<a href="http://www.coolinarika.com/klub/tracy/">Tracy</a> nas je oduševila svojim <a href="http://www.coolinarika.com/klub/tracy/recepti/">receptima</a>, u kojima spaja naočigled nespojive namirnice, odličnim <a href="http://www.coolinarika.com/klub/tracy/slike/">slikama</a>, ali i <a href="http://www.coolinarika.com/clanak/4705-godina-u-znaku-svinje">gastro-putopisom</a> po kineskoj četvrti Manhattana.

Cool Chef

Sva prava zadržana

Sudjeluj u istraživanjima

Gamifikacija omogućena

Cool chef

Sjedinjene Američke Države

Žensko

<para>Bez lažne skromnosti mogu reći da su lazanje jedan od mojih gastro-jockera! Uz izuzetak juhe, njima dočekujem studentski dio familije, volim ih jesti nedjeljom, poslužujem ih kao rođendanski poklon (sa svjećicom!), koristim za suzbijanje materinjskog, bezrazložnog koliko i neizbježnog, osjećaja krivice, smatram ih neiscrpnom inspiracijom, obožavam ih podgrijane isto koliko i tek ispečene.</para><blockquote>
 <para/>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Moje prvo pravilo! Ne pokapati lazanje pod brdom sira!<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Posuti sir po bilo kojem jelu koje se spremamo ugurati u pećnicu, predstavlja najjednostavniji trik za osvajanje naklonosti jedača i prečicu do jeftinog komplimenta. Masno i slano kao da je zapisano u čovjekovoj evolucijskoj liniji kao neodoljivo. Ne volim tu rastopljenu smjesu konzistencije žvakaće i zbog činjenice da zatupljuje jela «pokrivajući» sve druge nijanse okusa, te nas ostavlja djetinjasto zadovoljne sa ciglom u želucu koju je potrebno probaviti. Dakle, ako želite da vaši jedači osjete najrazličitije okuse uzidane sloj po sloj u vaše lazanje, bit će dovoljno tek malo parmezana po vrhu!</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="f3b2e32e-610d-11eb-bfc3-0242ac120054" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Drugo pravilo! Tijesto ne smije biti prekuhano! Gnjecava tjestenina, koja se potpuno stopila s nadjevom, nije cilj! Lazanja je slojevito jelo, a ne, kako bi rekli u mojoj familiji, «paštroć» (bućkuriš, mućak, mišung, đumbus, op.a.)! Ako kupujete suho ili svježe tijesto za lazanje, držite se uputstva na kutiji ili provjerenih savjeta. I ne zaboravite da se tijestenina «kuha» i u pećnici prekrivena nadjevom. U tom smislu, potreban vam je tekućiji nadjev, jer bi u suprotnom gotova lazanja mogla biti presuha.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="49c7acaa-631f-11eb-9de9-0242ac12002b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Treće pravilo! Dobar, ako ne i odličan, bijeli umak ili bešamel. Ne dolazi u obzir upotreba već pripremljenog umaka, čitaj iz dućana, već jedino svježe namirnice (samo tri!) i ručno korištenje pjenače. Za pripremu ovog francuskog klasika, treba nam maslac, <ulink url="https://www.podravka.hr/proizvod/bijelo-brasno-glatko-tip-550/">brašno</ulink> i mlijeko. Za tekućiju varijantu, koja odgovara lazanjama, kao i ostaloj zapečenog tjestenini, moj omjer je 30gr maslaca, 30gr brašna i pola litre mlijeka, trećinu mlijeka uglavnom zamijenim juhom, tj. povrtnim temeljcem, jer smatram da je klasični bešamel «pretežak» za lazanju. Ali, u ovom slučaju, o ukusima... </para><para>Na vrućem rastopljenom maslacu, koji već stvara mjehuriće, trebamo «prepržiti» brašno, kao što to radimo za prežganu juhu. Kad dodamo mlijeko (s ili bez dodatka juhe), potrebno je energično lupati pjenačom kako se ne bi stvorile grudice. Kad smo dobili svilenkastu smjesu, pokrijemo lonac i ostavimo da se kuha pet do deset minuta, kako bi bešamel izgubio brašnati okus.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="49c7afc0-631f-11eb-8753-0242ac12002b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Četvrto pravilo! Bez <ulink url="https://www.podravka.hr/proizvod/muskatni-orascic-mljeveni/">muškatnog oraščića</ulink>, nema lazanja! Točka!<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Osim tradicionalnih lazanja s mesom alla bolognese, jako volim one sa crvenim radićem, kojima se u ne-vegetarijanskoj verziji može dodati slanina, s artičokama (koristim one zaleđene) i talijanskim dimljenim sirom scamorza (ali može i drugim, važno da ima dima), s bučom i porilukom, one s klasičnim pestom za nedjelje kad nemam vremena, s gljivama i kobasicom, s dimljenim lososom i tikvicama, s ribom (gdje umjesto klasičnog bešamela, koristim redom maslinovo ulje, brašno i riblji temeljac). </para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="49c7a99e-631f-11eb-b3ff-0242ac12002b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Povijesni put do lazanje koju danas poznajemo sliči konstrukcijama od Lego kocaka. Od malobrojnih srednjevjekovnih kockica od vode i brašna, od kojih se pripremala tjestenina, kuhala u vodi i začinjala masnoćom i sirom, vremenom, od renesanse nadalje, slažu se složenije kockice u obliku tjestenine s jajima, obrada u pećima, sirevi, pa sve do mesa i rajčica.</para><para>Danas postoje dva grada koja se hvale roditeljstvom nad jednim od savršenstava talijanske kuhinje, Bologna i Napulj. U Bologni se nekad u lazanje dodavao špinat, koji je kasnije prešao u tjesteninu, tako da je pri Trgovačkoj Komori grada zapisan «copyright» na jedine prave bolonjske lazanje, sa zelenom tjesteninom koja se priprema od brašna, jaja i špinata, složenom u slojevima među kojima se nalazi ragu od mješanog mesa i <ulink url="https://www.podravka.hr/proizvod/passata/">pasirane rajčice</ulink>, bešamel i sir parmezan. Istovremeno, napuljske lazanje, koje se tradicionalno jedu u vrijeme Karnevala, čini tjestenina s jajima, mini polpetice u umaku od rajčice, ricotta i sir pecorino</para>

Božanstvena lazanja

<para>Kada prezgodnom Jaimeu Lannisteru odsijeku desnu šaku, on, kao pravi junak, ne traži pomoć u mlijeku od maka koji bi mu smanjio bolove! Istodobno, mala buntovnica Arya Stark, uz pomoć dva gutljaja istog napitka, liječi rane u trbuhu u samo 24 sata!</para><blockquote>
 <para>Mak kombiniramo u kolače s jabukama, čokoladom, svježim sirom, orasima, ali može poslužiti i u brojnim slanim jelima.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Ima li mlijeko od maka čudotvorna svojstva ili je samo plod mašte autora Igre prijestolja, Georgea Martina, nije potrebno dodatno objašnjavati. Ako vas boli glava, posegnite za Aspirinom ili ugodnom šetnjom, a mlijeko od maka ostavite junacima fantastičnih knjiga i tv serija.</para><para>Pa ipak, ima nečega u maku, nečega što je postojalo i prije Georgea Martina! Od starijih smo negdje čuli kako se davao dojenčadi da bi lakše zaspala, manje kašljala i kako ne bi plakala dok su majke bile u polju, ili pokraj vatre, ili u staji, ili na svim onim mjestima na kojima ćete naći žene kako rade, pognute i šutljive.</para><para>Osim toga, od maka se proizvodi opijum, točnije od tekućine zarezanog bijelog maka, a od njega dalje morfij i heroin. Već je otac medicine, Hipokrat, poznavao djelovanje opijuma i koristio ga za suzbijanje bolova, straha, nesanice.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="49ea828e-631f-11eb-aadd-0242ac120042" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ništa se slično neće dogoditi kad pojedemo makovnjaču. Mak koji rabimo u pripremi jela „brat“ je ovom prijašnjem, cvijet je crvene boje, malog pupoljka i kapsule. Raste na uzgojenim poljima, poput korova, i služi za inspiraciju umjetnicima, poput Klimtovih žutih, Monetovih polja maka kojim šetaju gospođice sa suncobranima i šeširićima, a van Gogh ih je volio slikati divlje na poljima, u vazama i u društvu leptira. Crveni poput krvi, simbolom su palih vojnika.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="49ea7c12-631f-11eb-b606-0242ac120042" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Dakle, mak koji kupujemo u vrećicama nema halucinogena i opijajuća svojstva o kojima smo pisali, vjerojatno vas neće nadahnuti da posegnete za bojama, ali njime zasigurno možete obogatiti svoju kuhinju.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="49ea72d0-631f-11eb-8587-0242ac120042" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Kod nas je nekakako uvriježeno da ga vežemo uz slatka jela, prekrasne kolače od maka i makovnjače, pa čak i peciva po kojima su posute crnosive sjemenkice. Sitna zrnca koja pucketaju pod zubima neke dovode do ushićenja, a neki polude kad se „zavuče među zube“.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="49ea43fa-631f-11eb-a9f5-0242ac120042" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Makovnjača je jelo ovog područja i eventualno drugih zemalja srednje Europe. Ali, mi također kombiniramo mak s jabukama, svježim sirom, orasima, čokoladom. Kako zaboraviti međimursku gibanicu ako si je barem jednom kušao? Pa mak s malinama, limunom, kokosom, narančom, rogačem, šljivama...</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="49ea7794-631f-11eb-b91b-0242ac120042" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Međutim, s makom se mogu pripremati i brojna slana jela, može naprimjer poslužiti kao dodatak umaku za tjesteninu u kombinaciji s orasima, limunom, šafranom, tikvicama pa sve do tjestenine punjene krumpirom i začinjene makom.  </para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="49ea6e16-631f-11eb-bfac-0242ac120042" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Mak može zamijeniti sezam kad pečemo filet od tunjevine ili odrezak lososa, možemo ga koristiti kao omotač kod pržene piletine zajedno s krušnim mrvicama, kao dodatak rižotima pred kraj kuhanja. Postao je omiljen u raznim zdjelama sa zdravim namirnicama, u jogurtu, zobenim i drugim pahuljicama, salatama, žitaricama poput kvinoje, prosa, bulgura.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="49ea8892-631f-11eb-bd4b-0242ac120042" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Moj je problem u bijelom svijetu bio kako samljeti mak. Bilo u koje električno pomagalo ga stavila, zrnca su izlazila upravo onakva kakva bi ušla!? Bježala su pod snagom i brzinom noževa, svrdala, miksera svakakvog tipa. A onda mi je prijateljica, draga draga prijateljica, poklonila mlinac za mak kupljen u Beogradu. Ručni, pretpotopni, koji su moja djeca gledala kao da se radi o muzejskom primjerku, ne uspijevajući pogoditi „čemu služi“! Kako On melje mak...</para>

Ne podcjenjujmo mak

<para>Afrodizijak „dolazi“ od Afrodite, grčke božice ljepote, ljubavi i plodnosti! Nježna, romantična i hirovita, skladnog tijela i duge valovite kose, ima moć da jednim pogledom osvoji ljubav svakog smrtnika, da žene učini plodnima, a muškarce moćnima.</para><blockquote>
 <para>Čileanska književnica Isabel Allende kaže da su afrodizijaci „most koji povezuje proždrljivost i požudu“.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Seksualni čin, želja, plodnost ozbiljne su teme o kojima se u prošlosti, a i danas, puno razmišljalo i koje su proučavali liječnici i znanstvenici, isto kao i umjetnici i <emphasis>chefovi</emphasis>. Mišljenje da pojedina jela ili sastojci imaju moć probuditi libido i povećati plodnost postojalo je među ljudima od početka vremena.</para><para>Kamasutra u hinduističkoj kulturi, u kojoj je seksualni čin ljudska interpretacija mističnog ujedinjenja bogova, za buđenje želje i plodnosti savjetuje korištenje kardamoma, šafrana, cimeta i đumbira. Ako se upravo smješkate, razmišljajući kako u smočnici imate sve što treba za indijski ljubavni eliksir, moram vas razočarati... Receptu treba dodati dvadesetak tučaka divlje orhideje!?</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="f4862b62-610d-11eb-b7c3-0242ac12004e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>I u susjednoj Kini i njezinoj drevnoj medicini moguće je naći brojne prirodne lijekove za impotenciju i neplodnost. Ravnoteža u prirodi i svemiru temelji se za Kineze u odnosu između muškog i ženskog, Yina i Yanga, svjetla i tame. Ginseng je uravnoteživač dviju oprečnih snaga i za Kineze prvi među afrodizijacima. U istom ga kontekstu Marko Polo spominje u svojim zapisima.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="384ec9cc-631f-11eb-bced-0242ac120055" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Tibetanska medicina „liječi“ mušku impotenciju alkoholnim eliksirom u kojem maceriraju kardamom, cimet, klinčić, crveni i crni papar, šafran, muškatni oraščić, đumbir, gorušicu. Žensku frigidnost pak „tretira“ uvarkom od ružmarina, metvice, crnog papra, gorušice, listova suncokreta, vrijeska i verbene.</para><para>Asteci su čudotvorna svojstva pridavali avokadu te mu čak nadjenuli ime „testis“ (ahuacatl).</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c30fccdc-631f-11eb-90ec-0242ac12006b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Čileanska književnica Isabel Allende kaže da su afrodizijaci „most koji povezuje proždrljivost i požudu“!</para><para>Danas smo jednako znatiželjni i spremni probati nešto čudotvorno, ali istodobno bezopasno! Brojna istraživanja tvrde da svaka namirnica bogata vitaminom E, kao i one s kapsaicinom, cinkom te one bogate biljnim hormonima mogu biti od djelomične pomoći. Za bolji ljubavni život možemo kušati dobre stare banane, feferone, lubenicu, šparoge, grožđe, češnjak i luk (ali, molim, jedino u paru), kadulju i ružmarin, (također u paru jer je kadulja od pomoći Njoj, a ružmarin Njemu).</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c30fcfe8-631f-11eb-8e04-0242ac12006b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ako niste primijetili da banane i feferoni drukčije djeluju od jabuka i kiselog krastavca, probajte s <emphasis>glamour</emphasis> afrodizijacima! Krenite od osnovne teorije „što skuplje, to bolje“ i nakupujte kamenica, tartufa i šampanjaca! Gozba udvoje koja na jelovniku ima sirove kamenice na koje se nakapa malo limuna prije nego što se posrču iz školjke, šampanjac ili koji drugi pjenušac u visokim čašama, kockice čokolade koje se tope među prstima već je sama po sebi priprema na ljubav! Sve nas to dovodi do zaključka kako upravo oblik i način konzumacije hrane posjeduje afrodizijski učinak.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="f788397c-610d-11eb-84d9-0242ac12002e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Hrana i ljubav dvije su osnovne potrebe ljudskog bića, a kada im dodamo maštu i zaljubljenost, sigurna sam da i guljenje kuhanog krumpira udvoje može postati jednako seksi poput kamenica i kavijara!</para>

Afrodizijaci nekad i danas

<heading2>Mjehurići jednako slavlje!</heading2><para>Od početnog pucnja čepa koji leti u zrak ili ostaje u ruci iskusnijeg domaćina do lijene maglice koja izlazi iz boce i šumećeg ulijevanja u visoke čaše. Nakon toga svi su spremni za zdravicu! Ima nečega u ritualu otvaranja pjenušca i ulijevanja u čaše koji nas priprema za neki poseban trenutak. Ispijanje pjenušca nije kao ispijanje čaše vina ili kojeg drugog pića. Perlice koje se veselo penju prema rubu čaše, skaču po površini i golicaju nam nos, otpuštajući svoj nježan i elegantan miris, već same po sebi znače veselje.</para><blockquote>
 <para>Osim u elegantnoj visokoj čaši, pjenušava vina znaju završiti u koktelima, rižotima, biskvitima, na ribi ili mesu.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Pjenušava su vina uvijek prisutna na novogodišnjem stolu, kod svih okruglih rođendana i godišnjica, punoljetnosti, diplome ili ostvarenja kojeg drugog životnog cilja.</para><para>Ako smo sretnici, barem ako se mene pita, netko je otvorio šampanjac, iako nećemo odbiti ni pjenušac ili prosecco. Pjenušava vina razlikuju se po sortama i području uzgoja grožđa od kojih se prave te po metodama proizvodnje, što im u krajnjem slučaju određuje cijenu.</para><para>Osim svijetložutog do zlatnog savršenstva u uskoj i visokoj čaši, pjenušava su vina dijelom brojnih slavnih koktela.</para><para>Vrlo uspješnom marketinškom kampanjom 2008. godine tvrtka Campari na scenu je vratila pomalo zaboravljeni koktel Aperol Spritz, long drink tradicionalnog omjera 1/3 Aperola ili Camparija, 1/3 pjenušca, uglavnom prosecca, i 1/3 seltza ili mineralne vode bogate mjehurićima.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="469e4854-631f-11eb-b068-0242ac12002b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Prosecco je također glavni sastojak laganih pića poput Mimose (1 dio soka od naranče i 2 dijela prosecca) i <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/bellini-8211-klasicni-koktel-od-breskve-maline-i-sampanjca/">Bellinija</ulink>, u kojem se sok od naranče zamijeni sokom od breskve.</para><para>Negroni Sbagliato (Pogrešni Negroni) priprema se s četvrtinom crvenog Martinija, četvrtinom Bitter Camparija i dvije četvrtine pjenušca.</para><para>Najpoznatiji francuski koktel čiji je sastojak šampanjac je <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/kir-kir-royal/">Kir Royal</ulink> koji predviđa da se cijenjenom pjenušavom vinu doda Crème de cassis, crveni, slatki i gusti liker od crnog ribiza. Često se pije kao aperitiv.</para><heading3>Što poslužiti uz pjenušava vina?</heading3><para>Kombinacija bez greške, sinonim luksuza i hedonizma, svakako je šampanjac s kamenicama. Pjenušce bez straha možemo poslužiti uz još neke skupe namirnice poput kavijara i tartufa, namazanih na ploškice prepečenog kruha, ali i uz hladne zakuske sa sirevima, salamama i šunkom. Dobro rashlađeni pjenušac odlično se slaže s morskim plodovima, bijelom ribom i laganim tehnikama pripreme.</para><para>Slijedeći savjete stručnjaka, pjenušci se ne piju uz deserte, ali mogu biti sastojkom slanih i slatkih jela.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="469e3d5a-631f-11eb-8ef4-0242ac12002b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Na sjeveru Italije, domovini prosecca, s njim se priprema rižoto. Također može poslužiti za pripremu bijelog mesa, poput piletine, puretine i kunića. U tim se slučajevima često isto vino koje se dodavalo u jelo poslužuje i za stolom.</para><para>Što se tiče deserata, jeste li kušali breskve marinirane u pjenušcu? Meni jedna od najboljih ljetnih kombinacija!</para><para>Pjenušavo vino, diskretnog mirisa i okusa, može se koristiti i u pripremi keksića ili za navlaživanje <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/sampanj-pandispanjpan-di-spagna-allo-spumante/">biskvita</ulink> u torti, kao i za izradu samog biskvita. Nedavno sam na internetu našla recept za mekanu tortu od limuna i prosecca (upravo uvrstila na <emphasis>to-do list</emphasis>), slastičarsku kremu s jajima u kojoj se dio mlijeka zamijeni pjenušcem, a slično se može pripremiti <emphasis>panna cotta</emphasis> i puding.</para><para>
 <emphasis>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 </emphasis>
</para>

Nema slavlja bez mjehurića!

<para>Kad govorimo o jestivim božićnim ukrasima, uglavnom mislimo na kekse. Oni mogu poslužiti kao ukrasi za božićno drvce, svečani božićni ili novogodišnji stol te kao poklon. Oblici božićnih ukrasnih keksa idu od jednostavnih borića, pahulja, srca, zvjezdica i čovječuljaka pa sve do jestive kućice, tzv. <emphasis>gingerbread house</emphasis>.</para><blockquote>
 <para>Keksi zamotani u malo običnog papira savršeno su ekološki osviješten poklon koji za sobom ostavlja tek pokoju mrvicu!</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>I naši paprenjaci pripadaju u tu kategoriju. Osim što su izrazito mirisni i ukusni, uglavnom su i vrlo lijepi. Imam dva starinska drvena kalupa za paprenjake i čuvam ih k'o oko u glavi. Na njima su motivi trešnje, dvije ribe, srce, kruška s peteljkom i malim listom. I sami za sebe su prekrasni.</para><para>Izgradnja kućice od keksa zahtijeva više vremena, strpljenja i znanja. Osim pečenja keksa, koji moraju biti strogo određenih oblika i veličine, dijelove treba spojiti „ljepilom“ pripremljenim od bjelanjka i šećera te krenuti s ukrašavanjem.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="3d4a389e-631f-11eb-b29a-0242ac12002b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Krov je najveći izazov. Radi se o najvećoj površini, podijeljenoj u dva simetrična preklopljena dijela, eventualno s dimnjakom. Prozori i vrata također mogu biti najrazličitijih oblika i veličina. Okućnica je ostavljena na maštu, da posadimo borove prekrivene snijegom ili ukrašene šarenim kuglicama, postavimo ograde, puteljke i kojeg dobro umotanog člana kućanstva.</para><para>Vlasnik te prekrasne kućice je <emphasis>gingerman</emphasis> ili <emphasis>gingerwoman</emphasis>. Čovječuljak može biti muškog ili ženskog roda, ovisno o tome ima li hlače ili suknju. Pripremljen je od iste smjese za kekse u kojoj ne smije nedostajati đumbira, oblikuje se kalupima te mu božićni karakter daju ukrasi i crteži. Često nosi kapu i pojas Djeda Mraza, šal oko vrata, a njegove su boje tipično praznične, crvena, bijela i zelena.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="465682da-631f-11eb-9635-0242ac120033" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ima još jedan, nimalo sporedan razlog zašto volim jestive ukrase. Kad nakon praznika pogledamo u kontejnere, neveselo se iznenadimo količinom plastificiranog papira, kartona i plastike koji ostaju nakon otvaranja poklona i korištenja ukrasa.</para><para>Keksi zamotani u malo običnog papira za sobom ne ostavljaju ništa, osim pokoju mrvicu!</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="465674fc-631f-11eb-83a9-0242ac120033" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Osim prazničnih keksa, jedan se sicilijanski specijalitet u prošlosti uglavnom poklanjao za vrijeme blagdana Svih svetih, a danas se koristi kao ukras ili poklon tijekom cijele godine, sve češće u božićno vrijeme. <emphasis>Frutta martorana</emphasis> (<emphasis>frutta</emphasis> na talijanskom znači voće) ime je dobila po Eloisi Martorana koja je u 12. stoljeću zatražila od časnih sestara iz istomenog samostana Martorana u okolici Palerma da izrade marcipan u obliku agruma. U vrijeme kada su stabla agruma bila bez plodova na njihove su se grane vješali limuni i naranče od <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/raznobojni-marcipan/">marcipana</ulink>.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="465687b2-631f-11eb-9358-0242ac120033" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ova poslastica ima vrlo dugi rok trajanja jer se priprema bez kuhanja, od marcipana, točnije od blanširanih badema, šećera i vode. Kako je postala vrlo popularna (nitko ne odlazi iz Palerma bez barem jedne kutijice <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/stakleni-novogodisnji-keksici/">slatkih minijatura</ulink>), ne izrađuje se samo u obliku agruma već svih vrsta voća. Kriške lubenice, ružičaste breskve, kruške, jagode, banane, mandarine, veličine ping-pong loptice, koji do u najsitnije detalje preslikavaju originale, npr. crne točkice po banani, uveli listić na jagodi, raspuknuta smokva, mala su remek-djela.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="46567dee-631f-11eb-8837-0242ac120033" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Jestivi ukrasi koji se koriste za kolače i torte bilo u koje doba godine dostigli su vrhunac u posljednjih desetak godina. Čim pomislim da sam nešto otkrila i usvojila, eto neke nove tehnike i sastojka.</para><para>Dovoljno je pogledati torte korisnice Alek kako bih shvatila da su moje srebrne kuglice, ružićasti šećer i <emphasis>royal icing</emphasis> prapovijest.</para>

Lijepi, a čak i jestivi ukrasi

<para>Da me zatvorenih očiju provedu kroz bilo koji veći američki trgovački centar ili zračnu luku, bez greške bih pogodila gdje se, u mnoštvu kafića i <emphasis>fast food</emphasis> restorana, nalazi onaj lanca Cinnabon. Miris cimeta toliko je intenzivan da uspijeva pokriti svaku olfaktivnu molekulu koja se stvara prilikom pečenja hamburgera, pripreme <emphasis>espressa</emphasis>, prženja piletine i paprika za meksičke <emphasis>burritose</emphasis>, origana s <emphasis>pizze</emphasis>, kao i sve ostale mirise kineske, bliskoistočne i drugih kuhinja koje se nalaze u blizini.</para><blockquote>
 <para>Slatka dizana tijesta peku se u svim podnebljima u kojima se peče kruh. Ovaj posljednji je svakodnevna namirnica, a slatka tijesta uglavnom jutarnja ili blagdanska.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Cinnabonovi pužići s cimetom (iako u ovom slučaju korištenje deminutiva nije opravdano jer govorim o komadu peciva opsega petnaestak centimetara) pripremljeni su od slatkog dizanog tijesta premazanog cimetom i umotanog u kružni oblik. Američki se pužići od cimeta nakon pečenja premazuju mješavinom sira, tipa Philadelphije, šećera i po potrebi mlijeka.</para><para>Nikad nisam bila toliko gladna da u jednom dahu pojedem cijeli. Četvrtina je moja savršena mjera.  </para><heading3>
 Pužić oko svijeta
</heading3><para>Postoje brojne izvedbe ovog kolača ili, bolje rečeno, slatkog kruha. Pretpostavlja se da je prvi pužić s cimetom, koji netko zove i ružicom, ispečen u Švedskoj. Šveđani su 4. listopada proglasili Međunarodnim danom mirisnih pužića ili, na švedskom, Kanelbullara.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="371cef70-631f-11eb-a10a-0242ac12002d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Skandinavske zemlje imaju, naime, još jedno slatko pecivo koje sam prvi put kušala prije desetak godina u jednom malom kafiću u Brooklynu. Čim sam otvorila vrata i ušla, zagrlio me poznato-nepoznati miris. Zaljubila sam se u pužiće s kardamomom prije nego što sam zagrizla u njih. Začudilo me da nešto skandinavsko može egzotično mirisati i stoput sam se zapitala što je spojilo začin podrijetlom iz jugoistočne Azije sa skandinavskom kuhinjom.</para><para>Danci također imaju svoje pužiće, premazane slastičarskom kremom od jaja, šećera, mlijeka i vanilije.</para><para>Francuzi pužiću s kremom dodaju grožđice. Njihov pain aux raisins može se pripremiti i od lisnatog tijesta, iako tradicionalni recept traži dizano tijesto.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="462e9158-631f-11eb-95e4-0242ac120024" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Slatka dizana tijesta peku se u svim podnebljima u kojima se peče kruh. Dok je ovaj posljednji svakodnevna namirnica, slatka tijesta, i zbog toga jer su složenije i skuplje pripreme, jedu se uglavnom ujutro ili blagdanima. Možemo ih staviti, kao što je slučaj u brojnim kuharicama, u veliku kategoriju <emphasis>brioche</emphasis> tijesta.</para><heading3>
 Buhtle i kiflice – punjene slatkice
</heading3><para>Buhtle su najpoznatije dizano tijesto srednje Europe. Peku se u Češkoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji, Hrvatskoj, Srbiji i neka me ispričaju oni koje sam izostavila.</para><para>Klasične buhtle pripremaju se od slatkog dizanog tijesta koje se podijeli na manje komade oblikovane u kuglice. Njih se puni marmeladom i slaže u lim tako da se pečenjem, kad narastu, slijepe jedna za drugu, ali da ih ispečene možemo lagano i bez „oštećenja“ odvojiti. To odvajanje je čarobno jer uvijek u strahu gledamo bojeći se da će tijesto puknuti i „blago“ u obliku marmelade, u modernijoj varijanti i čokolade, iscuriti po ruci. Buhtle se također mogu poslužiti s kremom od vanilije, koja mora biti nešto rjeđa od uobičajene.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="462ea3dc-631f-11eb-8d55-0242ac120024" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ako izostavimo slatka dizana tijesta s puno jaja koja se tradicionalno peku oko Uskrsa te zimske delicije poput orehnjače i makovnjače i drugih velikih oblika, primjerice slovenske potice, raznih savijača od dizanog tijesta punjenih sirom, jabukama, raznih vijenaca, prekrasno isprepletenih i ukrašenih grožđicama, kandiranim voćem, čokoladom, poput ruskih babki, preostaju nam kiflice ili roščići. Malena peciva za svaku prigodu i u svako doba. S čokoladom, marmeladom, orasima. Omiljene zbog svog oblika koji omogućava da ih pojedinačno jedemo rukom (dok u drugoj držimo šalicu kave).</para>

Od cinanbona do buhtli - svi oblici slatkog dizanog tijesta

<para>Ako postoji jelo koje je istovremeno lijek, onda je to svakako pileća juhica! Ona je izraz ljubavi i želje da pomognemo i zaštitimo one koje najviše volimo, zato se ne jede u restoranima, nego isključivo u obiteljskim kuhinjama.</para><para>„Pileća juhica“ zvuči nježno i obećavajuće, s mekanim „ć“ u prvoj riječi i deminutivom u drugoj! Netko voli reći kokošja, ali bez obzira što narodna, u kojoj ima puno istine, kaže „stara koka, dobra juha“, danas je staru koku vrlo teško naći!</para><blockquote>
 <para>U židovskoj tradiciji se za pileću juhu tvrdi da se radi o penicilinu.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Poznajući što vole i jedu moji sunarodnjaci, pretpostavljam da se na većini stolova pileća juha prosječno nađe jednom tjedno. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>I tu strast dijelimo s ostatkom svijeta.</para><para>Nema kontinenta na kojem se ne priprema pileća juha. U nedavno izašloj knjizi, „The Chicken Soup Manifesto“, mlada chefica Jenn Louis, sakupila je i probale recepte sa svih strana svijeta. Zasad još nisam probala nijedan recept iz knjige, ali zima je duga...</para><para>Nakon prvog čitanja, (da, da, i recepti mogu biti ozbiljna literatura?!) jedva čekam probati alžirsku Shorbu Baidu. Osim što se priprema sa slanutkom, na kraju se umiješa žumanjak, koji juhi pruža svilenkastu notu.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="29bd91cc-631f-11eb-b619-0242ac120031" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>I juhe iz Etiopije zvuče vrlo primamljivo. Ye Ocholoni Ina Doro Shorba, u receptu skriva maslac od kikirikija i grubo narezani kikiriki.</para><para>Osim tih, za nas, neobičnih sastojaka, skoro da ne postoji pileća juha bez osnovnog trojstva, luk-mrkva-celer. I dok kod nas često na tome i ostane, u jugoistočnoj Aziji je nedopustivo kuhati bez fish umaka i đumbira, često i kokosovog mlijeka, u Japanu bez suhih gljiva i algi, u Kini bez soja umaka.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="47820a1c-631f-11eb-b522-0242ac12003c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>U Aziji su pileće juhe uglavnom bistre, a brojni sastojci se dodaju sirovi u već kuhanu juhu, poput mladog luka, korijandera, tvrdo kuhanih jaja, algi, sezama. Kako bi dobile na svježini, često se dopunjavaju đumbirom i limunskom travom.</para><para>Većina pilećih juha sa Srednjeg istoka su prekrasne žuto-narančaste boje, koju im daju kurkuma i šafran, a u koje se često ukuhavaju slanutak i leća. Na Bliskom istoku biraju jogurt, kopar i metvicu.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="4781fe82-631f-11eb-8490-0242ac12003c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>U židovskoj tradiciji, gdje se za pileću juhu tvrdi da se radi o penicilinu, pripremaju se slavne matzo balls, velike knedle od beskvasnog kruha azim. U knjizi Jenn Louis postoji prekrasan židovski recept za pileću juhu s knedlama od pilećeg mesa.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="47820d46-631f-11eb-9e0d-0242ac12003c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Južnoameričke juhe često među sastojcima imaju agrume, grejp, ali još češće limetu, bijeli ili žuti kukuruz, bundevu, krumpir ili batat i chili svih vrsta, koje većina od nas, ne samo da nije probala, nego ne zna ni izgovoriti.</para><para>U skandinavskim i srednjoeuropskim zemljama, pileću juhu vole gustu s dodatkom vrhnja.</para><para>Od mesa se može koristiti svaki dio pileta, prsa, bataci, krilca, sa i bez kože, ostaci u obliku vrata i kostiju, kao i ostaci pečenog pileta. Slavni francuski „poule au pot“, što drugo ne znači do „koka u loncu“, podrazumijeva kuhanje čitavog pileta u komadu. A, za naš domaći eingemachtes, bit će nam dovoljne pileće iznutrice i nogice.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="47821368-631f-11eb-89fa-0242ac12003c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ako ne volite masne juhe, dovoljno je da kuhanu juhu procijedite i ostavite preko noću u frižideru. Na vrhu će se skupiti sloj masnoće, koju možete baciti, ali i iskoristiti za prženje krumpira i ostalog povrća. Chefovi vole reći da se radi o „zlatnom sastojku“.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="47821052-631f-11eb-b9a1-0242ac12003c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Kako bi pileća juha zasitila, često se na kraju ukuhava riža, knedle od griza, brašna ili krušnih mrvica, jednostavna tjestenina od pšeničnog ili rižinog brašna, kao i punjena tjestenina, poput talijanskih „tortellina“ i ruskih „pelmena“.</para>

Pileća juhica, jelo i/ili lijek?

<para><ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/orijentalni-kolac-od-griza-i-urmi-makrout/">Makrout</ulink>, ma'amul, kaahk, kolompeh, kleicha, <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/785566/">basbousa</ulink>, bliskoistočne i sjevernoafričke slastice često imaju neizgovorljiva imena koja se mijenjaju prilikom svakog prelaska granice, dok kolač ostaje više-manje isti!</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c083d64a-6110-11eb-a477-0242ac120065" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><blockquote>
 <para/>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Većina kolača koje smo stavili u vrlo široku grupu „orijentalnih“ ne pripada određenoj nacionalnoj kuhinji, već se priprema u većini zemalja koje se protežu, da spomenemo samo neke, od Egipta, Maroka, Alžira, na istok od Turske do Libanona, Sirije i dalje do Iraka i Irana.</para><para>Svi oni imaju nekoliko zajedničkih karakteristika. Prvo, mali su, doslovce slatki <emphasis>finger food</emphasis>! Rombići i kuglice omiljeni su geometrijski likovi. Poslužuju se na većim ili manjim tanjurićima ili poslužavnicima, poslagani poput vojske i često ukrašeni orašastim voćem.</para><para>Drugo, kako se radi o sličnom klimatskom području, sastojci su isti ili slični. Datulje, pistacije, orasi i bademi, ružina i vodica narančina cvijeta, uz poneki kardamom, med, cimet, griz, sezam, limun. Iznimno mirisni, često skupi, lako ih je prepoznati i zatvorenih očiju.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="46a44538-631f-11eb-a040-0242ac120044" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Prošlog mi je Božića prijateljica, znatiželjna avanturistica u kuhinji, poklonila dva mala kalupa za <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/ma-amul/">ma'amul</ulink> kolačiće. Nažalost, plastična jer drvene nije uspjela naći. Bez obzira na to, izgledali su prekrasno, poput nijemih kastanjeta! Prvo slobodno popodne bacile smo se na posao. Proučile smo nekoliko recepata s interneta i iz kuharica, prije svega Yotama Ottolenghija i nekih manje poznatih stranica. Dakle, to proučavanje recepta, koji nikad nisam probala, sliči na ispunjavanje križaljke. Najprije treba otkriti što je svima isto, a nakon toga pronalaziti varijante, uspoređivati, koristiti prijašnja iskustva, izabrati onaj koji nam se čini da nudi najjednostavniji put do uspjeha (bez velikih odstupanja od originala).</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="46a432be-631f-11eb-ab12-0242ac120044" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Najprije smo umijesile klasično prhko tijesto s jajem i šećerom, uz dodatak ružine vodice (vodicu narančina cvijeta nismo imale). Dok je stajalo u hladnjaku, uzele smo datulje, one meni najsočnije, medjool, pola šake pistacija i pola badema, prstohvat cimeta i opet malo ružine vodice te sve samljele na grubo. U kalupiće smo stavljale malo tijesta pa nadjev, pa opet malo tijesta te stisnule kalup, kako bi na tijestu ostao reljef. Iskreno, negdje je bilo malo više tijesta, negdje je ono bilo bolje raspoređeno, a negdje je nedostajalo nadjeva. Od dvadesetak kolačića možda su tri ili četiri ispala kao sa slike, ostali su pukli ili je tijesto bilo pretanko pa se vidio nadjev. Posule smo šećerom u prahu. Okus je bio odličan, a <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/1020977/">ružina vodica</ulink> i datulje podsjećali su na daleke istočne zemlje.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="4563d8c8-631f-11eb-8ddc-0242ac120030" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ne samo <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/baklava-s-pistacijama/">baklava</ulink>, već i brojne druge slastice rođene na istom području traže da ih se na kraju pečenja prelije agdom, sirupom od vode i šećera, te eventualno prekrije kojom kriškom limuna. Omjer vode i šećera uglavnom je isti, iako o tome ima puno različitih teorija. Kolač upije sirup i jede se tek nakon nekog vremena, najbolje sutradan.</para><para>Osim već slavnih baklava, agdom se zalijevaju hurmašice, basbousa ili mekani kolač od griza, tulumbe, <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/945021/">kadaif</ulink>. Sve sitni kolači jer agda omjera 1:1 čini svaki komadić vrlo slatkim.</para>

Zavirite u svijet orijentalnih slastica i odvažite se isprobati sve – od baklave preko ma'mula do babsouse

<para>Promislite i pokušajte se sjetiti poznajete li ikoga tko ne voli krumpir!</para><para>Postoje oni koji su ludi za pomfritom, oni koji obožavaju pire ili na salatu, kao i oni koji bi jednostavno preskočili pile i odmah krenuli s krumpirom u najklasičnijoj nedjeljnoj varijanti, iz pećnice. Ja ga volim i u onoj najbedastijoj varijanti, skuhanog u kori i začinjenog s malo soli i maslinovim uljem.</para><blockquote>
 <para>Krumpir može podnijeti svaku vrstu obrade, kuhanje u vodi ili na pari, prženje, pirjanje, pečenje!</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Možda je pretjerano reći da nam je krumpir važan poput kruha, ali zasigurno ga može zamijeniti.</para><para>Andski dio Južne Amerike djedovina je krumpira i osnova prehrane (uz kukuruz) tamošnjih stanovnika.</para><para>Na tržnicama Ekvadora, Perua, Bolivije glavnu ulogu ima krumpir u svim bojama i veličinama. Ljubičasti, crveni, divovski, duguljasti, bijeli, zvjezdasti, narančasti, patuljasti. Vreće krumpira poslagane u goleme hrpe ili položene ispod štandova svjedoče da je naš pristup tom univerzalnom gomoljastom plodu zapravo iznimno površan i ograničen. Kod nas vlada bijeli ili žuti, eventualno s crvenkastom korom, te batat, a okus od brašnastih do kompaktnijih, slađih i manje slatkih.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c0c700bc-631f-11eb-aa5c-0242ac12006f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Krumpir može podnijeti svaku vrstu obrade, kuhanje u vodi ili <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/peceni-krumpir-na-paru/">na pari</ulink>, prženje, pirjanje, pečenje. Može služiti kao omot, na primjer ribi ili kao osnova za slanu tortu ili roladu, a može postati kroket ili juha.</para><para>Pire od krumpira stavlja se kao pokrivalo za <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/shepherd8217s-pie/?meta_refresh=1">englesku shepard pie</ulink>, iliti pastirsku pitu, sjajno jelo od mesa i povrća ili, u vegetarijanskoj verziji, samo povrća s grahom ili lećom, koji se stave u vatrostalnu ili glinenu zdjelu, pokriju pireom i zapeku u pećnici.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c0c6f54a-631f-11eb-8288-0242ac12006f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Što reći za torte od krumpira koje također mogu koristiti pire, ali i krumpir narezan na listiće. U sredini mogu biti nadjevene šunkom, salamom (odlična s kulenom!), raznim vrstama sira (preporučam dimljenu verziju!), graškom, kobasicama, tvrdokuhanim jajima, tunjevinom. Ako je pripremamo s pireom ili već kuhanim krumpirom, dovoljno ju je zapeći s gornje strane, u suprotnom će krumpir trebati narezati na vrlo tanke listiće ili naribati i peći malo duže.</para><para>Postoje dva recepta s krumpirima koja kod mene imaju poseban status, prvo, jer su estetski nenadmašna, drugo, jer posjeduju vlastito ime! <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/hasselback-krumpir-s-ajvarom/">Hasselback</ulink> i Duchesse!</para><para>Ovaj prvi osmislio je švedski kuhar Leif Edison, 1953. godine, u štokholmskom restoranu Hasselbacku. Krumpir se nareže na tanke listiće tako da na donjem dijelu ostane cijeli. Listići se rašire poput harmonike te se napune maslacem, začinskim travama, slaninom, pa se zapeku u pećnici. Kad po vrhu poprime smećkastu boju, stvarno izgledaju privlačno!</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c0c6fd7e-631f-11eb-9075-0242ac12006f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>„Pommes Duchesse“ jedno je od najpoznatijih jela francuske kuhinje. Dekorativni „zvrkovi“ pripremaju se od pasiranog kuhanog krumpira, mlijeka, maslaca i žumanjaka. Tipičan, vrlo dekorativan oblik ostvaruje se upotrebom slastičarske vrećice. Nakon toga se zapeku u pećnici, dok se ne dobije hrskava gornja strana, a unutrašnjost ostane mekana.</para><para>Koliko ima ljudi, toliko ima recepata za pečeni krumpir. Treba li ga staviti u već zagrijano ulje ili ne, promiješati ga dok se peče, koristiti vrlo visoku temperaturu ili 180 ili <emphasis>grill</emphasis> opciju, prethodno ga kuhati pet minuta ili ga ostaviti u hladnoj vodi? Pretpostavljam da svatko ima svoju tajnu, kao što svatko ima svoje najbolje krumpire i svoju pećnicu.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c0c70a76-631f-11eb-b03d-0242ac12006f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Još jedan recept s tisuću varijanti je <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/923275/">salata od krumpira</ulink>. Postoje minimalisti koji joj dodaju samo luk, ulje, sol i papar. Korak od njih su oni koji u zdjelu ubace šaku rokule ili matovilca. Barokni tipovi vole salatu od krumpira obojiti dodajući joj rajčicu, masline, tunjevinu, jaja, slaninu, papriku..</para>

Znate li koja sve jela možete napraviti od krumpira?

<para>Jogurt se uglavnom jede tako da ga izvadimo iz frižidera, odlijepimo metalni ili plastični poklopac, uzmemo žlicu i krenemo. Nekad ga pijemo izravno iz plastične boce. Nekad za doručak, nekad za užinu ili dijetetsku večeru. Međutim, osim tih jednostavnih rješenja koja nam nudi, jogurt često predstavlja namirnicu koja ide „uz“. Nekad u slanim, nekad u slatkim jelima, nekad kao dio složenijeg napitka.</para><blockquote>
 <para>Jogurt je namirnica koja samu sebe replicira. Bit će vam dovoljno mlijeko.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Počnimo od umaka. U grčkom tzatzikiju jogurt, uz svježe krastavce i češnjak, predstavlja osnovni sastojak.</para><para>U perzijskoj kuhinji „masto khiar“ dip je sličan grčkome, uz dodatak oraha, metvice i grožđica. Jogurt možemo pomiješati sa žličicom majoneze, senfa ili kečapa, kako bismo dobili laganiji i manje kaloričan dodatak salati od krumpira ili dip za pržene krumpire i račiće, ali i zdravije grickalice poput svježe mrkve, celera, paprike. Također se može koristiti kao začin za ostale vrste salata, uglavnom ljetnih, jer njegov kiselkasti okus osvježava. Peršin, bosiljak, limun, med, maslinovo ulje, po želji, možemo dodati jogurtu i začiniti zelenu salatu s mrkvom, krastavcima, lukom.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="486afc4a-631f-11eb-8aa9-0242ac120031" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Kao dodatak gustim juhama može zamijeniti vrhnje, ako želite laganije rješenje ili vam se sviđa njegov kiselkastiji okus. Odličan je s gustom juhom od bundeve ili graška, poriluka i krumpira, ali i s borščem, pa čak, i gulaš-juhom.</para><para>U bliskoistočnim kuhinjama jogurt sa začinskim travama predstavlja neku vrstu umaka za meso i ribu. Svježina jogurta odlično uravnotežuje bogato začinjenu piletinu ili okruglice od janjetine.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="486affd8-631f-11eb-bd6c-0242ac120031" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>U Indiji se meso marinira u jogurtu, koji je prva zamjena za kokosovo mlijeko, prije nego što ga ispržimo ili ispečemo. Slično, u Sjevernoj se Americi „fried chicken“ najprije dugo marinira u kiselom mlijeku, ali može poslužiti i tekući jogurt, eventualno uz dodatak vode ili mlijeka, prije nego što se panira i spusti u vrelu masnoću.</para><para>Libanonski labneh sir je koji se priprema od jogurta i soli, uz mnogo strpljenja. Može biti kremastije strukture, koju možemo začiniti s malo maslinova ulja i začinskih trava, ili u obliku loptica koje prije posluživanja uvaljamo u kumin, čili, koricu agruma, svježe začinsko bilje ili kombinaciju dvaju ili više sastojaka.</para><para>U slastičarstvu jogurt je česta zamjena za vrhnje ili maslac, kada želimo laganiji desert.</para><para>Tko, kao početnik, nikada nije radio kolač s jogurtom u kojem se sastojci mjere čašom od jogurta? Odličan je i u biskvitima s mrkvom, bananom i jabukom. Sve češće se koristi i u pravljenju sladoleda i deserata koji traže vrhnje i mlijeko, poput <emphasis>panna cotte</emphasis>, <emphasis>cheesecakea</emphasis>.</para><para>Jogurt također može poslužiti kako dodatak voćnoj salati ili šumskom voću, umjesto šlaga ili sladoleda.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="2f0b2e3c-631f-11eb-a06b-0242ac12004f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Jogurt je također piće koje vežemo za određena jela, na primjer, pite ili slana peciva. Taj običaj je prisutan i u bliskoistočnim kuhinjama, kao i onoj turskoj, perzijskoj i indijskoj. Lassi je omiljeno piće Indijaca koje se priprema tako da jogurtu dodamo gazirane vode i malo soli, uz začine poput šafrana i kumina, ili, u slatkoj verziji, voće poput manga.</para><para>Poput prirodnog kvasca, jogurt je namirnica koja samu sebe stvara, ponovo i ponovo! Za njegovu „reprodukciju“ dovoljno je maloj količini jogurta dodati veliku količinu mlijeka.</para><para>Najbolje je koristiti svježe mlijeko, koje treba prokuhati, te mlako dodati maloj količini jogurta. Vrijeme će učiniti sve ostalo.</para><para>Jogurt je „multifunkcionalna“ namirnica koja se odlično slaže sa slanim i slatkim jelima, sirovim i kuhanim, mesom te povrćem i voćem. Osim toga, stručnjaci kažu da je zdrav, lakoprobavljiv i niskokaloričan. Što čekamo?</para>

Jogurt u slanom i slatkom

<heading3>Lavanda je miris. Lavanda je boja.</heading3><para>Zimzeleni grm srebrnozelene boje, s klasovima po kojima se u proljeće počinju otvarati mali cvjetovi boje, naravno, lavande. Istodobno oni su izvorom mirisa, također, lavande. Francuska Provansa, kao i naš otok Hvar poznati su po prekrasnim plantažama koje u proljeće u svjetloljubičasto oboje čitave doline i proplanke. Izgledaju nestvarno.</para><blockquote>
 <para>Ako ne možete zamisliti lavandu u kuhinji, možda će vas opustiti njezin čaj ili eterično ulje.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Lavanda se oduvijek koristi u kućanstvu u borbi protiv moljaca i komaraca (slavne vrećice s osušenim cvjetovima lavande u ormaru i ladicama s rubljem), a u kozmetici je njezino eterično ulje prekrasnog mirisa vrlo cijenjeno.</para><para>Osim ormara i kupaonice, lavanda se sve češće koristi i u kuhinji. Jestivi su cvjetovi i lišće te se mogu koristiti svježi ili suhi. Naravno, njezin intenzivan miris razlogom je da je treba koristiti vrlo oprezno. Sjećam se da su moji ukućani za prve kekse s lavandom koje sam napravila rekli da ih mogu staviti u jednu od onih slavnih vrećica i pohraniti u ladicu!?</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="45eba2da-631f-11eb-b4f9-0242ac120018" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Najjednostavniji način njezine uporabe u kulinarstvu, a nekako i najprirodniji, u slatkim je jelima. Osim keksa s lavandom i prhkog tijesta, možemo je dodati i pustiti u infuziji u mlijeku ili vrhnju koje ćemo poslije koristiti za <emphasis>panna cottu</emphasis>, puding, slastičarsku kremu. Odlično će se složiti i s breskvama ili jagodama, kad ih budemo pripremali za marmeladu. U posljednje vrijeme često se na tržištu mogu naći i čokolade u kojima ima lavande, a spoj tih dviju namirnica pokazao se čistim pogotkom. Svježe cvjetiće lavande možete koristiti kad se odlučite gratinirati voće, poput šljiva, marelica, smokava. Ako vam se okus lavande jako sviđa u slasticama, možete njome začiniti šećer, kao što to činite s vanilijom. Stavite, dakle, suhe cvjetiće u šećer i svako toliko pomiješajte kako bi lavanda svoj miris prenijela na šećer.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="ce91094a-610d-11eb-80e0-0242ac120039" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Mnogo je teže, ili se možda samo nismo naviknuli, lavandu koristiti u slanim jelima. Ona, međutim, može biti dijelom tzv. provansalskih začinskih trava, u koje osim nje spadaju ružmarin, timijan, origano, bosiljak. Pogodne su za mariniranje piletine prije pečenja, ali i kao dodatak za gulaše od mesa. Lavandom možete začiniti mekane kozje sireve. U ovom posljednjem slučaju možemo ih koristiti suhe ili pomiješane s medom jednostavnog okusa, poput bagremova ili, zašto ne, ako ste u mogućnosti, i lavandina.</para><para>Lavanda će svoj miris ostaviti ako je neko vrijeme držite u maslinovu ili drugom ulju ili medu.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="45eba69a-631f-11eb-9c22-0242ac120018" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ako ste avanturistički tip, tartar od svježe ribe poput tunjevine ili lososa možemo, osim limunovim i narančinim sokom, „začiniti“ s nekoliko cvjetića lavande, uz sjemenke i sitno nasjeckane listiće koromača.</para><para>Nedavno sam našla recept za rižot s lavandom. Riža se kuha na maslacu i podlijeva laganom povrtnom juhom te na kraju „začinja“ cvjetićima lavande koji će rižotu dati i dodatnu estetsku vrijednost.</para><para>Možete je pokušati staviti na <emphasis>focacciu</emphasis> ili u omlet. A ako vas ništa od ovoga nije privuklo da probate, uvijek vam preostaje čaj od lavande, sa žličicom meda, odličan za opuštanje.</para>

Lavanda, iz ormara u kuhinju

<para>Englez Guy Beringer bio je osrednji pisac, ali izvanredan gurman.</para><para>Osim što je volio društvo, hranu i piće, nije mogao zamisliti rana ustajanja, pogotovo vikendom. Tako je u svom eseju iz 1896., pod naslovom „<emphasis>Brunch</emphasis>: zamolba“, zamislio kako bi bilo dobro nedjeljom, obilježenom mamurlukom, ustati kasnije, nikako prije dvanaest, kada sunce malo zagrije vlažne i hladne engleske pejsaže, i izaći s prijateljima na neku vrstu kasnog doručka ili ranijeg ručka. Točnije, na <emphasis>brunch</emphasis>, riječ koju je skovao od dviju riječi, <emphasis>breakfast</emphasis> (doručak) i <emphasis>lunch</emphasis> (ručak). Poželjno je bilo da sadrži nešto od doručka, kavu ili čaj, tost s marmeladom i slatka peciva, kao i nešto od ručka, salatu i jaja, te neko lagano alkoholno piće.</para><blockquote>
 <para>Brunch mora sadržavati nešto od doručka, poput kave i slatkih peciva, kao i nešto od ručka, na primjer, krumpir i jaja!</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Oh, da! <emphasis>Brunch</emphasis> se svidio Guyevim prijateljima jer je predstavljao nastavak subotnje večeri, kao i neobavezno nedjeljno druženje. Koliko je nedjeljni ručak stvar obitelji, toliko je nedjeljni <emphasis>brunch</emphasis> neizostavno vezan za druženje s prijateljima.</para><para>Uz ostalo, <emphasis>brunch</emphasis> zadovoljava onu glad koju često tijekom radnog tjedna osjetimo između jedanaest i dvanaest sati, ako smo nakon ustajanja u žurbi popili kavu i možda dva keksića ili zdjelicu žitnih pahuljica. I upravo tu glad, koja više nije ona od ustajanja, ali nije još ni želja za ručkom, <emphasis>brunch</emphasis> najbolje zadovoljava.</para><para>Iako po ocu Englez, glavni njegovatelji <emphasis>bruncha</emphasis> postaju Amerikanci početkom prošlog stoljeća. Danas se u Sjedinjenim Državama <emphasis>brunch</emphasis> rijetko priprema kod kuće i uglavnom se jede u restoranima, od kojih neki svoju slavu duguju upravo nedjeljnom hibridnom objedu, koji se negdje poslužuje od 10 do 16, a negdje cijeli dan.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="45bd7da6-631f-11eb-a032-0242ac12003b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Jaja su osnovni dio <emphasis>bruncha</emphasis>, pržena s krumpirima i slaninom ili poširana na tostu, sa špinatom, rajčicama, dimljenim lososom, omlet s gljivama i sirom. Eggs Benedict, poširana jaja sa šunkom pokrivena umakom <emphasis>hollandaise</emphasis>, sličnom majonezi, ali pripremljenim s maslacem, te slična Eggs Florentine, u kojima se šunka zamjenjuje špinatom, i Eggs Royal, kada poširana jaja leže na dimljenom lososu. Huevos rancheros, još jedno od omiljenih jela za <emphasis>brunch</emphasis>, pržena su jaja s rajčicama, crnim grahom, lukom, položenim na tortilju. Uz jaja uglavnom idu pečeni ili prženi krumpiri i zelena salata. „Crispy hash browns“ naribani je krumpir ispržen na maslacu ili ulju, kojeg ne treba puno miješati i okretati jer donji dio, onaj uz metalni dio tave, treba ostati malo tamniji i hrskaviji.</para><para/><pio:youtube xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" src="https://www.youtube.com/embed/6QOdlWYHlc8?wmode=opaque"/><para>Slatki dio <emphasis>bruncha</emphasis> predstavljaju deblje (dodaje im se prašak za pecivo) američke palačinke ili <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/buttermilk-pancakes/"><emphasis>pancakes</emphasis> s maslacem</ulink>, javorovim sirupom i voćem poput borovnica, jagoda ili malina, vafli i francuski tost, deblje prženice, oboje posluženi s maslacem i voćem.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="45bd73ba-631f-11eb-86eb-0242ac12003b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ako ćemo se držati Guyevih naputaka, osim čaja ili kave te soka od naranče, kao dijela doručka, uz <emphasis>brunch</emphasis> se piju i lagana alkoholna pića. Ona često sadrže voćne sokove jer uz mamurluk ide žeđ i pospanost. <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/mimosa/">Mimosa</ulink>, koktel od narančina soka, pjenušca i žličice likera poput Grand Marnier ili Cointreau, ali može i votka, jedan je od omiljenih. Sličan mu je <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/bellini-s-breskvama/">Bellini</ulink>, pripremljen od pjenušca i soka od breskve. Mnogi će izabrati Bloody Mary, pogotovo ako preferiraju slani dio <emphasis>bruncha</emphasis>.</para><para>Od bezalkoholnih pića, uz <emphasis>brunch</emphasis> će osobito prijati Sweet Sunrise, sok od naranče uz dodatak soka od šipka ili nara, kao i hladni čaj.</para><para>
 <emphasis>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 </emphasis>
</para>

Brunch, nedjeljni spas

<heading3>Dolaze fleksitarijanci!</heading3><para>Zvuči kao naslov novog filma o izvanzemaljcima koji su sletjeli na Zemlju kako bi pokorili njezine stanovnike i naučili ih kako i što jesti!</para><para>Ništa od toga, fleksitarijanci nemaju antene, ni srebrne čizme, ni metalne glasove, već su sljedbenici trenda u prehrani ograničavanja konzumacije bjelančevina životinjskog podrijetla ili, bolje rečeno, pokušaja njihove zamjene onima biljnog podrijetla. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Fleksitarijanstvo nije vegetarijanstvo, ali nije ni svežderstvo. Najpreciznija definicija bila bi vegetarijanstvo <emphasis>part-time</emphasis> ili povremeno vegetarijanstvo. </para><blockquote>
 <para>Fleksitarijanstvo je praktični način da i nevegetarijanci potpomognu ekološku održivost Zemlje.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Istinski vegetarijanci zgrozit će se nad ovim oksimoronom i jednostavno odgovoriti da ne postoje „vegetarijanski kompromisi“, ili jedeš meso i ribu ili ne jedeš!</para><para>Volim misliti o fleksitarijanstvu kao o praktičnoj soluciji! Ne radi se o strogo zadanoj dijeti, više o načinu prehrane, potaknutom problemima s kojima se suočava čovječanstvo, a vezano za održivost planeta i količinu prirodnih resursa, danas, ali i u budućim desetljećima kada će nas biti osam, devet i više milijardi.</para><para>Ne smijemo smetnuti s uma da većina ljudi voli životinje, ali nema problema da neke od njih pojede, da postoje mnogi koji ne vole meso, ali ga jedu jer je „zdravo“, dok drugi pak baš vole i meso i ribu, pogotovo kada se nađe na obiteljskom stolu ili kad se roštilja, jer dio su naše tradicije kada se okupljamo i slavimo. Eto, fleksitarijanstvo je stvoreno za njih i za takve situacije!</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="4737b71e-631f-11eb-813d-0242ac120035" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Fleksitarijanci uglavnom jedu hranu biljnog podrijetla, ali katkad si priušte meso i ribu, netko jednom, netko dvaput tjedno. Ne postoje strogo zadane smjernice, svatko bira količinu namirnica životinjskog podrijetla po svojim mogućnostima.</para><para>U svojem originalnom obliku, engleska riječ <emphasis>flexitarian</emphasis> složenica je dviju riječi, <emphasis>flexible</emphasis> i <emphasis>vegetarian</emphasis>, što bi značilo fleksibilan vegetarijanac.</para><para>O fleksitarijanstvu prvi se put počelo govoriti prije nekoliko godina. No, njegova je popularnost naglo porasla kada ga je prihvatila guruica zdravog života Gwyneth Paltrow.</para><para>Treba spomenuti da je još daleke 2009. Paul McCartney, zajedno s kćerima, pozvao Engleze na „Meat free Monday“, nejedenje mesa jednom tjedno.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="4737c600-631f-11eb-8e92-0242ac120035" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Da slavni vole povremeno mijenjati svoj način prehrane, a da o tome još više vole govoriti u javnosti, potvrđuje i slučaj Jay Z i Beyonce koji su prije nekog vremena odlučili biti vegani točno 22 dana i o tome izvještavali svoje fanove.</para><para>Bez obzira na to što s ironijom govorimo o zvijezdama koje nas izvještavaju o svakom zalogaju, ne smijemo zaboraviti velik utjecaj koji imaju na javnost. Sigurni smo da su ta 22 dana tisuće i tisuće običnih smrtnika dijelile s njima istu vegansku dijetu.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="4737c2f4-631f-11eb-a9bc-0242ac120035" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Zanimljivo je da se glavne postavke začetnice fleksitarijanske dijete, američke nutricionistice Dawn Jackson Blatner i njezine uspješnice „The Flexitarian Diet“, gotovo ne razlikuju od načina prehrane na našim prostorima od prije sto godina ili, da budemo precizniji, sličan način prehrane zadržao se sve do ekonomskog buma 60-ih godina prošlog stoljeća.</para><para>Narodi Sredozemlja oduvijek su jeli malo mesa, naravno više ribe te puno povrća, žitarica, mahunarki. To nam može potvrditi svaka baka koja se još sjeća kako se jelo prije Drugog svjetskog rata, pa i desetljeće nakon njega.</para><para>Mnogi će od nas reći kako se ovako hrane već godinama te nisu ni znali da su – fleksitarijanci!</para>

Fleksitarijanstvo ili vegetarijanstvo part-time

<para>Nisam mogla vjerovati kad mi je prije nekoliko mjeseci sin iz Londona donio čaj s okusom <emphasis>gin and tonic</emphasis>, u prekrasnoj bijeloj kutiji <emphasis>Fortune&amp;Masona</emphasis>. Nakon onog prvog straha pred nepoznatim i lijepo upakiranim poklonom, kojeg se iz nepoznatih razloga bojimo „pokvariti“, otvorila sam kutiju i pristavila vodu.</para><blockquote>
 <para>U doba personalizacije obroka, ali i pića, džin-tonik doživio je procvat jer ga se može prilagoditi gotovo svačijem ukusu.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Već je po mirisu bio upravo ono što je obećavao – džin-tonik! Okus je, naravno, bio nešto drukčiji, manje gorak i manje složen, a i napitak je bio ‒ topao. U sastavu je stajalo da je čaj mješavina zelenog čaja, korice limete, slatkog korijena, borovnice, bergamota i umjetnog okusa tonika.</para><para>Kad sam u razgovoru s prijateljima i poznanicima počela spominjati čaj, svi su mi odgovarali da je džin-tonik opet u modi. Nudili su mi adrese lokala u kojima se doslovce pije samo taj koktel. Dakle, ono što smo pili osamdesetih i što sam još jedino mogla vidjeti tijekom interkontinentalnih letova, kada sredovječne Britanke lagano pijuckaju svoji bijelo-mutni koktel iz plastičnih čaša ili direktno iz limenke, bio je tek djelić priče.</para><para>Iskreno sam mislila da je već nekoliko godina koktel broj jedan Aperol Spritz ili Mojito, ili eventualno Negroni. U usporedbi s njima, džin-tonik činio mi se prejakim i predefiniranog okusa da bi se svidio većini, iako ga njegova osvježavajuća nota čini savršenim za tople ljetne večeri.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c04ce1e2-631f-11eb-ac6f-0242ac120020" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Svoj ponovljeni uspjeh treba zahvaliti džinu koji se dobiva destilacijom raznih vrsta žitarica ili krumpira. Međutim, prepoznatljiv okus daju mu trave koje se poslije u njemu maceriraju, a među kojima se obvezno mora naći kleka.</para><para>Sloboda u interpretaciji, točnije količina i vrsta trava upravo su ono što ga danas čini popularnim. Radi se o savršenoj robi za male proizvođače. Kao što već neko vrijeme postoje piva iz kućne radinosti, isto se sada događa i s džinom. Netko mu dodaje bosiljak i čaj od jasmina, netko ružmarin i muškatni oraščić.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="f8067210-610d-11eb-9813-0242ac120055" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Lokali koji imaju veliku ponudu džin-tonika nude različite vrste džinova, ali i različite vrste tonika, kao i različite omjere miješanja tih dvaju sastojaka, od 1:1 do 1:3. Tako si svatko može naručiti džin-tonik po svojoj mjeri.</para><para>Koliko god različitih okusa može nuditi džin, tonik ne zaostaje! Svoju izrazitu gorčinu može zahvaliti kininu, tvari koja se dobiva iz kore kininovca, poznatoj u liječenju malarije. Da ne bi bilo zabune, važno je napomenuti da je sadržaj kinina u današnjim tonicima zanemariv i koristi se jedino radi okusa. Prvi su ga pili engleski kolonizatori u Indiji, upravo kao lijek, te su mu gorčinu pokušali prikriti gaziranom vodom i raznim zaslađivačima. Sve dok nisu otkrili da mu najbolje odgovara – džin! </para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c04cecbe-631f-11eb-a272-0242ac120020" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Iako izrazito englesko piće, nova renesansa džin-tonika zapravo je započela u Španjolskoj. Prije nekoliko godina u barcelonskim se lokalima počeo nuditi španjolski džin-tonik. Radilo se o uobičajenoj mješavini posluženoj ne više u običnoj visokoj čaši, već u balonu, koji je duže zadržavao led i miris pića. A gostima su uz različite vrste džina i tonika bili ponuđeni i dodaci i „ukrasi“ poput borovnica, krastavaca, grančica kleke.</para><para>Džin-tonik danas je glamurozno, staromodno, <emphasis>chic</emphasis> piće!</para>

Džin-tonik u novom ruhu

<para>U doba nevolja, kad osjećamo da su ugrožene osnovne ljudske potrebe, utjehu/hrabrost nerijetko nalazimo u prošlosti, točnije, u pričama o onima koji su već osjetili i pobijedili nevolje koje su pred njih bile postavljene.</para><para>U kuhinji to znači da se prisjećamo zaboravljenih jela koja su pripremale naše bake i majke, koje su s nekoliko namirnica uspijevale prehraniti velike obitelji.</para><para>Vraćamo se počecima.</para><para>Kajenski papar, himalajsku sol, đumbir, avokado ostavljamo za neka bolja vremena, a misao vodilja pri odlasku u dućan postaje „bez čega ne mogu“.</para><para>Svi popisi za kupnju u ovo su doba slični, ako ne i jednaki. Na njima se zasigurno nalazi kruh, brašno, kvasac, jaja, tjestenina, riža, ulje, dugotrajno mlijeko, luk, krumpir, na mnogima su napisani grah, tunjevina iz konzerve, umak od rajčica, palenta, leća, griz, ovisno o osobnim ukusima tu se mogu naći mrkva, celer, zaleđeno povrće, kupus, jabuke, a u kategoriji „hrane za utjehu“ idemo od suhih smokvi, čokolade, badema, oraha do parmezana.</para><blockquote>
 <para>Vraćamo se počecima, prisjećamo se zaboravljenih jela koja su pripremale naše bake i mame.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>S prvim popisom možemo preživjeti, s drugim možemo „dobro“ preživjeti, a ostala dva ne možemo se odreći jer smo ipak jednom imali, probali i, ako je ikako moguće, tih se malih želja nećemo odreći.</para><para>S ovim se namirnicama u ostavi, na balkonu ili u hladnjaku možemo prisjetiti bakine kuhinje i upustiti se u njezino ponavljanje.</para><para>Prženice ili pohani kruh jednostavno je jelo za koje nam je potreban kruh (odlično će doći i odstajali), jaja, malo mlijeka (može i vode), ulje i sol. Šnite kruha treba potopiti u jaje i ispržiti na ulju, a nakon toga možete odlučiti hoće li biti slane, na primjer uz dodatak ajvara, ili slatke, posute šećerom.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c0893868-631f-11eb-998a-0242ac12006e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Nisu naše bake jedine pripremale prženice ‒ francuski <emphasis>pain perdue</emphasis> i američki <emphasis>french toast</emphasis> njihova su slatka verzija, engleski <emphasis>bread pudding</emphasis> također se priprema sa šećerom, grožđicama, cimetom, ali može postati i slano jelo, ako mu dodamo sir, slaninu ili povrće.</para><para>Rizi-bizi je dugo bio zapostavljen u kategoriji priloga. Sada bi mogao prerasti ograničenje i postati, po svim pravilima, glavno jelo, bilo da ga kuhamo u obliku rižota ili, malo rjeđe, u obliku maneštrice. Svatko ima svoj omiljeni recept, upravo kako ga pamti iz djetinjstva. Priprema također ne zahtijeva puno sastojaka, riža, grašak (može zaleđeni), luk, ulje ili maslac i sol.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c089355c-631f-11eb-98f6-0242ac12006e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Palenta, pura ili žganci još su jedno osnovno jelo koje se priprema od jednostavnih i jeftinih sastojaka, a kojem poslije po želji možete dodati ono što imate. Izbor ide od mlijeka i jogurta do maslinova ulja i parmezana, povrća, mesnih gulaša ili ribljih brodeta. Ako vam ostane palente, možete je narezati na šnite i sljedeći dan prepržiti na malo ulja ili na <emphasis>grill</emphasis> tavi tako da se s vanjske strane stvori mirisna hrskava kožica.</para><para>Varivo, živjelo varivo! I njega su nam pripremale bake, od mahuna (može i zaleđenih) s krumpirom ili bez krumpira, karfiola, kupusa do poriluka i brokule. Ako vam se ne sviđa bakin način zgrušnjavanja zaprškom, upotrijebite sitne zobene pahuljice ili zgnječite krumpir. Varivo se može pripremiti na puno načina s različitim sastojcima, uglavnom dostupnim i jeftinim. I što je još važno u ovo nesvakidašnje doba, može se jesti sutra, a i prekosutra.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c0892a4e-631f-11eb-9821-0242ac12006e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Od bakinih jednostavnih i hranjivih jela ne želim preskočiti maneštru od graha ili neke druge grahorice, može leće ili slanutka, i ječma (ričet, orzo). Ako imate malo slanine ili kojeg drugog suhog mesa, bit će ukusnije, ali ako ste za vegetarijansku verziju, dodajte češnjak (koji ćete poslije zgnječiti vilicom) i lovor te pola žličice kima.</para><pio:video id='91548054-4e0d-11ed-8e91-5e6c5add8141'/>

Prisjetimo se zaboravljenih jela

<para>Govori li vam nešto ime Đuro Lukačić? (Donedavno nije ni meni!)</para><para>Đuro Lukačić je bio slastičar koji je zanat ispekao, u ovom slučaju glagol je više nego primjeren, u Beču, Budimpešti i Zagrebu te usavršio svoju verziju pjenastog kolača, kojeg danas poznajemo kao – Samoborsku kremšnitu! Bilo je to dvadesetih godina prošlog stoljeća, što znači da će samoborske kremšnite uskoro slaviti stogodišnjicu.</para><blockquote>
 <para>Poznate u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, ali i u Poljskoj, Francuskoj, Italiji, spoj lisnatog tijesta i slastičarske kreme od jaja inspirirao je mnoge.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Kako svaki narod ima svoje slatke i slane junake, ljude koji su pridonijeli nacionalnim kuhinjama, koji su usavršili ili izmislili tehnike, i jela, mislim da bi i Đuri trebali zahvaliti na prekrasnom desertu.</para><para>Kolači iz obitelji kremšnita postoje u skoro svim zemljama srednje Europe, u Francuskoj i Italiji. Samoborske, zagrebačke, bledske, napoleonke, millefoglie, krempite i kremšnite, millefeuille, različiti su nazivi za istu kombinaciju dvaju prekrasnih sastojaka, lisnatog tijesta i slastičarske kreme od jaja.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="43b334d8-631f-11eb-9bdd-0242ac12005c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Prije nego počnem, moram priznati da nikad nisam ispekla kremšnite. Nema nekog određenog razloga, eto, dogodilo se! Ali, također moram priznati da ih jako volim i da je moje iskustvo jedača kremšnita vrlo veliko!</para><heading3>Samoborske i zagrebačke kremšnite</heading3><para>Samoborske kremšnite vrijede izlet u Samobor, čak i za one koji nakratko posjećuju Hrvatsku. Između dvaju hrskavih listova tijesta, nalazi se slastičarska krema od jaja u koju je umiješana meringa od bjelanjaka. Negdje sam pronašla da u pravi recept ide snijeg od bjelanjaka, mada čisto sumnjam da bi ijedna slastičarnica riskirala mogućnost zaraze salmonelom, tako da pretpostavljam da se radi o meringi, talijanskoj ili švicarskoj, ili se snijeg dodaje u vruću kremu, kako bi se bjelanjci "skuhali". Samoborske kremšnite mogu se jesti tople ili hladne, prema vlastitoj želji ili "kako nas dohvati".</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="414871e0-631f-11eb-b4d6-0242ac12004c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Možemo ih opisati jednom rječju - pjenaste. Pjenasto izgleda lisnato tijesto posuto nježnim šećerom u prahu, pjenasto izgleda punjenje, puno sitnih mjehurića zraka.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e602e3d2-610d-11eb-a4ac-0242ac120034" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Zagrebačke kremšnite također zavređuje posjet, u kojem slučaju se možemo pohvaliti na gastronomskoj raznolikosti, jer na tridesetak kilometara udaljenosti postoje dva slična, a opet različita kolača. Ona ima lisnato tijesto samo s donje strane, dok nakon sloja kreme, dolazi sloj tučenog slatkog vrhnja te na vrh čokoladna glazura.</para><para>Slovenci imaju kremšnite s Bleda, koje također imaju dva sloja, onaj žuti koji se sastoji od kreme i onaj bijeli od šlaga. S obje strane nalazi se lisnato tijesto.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="1b0ee694-631f-11eb-b8e9-0242ac12002b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Millefeuille (u prijevodu, tisuću listova) je naziv kolača koji je vrlo sličan kremšnitama, samo što se sastoji od tri sloja lisnatog tijesta između kojih su dva sloja slastičarske kreme od jaja. Zanimljivo je da se isti kolač izvan Francuske često naziva napoleon. Prvi pisani dokumenti o toj slastici datiraju iz 17. stoljeća, točnije 1615., u La Varennovoj "Francuskoj kuhinji". Postoje verzije u kojima se jedan od slojeva kreme zamijeni marmeladom, šlagom ili slično. U originalnoj verziji, najgornji sloj lisnatog tijesta prekriven je bijelom glazurom od šećera.</para>

Kremšnite, savršenstvo s nekoliko sastojaka

<para>Povijest američke kave ili bolje rečeno ispijanja kave na američkom kontinentu, dijeli se na razdoblje prije i poslije Howarda Schultza ili "gospodina Starbucksa".</para><para>Danas šezdesetogodišnjak, Schultz je nakon fakulteta počeo raditi za tvrtku Xerox, koja se bavila proizvodnjom mašina za fotokopiranje, a kasnije za švedsku kompaniju Hummarplast, proizvođače filter mašina za kavu. U tom razdoblju su na zapadnoj obali SAD-a već postojali prvi Starbucks kafići, ali se u njima služila američka kava, vruća i crna, ali i krajnje bezukusna.</para><para>Tijekom poslovnog putovanja u Italiju, Schultz je doživio neku vrstu "prosvjetljenja", očaran talijanskom kulturom ispijanja kave, kvalitetom espressa, brojnim malim kafićima u kojima su osim kave i kapučina, nudili kroasane s marmeladom, brioše, jednostavne kekse. I koji su uvijek bili puni.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="42f2bc1c-631f-11eb-bf2f-0242ac120058" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Schultz, koji je od prijatelja i obiteljskog liječnika posudio početnih 100 000 dolara, svoj prvi kafić s mašinom za espresso nazvao je "Il Giornale", prema milanskom dnevnom listu, a 1988. otkupljuje Starbucks kafiće i u potpunosti mijenja odnos Amerikanaca prema kavi.</para><para>Revolucija se dogodila kada su metalne kante s filterima za kavu zamijenjene kromiranim mašinama za espresso. Dotad se američka kava dijelila na onu s ili bez kofeina. Espresso mašina je omogućila da ona bude duža ili kraća, s vrućim mlijekom, toplom čokoladom, pjenom, ali prvenstveno je omogućila da u osnovi svega bude dobra espresso kava, mirisna, gusta, bogata okusima.</para><para>Jedino što Howard nije uspio prenijeti iz Italije je da kava bude kratka, poslužena u keramičkim šalicama te da se ispija u tri gutljaja s nogu.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="42f2c248-631f-11eb-8e4e-0242ac120058" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Dovoljno je da provedete pola dana na američkom tlu, kako biste shvatili kako Amerikanci vole piti svoju kavu. Stojeći, bolje rečeno, hodajući s velikom kartonskom čašom u ruci. </para><blockquote>
 <para>Kava treba trajati, treba trajati dugo, treba trajati najmanje do ručka!</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Duga američka filter kava, govorim o 300 ponekad i 400 ml, koju mnogi nastavljaju voljeti i piti, ne priprema se kod kuće, već se kupuje u delijima (dućanima koji su otvoreni 24/7) ili kafićima, pa se nosi na posao. Kako se europskom kavopiji ona može učiniti "tanka", prozirna i slaba, napominjem da to nije slučaj. Količina kofeina u tom "moru kave" vrlo je velika.</para><para>Mogućnosti izbora se nisu zaustavile i danas već broje desetine i desetine različitih proizvoda s espresso kavom kao temeljnim sastojkom. Osim tri veličine, postoje hladna kava, ona s različitim vrstama mlijeka (masnim ili obranim, ali i sojinim, bademovim, zobenim), sirupima (lješnjak, karamel, čokolada, vanilija), s vrhnjem, cimetom, kakaom. Latte nazivamo napitak koji sadrži puno mlijeka i malo kave, mada se danas naziv <emphasis>latte</emphasis> koristi i za mlijeko s čajem s egzotičnim začinima, <emphasis>chai latte</emphasis>, kao i zelenim japanskim, odnosno <emphasis>matcha latte</emphasis>. Moccacino je već uvriježeni naziv za kavu s čokoladom.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="42f2b0d2-631f-11eb-b25c-0242ac120058" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ako se zadrže u kafićima, u kojima je dostupan Wi-Fi, Amerikanci će uz kavu eventualno pojesti muffin, omiljeni su oni s borovnicama ili komadićima čokolade, ili scone, teži i masniji od muffina, ili loaf cake, biskvit s maslacem pečen u duguljastom kalupu, najčešće s okusom limuna ili bundeve. Naravno, tu su i browniesi, kroasani, keksi.</para><para>
 <emphasis>Nevjerojatna je činjenica da su svi pekarski proizvodi potpuno, ali potpuno isti, u svim Starbucksevima širom Amerike. Ima ih preko 14 000.</emphasis>
</para>

Sve tajne američke kave

<para>Trendovi u gastronomiji i prehrambenoj industriji, u posljednjih nekoliko godina, govore nam vrlo jednostavnu priču. Sve se više pije, a sve manje jede, točnije, sve se više srče, a sve manje žvače!       </para><para>Započelo je s juhicama koje se naručuju u čašama ili bocama i piju. Najpopularnija je ona od goveđih ili pilećih kostiju, jer, kako kažu, sadrži kolagen. (Shvatila sam da je to ono kad nam se juha želatinizira hladeći se.) Dalje, životinjski kolagen dobro čini ljudskom kolagenu. (Tko nije čuo za kolagenske kreme za lice!). Eto, čini se da je to jedan od glavnih razloga za veliku popularnost juha od kostiju, bilo goveđih, junećih ili pilećih.</para><blockquote>
 <para>Napici, bilo da se radi o juhi od povrća ili matcha čaju s bademovim mlijekom, moraju biti .</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Priča ide dalje. Jela koja smo dosad jeli žlicom, sada pijemo slamčicom. Zanimljivo je da dok smo bili naučeni juhe, koje su se kuhale satima, jesti za obiteljskim stolom, danas se na tržištu nude već pripremljene u plastičnim bočicama ili tetrapaku. Naravno, gotova bistra juha je i ranije postojala, ali se koristila kod kuhanja, a ne kao piće koje pijuckamo tijekom cijelog dana.</para><para>Za one koji žele sami pripremiti juhu, na Internetu je sve više savjeta kako je skuhati i nakon toga preliti u plastične bočice, zalediti i vaditi po potrebi iz zamrzivača.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="29bd91cc-631f-11eb-b619-0242ac120031" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Nakon juhe od kostiju, trend se nastavio i sada imamo najrazličitije juhe koje se konzumiraju kao napitak. One od povrća poput cikle, mrkve, špinata, cvjetače, celera, s dodatkom voća, avokada, jabuke, naranče, uz neizostavne začinske biljke poput metvice, peršina ili bosiljka i začina kumina, curryja, paprike.</para><para>Juhice koje se piju i prodaju u malim plastičnim ili kartonskim bočicama namijenjene su službenicima i studentima, jer se jednostavno nose u torbi, kao i onima koji dugo putuju na posao i s posla. Ovisno o potrebama, neki ih doživljavaju kao osvježavajući napitak, neki kao predjelo, a neki i kao zaseban obrok.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="40ae50f2-6111-11eb-a1bd-0242ac120047" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Uz juhice, posljednjih nekoliko godina, glavni hit je kombucha čaj, napitak koji se priprema od istoimene gljive kombucha, crnog ili zelenog čaja, šećera i vode te uz dodatak voća radi okusa. Brojni stručnjaci ponavljaju pozitivne efekte kambuche na zdravlje, međutim, sve češće upozoravaju i na opasnosti kod pretjeranog konzumiranja te kod ljudi s određenim zdravstvenim problemima.  </para><para>Smoothieji i dalje vladaju toplijim dijelom godina, ali s približavanjem zime na scenu stupaju matcha latte i chai latte. Prvi se priprema s prahom zelog čaja matcha, a drugi s crnim čajem obogaćenim začinima poput anisa, cimeta, džumbira. Novost je da se ti čajevi ne pripremaju s vodom, već mlijekom. Druga novost je da se ne radi o kravljem mlijeku, pa čak ni onom od soje, već su u trendu mlijeko od badema, zobi, riže, kokosa. Od kravljeg mlijeka se spašavaju jedino jogurti i sve popularniji kefir.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="43148b80-631f-11eb-8d97-0242ac120045" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Osnovni zajednički nazivnik svih ovih trendovskih napitaka, bilo da se radi o juhi ili čaju od matche je da moraju prije svega biti funkcionalni. Napitak nema zadatak da samo ugasi žeđ, osvježi nas ili ugrije, ovisno o godišnjem dobu, već mora sadržavati sastojke koje čine dobro našem organizmu.</para><para>Rezultati kojima raspolaže Mintel, tvrtka za istraživanje tržišta, govore da potrošači prije svega traže da napitak sadrži antioksidante (47 %), štiti moždane funkcije (40 %), ima antiupalna svojstva (35 %) te probiotike (30 %).</para>

Neki novi napici

<para>«Da bude dovoljno, a da se ne baci», glavni je cilj svakog kuhara amatera, za profesionalce ne znam, ali pretpostavljam da vrijedi isto pravilo.</para><para>Oni s dužim stažom u kuhinji već znaju da tinejdžeri jedu za dvoje, da je za večeru među prijateljicama dovoljno malo sira, kruha i vina, da se nakon dana provedenog na otvorenom osjećaj gladi udvostruči, da povrće i voće ne mogu zasititi poput krumpira i tjestenine. I uglavnom, svi, prije ili kasnije, upoznamo apetite i navike svojih ukućana, bliskih prijatelja i obitelji. Jednostavno, naučimo mjeriti količinu hrane.</para><blockquote>
 <para>Problem «savršene porcije» ne muči samo kuhare amatere. Slične probleme imaju i u restoranima.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>U vlastitoj kuhinji se osjećamo nepogrješivima. Gdje god se okrenemo tu su žlice, šalice, zdjelice, lonci i tave, koje nam služe da izmjerimo pravilnu količinu. A da ne govorimo o rukama i prstima!</para><para>Osobno, količinu soli za tjesteninu mjerim šakom, jer je uglavnom kuham u istom loncu s istom količinom vode. Pokret koji je toliko automatiziran, da stvarno rijetko pogriješim. Porciju riže mjerim šalicom za kavu, tjesteninu šakom. Za chili papričice također imam automatizirani pokret, kada dvaput okrenem bočicu sa sjemenkama.</para><para>Međutim, što učiniti ako kuhamo za ljude koje ne poznajemo ili koristimo sastojke koji nam nisu bliski ili kuhamo za veliki broj ljudi? Što podrazumijevamo pod jednom porcijom?</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="41b8c3a0-631f-11eb-9194-0242ac120058" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Prije nekoliko godina, Britansko udruženje dijetologa je mjerenju rukom dalo znanstvenu osnovu. Prema njihovim istraživanjima porcija mesa ne bi trebala biti veća od dlana bez prstiju, povrća dvije cijele šake, maslaca gornji dio kažiprsta, porcija riže ili tjestenine bi trebala odgovarati veličini stisnute šake. (Bravo Britanci! Napokon smo mogli zaboraviti na vagu, a oni na dijeti nisu više morali obračunavati odnos između grama i kalorija!)</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="41b8b874-631f-11eb-a42f-0242ac120058" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Problem «savršene porcije» ne muči samo obiteljske kuhare amatere. Slične probleme imaju i u restoranima. Što se tiče količine hrane, mogli bi ih podijeliti u dvije osnovne kategorije. Prvi su oni skupi u koje idemo kada nismo osobito gladni ili smo na strogoj dijeti. Porcije su vrlo male, pa vam na neuobičajeno velikom tanjuru mogu poslužiti dva lista salate, komadić ribe prekriven pjenicom. Da se razumijemo, sve to bude u većini slučajeva vrlo ukusno i zdravo, sastojci i izvedba prvoklasni.</para><para>U drugu kategoriju restorana spadaju oni jeftiniji, gdje hrana doslovce prelazi rubove tanjura. Osobno su mi te porcije prevelike i redovito se osjećam krivom kada pola ostavim na tanjuru.</para><para>U tom smislu, Amerikanci su izmislili «doggy bag», naviku da se ostaci hrane iz restorana odnesu kući. Međutim, nerijetko, dan kasnije «doggy bag» iz frižidera završi u kanti za smeće, jer više nije privlačan ili ukusan ili je samo jedan od mnogih u frižideru.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="3e62749e-631f-11eb-b4ca-0242ac120010" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Međutim, u današnje vrijeme sve veće osviještenosti o ograničenim izvorima osnovnih sastojaka, količini bačene hrane, energije utrošene u njezinu proizvodnju, restorani svoj dio posla i odgovornosti ne namjeravaju ograničiti na «doggy bag».</para><para>Neki su doskočili problemu, tako da dio ponude nude na tzv. «švedskim stolovima» ili buffetima, npr. hladna predjela. Drugi su pak uveli velike i male porcije, koje već dugo vremena postoje u pizzerijama. Neki na meniju nude glavna jela i posebno priloge.</para><para>Potraga za savršenom porcijom ide putem ponude koja preko menija pokušava predvidjeti i zadovoljiti najrazličitije osobne potrebe.</para>

Put do savršene porcije

<para>Od 1863. godine, u vrijeme predsjedanja Abrahama Lincolna, do danas, posljednjeg četvrtka u studenom Amerikanci slave Dan zahvalnosti. Scena obitelji okupljene oko stola na kojem caruje pečeni puran, postala je dijelom kolektivne reprezentacije, zahvaljujući komunikativnoj moć filmske i tv industrije.</para><blockquote>
 <para>Podaci od posljednjih godina kažu da se za pripremi i pojede 46 mlijuna purana!</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Danas mnogi, bez obzira što ne dijele američke ili kanadske korijene, vole taj dan jer je prožet tradicijom, preslikanom na velikom stolu prepunom hrane oko kojeg se okupila brojna obitelj.</para><para>A, što se mora naći na stolu, kojim dominira smeđa i narančasta boja, ukrašenom jesenjskim lišćem, svijećama, ukrasnim tikvicama?</para><heading3>Purica, purica, purica</heading3><para>Thanksgiving meni možemo podijeliti u tri poglavlja.</para><para>Jedino bez čega se ne može je <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/pecena-curka-purica-predlog-za-rucak/">puran</ulink>! Zašto puran? Da se radi o jeftinom mesu, koje može zasititi veliku obitelj, čini mi se najprihvatljivijim odgovorom. Mnogi dan ranije purana mariniraju ili, kako posljednjih godina savjetuju gastro časopisi, namaču u slanoj vodi, kako bi inače suho meso bilo što mekanije i sočnije. S pečenjem cijelog purana se počinje rano ujutro, na laganoj temperaturi, kako bi do ručka meso bilo ravnomjerno i dobro pečeno.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="429349e4-631f-11eb-8a15-0242ac120057" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><heading3>Punjenje i umak, vesela ekipa</heading3><para>Punjenje ili «stuffing» je obavezno bilo da se puran njime puni ili se peče posebno. Ono je najčešće i najukusniji dio poglavlja o puranu. Sastoji se od namočenog kruha ili riže, i po želji, kobasica, <ulink url="https://www.zacini-inspiracije.hr/monozacini/persin/">začinskih trava</ulink>, suhih brusnica, luka, celera, mrkve, suhog voća.</para><para><ulink url="https://www.podravka.hr/proizvod/fant-lovacki-umak/">Umak</ulink> ili «gravy», koji se dodaje narezanim komadima purećeg mesa, priprema se od ostataka masnoće i mesa u zdjeli u kojoj se peklo, juhe pripremljene od pureće iznutrice i nejestivnih dijelova, uz eventualni dodatak suhih gljiva i začinskog bilja te brašna ili škroba kako bi postao baršunasto gust.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="42935588-631f-11eb-a228-0242ac120057" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Poglavlje o puranu ne možemo ne završiti umakom od brusnica. Gorko-kiselo-slatkastog okusa i jarko crvene boje, priprema se od svježih brusnica uz dodatak šećera i raznih začina, od <ulink url="https://www.zacini-inspiracije.hr/monozacini/cimet/">cimeta</ulink> do <ulink url="https://www.zacini-inspiracije.hr/monozacini/klincic/">klinčića</ulink> i narančine korice.</para><para>Pod posebno poglavlje stavila bih priloge, koji su sigurno najmaštovitiji dio ručka. Na stolu se nađe sve sezonsko, običan krumpir i batat, bilo u obliku pirea, bilo pečen, bundeve, prokulice, zeleno lisnato povrće, pripremljeni na sto različitih načina. Osim kombinacija sa slaninom, kobasicama, lukom, često se nađu i neobične slatko-slane kombinacije poput batata s marshmallovima, prokulica s kestenjem ili narom.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="2a116ffe-631f-11eb-bcea-0242ac120067" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>I na kraju, uvijek mora ostati malo mjesta za tradicionalne američke pite ili «thanksgiving pie», koje također koriste sezonske namirnice poput jabuka, bundeva, batata, krušaka, američkih oraha, točnije pecana.</para><para>Priprema ručka za Dan zahvalnosti je veliki poduhvat u kojem uglavnom sudjeluju svi uzvanici, u smislu da svatko nešto pripremi i donese. Prekrasan običaj koji bi trebali usvojiti kod svake veće proslave!</para>

Dan zahvalnosti – najukusniji američki praznik

<heading3>Gastronomija nije matematika i kuhanje nije množenje!</heading3><para>Važno je da se toga držimo kad govorimo o – tartovima! Pod pojmom «tart», izvorno francuski naziv za torte punjene s gornje strane, pojedine nacionalne kuhinje podrazumijevaju različita jela, prilagodivši ga ukusima, sastojcima i običajima.</para><para>Kao jedinu zajedničku karakteristiku, pronašla sam da svi tartovi imaju tijesto samo s jedne strane, uglavnom donje, ali ni to nije uvijek slučaj!</para><heading3>Priprema tarta</heading3><para>Pripremu tarta većinom počinjemo prhkim tijestom. Brašno, masnoća, jaja i eventualno šećer. Omjer brašno-masnoća, bilo da se radi o maslacu, margarinu, masti, ulju, uglavnom iznosi 2:1. Mali broj recepata traži lisnato umjesto prhkog tijesta. U originalnim francuskim receptima jedina masnoća koja dolazi u obzir jest maslac.</para><heading3>Slatki tart</heading3><para>Slatki tartovi se pune voćem ili <ulink url="https://www.podravka.hr/proizvodi/?podbrand=mjesavine-za-kreme">kremama</ulink>, najčešće onim jednostavnim na bazi jaja, poput slastičarske ili chantilly. Voćni tartovi se mogu premazati marmeladom ili kremom, prije nego se po vrhu složi svježe voće ili ono iz kompota. Ni kreme, ni voće se ne peku! Kod ove vrste tartova termički se obrađuje samo baza, tj. prhko tijesto. Prije stavljanja u pećnicu potrebno ga je pokriti papirom za pečenje ili aluminijskom folijom, te ih pritisnuti specijalnim slastičarskim utezima, ili suhim grahom. Na taj način tart će se ravnomjerno ispeći, bez napuklina ili izbočenja.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="2a177386-631f-11eb-a541-0242ac120039" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Sada nakratko zaboravite sve što smo rekli o slatkim tartovima, jer jedan od najpoznatijih, <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/klasican-tarte-tatin/">tarte tatin</ulink>, se ne priprema od prhkog, već lisnatog tijesta, koje prekriva voće, koje se termički obrađuje. Moram spomenuti da je tarte tatin stvarno jedinstvena torta, koja ne sliči ni jednoj drugoj.</para><para>
 <emphasis>Tart možete poslužiti kao doručak, ručak ili večeru, kao glavno jelo ili desert, možete ga odnijeti na posao ili u školu.</emphasis>
</para><para>Tarte tatin je nastao, kao i bezbroj drugih kuharskih delicija, greškom. U istomenom hotelu, jedna od sestara Tatin, zaboravila je na vatri jabuke s maslacem i šećerom, koje su dostigle stanje tamnog karamela. Kako bi spasila situaciju pokrila ih je tijestom i sve skupa stavila u pećnicu. Poslužila je okrenuvši je na tanjur, s voćem na gornjoj strani. Gosti nisu prigovarali, dapače!</para><blockquote>
 <para>, portugalski tart, još jedan koji se priprema s lisnatim tijestom, koje se puni kremom od jaja, te se posipa cimetom.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><heading3>Slani tart</heading3><para>Slane tartove možemo poistovjetiti (podsjećam da gastronomija nije matematika!), s quichevima, francuskim ponosom, točnije, slanim tortama koje u osnovi imaju prhko tijesto bez šećera, a u punjenju sve od sireva, šunke, povrća, jaja.</para><para>Tartovi, posebice slani, sjajan su način da očistite «ostatke» iz frižidera, jer u njega možete staviti skoro svaku vrstu povrća, od paprika i cvjetače, preko špinata do poriluka i rajčica, pa sve do dimljenog lososa i tunjevine, <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/quiche-sa-porilukom-i-sardinama/">sardina</ulink> te najrazličitijih vrsta sireva.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="421c9bfa-631f-11eb-b9b7-0242ac12006b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Najpoznatiji quiche od kojeg je vjerovatno sve počelo je <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/851491/">quiche lorraine</ulink>, slani tart pripremljen s prhkim tijestom punjenim dimljenom šunkom, jajima i vrhnjem.</para><para>Ako se slanoj torti izvorno iz pokrajne Lorraine, doda luk, dobit ćemo quiche alsacienne.</para><para/><pio:youtube xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" src="https://www.youtube.com/embed/KgI2nEWWKDM"/><para>
 <emphasis>P.S. Moja biblija ili mala knjiga tajni kad govorimo o tijestima, pa tako i onima namijenjenim tartovima, je Michel Rouxova «Pastry»!</emphasis>
</para>

Slučaj tart: sve što trebate znati o slanim i slatkim inačicama

<para>Poznate ličnosti, u većini slučajeva, zamišljamo kako jedu po skupim restoranima, a kad su kod kuće, za njih hranu pripremaju osobni <emphasis>chefovi</emphasis>. Na ulici ili putovanju uglavnom se hrane na slamčicu.</para><para>Ne povezujemo ih s prženjem jaja, cijeđenjem tjestenine, pristavljanjem stola, guljenjem naranče, uživanjem u sladoledu, ukratko, stvarima koje su dio naše svakodnevnice. Međutim, vjerovali ili ne, izgleda da među njima ima vrlo dobrih kuhara!</para><heading3>Recepti poznatih iz predinstagramskog doba u kuhinji</heading3><para>„Nikad ne odustaj! Budi svoj! Ne stavljaj previše brašna u <ulink url="https://www.podravka.hr/proizvod/brownies/"><emphasis>brownie</emphasis></ulink>!“</para><para>Legenda kaže da su to tri životne poruke Katherine Hepburn, od kojih nikad nije odstupala. Za prve dvije dovoljno je pogledati njezin životopis i karijeru, a za ovo posljednje...</para><para/><blockquote>
 <para>Recepti poznatih ličnosti govore nam o njima na intimniji i katkad iznenađujući način.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Nekoliko sam puta pripremila <emphasis>brownie</emphasis> po njezinu receptu. Istina je da u njih ide vrlo malo brašna, kao i jako puno maslaca. Priprema je vrlo jednostavna, s malim brojem sastojaka.</para><para>Recept za <emphasis>brownie</emphasis> Katherine Hepburn uredniku New York Timesa dostavio je njezin susjed u Old Saybrooku, Connecticut, samo desetak dana nakon glumičine smrti u ljeto 2003. godine.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="4003b9a2-631f-11eb-a4fc-0242ac120013" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Napolitanka Sofia Loren ne samo da je sjajna kuharica nego je još davnih 70-ih objavila zbirku recepata, kada slični pothvati nisu bili u modi. Nije teško pogoditi što voli jesti i zna kuhati − tjesteninu!</para><para>Odrasla u skromnoj obitelji, njezini su recepti jeftinija varijanta poznatih talijanskih delicija. Pesto Sofije Loren priprema se od peršina, češnjaka, kapara, maslina i maslinova ulja. Omiljena napolitanska tjestenina su tanki špageti ili <emphasis>vermicelli</emphasis>, koji se kuhaju 5 minuta „al dente“.</para><para>I Julia Roberts dobro se snalazi u kuhinji i ne odstupa mnogo od svojih južnjačkih korijena. Osim zdravih salata, koje su u modi, poznat je njezin recept za <emphasis>crumble</emphasis> od bresaka, za čiju pripremu voće dugo marinira u tamnom šećeru i viskiju.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="4003c0fa-631f-11eb-adaa-0242ac120013" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Kako nisu samo glumice ljubiteljice kuhanja i dobre hrane, možemo spomenuti Federica Fellinija, koji je 1966. američkom Vogeu otkrio kako priprema sangriju. Osim uobičajnog vina i naranči, Fellini je koktelu volio dodati malo <emphasis>brandyja</emphasis>, bresaka i soda-vode.</para><heading3>Recepti poznatih iz postinstagramskog doba</heading3><para>Reper Snoop Dogg napisao je zbirku svojih omiljenih recepata, nakon što je snimio nekoliko epizoda s američkom TV kuharicom broj 1, Marthom Stewart. U blistavo čistoj kuhinji pastelnih boja ona ga je ohrabrivala da slobodno stavi cijeli maslac u pire od krumpira, dok je on iskreno priznao da se u njegovoj kući u pire stavljao margarin jer se maslac u pireu smatrao bacanjem novca!?</para><para/><pio:youtube xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" src="https://www.youtube.com/embed/-Ocre0kXgvg?wmode=opaque"/><para>Mnogi koji su očekivali da će barem jedan od recepata među sastojcima sadržavati konoplju, npr. Snoop Doggijevi <emphasis>brownies</emphasis> s marihuanom (koji bi mogli ozbiljno ugroziti one Katharinine s početka teksta), ostali su razočarani. Njegovi su recepti tradicionalni, od pržene piletine, špageta s <ulink url="https://www.podravka.hr/proizvod/bio-pasirana-rajcica-rustica/">umakom od rajčica</ulink> i okruglicama od mesa do američkih palačinki. No, kao takvi, svakako imaju svoju vrijednost.</para><para>Da Lady Gaga nije postala pjevačica, vjerojatno bi nastavila obiteljsku tradiciju vođenja restorana! Otac Joseph Germanotta vodi talijanski restoran na Manhattanu „Joanne Trattoria“.</para><para>Djevojka koja je na dodjeli MTV priznanja 2010. obukla haljinu od mesa uglavnom se hrani salatama i <emphasis>smoothijima</emphasis>, ali kad odluči provesti neko vrijeme u kuhinji, onda voli pripremati tjesteninu, poznate svježe raviole Lady Gaga.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="2e93e264-631f-11eb-9dab-0242ac120044" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Dosadašnju guruicu modernog i ispravnog (naspram okoliša, zdravlja i ljepote) života Gwyneth Paltrow zamijenila je nešto deblja i manje ispravna Chrissy Teigen, fotomodel i supruga pjevača Johna Legenda. Chrissy na svojoj instagramskoj stranici slaže sličice doručaka, ručkova i večera koje je pripremila svojoj obitelji, suprugu i dvoje djece.</para><para>Barem prema fotografijama, Chrissy je vrlo maštovita kuharica i voli dijeliti svoje recepte, čak i onda kada ne uspiju najbolje.</para>

Kuhinje poznatih, od Sofije Loren do Chrissy Teigen

<para>Nazivaju ih <emphasis>gerilskim restoranima</emphasis>! Informacije o privatnim kuhinjama koje se prenose usmenom predajom, tajni restorani bez oznaka, kuhari amateri koji svoje proizvode dostavljaju na privatne adrese, sve ono što ne podrazumijevamo pod inačicom profesionalne restoranske ponude, a tiče se hrane i druženja.</para><para>Sve je to dio fenomena koji je na Zapadu prisutan već više godina pod nazivom <emphasis>social dining</emphasis>, u slobodnom prijevodu, druženje uz jelo.</para><heading3>Social dining – jedemo (kao) doma</heading3><para>Vjerovali ili ne, jedenje u restoranima može dosaditi. Osobama koje ne znaju, ne žele ili ne mogu kuhati restoran može postati prava mora. Često treba čekati da se oslobodi mjesto, koje ne možemo izabrati, susjedni stol može biti bučan, izbor jela ograničen ili hrana nekvalitetna. Odlazak u restoran kako bismo se družili nije uvijek veseo doživljaj.</para><para>Telefonske aplikacije, koje su sve jednostavnije za korištenje, sad nam omogućuju da jedemo izvan kuće, ali ne u restoranu. </para><blockquote>
 <para>Social dining nešto je između restorana i obiteljske večere: plaćate nekome da vam pripremi večeru u svojoj kuhinji, pronađe društvo i na kraju sve pospremi!</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>U Hrvatskoj još nema puno „skrivenih“ restorana, ali u Sjedinjenim Državama i Zapadnoj Europi možete birati želite li večerati u jednosobnom stanu s još tri nepoznate osobe, gdje će vam vlasnik stana ponuditi, na primjer, brazilska jela spravljena onako kako ih je pripremala njegova baka.</para><para>Ili sjesti za stol s desetak nepoznatih ljudi koji su povezani istom strašću prema putovanjima u Amazoniju, starim fotografijama i slično. Ili ono što ih povezuje može biti tek želja da upoznaju nekog novog.</para><heading3>Social dining kao izvor prihoda i novih poznanstava</heading3><para><emphasis>Social dining</emphasis> također je način da osobe koje vole i znaju kuhati te, što nije sporedni podatak, vole ugošćivati zarade džeparac, a poneki i nešto više od toga.</para><para>
 <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/riba-na-rostilju-s-rajcicom-i-lukom/">Riba na roštilju s rajčicom i lukom</ulink>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="35590ade-631f-11eb-8185-0242ac12002c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Prije nekoliko mjeseci večerala sam u bruklinskom stanu jednog španjolskog nastavnika koji svakog petka ugošćuje šest, sedam nepoznatih osoba. Jeli smo <emphasis>paellu</emphasis>, za koju nam je objasnio da je priprema s morskim plodovima, piletinom i malo povrća, po majčinu receptu. Za stolom do mene sjedile su majka i kći iz Ohija koje su mi ispričale da se već godinama na svakom putovanju koriste aplikacijama koje ih upućuju u privatne stanove i kuće gdje kuhari amateri pripremaju večere za određeni broj ljudi po cijeni od 50 do 80 dolara, ovisno o meniju.</para><para>
 <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/gratinirani-cannelloni-punjeni-ribom/">Gratinirani cannelloni punjeni ribom</ulink>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="41d9ed32-631f-11eb-86e2-0242ac120063" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Također postoje aplikacije i <emphasis>web</emphasis>-stranice na kojima možete zatražiti kuhara, profesionalca ili amatera, ovisno o tome kakvu večeru želite, čiji je zadatak da kupi sastojke, obavi pripremni dio u svojoj kuhinji i završi u vašoj, iznese na stol i nakon večere pospremi. Ako je vješt u izradi tjestenine, može vam pripremiti malu demonstraciju, ako je dobar poznavatelj vina, može vam objasniti kako ga spojiti s određenim jelima, ako je ribič, može vam objasniti kako se koja riba lovi i priprema. Neke od aplikacija odnosno stranica koje u tu svrhu možete posjetiti su <ulink url="https://play.google.com/store/apps/details?id=com.vizeat.android&amp;showAllReviews=true">Eatwith</ulink>, <ulink url="https://play.google.com/store/apps/details?id=com.plateculture">PlateCulture</ulink>, <ulink url="https://cesarine.com/en">Cesarine</ulink>, <ulink url="https://www.travelingspoon.com/">Travelingspoon</ulink>…</para><para>Neograničen je broj kombinacija jela i priča, što je osnovno za uspješan <emphasis>social dining</emphasis>.</para><para>
 <ulink url="https://www.coolinarika.com/repository_images/image/2573649/original/?rand=20190829">Paella</ulink>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="41d9f08e-631f-11eb-af0a-0242ac120063" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Još uvijek nema velikih kompanija koje se bave tom vrstom usluga, uz pomoć aplikacije, kao što je slučaj s Uberom, koji konkurira (nećemo ulaziti u raspravu o tržišnoj i moralnoj ispravnosti) taksijima i javnom prijevozu, ili Airbnb, koji je konkurencija hotelima i pansionima. Zasad možemo samo zaključiti da nam fenomen <emphasis>social dininga</emphasis> govori da ljudska potreba za osobnim kontaktom i druženjem oči u oči, još bolje ako je uz jelo, nije izašla iz mode.</para>

Najnoviji trend - social dining - jer svi vole jesti u društvu

<para>Preživjeti se može i bez umaka, ali ne i uživati u hrani!</para><para>Naši su preci desecima tisuća godina živjeli ne poznavajući umake. Tek kad je čovječanstvo dostiglo određeni stupanj razvoja, u smislu bogatstva i iskustva, bogate obitelji počele su zapošljavati kuhare. Oni su bili prvi profesionalni <emphasis>chefovi</emphasis> koji su imali vremena isprobavati kombinacije sastojaka kako bi poboljšali okus jela.</para><blockquote>
 <para/>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Zadatak umaka je da na prvi pogled bezokusnom jelu da „karakter“ ili, točnije, slanost, kiselost i masnoću.</para><para>I tjestenina je sama po sebi bezokusna, ali uz određeni umak postaje nezaboravno iskustvo. Postoji nekoliko umaka koji predstavljaju gastro abecedu koju bi svaki kuhar trebao poznavati.</para><heading3>Umak od rajčica</heading3><para>Da, i ja se pitam, što smo jeli dok Kolumbo nije iz Amerike donio neobičan okrugao crven plod, sjajne površine, ispunjen sokom, mekanim središtem i sjemenkama?</para><para>Danas nam se s razlogom čini da u mediteranskoj kuhinji sve počinje i završava s rajčicom.</para><para><ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/938455/">Umaka od rajčica</ulink> ima bezbroj varijanti. Luk ili češnjak, ili oboje? Mrkva i celer, peršin ili bosiljak? Očistiti plod od sjemenki? Kuhati ga pola sata ili pet minuta? Treba li biti jednolične konzistencije ili s većim komadima povrća?</para><para>Opustite se, nema pravilnog načina! Nastavite kao što ste i dosad, ali nemojte zaboraviti katkad isprobati i neku novu varijantu!!</para><para>Za siguran uspjeh umaka od rajčica korištenje<ulink url="https://www.podravka.hr/proizvodi/?podbrand=podravka-proizvodi-od-rajcice"> passate te pasirane i sjeckane rajčice</ulink> odličan je izbor, posebno ako nemate mnogo vremena na raspolaganju.</para><para>U mojoj kuhinji umak od rajčica ima samo jednu veliku ljubav – špagete! Špageti s umakom od rajčica, pripremljenim s češnjakom, nekoliko sjemenki čilija i bosiljkom po mom je mišljenju najsavršenije jelo na svijetu!</para><heading3>Pesto <emphasis>genovese</emphasis></heading3><para>Zove se <emphasis>genovese</emphasis> jer dolazi iz grada Genove, gdje raste odličan bosiljak. Tamo se priprema s kratkom tjesteninom trofie i uskim mahunama, približno iste veličine.</para><blockquote>
 <para>U Italiji tjesteninu s Alfredo umakom nazivaju još i   (bijela tjestenina) i većinom je pripremaju sa suhom tjesteninom.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Povrće i tjestenina mogu se kuhati u istom loncu. U međuvremenu se <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/spageti-s-pestom-genovese/">pesto genovese</ulink> stavi u zdjelu i lagano pomiješa s pola čaše vode iz lonca. Procijeđena tjestenina i mahune istresu se u zdjelu s pestom te se sve nježno pomiješa (kako bi mahune ostale čitave).</para><para><ulink url="https://www.podravka.hr/proizvod/pesto-genovese/">Pesto</ulink> je danas djelomično izgubio svoju izvornu ulogu začinjanja tjestenine tako da ga mnogi mažu na kruh, stavljaju na piletinu ili u kuhano povrće.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="f43b43a4-610d-11eb-9150-0242ac12001c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Osnovna varijanta kod pesta <emphasis>genovese</emphasis> je ona s češnjakom ili bez češnjaka. Ostali su sastojci, osim bosiljka, pinjoli, maslinovo ulje i parmezan.</para><heading3>Umak od gljiva</heading3><para>Naravno, najsretnija je situacija kada imate svježe vrganje, ali ako niste te sreće, možete koristiti bilo koju vrstu gljiva, uz dodatak suhih vrganja.</para><para>Na maslacu ili maslinovu ulju, ili oboje, ovisi o ukusima, lagano prepržite luk i/ili češnjak, dodajte gljive; naravno, one suhe morate prije toga namočiti u mlakoj vodi.</para><para><ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/vrganji-s-tjesteninom-na-francuski-nacin/">Umak od vrganja</ulink> također ima svoju osnovnu varijantu. Oni koji vole baršunastije umake dodaju mu vrhnje, a oni koji vole jači okus gljiva rade ga uz isključivi dodatak peršina.</para><para>Verziju maslac-luk-vrhnje volim nazivati kontinentalnom, a onu maslinovo ulje-češnjak-peršin mediteranskom. Mnogi imaju vjerojatno neku sasvim treću, drukčiju i „svoju“.</para><para>Brz, jednostavan i nepogrešiv umak od vrganja dobiti ćete i ako instant <ulink url="https://www.podravka.hr/proizvod/krem-juha-od-vrganja/">krem juhu od Vrganja</ulink> pripravite s dvostruko manje vode no što piše na pakiranju. </para><heading3>Umak Alfredo</heading3><para>Alfredo di Lelio početkom 20. stoljeća svojoj supruzi Ines, iscrpljenoj nakon poroda pripremio je <emphasis>fettuccine</emphasis>, svježu tjesteninu s jajima, s dodatkom maslaca i parmezana.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="407ccbd0-631f-11eb-b580-0242ac120035" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Kuhanoj svježoj tjestenini najprije je dodao malo maslaca i malo vode u kojoj se kuhala. Kad se maslac rastopio, posuo ju je svježe ribanim parmezanom. I tako još dva puta. Umak Alfredo bio je izumljen!</para><para>U Italiji takvu tjesteninu još nazivaju <emphasis>pasta in bianco</emphasis> (bijela tjestenina) i većinom je pripremaju sa suhom tjesteninom.</para><para>Gospodin Alfredo nije ni pomislio na <emphasis>copyright</emphasis> kad je u svom restoranu počeo gostima pripremati svoje bijele <emphasis>fettuccine</emphasis>. Rezultat je da danas svaki bijeli umak, kojem se može dodati bilo koji sastojak, uz jedini kriterij boje, može nositi ime <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/alfredo-pasta-sa-piletinom/">pasta Alfredo</ulink>.</para>

Najpoznatiji umaci koje morate imati u malom prstu

<heading3>Mali, slatki, sicilijanski</heading3><para>Sicilijanski kolači su mali, čak su i njihove torte male u odnosu na austrijske ili francuske. Nema ničega što ne možeš pojesti u pet zalogaja! Slatkiš je na Siciliji ono što bi i trebao biti, mali zalogaj na kraju jela ili uz jutarnju kavu.</para><para>Sicilijanski kolači kakve danas poznajemo rezultat su spoja triju glavnih izvora: seljanki koje su s jednostavnim sastojcima kojima su raspolagale pripremale obiteljske slatkiše za vjerske i obiteljske praznike, ženskih samostana koji su se doslovce natjecali u pripremi složenih deserata te talentiranih švicarskih slastičara Caflisha, Caviezela i Greutnera koji su stigli na otok u 18. stoljeću sa svojim tada revolucionarnim novim tehnikama i sastojcima poput vrhnja i maslaca.</para><heading3>Sicilijanski kolači koji se jedu žlicom</heading3><para>Prije svega – granita!</para><para>Hladna ljetna poslastica, koja nije ni sladoled ni sorbet, priprema se s vodom, šećerom i svježim voćem te kavom ili bademima. Tekstura <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/granita-al-caffe/">granite</ulink> nešto je rustikalnija od kremastog sladoleda i sitnog kristaliziranog sorbeta, komadići leda veći su i hrapaviji.</para><blockquote>
 <para>Slatkiš je na Siciliji ono što bi i trebao biti, mali zalogaj na kraju jela ili uz jutarnju kavu.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Sicilijanska granita broj jedan je ona s dudom, bademom i jasminom, da, baš onim sitnim i mirisnim bijelim cvjetovima jasmina.</para><para>Različite poslastice imenom gelo (čita se 'đelo') odnose se na pudinge pripremljene sa škrobnim brašnom koji se poslužuju dobro ohlađeni. Prekrasni su i oni od dinje i lubenice, naranče i mandarine, ali i onaj koji se priprema s bademovim mlijekom i koji je zaslužio posebno ime, biancomangiare, u prijevodu „bijelo jelo“.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="1c8deaf0-610e-11eb-bef2-0242ac120016" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><heading3>Sicilijanski kolači koji se jedu vilicom</heading3><para>Prvo što nam padne na pamet kad govorimo o kolačima sa Sicilije je <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/sicilijanska-cassata/">cassata</ulink>, što zbog ukusa, što zbog izgleda. Ta mala torta sastoji se od laganog biskvita, kreme od <emphasis>ricotte</emphasis> s kandiranim voćem i marcipana. Ukrašena je bijelom glazurom te crtežima od čokolade i kandiranim voćem. (Jeste li znali da se na Siciliji, osim limuna, naranči i trešnja, kandira i buča?)</para><para>Vilicom se jedu i neki od „najskandaloznijih“ kolača sa Sicilije, poput minne di Sant'Agata, u prijevodu dojke Sv. Agate, koje u zapadnom dijelu otoka postaju minne della Vergine, ili dojke Bogorodice – kupolice presvučene bijelom glazurom i na vrhu ukrašene kandiranom trešnjom, koje u temelju imaju prhko tijesto, a napunjene su <emphasis>ricottom</emphasis>, kandiranim voćem i tamnom čokoladom, a u drugom slučaju kremom od mlijeka, kandiranom bučom i cimetom.</para><heading3>Sicilijanski kolači koji se jedu rukama</heading3><para><ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/sicilijanski-cannoli/">Cannoli</ulink> su tuljci od lisnatog tijesta koji se prže i prije samog posluživanja pune kremom od <emphasis>ricotte</emphasis> s komadićima čokolade i pistacija. Manje ortodoksni dopuštaju punjenje čokoladnom kremom i pastom od pistacija.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="3e9b5354-631f-11eb-a573-0242ac120048" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Frutta di Martorana ili voće iz Martorane mala su umjetnička djela napravljena od marcipana u obliku voća. S njihovom izradom počele su svećenice iz Martorane još u 15. stoljeću. Nitko ne odlazi sa Sicilije, a da ispod ruke ne nosi kutiju martoranskog voća. A kad stigne kući, predomišlja se radi li se o slatkišu ili ukrasu.</para><para>Sicilijanci nerijetko doručkuju granitu u briošu, naizgled neobičnu kombinaciju suhog i vlažnog, hladnog i toplog, ali vjerojatno upravo ona sjajno oslikava svu hrabrost i originalnost sicilijanskog slastičarstva.</para><para>Ako vas put nanese na Siciliju, nikako nemojte preskočiti Caffè Sicilia u mjestašcu Noto, vlasnika i slastičara Corrada Assenze, te svakako kupite jedinstvenu čokoladu iz Modice. Iznenadit će vas, pogotovo ako mislite da ste već sve kušali!</para>

Sicilijanski kolači-kako im odoljeti

<para>Kad razmišljam o sicilijanskoj kuhinji, uglavnom ne znam trebam li početi od sastojaka koji se čine poznatima, ali se pokažu nečim što još nisi kušao, od recepata koji otkrivaju neuobičajenu dozu kreativnosti i hrabrosti ili mojih prijateljica Sicilijanki u čije sam se granite i arancine još davno zaljubila.</para><heading3>Velike kulture stvorile su sicilijansku kuhinju</heading3><para>Na čudu koje nazivamo sicilijanskom kuhinjom zahvaliti trebamo redom umišljenim Grcima i Španjolcima, sveznajućim Arapima, divljim normanskim plemenima, lakomim Francuzima i discipliniranim Austrijancima koji su sa svojim vojskama, u nekom dalekom stoljeću, prošli Sicilijom i osim kula, grobova, zidina i crkava, ostavili trag u mnogo svakodnevnijim i, na prvi pogled, nevažnijim stvarima.</para><blockquote>
 <para>Brojni recepti sicilijanske kuhinje doživjeli su svjetsku slavu i nema kuhara koji se u njima nije okušao.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Sa sobom su donijeli rižu i tjesteninu, agrume, pistacije i bademe te poučili lokalno stanovništvo kako ih uzgajati i pripremati te kako pecati i loviti. Iz burne i nerijetko neslavne prošlosti rođena je jedna od prvih i najuspješnijih <emphasis>fusion</emphasis> kuhinja, ona sicilijanska.</para><para>Brojne su sorti ispod sicilijanskog neba i u sicilijanskoj zemlji našle izvanredne roditelje, poput pistacija iz Brontea, koji se uzgajaju u podnožju vulkana Etne, kapara s otočića Salina, koji rastu slani od mora, sitnih rajčica Pachino, kasnih mandarina iz Ciacullija, gorkih naranči, ljubičastih bodljikavih artičoka.</para><heading3>Sicilijanski recepti uživaju svjetsku slavu</heading3><para>Brojni recepti sicilijanske kuhinje doživjeli su svjetsku slavu i nema kuhara koji se u njima nije okušao.</para><para>Pasta alla Norma, jedna od omiljenih u mojoj obitelji, podrazumijeva makerone (kako kratku tjesteninu nazivaju na Siciliji) s prženim patlidžanima, umakom od rajčica i sirom pod imenom <emphasis>ricotta salata</emphasis>.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="3fdebcc4-631f-11eb-a401-0242ac120048" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Da ostanemo pri ljubljenim ugljikohidratima, poznata je i pasta con le sarde ili tjestenina sa sardelama, pinjolima i divljim koromačem. Jelo je navodno prvi pripremio arapski kuhar generala Eufimija iz Messine i smatra se prvim jelom s oznakom „mari e monti“ (more i planine) jer se u njima kombiniraju morski sastojci s kontinentalnim.</para><para>Iz Trapanija, sa zapadne obale, stiže pesto alla trapanese, kao svjež, sirov umak za tjesteninu. Moram priznati, meni draži od klasičnog, umaka genovese. Možete ga pripremiti tako da u mikser stavite šaku badema, šaku svježeg bosiljka i 2 – 3 žlice maslinova ulja. Kad izmiksate i dobite suhu smjesu s velikim komadima badema, dodajte 5 – 6 malih slatkih rajčica i malo soli. Prije dodavanja tjestenini obogatite ga naribanim parmezanom i, u mojoj verziji, koricom limuna.</para><para>Stanovnicima Trapanija i Mazzara del Valle, točnije ribarima i trgovcima koji su redovito posjećivali obale Tunisa, treba zahvaliti na još jednom savršenstvu sicilijanske kuhinje – <emphasis>cous cousu</emphasis> s ribom. Za razliku <emphasis>od cous cousa</emphasis> iz magrebskih zemalja koji se priprema s povrćem i mesom, uglavnom janjetinom, sicilijanska verzija uzima u obzir ribu i morske plodove, uz dodatak šafrana.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="2d42160a-610e-11eb-aae6-0242ac12004d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Zamotuljci od sabljarke jedno su od najprepoznatljivijih jela sicilijanske kuhinje. Tanko narezane šnite sabljarke pokriju se sitno narezanim manje kvalitetnim dijelovima ribe, sirom <emphasis>cacciocavallo</emphasis>, krušnim mrvicama te sitno nasjeckanim bosiljkom i peršinom. Zamotaju se i stave u pećnicu pokrivene umakom od svježih rajčica, kapara, maslina i celera.</para><para>Od morskih jela, koja se često pripremaju uz dodatak grožđica, pinjola, kapara i maslina, nikako ne smijemo zaboraviti polpetice od sardela.</para><para>I arancini su neka vrsta kuglica, točnije tuljaca, pripremljeni od rižota s umakom od mesa ili rajčica, uz dodatak sira i graška (ima ih više vrsta, od bijelih bez rajčica do vegetarijanskih), koji se pohaju i prže. Ponos sicilijanskog <emphasis>street fooda</emphasis>!</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="f2968e50-610d-11eb-a467-0242ac120021" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Glavni grad Sicilije Palermo može se pohvaliti svojim lokalnim <emphasis>street foodom</emphasis>, panellama! Palenta, koja se pripremi od brašna od slanutka i ostavi da se ohladi, reže se na pravokutne šnite i prži. Nakon toga stavlja se u pecivo s dodatkom soli i nekoliko kapi limuna.</para><para>Patlidžani su ljubimci sicilijanske kuhinje te glavni sastojak još jednog svjetski poznatog recepta, sicilijanske caponate.</para>

Sicilijanska kuhinja, jedinstven spoj najrazličitijih kultura

<para><emphasis>Food</emphasis> filozofiju jugoistočne Azije može se vidjeti, omirisati i čuti već nakon nekoliko koraka po ulicama Phnom Penha, Bangkoka ili Vientianea. Štandovi na kojima se priprema hrana nalaze se doslovce svagdje. <emphasis>Street food</emphasis> nije nešto što se jede ponekad u nedostatku vremena ili iz znatiželje, već svakodnevni način prehrane.</para><blockquote>
 <para>Ljepljiva riža kuha se rano ujutro i jede u svim obrocima, čak i za doručak.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Ne samo da ulične štandove ne treba zamišljati poput tradicionalnih restorana, već ni kao naše kioske s hranom.</para><para>U prostoru nešto većem od 5 do 6 m<superscript>2</superscript> nerijetko bračni par, a ponekad i cijela obitelj priprema hranu od svježih namirnica. U poprečnim ulicama uglavnom je smješteno nekoliko plastičnih stolova i stolaca gdje se hrana odmah konzumira, iako većina to čini stojećki ili čučeći na petama.</para><para>U nevjerojatno skučenom prostoru osnovni se sastojci čiste i režu, nakon toga kuhaju ili prže, pere se posuđe i naplaćuje. Osim što ne smijemo zaboraviti da u isti prostor treba »ugurati« kanistar s vodom, plinsku bocu ili vreću s ugljenom, radni stol, sastojke i alat za pripremu. Uigranost ekipe i logistika u radu nesumnjivo premašuju one u zvjezdanim restoranima ili onima s dvadeset ili više stolova.</para><para>Temelj laoske kuhinje, kao i kuhinje sjevernog Vijetnama i dijela Tajlanda je <emphasis>sticky rice</emphasis> ili ljepljiva riža. Mi na Zapadu volimo je nazivati i glutaminoznom rižom, iako, poput svih ostalih vrsta riže, ne sadrži gluten. Ljepljiva riža najprije se mora dobro oprati, nakon čega se kuha na pari u košarama od bambusa.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="3f689dbe-631f-11eb-a8d7-0242ac12001a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>U Laosu je jedu tako da od nje rukama prave kuglice, veličine oraha, koje umaču u umake. Ljepljiva riža kuha se rano ujutro i jede u svim obrocima, čak i za doručak. Nije rijetkost vidjeti školarce ili radnike koji sa sobom nose neku vrstu valjkastih torbica od bambusa u kojima se nalazi riža za ručak ili putovanje.</para><para><emphasis>Mango sticky rice</emphasis> jedno je od najpopularnijih jela u tom dijelu Azije. Radi se o ljepljivoj riži koja se nakon kuhanja na pari još nakratko prokuha u kokosovu mlijeku. Nakon toga se pospe prženim sjemenkama sezama te posluži uz mango narezan na kriške.</para><para><emphasis>Sticky rice</emphasis> jugoistočne Azije treba razlikovati od japanske slatke ljepljive riže od koje se priprema desert <emphasis>mochi</emphasis>, tako da se riža prekuha sve do stanja guste ljepljive kaše ili se sirova samelje u brašno.</para><para>Ako se namjeravate upustiti u otkrivanje kuhinje tog dijela Azije, nikako ne smijete zaboraviti na <emphasis>fish souce</emphasis> (riblji umak) koji se dobiva fermentacijom ribe sa solju u drvenim bačvama ili staklenkama. Bezbroj je različitih vrsta ribljeg umaka, ovisno o vrsti ribe i vremenu fermentacije. U Laosu se riblji umak pod imenom padaek priprema od glava i repova koji ostanu nakon pripreme riječne ribe. Padaek je nešto rustikalnijeg okusa od rafiniranog tajlandskog ribljeg umaka, također je mutniji jer prolazi manji broj filtriranja. Riblji umak je, uz onaj od soje, neizbježan umami sastojak svih kuhinja jugoistočne Azije. Doslovce se nalazi u svakom jelu, bez obzira na to govorimo li o povrću, tjestenini, mesu ili ribi.</para><para>Salata od zelene papaje pomiješana s orašastim voćem također je jedno od kultnih jela jugoistočne Azije i iako bi se moglo zaključiti da se radi o slatkom jelu, to  nije tako. Zelena papaja nije slatka, a začinjena salata zapravo je slana, ljuta i kisela (velikim dijelom zahvaljujući ribljem umaku i soku od limete).</para><para>Osim velikih wokova namijenjenih prženju i zemljanih kotlića u kojima se kuha voda koja služi za kuhanje na pari, laoska kuhinja ne predviđa korištenje modernih lonaca i uopće posuđa od metala. Riba i meso, koji se prethodno mariniraju u limunovu soku, ribljem ili sojinu umaku, često se »pakiraju« u bambusove listove, vezuju poput paketića i kuhaju na pari. U paketićima osim mesa i ribe uglavnom ima začinskog bilja i povrća.</para>

Kuhinje Laosa i susjeda

<para>Njegovo plosnato isušeno tijelo sličilo je onim letećim vjevericama, kojima su prednje i stražnje noge spojene prirodnim padobranom od dlakave kože. Bilo je kruto, četvrtasto i plosnato, kao da je od plastike i daleko od živog organizma sastavljenog od živaca i mišića.</para><para>Trebalo mi je nekoliko trenutaka da u slamnatoj košari prepoznam sušene štakore. Kad ga je prodavačica, koja je podvijenih nogu sjedila do svoje robe, uhvatila za rep i podigla, vidjela sam mu i velike prednje zube, ponos svakog glodavca. Žena se počela smijati kad sam ustuknula s izrazom gađenja na licu.</para><para/><blockquote>
 <para>Štakori, koji žive uz rijeku Mekong, jedan su od glavnih izvora bjelančevina za stanovnike Laosa, Kambođe, Vijetnama i Tajlanda</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Vjerojatno joj je to bila glavna zabava na inače mirnoj tržnici u drevnoj laoskoj prijestolnici, Luang Prabangu. Možda i neka vrsta revanša prema nama zapadnjacima, koji si možemo ne samo priuštiti da štakora zamijenimo janjetom, već i da se hranimo Keto, Paleo, LCHF. (Za koje, sigurna sam, ona nije nikada čula, ali pretpostavlja, gledajući u moju vrećicu s bočicom vode, dvije banane i suhim krekerima, da nisam nikada bila stvarno gladna.)</para><para>Osim tih sušenih, s repom i zubima, na dijelu tržnice posvećenom mesu, bilo je i svježih, tek očišćenih, koje je bilo teže prepoznati. U Laosu nema mesara, samo mesarki, jer se probavljivim i ukusnim smatra samo meso koje ti proda i pruži žena.</para><para>Štakori, koji žive uz rijeku Mekong, jedan su od glavnih izvora bjelančevina za stanovnike Laosa, Kambodže, Vijetnama i Tajlanda. Naravno, nije ih jednostavno pronaći na menijima restorana u Phnom Phenu ili Bankoku, što je očiti znak da naše navike i ukus koloniziraju sve dijelove planete na koje stignemo svojom znatiželjom i koferima.</para><para>U Laosu će vam objasniti da štakori koji se prodaju na tržnici u Luang Prabangu, kao i na ostalim u zemlji, nisu oni koje smo naučeni susretati u podzemnim željeznicama, smetlištima, kanalizacijskim kanalima. Trudit će se da vas uvjere da se bolje hrane od naših kokoši ili svinja uzgojenih na masovnim uzgajalištima. Ponosno će vam objasniti da žive uz rižina polja i da se, poput ljudi, hrane uglavnom rižom. Lovna sezona na štakore u jugoistočnoj Aziji počinje na ljeto, kada se pobere riža s polja i kad su životinje, zbog nedostatka hrane, manje oprezne. Lov na štakore predstavlja i određeni oblik zaštite usjeva, jer preveliki broj glodavaca predstavalja prijetnju čovjeku, koji se u ovom dijelu svijeta, također, uglavnom hrani rižom.</para><para>Štakori nisu jedini «neobičan» sastojak laoske kuhinje. Uz njih, na tržnicama uglavnom leže životinje sličnih dimenzija, poput, šišmiša, ptičica, vjeverica. Često ih se može vidjeti razapete među bambusovim grančicama, spremne za prženje, mada ima i sušenih primjeraka, prikladnih za dugotrajnije skladištenje.</para><para>Nisam ih probala. Pokušavam biti jedač bez predrasuda, ali i bez nepotrebnih prisiljavanja. «Treba sve probati», više nije moj moto!</para><para>Od neobičnih sastojaka na koje sam naišla nezaboravna je goveđa ili svinjska žuč. Tamnosmeđe, skoro crne boje, prodaje se u staklenkama ili malim vrećicama. Nisam imala hrabrosti ni da je pomirišem.</para><para>Osim u Laosu i Kambodži, slične delicije pripremaju se i u Tajlandu, Birmaniji, Filipinima, Kini i Gani.</para><para>Naravno štakori i šišmiši ne predstavljaju osnovnu hranu naroda jugoistočne Azije. Svi narodi koji dijele rijeku Mekong, jedu puno ribe koja u njoj živi, pripremaju se kokoši, govedina i svinjetina, osim stotine vrsta voća i povrća koje raste tijekom cijele godine u tropskoj klimi.</para>

Štakor & šišmiš - delicije koje će vas šokirati

<heading3>Pia Leon – mala tvrdoglava</heading3><para>Priča o Piji Leon priča je o mladoj tvrdoglavoj peruanskoj kuharici koju su bezuspješno odgovarali od posla u kuhinji. S nepunih 20 godina odlazi na usavršavanje u najbolje španjolske restorane. Međutim, mjesto koje joj je promijenilo život bio je restoran „Central“ u Limi. Ondje je upoznala <emphasis>chefa</emphasis> Virgilija Martíneza, s kojim je u kuhinji provela gotovo deset godina, s kojim se u međuvremenu i vjenčala te postala majka.</para><blockquote>
 <para>Gastronomske kreacije Pije Leon pripremljene su od lokalnih sastojaka i otkrivaju vrhunsku tehniku, dok su istodobno raznobojne i elegantne na prvi pogled.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Od prošle godine, s nepunom 31 godinom, ostvarila je još jedan san, otvorila je svoj restoran Kjolle u Limi. Gastronomske kreacije Pije Leon pripremljene su od lokalnih sastojaka i otkrivaju vrhunsku tehniku, dok su istodobno raznobojne i elegantne na prvi pogled. Male umjetničke kreacije.</para><para>U kuhanju slijedi suprugovu teoriju da se jela ne dijele po godišnjim dobima, kojih nema u klasičnom smislu u Peruu jer većina je sastojaka dostupna tijekom cijele godine, pa se meni mijenja prema sastojcima koji rastu na određenim nadmorskim visinama.</para><para/><pio:youtube xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" src="https://www.youtube.com/embed/xfp9oFrCZDA?wmode=opaque"/><heading3>Isabella Poti</heading3><para>23-godišnja slastičarka iz Rima, Isabella Poti, koja je prošle godine uvrštena na Forbesovu listu 30 najutjecajnijih mladih <emphasis>chefova</emphasis>, opsjednuta je sufleima. Nakon što je radila po restoranima u Londonu i Španjolskoj, skrasila se u gradu Lecce na jugu Italije gdje s mladim <emphasis>chefom</emphasis> Florianom Pellegrinom vodi restoran Bros' (ove mu je godine dodijeljena prva Michelinova zvjezdica). „Sufle je kolač koji mi je ušao u krv, kako se kaže. Pripremam ga stalno i stalno ga usavršavam, sezonski mijenjajući sastojke. To je beskrajan proces koji me oduševljava“, objašnjava mlada Rimljanka.</para><para/><pio:youtube xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" src="https://www.youtube.com/embed/NuIBidGEmE8?wmode=opaque"/><heading3>David Andrés</heading3><para>David Andrés, osim što radi kao <emphasis>chef</emphasis> u skupom barcelonskom restoranu AbaC (2 Michelinove zvjezdice), vodi i svoju jednostavnu katalonsku zalogajnicu „Somiatruites“ u mjestašcu Igualadi. U Barceloni radi i usavršava svoju tehniku, a u Igualadi se ne odvaja od poznatih lokalnih proizvoda! Prema mišljenju brojnih kritičara, 31-godišnji Andrés jedan je od <emphasis>chefova</emphasis> koji bi za koje desetljeće mogli postati najboljima na svijetu.</para><para/><pio:youtube xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" src="https://www.youtube.com/embed/NOqYSPtiCN8?wmode=opaque"/><heading3>Christian Pettersen</heading3><para>Norvežanin Christian Pettersen, kojemu je otac Norvežanin, a majka Filipinka, odrastao u gradu Bodøu, u arktičkom okruženju, jedinstveni je spoj Istoka i Zapada, Sjevera i Juga. Vjerojatno je to jedan od razloga zašto je njegova kuhinja vrlo neobična. Od malenih je nogu radio s ocem kuharom u njihovu restoranu i već je tada znao da želi postati jedan od najboljih <emphasis>chefova</emphasis> na svijetu. Tvrdi da nije bilo dana kada o tome nije razmišljao. Ne treba ni spominjati kako je njegova omiljena sirovina – riba.</para><para/><pio:youtube xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" src="https://www.youtube.com/embed/qMAfDZMxc1k?wmode=opaque"/><heading3>Marian Cheng, nesuđena dizajnerica</heading3><para>Amerikanka kineskog podrijetla Marian Cheng trebala je postati modnom dizajnericom, a umjesto toga danas, zajedno sa sestrom, vodi dva restorana u New Yorku u kojima pripremaju isključivo kineske <emphasis>dumplingse</emphasis>, tj. punjenu tjesteninu. Njihova dva lokala, koja se zovu „Mimi's Cheng Dumplings“, u čast mame Chang, uvijek su dupkom puna. Najbolje ide tjestenina punjena piletinom i ona s tikvicama.</para><para/><pio:youtube xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" src="https://www.youtube.com/embed/9mtIWXJ524A?wmode=opaque"/><heading3>Irac Mark Moriarty i Englez Dan Smith</heading3><para>Irac Mark Moriarty nije uobičajen <emphasis>chef</emphasis> kakve smo navikli gledati. On nema svoj restoran niti radi za nekog drugog. Njegova su specijalnost <emphasis>pop up</emphasis> restorani, tj. oni koji otvaraju na unaprijed određeno vrijeme. Mark je takvih otvorio na desetke u Milanu, Melbournu, Singapuru, Parizu, Moskvi, Londonu, Cape Townu, Hong Kongu, Charlestonu i, naravno, Dublinu. Moriarty nema svoja omiljena jela, on kuha sa svim što mu se nađe pod rukom.</para><para/><pio:youtube xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" src="https://www.youtube.com/embed/tFWk4bNEgXE?wmode=opaque"/><para>Englez Dan Smith zaljubio se u kuhanje kao petnaestogodišnjak kada je prvi put stupio nogom u profesionalnu kuhinju. Danas, 11 godina poslije, i dalje tvrdi kako obožava svoj posao, jer voli raditi u timu, osim što, kako kaže: „Volim uzeti komad neuglednog povrća i učiniti ga neodoljivim. Hrana posjeduje nevjerojatnu emocionalnu snagu“.</para>

Što kuhaju budući veliki chefovi?

<heading3>Nadjev bitniji od tijesta?</heading3><para>U početku, a čini se da se radi o izumu starih Rimljana, oblici od tijesta služili su samo kao ambalaža ili „kovčežići“ u kojima se kuhalo punjenje. U tim starodrevnim glinenim loncima, pekama, zamecima modernih ekspres-lonaca, okusi su ostajali zarobljeni i fino prožeti. Naime, jeo se samo nadjev, dok se tijesto bacalo ili davalo sirotinji.</para><blockquote>
 <para>Nama se engleske pite čini pravim malim umjetničkim djelima, podijeljene po oblicima, ukrašene listovima, slovima, vjenčićima od tijesta.</para>
 <pio:presentation xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed">
 <alignment horizontal="right"/>
 </pio:presentation>
</blockquote><para>Danas je, međutim, tijesto stavljeno na razinu nadjeva. Ono može biti prhko, lisnato ili vučeno, a kod nekih se pita kao „poklopac“ koristi pire od krumpira.</para><para>Važno je da se nadjev kuha prije stavljanja u tijesto jer je njegovo vrijeme pripreme puno duže od jednostavnog pečenja tijesta.</para><heading3>Cottage i Sheperd's pie: ponos Iraca i Engleza</heading3><para>Za neke od engleskih pita zasigurno ste čuli.</para><para>I Cottage i Sheperd's pie pokrivene su krumpirom. Prva se priprema isključivo od govedine, a druga, kako samo ime kaže (pastirska pita), od janjetine. Prvu prisvajaju Englezi, a drugom se hvale Irci. Obje, osim mesa u nadjevu, imaju korjenasto povrće i grašak. U istu grupu spada i Cumberland pie, koja dodatno na vrhu ima krušne mrvice i sir. Važno je još jednom napomenuti da se nadjev mora skuhati prije nego što se pokrije ili ulije u „kovčežić“.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="3f54ab24-631f-11eb-99d6-0242ac120038" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Kidney pie, kako samo ime kaže, koristi teleće bubrege koji se kuhaju s povrćem i začinima te zatvaraju u prhko tijesto. Uglavnom se poslužuje s kuhanim povrćem, poput krumpira ili mrkve.</para><para>Steak and Ale pie je „kovčežić“ od prhkog ili lisnatog (može i zamrznutog) tijesta u kojem se nalazi goveđe meso i korjenasto povrće, koje se prije zatvaranja dugo kuha podlijevajući ga tamnim pivom.</para><para>Još jedna poznata britanska slana pita je ona od piletine i luka, točnije poriluka, kao i piletine i gljiva. Pomalo suha piletina, u ovom slučaju, traži nešto vlažniji umak koji se često priprema od bijelog vina, slatkog vina Madera, pa sve do slatkog ili kiselog vrhnja, a katkad i svih tih sastojaka zajedno.</para><para>Pork pie ili pita koja se priprema od svinjskog mesa malo je drukčija od ostalih jer se kod nje koristi i želatina koja nastaje kuhanjem određenih dijelova životinje (ili jednostavno želatina iz vrećice). Njezina je unutrašnjost tvrđa i reže se na kriške.</para><heading3>Engleska pita – tradicija, umjetničko djelo i kult</heading3><para>Danas postoje i brojne vegetarijanske verzije engleske slane pite u koje se, osim raznog povrća, dodaju gljive, razne mahunarke, kestenje.</para><para>Nama se engleske pite čini pravim malim umjetničkim djelima, podijeljene po oblicima, ukrašene listovima, slovima, vjenčićima od tijesta. Englezi ih vezuju za svoje praznike i čini se da one za njih predstavljaju puno više od složenog i vrlo ukusnog jela. One su dijelom njihove katkad ekstravagantne povijesti, književnosti, tradicije.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="f7b2192c-610d-11eb-ae40-0242ac120021" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>U zadnjoj epizodi šeste sezone Igre prijestolja neuništiva Arya Stark osvećuje se Walderu Freyu, ubojici njezine majke i brata, posluživši mu englesku mesnu pitu u kojoj je skuhala njegovu djecu.</para><para>Grozno, reći ćete, danas samo nasilje ima uspjeha kod publike! Djelomično ste u pravu, dodala bih jedino da se ne radi samo o današnjim ukusima. U Shakespeareovoj prvoj tragediji „Tit Andronik“, nastaloj krajem 16. stoljeća, ista je sudbina zadesila kraljicu Tamoru, kojoj je bila poslužena slična pita!</para><para>Pročitala sam da je u 16. stoljeću bio običaj pripremiti pitu, pažljivo odrezati gornji sloj tijesta i unutra staviti živu životinju. Nakon što bi se pita stavila na stol i zarezao prvi dio tijesta, iz nje bi izletjela ptičica, ili više njih, iskočila vjeverica ili žaba. Čini se da je bilo i onih koji bi u njih ugurali i žive lisice!?</para>