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="770a33c6-6384-11eb-983e-0242ac120069" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Bilo je svega i svašta u tih deset godina. U početku samo sam gledala recepte i tražila ideje, potom sam počela i sama slati po koji recept. I bila u dilemi - posalti ili ne? Zar da pošaljem recept za naš omiljeni čušpajz, tako svakidanšnje jelo, ili da pak šaljem ono što mi se čini zanimljivo, nesvakidašnje, nešto posebno? Ali što je to nesvakidašnje i posebno? Meni to, nekome nešto drugo.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="ed90b528-6407-11eb-b7a6-0242ac12002e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>I tako, pri preispitivanju same sebe što poslati a što ne, našlo se svašata. I vidjela sam svašta. I naučila o razlikama među nama. I o tome da netko samo radi toga da štanca recepte šalje na coolcu baš sve i svašta, do toga da neke članice doduše štancaju, ali zato je skoro svaki njihov recept nešto posebno. O fotografijama ne bi - od prosječnih, nikakvih, pa do vrhunskih.</para><para>Zapravo, sve je kao u stvarnom životu. Razlike, pa istovrsne zanimacije, svađalice i one koje su za miran način rješavanja razlika u pogledima. Po onome - tko sam ja da ti sudim? Pa zato ni ja ne "sudim" nekome kome je neko obično jelo toliko važno da ga tutne tu - ako mu je to krajnji domet, neka je. Tko zna što netko drugi misli o mojim receptima. Nekome se sviđa nešto, drugome drugo. Tolerancija prije svega. I neka nas razlike spajaju a ne razdvajaju. I da se ne pokunjimo ako nam svi baš ne plješću za baš svaku stvar koju stavimo na coolku.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="f5c30810-6423-11eb-9c37-0242ac12005d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Baš nas ima svakakvih. I neka nas ima. Pri tolikom broju članica i članova ništa čudno ako ponekad i perje leti. Nečiji je jezik britak i oštar, nečiji smiren i pomirljiv. Netko je duhovit, netko umorna i zlovoljna duha, nekome je svejedno za sve, netko uživa tjerajući mak na konac.  Netko traži pozitivne strane, netko pak jedva čeka da nekome nešto oštro napiše. I tako u nedogled.</para><para>I opet smo tu da je i tu kao u stvarnom životu. S tom razlikom da se ne vidimo pa se i predstavljamo kako nam odgovara, a samo rijetki znaju kakvi smo uživo. Ni to nije ništa strašno. Pa ne živimo pod istim krovom.</para><para>Volim čitati neke članke. Jedino mi je žao što sigurno propuštam(o) mnogo zanimljivih i članaka i blogova, recepata, fotki i svega drugoga što pojedine članice dijela sa nama. Previše nas je da bi mogli pratiti baš svakoga, pa mi se ponekad čini da više nekim slučajem naletimo na one koje su iznad prosjeka. Nemamo svi vremena sve pretraživati. Znam po sebi. Tako nekad švrljam bez veze po coolci in naletim na nešto novo, zanimljivo ... i kliknem za prijateljstvo, da mogu pratiti ono što netko stvara.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="6824c6a6-6423-11eb-ab39-0242ac120041" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/> </para><para>Ponekad gledam cool chefice. Većina su stvarno prva liga, za divljenje, ali tu i tamo je naziv dobila i pokoja za koju se pitam po kakvim kriterijima, pogotovo uspoređujući da drugim članicama sa tim nazivom. Prosječne, čak loše fotke, recepti bez nekog prepoznatljivog identiteta, svakidašnji, bez nekog onog duha i osobne note koji krasi veliku većinu cool chefica (i chefova). Ali ipak - tko sam ja da sudim? To je moje mišljenje, smijem ga valjda izreći,  na kraju krajeva baš me briga što radi uredništvo. Nisam tu radi jih već radi sebe i onih koji su mi zanimljivi, dragi, blizu po nekim svojim pogledima.</para><para> Volim čitati članke iz kojih se vidi neki stav, pa makar se ne slagala s njim. Volim članke o kulinarici iz kojih se vidi koliko znanja, ljubavi, spretnosti i truda netko ulaže u hranu i sve što je u vezi s njome , ili iz kojih pršti duhovitost.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="3ec980a8-631f-11eb-b5fc-0242ac120065" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Jedino što me smeta ponekad je neka preosjetljivost kada netko s pravom, argumentirano i navodeći činjenice nekoga na nešto upozori, a taj se počne koprcati ko razmaženo derište i zove druge u pomoć za napad na onoga tko se usudi misliti drugačije pa to čak i napisati ... Eto, takvi uski pogledi me smetaju, ali to samo znači da onaj koji ne priznaje kritiku ne vidi dalje od svog plota ...</para><para>Stvarno, neki su mrtvi hladni, jedni ponekad vruće glave i oštra jezika a drugi put malce mirniji, treći prelaze preko svega kao da se ništa ne događa, neki su mimozice i osjetljivi, pak drugi prihvataju kritiku, primjedbu, diskusiju, neki znaju svaki čas što se događaio tko je koga, drugi ulete tu i tamo. Jedni samo mljancakju, drugi se ni ne osvrću, jedni dijele s coolcom ama baš sve, neki samo ponešto ... I opet smo došli do toga da smo i tu, u virtualnom svijetu, svi različti kao i u stvarnom životu. I baš zanimljivo kako se i u tom virtualnom svijetu sklapaju virtualna znastva i prijateljstva, ali i netrpeljivost.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="85a12482-6409-11eb-90af-0242ac12003b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Pola sam toga zaboravila što sam htjela napisati. Neću gobiti vrijeme pišući o stotinjak skoro istih recepata za istu stvar, nema smisla. Ta tko bi sve konca pohvatao. Ima i zanimljivijih stvari.</para><para>Uglavnom, mojih deset godina s vama je brzo prošlo. Još učim, gledam, divim se, ali i nasmijem te se ponekad zapitam: Ljudi moji, zar je to moguće?</para><para>Pa da, mogće je, ta ljudi smo.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="5474c268-640b-11eb-be86-0242ac120052" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="655c73a6-640a-11eb-92f2-0242ac120067" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="1a98da0a-6403-11eb-abcd-0242ac120062" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="21d32d1a-6404-11eb-b0c1-0242ac120053" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para>

Mojih deset cool godina

<para>Hobotnica, krumpir, malo povrća ...podliveno vinom</para>

Hobotka, ljetni ručak

<para>Crno-bijelo prijateljstvo ili  Veliki in mali</para>

Vidim najavu - VT

<para>zakasnila sam u temu, ali nema veze, ovo je ipak tako simpatično ... Pariz 2012</para>

VT18

<para>Te ću jednog dana imati ...</para>

VT6 - Slap orhideja

VT6 - cvijeće

<para>Lagano predjelo, za one koji vole miris mora ...</para>

Skuša u staklenki, na pireu i povrću ...

<para>Kada se ne mogu odličiti ...</para>

Svašta po nešto

<para>Za početak ugodog druženja ... nar, konjak, pjenušac</para>

Aperitiv: koštice nara marinirane u konjaku, potom pjenušac ...

<para>Desert ja jednu zgodu, Večera za šest; kruška u teranu sa mini panna cottom</para>

Od terana pijana kruška

<para>E, sad, gdje i kako početi pripreme na putovanje, bilo je prvo pitanje. Iz nekog fonda zdravstvenog osiguranja vratili mi nekoliko stotina eura i eto prilike za kupnju karata bez da se porodični proračun bitno poremeti. Datum? Neka bude rano proljeće ili rana jesen, odlučimo, i kako sam za kraj aprila našla povoljne karte (Beč - London - New York, povratna karta 325 eura, moj rekord u kategoriji povoljnih avionskih karata), odluka je pala: osam dana svjetske metropole, krajem aprila.</para><para>Karte rezervirane nekoliko mjeseci unaprijed, znači dovoljno vremena za pripreme. Pitam za savjete gdje rezervirati prenoćište; jeste da imamo i poznatih tamo, ali bilo mi neugodno nekog tražiti da me smjesti u svoj stan za više od tjedan dana, i to nas dvije. Idemo u hotel, bit ćemo i slobodnije, komotnije. Lokacija - negdje usred Manhattna. Da se ne vozimo svaki dan iz Brooklyna, Queensa, Bronxa ili Staten Islanda (to su sve općine koje skupa s petom, Manhattnom, čine grad New York) u središte i na večer nazad. Znači, počinje potražnja za povoljnom hotelskom sobom.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="26c58eea-6426-11eb-8165-0242ac12005c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><heading3>Pripreme</heading3><para>Kaže kći: "Mama, svejedno gdje spavamo, pa idemo gledati grad a ne hotelsku sobu". Pametno moje, mislim u sebi, i dva ili tri tjedna potrošila sam na pretraživanje internetskih stranica s ponudom hotelskih soba na Manhattnu. I našla nešto što nam je odgovaralo: mali hotel u 32. istočnoj ulici, dvije avenije in dvije ulice od <ulink url="http://www.esbnyc.com/">Empire State Buildinga</ulink>, tako s orientacijom neće biti problema. Rezervirano, čak se ne plaća internetom nego pri dolasku u hotel. Znači, u nekoliko mjeseci možemo uštedjeti da platimo i hotel. Takoreći New York na rate.</para><para>Idemo dalje. Prijateljica, koja ja tri mjeseca radila u New Yorku, rekla mi je nekoliko stvaril ali ipak sam sama najviše tražila internetom. Kupila i jedan vodič, najprije jedan osnovni, potom jedan malo opširniji i detaljnjiji. I uskoro se uvjerila da ima newyorški turistički centar, onaj službeni, gradski, jako<ulink url="http://www.nycgo.com/"> dobru internetsku stranicu</ulink>, punu korisnih informacija.</para><para>Dobro sam proučila sve o gradu:  kako je nastao i kako se razvijao, kako su nastajale i mijenjale se pojedine četvrti grada, kako se razvijao i Manhattan. Kasnije, kada smo stigle tamo, pokazalo se korisnim što sam dobro proučila sistem ulica i avenija odnosno kako je Manhattan podijeljen Petom avenijom na istočni i zapadni dio, pa se tamo jako lako snaći. Jedino je južni dio Manhattna ostao iznimka, tamo su ulice isprepredene, nisu geometrijski poredane po brojevima od juga prema sjeveru i po avenijama prema istoku i zapadu.</para><para>Dobro sam se pripremila i za razgledanje pojedinih znamenitosti. Nisam pretjerivala, rekle smo ja i kći bolje nekoliko stvari manje i to temeljito, nego da trčimo amo tamo i ništa ne zapamtimo. A na mjestu samom možemo i mijenjati odluke. Glavno da ne izgubimo glavu kada stignemo tamo.</para><para>I tako, dočekale dan polaska. Iz Beča do Londona, na onaj čuveni Terminal 5. Na sreću pa smo imale skoro pet sati vremena do leta prema New Yorku, inače tko zna kako bi bilo. Naime, na tada tek otvorenom novom terminalu na Heathrowu, pokvarile se električne stepenice i u osrednjoj sali nastala tolika gužva, da su radi toga mnogi zakasnili na letove.</para><heading3>Tko kome da pokaže put?</heading3><para>U <ulink url="http://en.wikipedia.org/wiki/New_York_City">New York</ulink> stigle smo oko jedanaest na večer. Pravac prema taksijima - stale u red, ispred aerodroma nema trte-mrte i mahanja; sve pod kontrolom. Kada smo došle na red, dobile smo papirić s registarskim brojem taksija, napisanim vremenom kada smo krenuli i s još nekoliko podataka. Vozio nas je domaćin, crnac, s mobitelom na uhu. Razgovarao je svih 45 minuta koliko je trajala vožnja od aerodroma JFK do našeg hotela, Grand Union, u središtu Manhattna. I kada sam platila još je uvijek imao mobitel na uhu, i prtljag nam je iz auta dao držeći slušalicu u ruci. <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="26fd60d6-6426-11eb-ba97-0242ac12001b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>I ta je vožnja taksijem pokazala da sam se dobro pripremila za put. Naime, ESB vidi se iz daleka, znala sam da je naš hotel dvije avenije od Pete prema istoku i dvije ulice niže od 34., na kojo se nalazi najznamenitija zgrada NYC. Tako da sam se odmah znala orientirati. Na svu sreću, inače bismo se valjda do jutra vozili u krugu. Imajući pred sobom točnu adresu hotela, taksista nas je nekoliko puta vozio u krugu ulicama oko hotela (i tamo je promet uređen većinom jednosmjernim ulicama). Već sam ga pitala u čemu je problem, on je samo mignuo ramenima i vozio dalje. I tako, mi već peti put stojimo na semaforu i ja pogledam desno te vidim natpis Grand Union hotel. Dotaknem ga rukom i kažem mu, da je ne desnoj strani naš hotel, on se nasmije, skrene desno i čak se zahvali da sam mu pokazala put. I tako, konačno stigle i u samo središte grada, koji nikad ne spava.</para><para>Na prvi pogled hotel je u redu: soba čista, kupatilo jes malo, jedva se okreneš ispod tuša, ali sve se sjaji od čistoće, peškiri bijeli, mekani i mirisni. I krevetnina miriše na svježe i brzo smo utonule u san.</para><heading3> Od ESB do doubledeckera</heading3><para>Šta ćemo raditi prvi dan? Idemo za nosom, odlučimo. Iz hotela krenemo prema ESB, malo prije hotela naiđemo na Starbucks i odemo na kavu i doručak. Uz pijuckanje kave - baš nam je bilo smiješno da nas pri narudžbi pitaju za ime, i to zato da kada kava stigne zovu te imenom da je uzmeš - odlučimo da idemo najprije na vrh ESB. Da vidimo NYC s visine, da dobijemo neki utisak o gradu, da se lakše orientiramo. I vrijeme je bilo baš lijepo, sunčano, a ni gužva nije bila velika. Ta nam se odluka kasnije pokazala za ispravnu -  svih sedam dana koliko smo još prolazile pored ESB, redovi nikad nisu bili kraći, posjetioci su stajali i redu i na ulici, što znači od dva do tri sata čekanja da stigneš na vrh.</para><para>
 <emphasis> Prije nego napišem još koju stvar o utiscima možda jedna važna napomena: kada dođete u NYC i imate namjeru posjetiti nekoliko znamenitosti, svakako najprije idite u njihov turistički centar ili interentom nabavite <ulink url="http://www.citypass.com/new-york?mv_source=partnerfusioninternational&amp;cmpid=google_New%20york%20pass&amp;mkwid=sHYUtK3GJ&amp;pcrid=6477197549&amp;gclid=CMXPm_r58q4CFUZJ3wodalw3Lw">New York City pass</ulink> (taj ili neki drugi, odlučite se prema vlastitim potrebama i željama). Ne samo da je svota za ulaznice za pojedine znamenitosti (plus vožnja brodom oko manhattna) upola jeftinija nego da plaćate svaku posebno, dodana vrijednost tog citypassa je u tome što najviše štedi vrijeme: naime, city pass omogućuje ulaz mimo reda, što zna biti dobrodošlo kada su pred nekim znamenitostima dugački redovi. Kći i ja smo tako jednog kišnjeg dana stale na čelo reda ispred muzeja Guggenheim - redaru smo samo pokazale citypass i u muzej smo ušle u trenutku kada su dva posjetioca izašla, i to ispred svih onih koji su u redu za karte čekali i čekali ... U unutrašnjsti, za one koji imaju city pass imajo posebne blagajne pa se i ulaznice dobiju tako reći preko reda. Imajući u vidu da se na ESB u reda čeka i po nekoliko sati, jasno je kako je fino imati city pass i proći mimo svih.</emphasis>
</para><para>
 <emphasis>Pored toga, u turističkom centru možete besplatno dobiti ne samo kartu grada nego i mnoštvo raznih kupona za popuste u restoranima, trgovinama, kazalištu ... Isplati se uzeti jih, recimo 11 posto popusta za kupovinu u Bloomingdailu ili Macy's na svotu od 250 dolara znači već ručak i piće u tamošnjem restoranu.</emphasis>
</para><para>
 <emphasis>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 </emphasis>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="26c6302a-6426-11eb-9e50-0242ac120053" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Još smo brzo stigle na vrh ESB, uz obavezno slikanje ispred makete zgrade. Imale sreću da je i gornji plato za razgledanje bio otvoren, pa smo grad vidjele i iz tako zvanog observatorija, najviše točke s koje posjetioci mogu vidjeti New York. Potom smo krenule lunjati ulicama, da malo osjetimo gradsku vrevu. Prema sjeveru, odlučile smo, i polako do informativno-turističkog centra, gdje bi me trebao čekati putem interneta rezerviran city pass. Kada smo stigle, nigdje ga nisu našli, tako da sam platila samo pass za kćer, a potom su nas poslali do zamjenika šefa odjela za odnose s javnošću (fotografirali su nas za jednokratnu posjetu, otpratili do lifta ...). Valjda radi toga što sam imala uza se novinarsku iskaznicu. Počastili su nas kavom i vodom, dali hrpu propagandnog materiala, dodali da su na raspolaganju za sve informacije ili ako imam neku posebnu želju da se možemo sve dogovriti. City pass mi na osnovu novinarske iskaznice pripada besplatno, rekli su mi. Zahvalila sam se na ljubaznosti, pozdravili smo se i - idemo nas dvije dalje u istraživanje grada. Nakon što smo ga vidjele s visine, prošle pješice od 34. do 53. ulice, na redu je malo - vožnje.</para><para>Autobusom, <ulink url="http://www.inetours.com/New_York/Tours/DD_Bus_Tour.html">doubledeckerom</ulink>. Na mogu si pomoći, ali obožavam vožnju gradovima tim autobusima. Onako s visine gledati kako se bus kreće ulicama, niti ne čujem onoga koji nešto govori. Kao malo dijete. Tih nekoliko sati vožnje taman je da osjetiš grad na posve drugi način nego je pogled s visine, i, naravno, na posve drugi način nego je švrljanje ulicama, lutanje kvartovima i kontakti s ljudima koji tamo žive. Ali, doći će i to na red.</para><para>I tako, prošao naš prvi dan. Usput smo nešto i jele, u slučajno izabranom lokalu na jednoj od avenija. Voća i povrća koliko hoćeš, salate sastaviš sam, meso, rakove ili ribe ispeku ti svježe za nekoliko minuta, i uoće nije skupo. Na večer, nakon sata odmaranja, otišle smo u restoran blizu hotela. Talijanski, baš nam se jela tjestenina. Plus tiramisu i časa vina. Platile duplo više nego u podne u onom samoposluživanju. Ali ovu večer jele smo na stolu s bijelim stolnjakom, platnenim ubrusima, poslužili su nas konobari, nismo same nosile pladanj. A to ima svoju cijenu. I tih 50 dolara nije mi bilo žao dati.</para><heading3>Jedva vidim nebo</heading3><para>Dan dva. U jutro izlazimo iz hotela, ali tek nakon obilnog doručka u malom lokalu uz hotel. Idemo na kavu u Starbucks, planiramo šta ćemo danas raditi. I tako, opet krenemo ulicama, prema sjeveru, u smjeru Central parka. Idemo Petom avenijom, pa skrenemo malo i idemo Šestom, pa skrenemo desno i nastavljamo četvrtom... Skrenemo i na Times Square. I u jednom trenutku prošine me misao: ja ću tu poludjeti. Samo beton i staklo, neboderi, ne vidim nebo. Živim ispod planine, okružena zelenilom, a tu moram skoro vrat slomiti ako hoću vidjeti nebo. Ujutro, s prozora na prvom spratu hotela, nit ne vidim kakvo je vrijeme vani .... gledam u zidove zgrada na drugoj strani ulice. Gužva na ulicama, nema kafića vani, da sjednemo i uživamo u pravoj kavi a ne onoj "american coffee" ...</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="26bb6bc2-6426-11eb-a622-0242ac12002a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Stignemo do Central parka. Krenemo dalje, pješke naravno, na zapadnu stranu, idemo do jednog od <ulink url="http://www.amnh.org/">najznamenitijih muzeja. </ulink></para><para>Ne treba trošiti riječi o njemu, to treba vidjeti.</para><para>I nema smisla da više pišem šta smo sve vidjele i doživjele.</para><para>Zapravo, New York treba vidjeti. I doživjeti. Kada se neboderi popnu na vrh glave, odeš na južni dio, U Little Italy, China Town, Tribeca, Greenwich Village ... Washington park i studenti. Lower Manhattan i isprepredene uličice. Pa preko, Brooklyn.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="27177fac-6426-11eb-ba9e-0242ac120028" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ono, da ću tamo poludjeti - nije dugo trajalo. Možda nekoliko sati. Dok se NYC nije nekako uvukao pod kožu. Sa svim sitnicama koje srećeš po pojedinim dijelovima grada.</para><para><ulink url="https://www.coolinarika.com/magazin/clanak/new-york-koji-volim/">Tracy</ulink> je pisala o New Yorku kao netko tko ga dobro poznaje i kako doživljava neke detalje. Ja sam pokušala opisati prvi susret s tim megapolisom, gradom koji nikad ne spava, tom kotlu naroda i kultura, svijetu u malome, središtu financijskog i još kojeg svijeta. Svijetla koja se nikad ne gase.</para><para>Moguće da se New York ne zavoli. Ali ipak, treba ga i vidjeti i doživjeti. Ja sam se nakon prvog posjeta još dva puta vratila tamo. I još ću se vraćati, ostalo je još mnogo toga za vidjeti i doživjeti.</para><para> A i šoping tamo nije na odmet ...</para>

New York za početnike

<para>Sve je počelo trgovanjem solju i vinom. Naime, kada su francuski trgovci na Norvešku, u Englesku te na Nizozemsku u početku 17. stoljeća izvozili sol i vino, isposatvilo se da je vino lako pokvarljiva roba te da je radi velikih buradi nepraktično za transport. Netko je došao na ideju da vino destiliraju i potom se brzo ispostavilo da je novo piće, koje su spremali u burad od hrasta, još bolje ako neko vrijeme u tim buradima i odleži. Nizozemci i Danci to su piće nazvali brendwijn (dimljeno vino), a potom je nastao izraz brandy.</para><para>U drugoj polovici 17. stoljeća seljaci u francuskoj pokrajini La Charente, sa središtem Cognac, počeli su zasađivati sve veće površine vinogradima, rasle su destiljerije i vremenom se pokazalo da su neke sorte grožđa kao stvorene za proizvodnju brandyja.</para><heading3>Svaki je konjak brandy, ali nije svaki brandy konjak</heading3><para>Brandy iz pokrajine La Charente ime cognac - konjak - dobio je 1850. godine, kada su ga počeli flaširati. A dekretom vlade 1909. godine konjak je postao ono što je i dan današnji: ime konjak može nositi samo ta vrsta pića, proizvedena u pokrajini La Charente, središte je mjestašce Cognac:  tamo mora izrasti grožđe, tamo iz grožđa mora nastati mlado vino i biti potom destilirano te donjegovano u eau de vie (voda života), iz kojih potom miješaju razne vrste konjaka.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="d474095a-6425-11eb-b73b-0242ac120032" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>A u 18. stoljeću korijene imaju i neke najpoznatije marke konjaka, koje i danas vladaju tržištem tog prestižnog pića - Martell i Hennessy na primjer. Pored pomenutih marki još Remy Martin i Courvoisier vladaju svjetskim tržištem konjaka - te četiri firme vladaju na 75 posto svjetskog tržišta, ostale kompanije, njih oko 280, dijele prostalih 25 posto.</para><para>Jako je zanimljivo, čak pomalo i smiješno, da je grožđe iz kojeg na kraju nastaje konjak, dosta kiselo, tako da nije baš ni za jelo niti z vino. Mogli bismo zapravo reći, da su se Francuzi pokazale za prave majstore - iz kiselog grožđa napraviti zaštićeno piće koje će slavu Francuske ponijeti diljem svijeta, i još ga k tome skupo naplatiti. Slična priča kao sa šampanjcem. Kako važi za šampanjac - samo se pjenušac iz Champagne može zvati šampanjac, svi su ostali samo pjenušci, tako se samo brandy iz Cognaca može zvati konjak, a sve su ostalo samo - brandyji.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="d551d6c2-6425-11eb-a097-0242ac12002e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>U cijeloj regiji oko 1200 vlasnika posjeduje 78 tisuća hektara vinograda, od toga je 99 posto zasađeno sortom ugni balnc, preostali postotak su sorte folle blanche in colombard. Znači da se konjak proizvodi tako reći od samo jedne sorte grožđa, koja se odlikuje dosta velikom kiselošću, svježinom in blagom aromom.</para><heading3>Anđeli nešto uzmu za sebe ...</heading3><para>Berba je prvi korak za proizvodnju konjaka. Traje skoro cijeli listopad, grožđe se odmah, korak po korak istiskuje i čeka se na fermentaciju, da se šećer pretvori u alkohol. Dodavanje šećera strogo je zabranjeno. Tri tjedan nakon istiskanja nasatje mlado vino s oko osam procenata alkohola. Slijedeći korak je destilacija mladog vina, u razdoblju od studenog do ožujka, i to u spremnicima od bakra (bakar ne utiče na kvalitetu alkohola), i to u dva navrata. Tekućina prve destilacije naziva se brouillis i sadrži 25 do 30 posto alkohola, druga destilacije ima naziv la bonne chauffe a destilat se dijeli na tri dijela: glava, srce i rep. Najbolji dio destilata, srce, odmah se spremi u burad od hrasta, a preostali dio mijeeša se s mladim vinom ili nekim drugim destilatom i ponovo ga prerađuju.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="d4610ada-6425-11eb-b138-0242ac12004f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Tekućina druge destilacije sadrži oko 70 posto alkohola i čuva se u hrastovim buradima od oko 250 do 450 litara i u njima dozorijeva. U žargonu, drugi destilat zove aeu de vie (voda života) i konjak je zapravo mješavina tih eau de vie. Burad različitih berbi, od više proizvođača i raznih godišta leže u posebnim skladištima, i na svakom su ispisani podaci o izvoru sadržaja. Dok eau de vie stari, oko tri posto alkohola isparii taj gubitak nazivaju "angel's share" - dio tekućine, koji anđeli uzmu za sebe.</para><para>U tim su skladištima i najvažnija radna mjesta. Kao i kod proizvodnje vina, tako i pri proizvodnji konjaka najvažnija uloga pripada onima koje odlikuje izoštren okus, vrhunski njuh, oštar pogled - sve to nužno je za miješanje raznih eau de vie u vrhunski konjak.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="d5508290-6425-11eb-a2f1-0242ac120041" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><heading3>Što nam govori etiketa</heading3><para>Za razliku od viskija na primjer, konjak nakon flaširanja ne stari. Zato na boci od konjaka nećemo naći natpise "sedam godina star" ili 15 ili neki drugi broj, kao na primjer na bocama od viskija, kubanskog ruma ili nekog drugog sličnog pića.  Konjak mora imati isti okus i sto godina nakon flaširanja.</para><para>Različite vrste konjaka drugačije su označene. Oznaka VS (Very special/Selection) govori nam da je konjak u buretu odležao najmanje dvije godine in da je u njemu oko 50 različitih vrsti eau de vie, starih od šest do deset godina.</para><para>Oznaka VSOP (Very special old Pale/Reserve) znači najmanje četiri godine stranja konjaka u buretu te da je mješavina oko stotinu različnitih eau de vie, starih od 15 do 20 godina.</para><para>Oznaka XO (extra old/Napoleon/Hors d'age/Imperial) govori nam o najmanje šest odležanih godina u hrastovu buretu i da se radi o mješavini od najmanje 150 pa sve do 300 različiti eau de vie starih od 15 do 35 godina.</para><para>Recimo, konjak Creation od Martella, mješavina je od 400 eau de vie, od kojih je najmlađa odležala 15 a najstarija 50 godina, a mogu se naći i konjaci u kojima su eau de vie u starosti od 50 pa do 80 godina.</para><heading3>Koji je konjak najbolji?</heading3><para>Bertrand Guinoiseau iz Martella na pitanje kako odrediti koji je konjak najbolji, odgovorio je: "Onaj koji se vama najviše dopada. Rekao bih da je to slično kao s parfemom: netko voli slatkaste mirise, netko preferira začine, nekome su bliže blagi ukusi, nekome izrazitiji, jači. Najvažnije je da u piću uživamo."</para><para>U zadnjih nekoliko godina, kada je konjak kao piće doživio veliki uspon, pogotovu u Aziji (Kina, Tajland) i Americi, pao je jedan veliki tabu u načinu konzumiranaj tog prestižnog pića. Naime, pojedine vrste konjaka, one s oznakom VS, mogu se piti i s dodatkom vode. Benoit Fill, sručnjak za konjake, u vezi toga rekao je: "Dodatak vode konjaku pokaže sve njegove dobre i slabe strane. Kod degustacije zato konjakom uvijek dodamo vodu, da lakše ocijenimo prednosti i slabosti pojedinog konjaka odnosno odredimo karakteristike. A dali će netko dodavati vodu konjaku tek tako, kada ga pije a ne samo ocjenjuje, stvar je okusa svakog pojedinca. Ali vode ne dodajemo svakom konjaku, već samo onom s oznakom VS."</para><heading3>Grijati čašu ili ne?</heading3><para>Kada pomenemo konjak mnogi pred sobom imaju prizor kako se grije čaša s tim smeđkastim pićem, pa se potom lagano drži u dlanu, malo se protrese i tek potom popije. Neki stručnjaci s tog područja misle kako je to možda više marketinški potez odnosno da se napravi neki ugođaj, postigne vizualni učinak.  Naime, kada grijemo čašu, alkohol ispari, mijenja se i okus pića, a to nije baš pravi smisao. Tako da u sadašnje vrijeme ništa ne gubimo na prestižu ako se odreknemu grijanju čaše pri uživanju u konjaku.</para><para>Pri posluživanju konjaka novo je i to, da se piće, pogotovo konjaci više klase, u čašu sipaju pred gostom (kao vino recimo), dok je do nedavno bilo pravilo da se piće gostu donijelo u čaši. Objašnjenje: proizvođači konjaka dizajniranje boca prepuštaju poznatim dizajnerima, neke su boce ukrašene i zlatom, a pošto je u njima i piće vrijedno zlatagost zaslužuje da vidi iz čeg mu sipaju piće (neke prestižne marke konjaka dosežu cijenu i oko dvije tisuća eura i to u supermarketima, a ima i specijalnih punjenja za pojedine kupce koja dostižu cijene i od 20 tisuća eura, a neki su bogataši za bocu prestižnog pića plaćali i po milijun dolara).</para><heading3>Konjak i kulinarstvo</heading3><para>Jedan od marketinških poteza, koje su nekoliko godina unazad povukli proizvođači konjaka da bi potakli prodaju, bila je i upotreba konjaka u kulinarstvu. Dok je konjak već odavna jedan od osnovnih sastojaka za koktele, i njegova upotreba u kulinarstvu poštuje neka stara pravila: konjak je toliko dragocjeno piće, da zaslužuje samo najbolju "pratnju": guščja jetra, kaviar, tartufi, tamna čokolada, jastog, divljač, terine ...</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="d351f910-6425-11eb-ae6f-0242ac120053" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Bilo kako bilo, promjene su neminovni dio i u tako tradicionalnim obredima kao što je ispijanja konjaka. Nekada, netko bi čak rekao u dobra stara vremena, muški je dio društva nakon objeda otišao u posebnu sobu na cigaru i konjak, a dame s digestivom u drugu. Sada, pak i dame popiju konjak nakon svečanog objeda, a nije više neobično da se konjak, pomiješan s malo vode, popije čak i uz neki obrok. Ali se ta novost ili marketinški pokušaj približavanja konjaka širem krugu potrošača, nekako nije ustalio.</para>

Mojih 15 godina

Moje kuhinjske čarolije

Moje kuhinjske čarolije

Moje kuhinjske čarolije

Moje kuhinjske čarolije

Moje kuhinjske čarolije

Moje kuhinjske čarolije

Moje kuhinjske čarolije

Moje kuhinjske čarolije

Moje kuhinjske čarolije

Večera za šest

Gulaš s daškom Meksika

Običan nedjeljni ručak

Supruga, majka, domaćica ...

Koreja iz drugog ugla

Za kraj objeda - juha ...

Žlicom oko svijeta

Mojih deset cool godina

Hobotka, ljetni ručak

Vidim najavu - VT

VT18

VT6 - Slap orhideja

VT6 - cvijeće

Skuša u staklenki, na pireu i povrću ...

Svašta po nešto

Aperitiv: koštice nara marinirane u konjaku, potom pjenušac ...

Od terana pijana kruška

New York za početnike

Priča o konjaku

Težina pripreme

Grupa jela

Način pripreme