Osim što je obavezni sastojak svakog dobrog cool okupljanja, tatyana je na svom profilu pohranila i dragocjene obiteljske tradicionalne <a href="/klub/tatyana/recepti/">recepte</a>, na čemu su joj naročito zahvalni poklonici klasičnih starinskih jela.

Cool Chef

Imenovanje - Nekomercijalno - Dijeli pod istim uvjetima

Sudjeluj u istraživanjima

Gamifikacija omogućena

Cool chef

Hrvatska

Žensko

Zagrebački poljupci

<para>Bidra je tradicionalni dizani kolač našeg Međimurja, a naziv je dobio po istoimenoj glinenoj posudi u kojoj se pekao i bio je obavezan u svim svečanim prilikama, a blagdanski stol bez bidre jednostavno je bio nazamisliv. Iako je riječ o jednom, naizgled, sasvim običnom kolaču, zahvaljujući svojoj stoljetnoj tradiciji i povijesti, ovaj kolač i te kako zaslužuje svoju priču.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c1a2181e-6423-11eb-914a-0242ac120037" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Tradicionalna klasična posuda bidra izrađivala se od crvenkaste gline i bila je okruglog oblika, prepoznatljivih kanaliranih bokova i "naciganih" (valovitih) rubova. Najčešće je iznutra bila bezbojno ocakljena, sa ili bez ornamenata na dnu. Vanjska strana se nije ocakljivala, pa je posuda pečenjem u krušnim pećima s vremenom poprimala dimnu patinu. Kako je za različite svečane prilike i kolač trebao biti prigodnog oblika, tako su lončari uz klasičnu okruglu bidru izrađivali i bidre duguljastog i srcolikog oblika, a u privatnoj etnološkoj zbirci starina i antikviteta u "Potrtom kotaču" (Sv. Martin na Muri) još je i danas sačuvana bidra u obliku bebe koja se koristila za krstitke. Današnje bidre se u valovima i kanalima ponešto razlikuju od onih starinskih (modernije su), te se najčešće ocakljuju i izvana, a dno im je ukrašeno nekim biljnim motivom.</para><para>Kolač bidra pripremao se od tradicionalnih namirnica, te punio nadjevima karakterističnim za međimurski kraj: orasima, makom, sirom, a kasnije i lješnjacima i rožičkima (rogačem). Ovisno o prigodi za koju se pripremala, kao i o imovinskim mogućnostima domaćinstva, bidra se punila s jednim, dva ili tri nadjeva. Vrlo često se i prigodno ukrašavala dodacima tijesta, živim ili umjetnim cvijećem (umjetno cvijeće se ručno izrađivalo od raznobojnog krep papira), grančicama asparagusa, zimzelena i sl. No, najsvečanije, najukusnije i najraskošnije bidre bile su, svakako, one svatovske.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bfa4fb12-6423-11eb-84dc-0242ac12004f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Vjenčanje je nekada bio događaj u kojem je sudjelovalo cijelo selo. Običaj je bio da svatovske bidre pripreme kuma i podsnehalje, a nije to bio nimalo lak posao, jer bidre je trebalo pripremiti kako i dolikuje svečanom svatovskom trenutku, da svatko od mnogobrojnih svatova dobije po komad. Svatovski narodni običaj bio je i plesanje kola s bidrama na glavi, a izvodile su ga mlade djevojke (snehe) za plodnost mladog bračnog para. Mnoga međimurska folklorna društva još i danas njeguju taj tradicionalni ples, a pronalazi se u Maloj Subotici, Palinovcu, Orehovici, Belici, Kvitrovcu i Štefancu.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bf39ef70-6423-11eb-aaaa-0242ac12001d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Uz neizbježan danak modernizaciji i napretku, svatovske bidre zamijenjene su danas već tradicionalnim, raskošnim i višekatnim svadbenim tortama, a glineno posuđe pomalo je istisnuto iz upotrebe te se najčešće čuva kao suvenir na nekoj polici... ili još gore, na nekom prašnjavom tavanu. S tugom otvaram ladice sjećanja... Slike bakine bidre vrlo su jasne i žive, ali nitko mi nije znao odgovoriti gdje je i kada nestala. A ja kao ja, sentimentalna i sjetna, želeći sačuvati barem mali dio prošlosti za budućnost, nedavno sam kupila novu bidru i nadam se da će i ona jednog dana postati bakina i unucima pričati neku svoju priču.</para><para>
  <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/bidra-s-dva-nadjeva/">Recept za bidru s dva nadjeva</ulink>
</para><para>Fotografije: <ulink url="http://www.mdc.hr/cakovec/hr/index.html">Muzej Međimurja Čakovec</ulink>, <ulink url="http://www.blog.hr/print/id/1626728677/kuu-zvon-nastupila-je-u-karlsruheu.html">mhsvabica</ulink></para>

Međimurska bidra

<para>Božić je za mene nešto posebno, najsvečaniji i najradosniji blagdan u godini, dan nezaboravnog ugođaja kada je cijela obitelj na okupu, dan kada se vraćamo starim običajima i tradiciji, dan uz koji se vežu moje najljepše uspomene iz djetinjstva. I nijedno obiteljsko okupljanje ne prođe, a da se ne prisjetimo nekih starih lijepih vremena, kada je ovo doba doista simboliziralo ljubav, radost i mir.</para><para>Poseban doživljaj za nas djecu bio je ukrašavanje božićnog drvca. Iščekivali smo ga s velikim nestrpljenjem jer ne samo što nam je to bilo zabavno raditi, nego su nas pod jelkom ujutro dočekali i darovi. Bakin bor oduvijek smo kitili licitarskim ukrasima i svilenim bombonima. Bio je to za mene najljepši bor na svijetu. Iako su se licitari pažljivo spremali u kutije i čuvali za idući Božić, mene su svake godine iznova očarali, kao da ih vidim prvi put. A bilo je tu svakakvih žarkih glancastih kićenih figurica: srce, zvona, potkovice, trešnje, bebe, konjići, ptičice, gljive, zvjezdice... Vjerovalo se da što je više licitara na boru, godina će biti plodnija.</para><para>Pa ipak, u tom bogatstvu kićastih figurica, od crveno obojenog tijesta, mene su najviše privlačila licitarska srca, a igra svjetlosti u njihovim ogledalcima koja su podsjećala na sjajne zvjezdice, zaista je bila čarobna. Navečer bih iz kreveta promatrala figurice i zamišljala kako oživljavaju i započinju ples. Ponekad bih se išuljala i namjerno zaljuljala bor, što baku nikako nije veselilo 😉 .</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e3e9ebf6-6421-11eb-8c4f-0242ac12004d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Licitarsko srce je oduvijek bilo simbol ljubavi i poštovanja, a njegova čarolija nikako nije u materijalnoj vrijednosti, nego u poruci koju nose. Jer primiti na dar malo kićeno srce znak je da ste nekome dragi, poklonjeno srce simbolizira nevidljivi most i ljubavnu sponu među ljudima. Pa čak i da ih kupimo sami sebi, u namjeri da njima okitimo božićno drvce, pogled na njih učinit će da nam oko srca bude nekako toplije.</para><para>Iako se posljednjih desetljeća koriste staklene i plastične kuglice, te industrijski ukrasi i svjetleće lampice, tradicionalno drvce ukrašeno licitarima puno ljepše miriše, čini se nekako prisno, domaće, toplo... Uz takvo drvce zaigrat će srce svakog gosta, a sam pogled na njega i toplina kojom zrači odmor je za dušu. I tko zna, možda se i veseli nasmijani djedica u Tihoj noći uz tako okićeno drvce zadrži puno, puno duže. Ja sam ga kao mala čekala, a vi?!</para>

Zagrebački poljupci

Međimurska bidra

Magična privlačnost licitara

Težina pripreme

Grupa jela

Način pripreme