Kreativna i vedra <a href="http://www.coolinarika.com/klub/sandrine/">sandrine</a> svoje znanje i ideje rado dijeli s Coolinaričarima, a njihove kulinarske zbirke je obogatila raznolikim <a href="http://www.coolinarika.com/klub/sandrine/recepti/">receptima</a> koji se rado isprobavaju. Sve čestitke!

Cool Chef

1a+2v

Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

Sudjeluj u istraživanjima

Gamifikacija omogućena

Cool chef

Hrvatska

Žensko

<para>Finili su i ovi blagdani. Jelku smo zneli, balice spravili, šušur pogasili. Si smo se dobro najili i moguće, podebelili. I takujin spraznili. Lih ono ča zasprave rabi, ono ča j' Božić po praven, to smo pozabili. Ma neću ni ja fanj o temu predikat, aš ni ja ne moren više zaistinu reć ča je pravo. I ja san od te generacije ča j' navajna dobro jist i pit i kad je post, još više kad ni, pod škužun da su blagdani; od te generacije ča na Viliju Božju kiti jelku i od kuće dela monade i šušur i ka je navadila svoju dičinu na Božić pod jelkun nać sako leto draži regal kega njin je zdola jelke stavil nekakov fanjski i debeli nonić va črjenen veštide z belun bradinun ča su ga zmisleli Merikani; od te generacije, ča na Tri kraji nabrzinu se te monade znima i spravja va škatulu i ne spameti se da je jušto tisti dan po praven dan od regalanja... Ja, tr i ja se to delan...</para><para>A povedala mi j' moja nona kako j' to onput bilo, kad je ona mića bila. Ni se onput niš čuda spravjalo, aš se ni imelo skuda. Ni jelka se ni kitila aš to ni bilo po našu, lih po stranjsku, od Nemci da j' to prišlo va naši kraji.</para><para>Se j' počimalo na Viliju Božju... Tisti dan se po jutro za južinu popilo črno kafe, ni se smelo belo kot saki dan, aš je post. Kafe se j' većma od ješmika delalo aš je bilo fanj ceneje od pravega kafa. Na stol se j' parićalo rakije i suheh smokav i ako j' ki god prišal va kuću, to mu se j' dalo. Ženske su delale večeru, aš na Viliju Božju se sme samo jedanput najist do sitega, pa pravega obeda ni bilo. Pekal se kruh s cizibami kega se ni smelo jist ti dan - to je bil kruh za Božić. Frigali su se ulenjaki. Za večeru se j' kuhal bakalar po ken je cela kuća vonjala. To da j' bila siromaška hrana, a ne kot sada, gospocka. I broskva se j' užala kuhat na padelu. Muški su sprotu parićevali veli cok. Njega su kasno zapolne ali hvečeri kad zaškuri nesli va kuću na ognjišće. Ti cok se j' tu večer važgal, i ako j' bil dosti veli, pomalo je moral goret do Tri kraji, a ako je bil manji, onput ga se j' saki dan po malo palilo. I granu od javorike se j' parićalo za kladit na stol. Ma to vreme već je malo kuć bilo ke su imele velo ognjišće, pak su judi onput samo granu od javorike nesli va kuću. I slame se j' doneslo va kuću va znamen da drugo leto Bog va kuću sega bogato donese. Pa se šlo jist. Na stole j' gorela sveća i moral se i brus stavit. Dičina su bila lačna cel dan brez pravega obeda pa su komać čekala da njin mat stavi pijat na stol. A potla večere se 'j molilo i kantalo, ni se šlo spat, čekalo se j' Rojenje Isusovo, aš Vilija to i pomeni - zbujen čekat. Ma vaje su dičina pozaspala na slamice.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="37cc8410-6407-11eb-b706-0242ac12005e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Drugo jutro, rano na Božić, se j' šlo va crekvu h maše. Plovan je seh blagoslovil aš se j' Isusić rodil, va ufanju da će judi va sloge živet, bit jedan drugemu napomoć, da će svet bit magar sledić boji leh ča j' sada. I na cimiter se j' šlo pokojne od familje obać kot znak da se ni pozabilo na nje. I onput se j' šlo doma veselo, obedvat. Jil se kruh namesto sakidajnje palente, juha od stare kokoši ka je jušto meritala va padele finit aš više ni mogla nosit jaj, kapuz i kakovo meso, najveć onista kokoš z juhi. I ulenjaki su se jili. A tako se jilo i za novo leto, jedino ča j' meso bilo najvećma od prasca al telca. Po seleh su obahajali "Staro leto" i "Novo leto" - Staro leto je bil kakov stari, za fintu pogrbjeni i va črne štrace obučeni čovek kot senjal da se ča j' bilo grdo i nikakovo ostaje zada va staren lete, a š njin je hodila lipa, mlada divojka va bele opravice, kot novoletnji anjel, a na čele njoj j' pisalo leto ko jušto prihaja - ona j' bila kot kakov znak da će novo leto bit boje i lipje od pasanega, starega leta.</para><para>A dičina kot dičina, najveć su se veselila Trimi kraji ki prihajaju šestega đenaja mićemu Isusiću regali prnest. Tisti dan su muška dica i mladići po kućah pohajali i kantali kanat "Tri kraji jahahu", bimo rekli po našu - koledali. Bili su lipo obučeni i sakemu su zaželeli zdravja, sriće i sega obilja va noven lete. V rukah su imeli lepe črjene jabuke ke su se zvale božićnice, va ke su njin judi kakov dinar železni zapičili za dobru ruku. Vavek se decu regalalo za dobru ruku z jabukami, orehimi ali bonboni i si su se ten regalon veselili. Ni bilo dobro ženske naprvo va kuću pustit aš se verovalo da ako ti ženska čestita prej muškega da će ti so leto nopak  i na nesriću poć. Zato su koledari vavek muški bili. I črno vino se j' točilo i pilo za dobru krv i dobro zdravje.</para><para>Tisti dan, na Tri kraji, je cok od Vilije Božje moral do kraja dogoret. Ugjene i popel ča j' od coka ostalo se neslo va poje pohitat da dobro rodi, va štalu se j' neslo da blagu ne bi ki roki storil, a užali su judi kušćić va žepe nosit da ih od roki i od štrig očuva. I kad se to ugjene razneslo i popel pohitalo, bilo j' već posema škuro, božićnemi j' blagdani bil kraj.</para><para>Ja, tako mi j' prej čuda let povedala moja nona...</para>

Od Vilije Božje do Tri kraji

<para>Lilly draga... pa i na novogodišnjem stolu je! obogaćen pancetom i parmezanom, Kiko je poludio za tim kruščićem! i noje jedini, da znaš ?❤️</para>

palentenjak u  novogodišnjem ruhu

Punjena peciva za školsku užinu

Lijepa Manda

<para>Jedanajstemu mesecu tu puli nas va Kastafšćine stari judi deju "martinjski mesec" aš je to mesec va ken se slavi Sveti Martin ale Martinja. Da njin rečeš studeni, ale novembar, bledo bi te gjedali, ne bi te pravo razumeli.</para><para>Va oven, martinjsken mesece so veje popada z dreva. Deju judi da to Martin stane na vrh kranjskega Snežnika i da zame dugu majčinu, pak oklati so veje od Snežnika do mora. Zato se i reče po staru "Martin je veje oklatil". Ma za Martinjun užaju trefit lepi dani, pak to zovu "martinjsko leto". Onput judi užaju ruži obrezat da bi h lete va sakoj jagode bila popčica manje i tuliko vina više...</para><para>Va Kastafšćine ni užanca da se na Martinju vino mlado "krsti". Za vino j' važneje ono vreme kad se vino otače, ale otakalnica, a to je fanj raneje leh Martinja, aš je i trganja raneje, najkašneje do pol devetega, mihojskega meseca. Na otakalnicu rada pride sused susedu pomoć i mlado vino provat ako j' dobro, a najveći blagdan od mladega vina j' Bela nedeja. A dobro j' ovo naše vino, kastafska belica. Pilo se j' nekad i va cesarskoj kuće va Beče. Ni jako kot dormatinska i istarska vina, ale ima dih lepi i neki dobri gušt. I nikada ga ni rabilo krstit. Ma sad, va ovo vreme kad su se zmešale užanci od seh kraji i kad su se skoro posvema zatrle one stare užanci, juden i tu mlado vino dojde "Sveti Martin" blagoslovit.</para><para>Ma ja ću van rada povedet ča se tu, va Kastafšćine kakova j' nekad bila, užalo delat na Martinju.</para><para>Nekada j' bila užanca da j' župan hodil po seleh na Martinju jutro i zijal "Martinja je! Trebe po staroj užance jarušića na ražnje speć! Boje da selo zgori lego da se užanca zapusti!" A jarušić je mladoletni jančić. Onput su judi čuda ofci imeli i užanca j' bila da se na Martinju i još ki put va lete, utinut na Vazam, jančića odere i speče.</para><para>Ma jeno selo va Kastafšćine - Garići - imelo je još jenu martinjsku užancu - martinjsku brigaču. Današnji judi morda ni ne znaju za to, stari su pozabili, a mlaji morda nisu ni čuli. Deju stari judi da j' neki Franina, pred čuda i čuda let, za martinjski obed, ča mu ga j' nevesta skuhala, na pijat dobil kapuz z ulen zasmočen namesto zapeštan, a za večeru kavaradu. Tuliko se razjadil ča ni dobil ono ča j' stara martinjska užanca, da j' storil tištament i svoj parat pustil neč crekve, neč "za brigaču" drugen va sele. Tista brigača j' bila njiva za ku su se skrbili i uživali susedi. ma nisu ju dobili za niš - onista kuća ka j' uživala njivu, morala j' na Martinju svetu mašu platit i parićat veli i bogati obed ale večeru za si muški susedi. Ta obed al večera se 'j zvala "martinjska brigača". Ženske su jako skrbele da jilo bude dobro i bogato, aš ako bi martinjska brigača slaba bila, susedi bi mogli miselt da su slabo skrbeli za njivu, pak ju zet i dat drugemu, za kega su misleli da će boje gospodarit i obdelevat, skrbet za njivu. Užanca j' bila da se brigača parićuje va konobe, a ne kot vavek va kamare ale va kuhinje, i da mora ob ubroke bit mesna juha, kakovi makaruni va dobren šuge i siron poribani,  presnac, urehi i najbojo vino... Ni više stareh judi, ni više ni brigače, zadnja j' bila leta 1898., ma njiva negdere pul Garić, ta del su zvali Brigačno, još vavek stoji i ki zna ki ju sadahna obdeleva, ale j' morda kakova vela moderna kuća na njoj zilezla nebu pod oblaki, ne kot nekadajne starinske kući na pod.</para><para>Martinja je. Va soj Kastafšćine već 100 let ni nijene ofci pak se neće jarušić na ražnje obrnjat. Ni župan ne zija po sele. Ni ni selo zgorelo, ma stara se j' užanca sejeno zapustila... I belice kastafske j' malo, lih kade kakova ruža ča'j zdavna ostala... Sad su neke nove užanci, vino se krsti va sake oštarije magar ni više tuliko mlado, i guska z mlincima i maruni se peče...</para><para>A se ove stare užanci vredno je zapiševal barba Zvane Jardas, a ja se to rada čitan, i potla van povedan.</para><para>
 
 <ulink url="http://www.youtube.com/watch?v=oZ-Hy45siWI">Stari moj kumpare, dojdi na Martinju!</ulink>
 
</para>

Stari običaji moga kraja: Kastafska Martinja

<para>Kastavština, ili po domaći - <emphasis>Kastafšćina</emphasis>, kraj je u kojem se ljudi i danas drže nekih starih tradicija. No, pred navalom nekih novih običaja, stari se običaji i ovdje polako zatiru. Blagdanski su dani, bilo koje vrste, vrijeme kada stari običaji u nama potaknu i sjetu i radost, vrijeme kada je obitelj na okupu. Blagdan Svih Svetih jedan je od važnih dana u godini za cijelu obitelj.</para><para>Nekada je blagdan Svih Svetih ili  <emphasis>Si Sveti </emphasis>bio tužan dan. Žaljenje za dragima koji više nisu s nama osjećalo se na svakom koraku. Toga dana nisu se obilazili susjedi, nije bilo uobičajenog druženja uz <emphasis>ćakulu i žmuj</emphasis>. Već uvečer uoči Svih Svetih, <emphasis>na viliju Seh Sveteh, </emphasis>palili su se lumini za pokojne duše - u čašu se ulijevalo vino i ulje, pa se na tankom plutenom postolju palio žižak koji je gorio sve dok u čaši ima ulja. Lumini su gorjeli čitavu noć, na sam dan Svih Svetih, kao i drugi dan, <emphasis>Sehdušdan</emphasis>. Lumini i sijeće palili su se na dan <emphasis>Seh Sveteh</emphasis> na grobovima. Grobovi okićeni cvijećem i svijećama posjećivani su cijelog dana, osobito u ranim popodnevnim satima kada je iz crkve došla procesija, svečana povorka predvođena svećenikom, pa se tada molilo za sve pokojne. Do zalaska sunca groblja su utihnula u svom veličanstvenom blagdanskom osvjetljenju jer su o Zdravomariji svi već bili u svojim kućama.</para><para>Objedovalo se toga dana  vrlo skromno, tek salata od kupusa i malo krumpira, dok je na stolu gorjela svijeća. Za večerom je bilo osobito tiho, nije se razgovaralo. Čak su i djeca te večeri morala biti tiho. a nakon večere palile su se male svijeće, jednake veličine - koliko ukućana, toliko svijeća. Najstarija žena u kući predvodila je molitvu Ružarija.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="69071730-6424-11eb-b611-0242ac120027" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="68dbae6a-6424-11eb-81ad-0242ac12002e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Svijeća na sredini stola stajala je u svijećnjaku. No malene svijeće imale su posebne, samo za tu prigodu izrađene "svijećnjake". Blagdan Svih Svetih je u sezoni branja i kiseljenja kupusa. Ljudi su tada koristili ono čega su imali najviše i nastojali spojiti život i rad s blagdanskim običajima. Tako se u Kastafšćini, kraju u kojem se većinom uzgajao kupus, običavalo dubiti korjene kupusa u koje se utaknula mala svijeća. Zadatak dubljenja tih posebnih "kupusovih svijećnjaka" pripadao je djeci, kojima je to ujedno bila neka vrsta zabave, roditeljski trik kako bi djecu te posebne večeri zadržala mirnima i tihima. Osim što su svijeće bile upaljene na čast pokojnika, na taj su način stari Kastafci zazivali Božji blagoslov, da im kiseli kupus bude što bolji.</para><para>A tada, kad je već bio mrkli mrak, kad su svijeće bile na svom mjestu, svi bi utihnuli... Pala je noć u kojoj duše pokojnih dolaze obići žive i nagovijestiti tko će prvi k njima... <ulink url="https://www.coolinarika.com/clanak/noc-sudbine/">Noć sudbine</ulink>... Čija će svijeća prva dogorjeti?</para>

Stari običaji moga kraja: Si Sveti va Kastafšćine

<para>
 Noćas mi se nešto snilo,
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 mom je dragom bilo milo
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 dok sam rukom tražila
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 put do ...
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 frižidera!
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 Pa sam jaja zamiješala
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 i svo vrijeme uzdisala
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 ushićeno gledala
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 kak se diže ...
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 tijesto!
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 Miješaj mala dragi veli
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 i svim srcem se veseli,
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 i on stenje, uzdiše
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 dobit će ...
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 kolače!
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 On se trudi, zapomaže
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 pa našprica i razmaže
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 sad je sretan, sav se smiješi
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 što je smoto ...
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 štrudlu!
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 Što moj dragi voli slatko
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 kad je meko, a i glatko
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 pa da može liz po liz
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 polizati ...
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 kremu!
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 A ja volim malo žešće
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 pa ga tražim da što češće
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 mogu fino gric po gric
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 grickati ...
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 kobasu!
 </para>

Kulinarske strasti

<para>Jedna od mojih prvih asocijacija na sam spomen istarske kuhinje je - žgvacet. Dok sam bila manja zapamtila sam tu riječ zbog neobičnog skupa slova koji mi je pomalo lomio jezik. No, kao što se to uvijek dešava, s vremenom, i mojim odrastanjem, ta mi je riječ postala sasvim uobičajena, ona o kojoj se ne razmišlja previše. Mada žgvacet nije bio uobičajen u kuhinji moje obitelji, jer se u našoj kuhinji više krčkalo šugo, na stolu nonine susjede, Istrijanke, bio je vrlo čest. Ponekad s fužima, ponekad s raviolima punjenima sirom, ponekad s njokima. Domaćim, nikad kupovnim. Znala je reći da ne želi kupovnom paštom nagrđivati taj stari domaći gušt pravog žgvaceta.</para><para>Da, ona je žgvacet dijelila na pravi i <emphasis>finti</emphasis>, lažni. Jednom sam ju pitala da mi objasni razliku. Čini mi se danas kao da je tada jedva čekala da joj postavim to pitanje. Njen odgovor razvukao se u pravu priču, ne samo o žgvacetu, već i o nekadašnjem životu u Istri, o siromaštvu i teškom radu, o poštivanju svakog komadića hrane na stolu, o njenim uspomenama.</para><para>Žgvacet, onaj pravi, <emphasis>istrijanski</emphasis>, sprema se od kokoši. Ovi današnji moderni, <emphasis>finti</emphasis>, samo se nazivaju žgvacetom, telećim, goveđim... Nekad davno, kroz mnoga stoljeća, stanovništvo Istre teško je živjelo od svog rada, baveći se uglavnom poljoprivredom i vinogradarstvom, često se boreći s neimaštinom i glađu. Govedo je bila radna životinja koju nije imala svaka obitelj. Veliki i snažni istarski volovi radili su zajedno sa svojim gospodarima koji su u njima gledali svoje partnere-težake, supatnike i pomoćnike u teškom radu, svoje bogatstvo, i nije se o njima razmišljalo kao o hrani.</para><para>S druge strane, kokoši je bilo oko svake kuće. Kad bi odslužila svoj vijek kao nesilica, najveća uloga jedne kokoši bila je prehraniti obitelj, često vrlo brojnu. No i tada se moralo štedjeti, pa se od jedne kokoši moralo izvući najviše što se moglo da bi se svi zasitili. Žgvacet od jedne kokoši, uz palentu koja se gotovo svakodnevno kuhala, ili domaću tjesteninu u nekim svečanijim prilikama, zaista je bio ukusan i obilan obrok za cijelu obitelj.</para><para>Kvarnerska se priča o žgvacetu razlikuje od istarske u vrlo malo stvari. Umjesto kokoši, u kvarnerskom zaleđu i na otocima pastirski način života i ovčarstvo imali su glavnu ulogu u prehranjivanju domaćeg stanovništva. Tako se <emphasis>kvarnerski žgvacet</emphasis> od onog istrijanskog razlikuje u vrsti mesa -umjesto kokošjeg, janjeće je meso ovdje glavni sastojak. I dok se u Istri uz žgvacet, od tjestenine uglavnom poslužuju <emphasis>fuži</emphasis>, na Kvarneru se spremaju <emphasis>šurlice</emphasis>. Najpoznatije su one dubašljanske, s otoka Krka.</para><para>A što je zapravo žgvacet? Netko bi rekao gulaš na istarski način. Ne bih se složila. Možda je konačni izgled isti ili vrlo sličan, no ipak je to sasvim drugo jelo.</para><para>Prva razlika pri pripremi žgvaceta u odnosu na gulaš je već na samome početku - dok se kod gulaša najprije pirja luk na vrućem ulju, u pripremi žgvaceta najprije se na vrelome ulju prže komadi kokošjeg ili janjećeg mesa. Tek kad se meso zarumeni, dodaje se luk.</para><para>Količina luka i način zgušnjivanja, druga je razlika između gulaša i žgvaceta. Dok se u gulaš stavlja manja količina luka koji se pirja dok gotovo ne nestane, a zatim se cijela masa zgušnjava dodavanjem brašna, pravi se žgvacet zgušnjava isključivo velikom količinom luka koji se pirjanjem pretvara u vrlo bogatu želatinastu bazu.</para><para>I komadići rajčice su ono što dodatno obogaćuje žgvacet u odnosu na gulaš u kojem ćete malo rajčice naći jako rijetko ili nikako.</para><para>Završnu razliku, onu koja daje osebujan miris i okus pravom žgvacetu, dati će vino. Vino u istarskoj kuhinji ima vrlo veliki značaj i gotovo je nezaobilazno još od antičkih vremena. Tako je i u pripremi žgvaceta. Uz male razlike u odabiru vina, bijela malvazija ili možda crni merlot, ono je osnovno čime se podlijeva dobar žgvacet, uz sasvim malo vode ili eventualno temeljca. Upravo je to, uz odabir začinskih trava, onaj završni <emphasis>touch</emphasis> po kojem će se žgvacet razlikovati od kuhinje do kuhinje.</para><para>Pa neka nakon svega, <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/istarski-zgvacet-s-domacim-fuzima/">i jednog tanjura dobrog pravog žgvaceta</ulink>, netko kaže - gulaš!</para>

Uz pijat žgvaceta od Istre do Kvarnera

<para>Kruh je namirnica koju koristimo svakodnevno. Ovisno o vrsti, a i o proizvođaču, drugi dan najčešće nije više niti mekan, niti dovoljno vlažan, mrvi se i teško se na njega može išta namazati... Djeca će ga radije izbjeći, a ni mi odrasli nećemo baš biti oduševljeni starim kruhom na stolu. Kad ga kupujemo u dućanu, pekari ili sami pečemo, uvijek razmišljamo hoće li to biti dovoljno kruha, pa ga radije kupimo ili ispečemo malo više, ne bi li bili sigurni da ga neće nedostajati. Jer što ako...</para><para>I tako se desi da ostane ponekad i oveći komad kruha, koji se onda povlači po polici ili često (žalosno, ali je istinito) završi u kanti za otpatke, dok mnogo ljudi na svijetu gladuje i sve bi dali za to malo kruha. Nije li to grijeh? I nije li to bespotrebno bacanje novca jer, bilo da smo ga kupili ili sami pekli, taj komad kruha ima svoju cijenu koju smo za njega platili. Koliko novaca možete uštediti? Ne kupovanjem manje količine kruha, jer ponekad se zaista može desiti i ona nezgodna situacija "što ako", već pametnim korištenjem onoga što smo ionako preskupo platili.</para><para>Savjeta i ideja nikad nije previše, ukoliko će nekome pomoći da konačno riješi problem gomilanja ili bacanja ostataka kruha, ili prekomjernog trošenja novca.</para><para>Prva i najjednostavnija stvar - kruh se može zamrznuti! Pred kraj dana kruh još uvijek ima svoju svježinu, pa ako vidite da će ostati veći komad, umotajte ga u plastičnu foliju ili vrećicu za zamrzavanje i spremite u zamrzivač. Tako ga možete sačuvati i dva mjeseca! Odmrznuti ga možete u običnoj ili mikrovalnoj pećnici na temperaturi oko 50-75°C dok ne omekša. Naravno, tad ga treba i pojesti.</para><para>Drugo što možete napraviti jest prepeći ga - narežite preostali kruh na tanje kriške i sušite ga na rešetki u pećnici na 100°C dok na površini ne porumeni i ne postane suh i hrskav. Kad se ohladi, spremite ga u kutiju za kekse, na suho mjesto i poslužujte kao grickalicu ili jutarnji prepečenac. Možete ga i samljeti u krušne mrvice koje često trebaju u pripremi raznih jela.</para><para>I treća, najzanimljivija ideja jest - poslužite stari kruh u raznim oblicima, kao prilog glavnom jelu ili sastavni dio nekog jela! Upravo je ovo i glavna zamisao ovoga članka, pa krenimo redom.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="b9cae092-63c1-11eb-a3be-0242ac120010" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Doručak na francuski način - french toast, landice, supice, prženice ili kako god to nazivali, najjednostavnije je reći - pohani kruh. Potrebno vam je jaje, malo mlijeka, ulje za prženje, te po želji (i meni omiljeno) šećer. I uz to šalica mlijeka, čaja ili bijele kave za kompletan doručak.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="424a9088-6422-11eb-bdf7-0242ac12001d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Ako imate toster, stari je kruh puno bolji izbor za tople sendviče nego svježi. Uostalom, i kad kupujete toast kriške, primjetit ćete da su baš poput jučerašnjeg, ili čak prekjučerašnjeg kruha. Pa i ako nemate toster, imate zasigurno tavu, koju ćete samo premazati s malo maslaca i na njoj zagrijavati s obje strane pripremljeni sendvič, pritiščući ga lopaticom. Sendviče složite po vlastitim željama i idejama. Osim sendviča s dvije kriške kruha, odlični su i oni s jednom kriškom, premazani nadjevom od sira i/ili šunke, zamiješanim s jajetom, pa zapečenim u pećnici. A znate li da je na isti način moguće napraviti i odličnu lažnu pizzu? Umjesto tijesta za pizzu, kao podlogu stavite kriške staroga kruha!</para><para>Želite za doručak jaje na oko ili kajganu? Nema problema! Ispecite ga - u kruhu! Izdubite deblje odrezanu krišku kruha poput lađice, omažite unutrašnjost sirom za mazanje i ubacite jaje, cijelo ili umućeno. I ispecite to u pećnici.</para><para>Ako vam se baš ništa od toga ne da raditi, sjećate li se svoga djetinjstva, kad nije bilo raznih žitnih i inih pahuljica, loptica, školjkica, prstenova i ostalih svemogućih oblika i boja? Sjećate li se kako smo uživali u šalici tople bijele kave od ječma ili cikorije ili samo mlijeka, s nadrobljenim kruhom, pa još po mogućnosti zaslađenim... Možda je vrijeme da pokažete svojoj djeci kako smo mi jeli dok smo bili klinci. Ja sam to svojima već odavno pokazala i svidjelo im se. No dosta je o doručku, sigurna sam da će vam na um pasti još poneka jednostavna, a dobra ideja.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="9ca6ea8c-6421-11eb-90e9-0242ac120036" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Kako stari kruh poslužiti za ručak? Najčešće nam je na stolu najprije juha. Umjesto da u nju ukuhate tjesteninu, poslužite ju s na maslacu ili maslinovom ulju poprženim, vrlo ukusnim kockicama kruha. Za ovo nikako ne odgovara svježi kruh, nemojte niti pokušavati. Te mirišljave hrskave kockice izvrsno će nadopuniti i bistru i krem juhu. A vjerujem da ćete ih pola pogrickati i usput, kao ukusnu grickalicu. Barem se meni to redovno dešava.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bb57cf3a-63bf-11eb-bcb3-0242ac12003f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Nakon juhe obično slijedi glavno mesno jelo s kakvim prilogom. I u jednoj i u drugoj verziji, vrlo često možete upotrijebiti baš stari kruh. Od njega možete napraviti valjuške, njoke, knedle, razne nabujke i rolade u kombinaciji sa sjeckanim povrćem i to poslužiti uz razne gulaše, umake, pečenja. Vrlo često baš takvi prilozi od staroga kruha poslužuju se na velikim obiteljskim ili blagdanskim objedima. Primjer za to je fantastičan goranski nadjev, tradicionalno uskršnje jelo koje u sebi objedinjuje sve ono što inače jedemo na Uskrs.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="4690dd5e-631f-11eb-bbcc-0242ac120062" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Kad već spominjem blagdane, na blagdanskom stolu vrlo je česta svečana mesna pečenka, obično nadjevena kakvim ukusnim nadjevom, koji je najčešće zvijezda čitavog blagdanskog objeda. Većina tih nadjeva upravo je bazirana na starome kruhu i to u najvećem omjeru. Sve ostalo su razne varijante, kombinacije začina, povrća, ponekad i voća, pa i mesnih sastojaka. Stari kruh kao osnovica nadjeva preuzima mirise i okuse svega što smo u njega dodali, a cijela pečenka dobija posebnu notu.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="6fb52048-6421-11eb-91c2-0242ac12004d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Koliko često radite kosane odreske ili, kako ih uobičajeno zovemo - polpete? Ili mesnu štrucu? Kod mene su vrlo često na stolu. Iz razgovora s mnogim poznanicama znam da velik broj domaćica polpete i mesne štruce radi od čistog mesa ili eventualno s dodatkom riže. No ako na količinu mljevenog mesa dodamo barem 30% izmrvljenog starog kruha, polpeta će biti više, bit će mekanije i sočnije. Isto je i sa raznim roladama od mljevenog mesa. Zamjenom dijela mesa starim kruhom jelo je izdašnije, a novčanik puniji.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="339f64f6-6421-11eb-a927-0242ac12003d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Mrvice koje smo napravili od staroga kruha upotrijebite za pohanje odrezaka, ribljih fileta, raznog povrća. No znate li da krušne mrvice možete dodati u umake uz meso kao zgušnjivač? Naravno, u umaku će se osjetiti mrvičasta struktura, no nimalo neće smetati, već će umaku dati sasvim jednu novu dimenziju. Obične šnicle u saftu postat će tako sasvim novo jelo.</para><para>Mnogo je tradicionalnih recepata iz raznih krajeva svijeta koji u sebi sadrže srati kruh. Svi su ti recepti nastali u nekim davnim vremenima kad je većina ljudi o svježem i mekanom kruhu mogla samo sanjati. No sve su to vrlo ukusna, ali pomalo zaboravljena jela jer nekako ne volimo razmišljati na način kao što je nekad razmišljao obični, siromašni puk. Za istarsku supu nadaleko se čulo. Glavni su joj sastojci - vino i kruh. Onaj jučerašnji, na gradelama prepečeni kruh, jer svježi je previše mekan da bi supa bila dobra. Nekada uobičajena težačka večera nakon napornoga dana, danas je specijalitet mnogih istarskih restorana, opjevana u pjesmama i ispričana u mnogim pričama.</para><para>A fina popara? Na mlijeku ili vodi, na maslacu ili masti, sa sirom ili bez njega, mnoštvo je recepata za ovo staro jelo, u kojem opet glavnu riječ ima stari kruh.</para><para>I da na kraju ne bi ostali uskraćeni, kaže se da šećer dolazi na kraju, pa čak i kad je riječ o starome kruhu. Puding, voćni nabujak, savijače, tradicionalni presnac, torte i kolači u kojima se brašno zamjenjuje krušnim mrvicama i još mnogo odličnih recepata govore samo jedno - ne bacajte stari kruh, iskoristite ga!</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e0405d80-63f1-11eb-8127-0242ac12001f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Potražite recept, ideju ili savjet u grupi <ulink url="https://www.coolinarika.com/grupe/cool-carolije-od-staroga-kruha/info/">Cool-čarolije od staroga kruha</ulink>!</para>

(Stari) kruh naš svagdašnji

<para>






</para><para>
 <emphasis>
 Kravica mi mlijeko dala da ga pijem dok sam mala.
 </emphasis>
</para><para>
 <emphasis>
 Što mi koka dobrog daje? Svakog jutra jedno jaje! 
 </emphasis>
</para><para>
 <emphasis>
 Mama će ga zasladiti, a ja ću ga pojesti,
 </emphasis>
</para><para>
 <emphasis>
 još ću mlijeka popiti i velika narasti!
 </emphasis>
</para><para>
 <emphasis>
 Pa ću biti prava dama - baš ko moja mama!
 </emphasis>
</para><para/><mediaobject>
 <imageobject>
 <imagedata fileref="http://purplefolie.p.u.pic.centerblog.net/ds8dwt86.png"/>
 </imageobject>
</mediaobject><para>Zamišljam toplo popodnevno sunce svoga djetinjstva. Zamišljam sebe kako sjedim na stepenicama bakine kuće na selu i igram se s omiljenom lutkicom i pjevušim joj pjesmicu. I onda se iz kuće pojavi moja mama noseći mi šalicu punu mog omiljenog slatkiša! <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/sato-zaboravljena-slastica/">Nježno žute boje, pjenušavo kremasti, slatki šato</ulink>. O kako sam ga voljela!</para><para>Zamišljam kako sam tog istog jutra poskakivala za bakom zelenim dvorištem prema kokošinjcu u dnu dvorišta. Zamišljam svoga najboljeg prijatelja, mog dragog velikog zlaćanog dlakavca Reksa koji je lješkario pred kokošinjcem dok su koke nesmetano kljucale ostatke hrane iz njegove zdjelice - ta bile su mu i prijateljice i prve susjede! Veselio se on i kokama i baki, a osobito meni. Nas smo dvoje bili povezani nekim neobičnim, nevidljivim, a tako čvrstim nitima. I razumjeli smo se savršeno. Otpratio nas je do ulaza u kokošinjac veselo mašući repom.</para><para>Dvije su koke, svaka u svome kutu, drijemale sjedeći u slamnatom gnijezdu na jajima. Baka mi je rukom dala znak da ih ne diram. Zavlačila sam svoje male ruke u svaki kutak te drvene kokošje nastambe u potrazi za skrivenim jajima. Znale su koke ponekad sakriti jaje u sijeno izvan svoga gnijezda. Ubrzo je košarica bila puna. A meni je, naoko sasvim slučajno, jedno jaje kliznulo iz ruke...</para><para>Kaj si jedno potrla? - upitala je baka, naoko sasvim ozbiljno, dok joj je u kutu usana titrao osmjeh. Znala je ona, znam to sada! - No, deni ga pesu v rajnglu, bu ga polizal!</para><para>Istoga trenutka moje, naoko sasvim zabrinuto lice, ozarila je radost, dok je Reks, koji je naoko sasvim slučajno, čekao pred kokošinjcem, potrčao prema svojoj zdjelici rastjeravajući svoje koke iščekujući svoju poslasticu.</para><para>Ma znala je baka vrlo dobro tu našu, naoko sasvim slučajnu, igricu, uvjerena sam! I voljela je igrati ju s nama. Samo to nije nikada rekla riječima. Nije niti trebala, ovako je bilo zanimljivije.</para><para>Zamišljam baku kako sporim korakom odlazi preko dvorišta prema vratima, noseći košaricu punu svježih jaja. Zamišljam svoga dlakavog prijatelja kako halapljivo liže ono, naoko slučajno razbijeno jaje iz svoje zdjelice, jednim okom pogledavajući prema meni. A ja sam čekala trenutak nepažnje bake-stare koja je sjedila u hladovini velikoga oraha pred kućom, sanjareći možda o nekim njenim davnim i sretnijim danima. Pokraj nje je u travi sjedila mala seka i igrala se sa svojim lutkicama. Čekala sam taj trenutak nepažnje da joj ukradem dugi štap koji joj je služio kao oslonac u hodu. Znala je ona da u jednom trenutku treba, onako sasvim slučajno, okrenuti glavu na drugu stranu, kako bi moje ručice mogle nesmetano dograbiti taj štap.</para><para>I potrčala sam koliko god su me noge nosile, sa štapom u ruci, prema Reksu koji me već čekao i onako u trku dograbio zubima drugi kraj štapa. Potrčali smo tako zajedno kroz dvorište, pa puteljkom kroz njivu iza kuće, na veliku zelenu livadu, držeći se svako za svoj kraj štapa - moj zlaćani, dlakavi, najbolji prijatelj i ja. Zamišljam kako poskakujemo livadom kao da lebdimo iznad zelene trave, bezbrižni i radosni. Zamišljam kako sva zadihana liježem među tratinčice, i on pored mene, a iznad nas samo plavo nebo, poneki oblačak i ptica u letu. Miris moga djetinjstva.</para><para>I tko zna koliko je vremena prošlo dok se nije začuo bakin glas kako doziva moje ime i spominje ručak. Znala sam da je tanjur fine bakine juhice već na stolu. Potrčali smo moj Reks i ja okićeni vjenčićima tratinčica prema dvorištu.</para><para>U njegovoj je zdjelici mirisala kost. Baka-stara je još uvijek sanjarila u hladovini velikog oraha pred kućom, i mala seka je još sjedila u travi, a ja sam se došuljala, naoko sasvim neopažena, i vratila štap na njegovo mjesto, i potrčala oprati ruke pored bunara. Osjećala sam na leđima blagi pogled i smješak bake-stare. I bila sam sretna.</para><para>Na rubu velikog špareta na drva stajale su zdjele iz kojih se širio miris pečenoga mesa i krumpira, a na stolu, u zrakama sunca s prozora, zlatila se juha. Zamišljam taj miris i okus kojeg samo bakina juha i niti jedna druga može imati. Zamišljam kako u miru praznim svoj tanjur, već pomalo pospana, umorna od trčanja, zadihana od radosti. Tonem polako u san brojeći s mekog jastuka rupice u spuštenoj roleti na prozoru sobe kroz koje žarka sunčeva svjetlost obasjava sobu iznad kuhinje. I slušam sve dalji zvuk zveckanja suđa kojeg baka upravo pere. I gledam sićušne točkice koje lete zrakom u onoj sunčevoj zraci koja prolari kroz rupicu u roleti i zaklapa mi oči...</para><para>Bude me iz sna tihi glasovi koji dopiru iz poda... iz kuhinje. Mama i tata! Došli su! Obukla sam na sebe omiljenu haljinicu i spustila se stepenicama. Sjedili su za stolom, upravo dovršenog objeda nakon posla, i pijuckali kavicu. I mala seka je provirila iza mene nasmijanog lica. I bile smo sretne. A toplo popodnevno sunce zvalo me van. Sjela sam na stepenice. Svaka je stepenica imala svoju ulogu - jedna je bila soba, druga kuhinja, treća trgovina... Moj se najdraži prijatelj lijeno dogegao do stepenica i legao pored najdonje stepenice sasvim ispružen i opušten i zadrijemao je ubrzo slušajući me kako pjevušim.</para><para>Zamišljam tu dječju bezbrižnost i neraskidive niti prijateljstva. Zamišljam sebe kako sjedim na stepenicama bakine kuće i Reksa tek dvije-tri stepenice niže kako uživa u popodnevnome suncu. I onda se iz kuće pojavi moja mama noseći mi šalicu punu mog omiljenog slatkiša! <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/sato-zaboravljena-slastica/">Nježno žute boje, pjenušavo kremasti, slatki šato.</ulink></para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="4ed59230-6422-11eb-93dc-0242ac12004b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para>

Naoko sasvim obična priča o jajetu

<para>"Mama, mogu li palačinke za doručak?" - pitanje koje mi još za rana jutra vikendom, kad bih najslađe spavala, dopire iz dječje sobe. "Ma naravno" - odgovorim, pa navučem papuče i ogrtač i krenem u smjeru kuhinje. "A može li čokolada? I neko voće? I slatko?...." - čuje se nabrajanje... "Aha..." - promrmljam i redom hvatam sve nabrojeno, još onako pospana i zamućena pogleda. Za nekoliko minuta miris se proširi sve do dječje sobe, a raščupane glave provire iz kreveta uzdižući nosiće prema mirisu. Doručak je na stolu, baš kakvog ga je <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/bucmaste-palacinke-po-kikolincu/">zamislio moj Kikolinac</ulink>.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="70dc94b0-6421-11eb-9103-0242ac12001a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Do ne tako davno nisam imala običaj raditi bucmaste palačinke američkoga stila. Uvijek sam radila one tanke, mazala ih raznim nadjevima, pažljivo svijala i slagala na veliki tanjur. No koliko god da ih je bilo, vrlo brzo bi nestajale. Uz kakav film, ili čisto onako u prolazu, ruka je sama posezala za mirisnim, slatkim zadovoljstvom. I nitko više nije mislio na dugotrajno stajanje pored štednjaka s usijanom teškom čeličnom tavom u ruci, iz koje izlaze najbolje palačinke na svijetu, na zadimljenu kuhinju iako se napa trudi usisati sav taj dim od prženja palačinki... Zaista, mojim dečkima nikad nije bilo dovoljno ispeći svakome po tri, četiri palačinke. U početku sam ih radila dvadesetak. Pa tridesetak. Pa su proždrljivci s godinama ustanovili da im se "za tako malo ne isplati sjest za stol"! Na kraju se broj uredno složenih palačinki s raznim nadjevima približio brojci pedeset.</para><para>"Dalje od toga ne idem, pa makar me smatrali najgorom mamom na svijetu!" - čvrsto sam odlučila. I objavila svoju odluku. Pa zaista, što si oni umišljaju? Znate li koliko vremena treba izgubiti da bi se ispeklo pedeset palačinki? I sve to nestane za najviše pola sata! Teglica pekmeza ili čokoladnog namaza nestane u trenu, a onda se bune da nemaju što mazati na kruh...</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="62c78d12-6421-11eb-843b-0242ac120014" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Jednog jutra ustala sam ranije spremajući se za veliki šoping mjesečnih namirnica u Trstu. Ponovo, nakon više godina kupovanja po našim trgovačkim lancima, više se isplati napraviti šoping-izlet u sedamdesetak kilometara udaljenoj drugoj državi. Popis je bio spreman, putovnice u torbici, trebalo je samo još probuditi i nahraniti ostatak ekipe. Upravo mi je ovaj zadnji glagol neočekivano zadao muke, jer sam u hladnjaku pronašla samo dva jaja i jedno kiselo vrhnje. Već sam htjela odustati i potrčati do pekare, kad mi na um padnu palačinke, bucmaste palačinke, onako kao u američkim filmovima. I to je bio početak. Palačinke za doručak. Malene, bucmaste, slasne. A ostatak ekipe? O kako ih je samo miris privukao za stol, baš brzinom munje! Odmah sam najavila da će svatko dobiti svega tri komada jer nam se žuri i nemamo vremena za nešto više od toga. Uostalom ima klope i putem! Neočekivano, onu treću palačinku na tanjuru više nisu onako halapljivo jeli, više su se s njom "naguravali" po tanjuru. Bile su poprilično zasitne te palačinkice!</para><para>"Hm, vidi ti vraga!"  - iznenađeno se podigla moja desna obrva, a usne se razvukle u zagonetni Mona Lisin smješak. Možda sam pronašla način kako doskočiti ovim proždrljivcima kad pomisle na palačinke.</para><para>Od toga dana vrlo često radim palačinke, puno češće nego do tada (vjerujte, izbjegavala sam palačinke što sam više mogla samo iz razloga – ne da mi se toliko vremena gubiti na pečenje!). Sada gotovo svakog vikenda rano ujutro zamiriši poznat i primamljiv miris iz kuhinje, a na stolu moje dječake dočeka njihov omiljeni doručak u raznim varijantama sastojaka tijesta i nadjeva.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="7cd43e44-6421-11eb-b9bf-0242ac120020" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Ono što sada ne smije nedostajati je bilo kakav sirup, pa makar to bila i zagrijana marmelada u tekućem obliku. I okara, zlatna okara koja tako podsjeća na popržene orahe i lješnjake i savršeno pristaje uz omiljeni čokoladni nadjev.</para><para>No, nemojte misliti da sam zaboravila na one nježne, tanke, starinske palačinke... one su sad stekle status posebnog deserta, uvijek u nekom bogatom izdanju, dostojne kraljevskoga stola. I svega par komada po osobi, kako i pristoji!<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="5bc59404-63fa-11eb-a53a-0242ac120047" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para>

Bucmaste palačinke za moju ekipu

<para>Od čera, od <emphasis>Antonje 17. jenara</emphasis>, pu nas na Kvarnere j' počelo, kako to užaju reć - peto godišnje doba. Doba od nemotariji, huncutariji i sekakoveh monadi. Doba od maškar. Pusno doba. No, ako ćemo jušto, počelo je još na Tri Kraji, ma čera, kad je zatulil rog, i zadnje selo kisto još ni ćapalo virus od munjesanja, i službeno j' "palo". Na mojen šufite čula se mužika od seh stran – zdola mane tulili su i sopli su Zamećani, na leve Pehinari, na desne Kastafci, a zada mane Halubajci... Tulilo je i soplo i po Kvarnere od Crikvenice i Bribira preko Krasice i Hreljina, i po Liburnije - po Matujah, Opatije, Lovrane...</para><para>Čera, <emphasis>na Antonju</emphasis>, sen je načelnikon i gradonačelnikon zaškurilo pred očimi aš su morali abdicirat, pustit svoje mehke foteji va ken se rit lepo ćuti, i predat kjuči od mesta maškarsken vlastodršcen. Tako j' bilo i pul nas na svetomatejsken Brege, kot i sako leto. Ma ov put, za pravo čudo Božje, ni dažjilo! <emphasis>Meštar Pinel</emphasis> je dobil kjuči. Proglasili su ki j' kriv za se grdo ča nas je našlo pasanega leta - Pust, zna se! Pa su ga neboga, obesili na pal. I tako će bit obešen skrozi do osmega marača... Zajeno se j', kot i va sake revolucije, poništilo se regule od stareh vlasti i proglasilo svoje. A one van, dragi moji, ovako gredu:</para><para>

</para><para>
 DELAT SE NE SME, SKRBET NIŠ, POJIDAT SE NIKAKO, JADIT SE – ZABRANJENO. MORA SE: LUMPAT, POHAJAT, TANCAT, ZABAVJAT I LIH MISLET KAKO ČIN VEĆU BEDASTOĆU ZAKUHAT I DOBRO SE ZABAVIT.
</para><para>A bogme, ni ni ten noven vlastodršcen hudo - meštar od maškar mora nagjedat se nemotarije i cel taj šušur, mora pit i jist kuliko god mu va drobac stane, pa i malo više (kot i dosadajni načelniki), mora tancat i hopsat, a brižan, mora i sako leto novu, mladu, šesnu Krajicu kuntentu držat! Jušto čera večer na prvemu ovoletnjemu maškaranemu tancu zibrana mu je nova Krajica, mepar je i on kuntent... Magari, mane se ovako od ženskega kantuna čini da se j' kot i fanj muškeh jušto zvicijal i zobjesil, pak se brzo štufa sake ženske. Ma mlad je još, šesan i zdržjiv ti naš meštar Pinel, pak mu morda i ni za zamerit, aš mu se tuliko mladeh i lepeh divojki nudi za Krajicu. A on mora najboju zibrat... Tr i sami znate kako to inače gre va krajevskeh familijah - ćeš-nećeš, pulitika zgora sega! Magar je to i ovista nema, pusna pulitika!</para><para>

</para><pio:youtube xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" src="https://www.youtube.com/embed/LArNL5Own68?wmode=opaque"/><para>Da ne bite misleli da je samo pul nas tako, ni. I sa okolna mesta, od Gromišćine do Učki, su obesila svojga Pusta na pali, al na najveće drevo va sele. Va Kastve, ki nan je prvi sused, zibrana je i cela vlada z ministri, od keh je najvažneji ministar od financij <emphasis>Giovani Šteker</emphasis>, aš je fanj soldi zustalo od pasane turističke sezoni. Pa tako Kastafci od čera moru računat i na veći pržun s pogjedon na austrijski Alpi. Kastav je brez javnega natječaja (a to van je va zadnje vreme jako moderno) dobil i skijašku stazu <emphasis>Gemišt Partenkirhen</emphasis>, aš se pokazalo da se i pul nas va primorje more jako dobro skijat kad se pozabi cesti od velega snega očistit. Po navade se deli i nagrada <emphasis>Zlatna Broskva</emphasis> za najboje od pusneh nemotariji ki su bili pasanega Pusta.</para><para>Va matujsken kraje j' živo i veselo još od kad su žejanski zvončari jušto ob polnoće na Tri Kraji zakampanali z svojmi zvonci za fin od božićneh blagdani i početak pusnega kravala i na pal obesili svojga Hansa. Dan kašneje su i Munjci pomunjesali, a poten se j' i Gromišćina zatresla od Dondolaši.</para><para>Ja, dosti san tega tu besedila, kantala i tancala, vreme j' od obeda pa da i ja dobrega ča pojin! A ča će se va oveh sedan i pol šetemani jist i pit, lepo će se videt pu Matuj na festivale pusne hrani. Ja van moren malo gušta dat, lih da van slini poteču:</para><para>pašta al <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/frigane-slane-sardele-i-palenta/">palenta ze slanimi srdelicami</ulink>,</para><para><ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/kapuz-kiseli-z-domacemi-kumbasici-i-vinon-z-peknjice/">domaće kumbasice z kapuzon i palentun</ulink>,</para><para><ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/palenta-kompirica/">palenta kompirica</ulink>,</para><para><ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/789073/">jota z pancetun</ulink>,</para><para><ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/repa-i-fazol/">repa z fažolon</ulink>,</para><para><ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/pest/">domaći zapešt</ulink>,</para><para><ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/zobene-fritulice/">seh</ulink> <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/karnevalske-fritule-za-prvu-godinu-s-vama-/">sorti</ulink> <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/misici-fritule/">fritul</ulink> i <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/krostule-none-divne/">kroštul</ulink>,</para><para><ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/presnac-z-halubja/">presnac</ulink>, <ulink url="https://www.coolinarika.com/preview/recept/supice-landice-ili-pohani-kruh/">supice</ulink>, <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/baskoti/">baškoti</ulink></para><para>i <ulink url="http://tzmatulji.hr/galerija-fotografija/?album=1&amp;gallery=11/">još čuda</ulink>, <ulink url="http://tzmatulji.hr/gastronomija/iz-padela-nasih-nona/">čuda tega</ulink>!</para><para>Tako, ja san van za danas svoje napovedala, a sad gren pijat joti pojist i žmuj naše Belice popit! Stojte mi dobri i veseli, munjeni i nemi kot i saka prava maškara, aš počel je Pust – ŽIVIO PUST!</para>

Kroniki od Pusta - Antonja na Kvarnere

Bademaste napolitanke dulce de leche

još malo s novogodišnjeg tanjura

Peeling maska za umornu kožu na bazi kave

Koktel Tri kralja

Domaća Dulseda - liker od dulce de leche

<para>breskvice, <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/789634/">Ankini kolačići</ulink>, dulseda napolitanke</para>

s novogodišnjeg tanjura

<heading3>
 <emphasis>Kad sam jutros otvorila vrata...</emphasis>
</heading3><heading3>
 <emphasis>pod debelim sniježnim pokrivačem...</emphasis>
</heading3><heading3>
 <emphasis>spavalo je moje dvorište...</emphasis>
</heading3><heading3>
 <emphasis>i stara smokva na uglu kuće...</emphasis>
</heading3><heading3>
 <emphasis>i usnuli cvjetnjak...</emphasis>
</heading3><heading3>
 <emphasis>jutros kad sam izašla van...</emphasis>
</heading3><heading3>
 <emphasis>cijela je ulica nosila bijelu haljinu...</emphasis>
</heading3><heading3>
 <emphasis>a bijeli je dim iz dimnjaka plesao s pahuljama...</emphasis>
</heading3><heading3>
 <emphasis>dok su susjedi pokušavali dobiti bitku...</emphasis>
</heading3><heading3>
 <emphasis>i dok su moji dragi još sanjali...</emphasis>
</heading3>

Snijegom ispričana priča

<para>Najomiljenije vrijeme rimske godine bilo je vrijeme zimskih svečanosti u čast boga Saturna. U te dane obilnih gozbi, plesa, kockanja, običaj je bio biti što luđi, što smješniji. Pod vladavinom ludosti, zamjenjivale su se uloge i socijalni statusi, pa tako nije bilo čudno tih dana vidjeti gospodara kako poslužuje svoje robove.</para><para>No, kako je uopće sve počelo? Prema nekim legendama, Saturnalija potiče još iz vremena prije postanka Rimskog Carstva, kao jedna od žetvenih svečanosti u zahvalnost bogu Saturnu, bogu zemljoradnje i novca, a u sjećanje na mitološko <emphasis>zlatno doba</emphasis> kad je hrana  svima bila dostupna bez muke, vrijeme dok su "bogovi hodali Zemljom". Bile su to jednodnevne svečanosti, većinom unutar samog Saturnova hrama. Upravo onaj trenutak božanske bezbrižnosti je kasnije Saturnalijama dao naglasak na element obilnih gozbi, svakojakog užitka i zabave.</para><para>Davne 217. godine prije Krista, rimska je vojska doživjela teške poraze od kartažana pod vodstvom generala Hanibala. Kako bi podigao moral vojnika, a i cijeloga puka, rimski Senat je odlučio utemeljiti Saturnalije kao velike javne svečanosti. Otvaranje proslave bio je u znaku javne gozbe u hramu boga Saturna tijekom koje je Saturnov kip bio oslobođen veza kojim je kroz godinu bio pričvršćen za tlo hrama. Ritualno su nakon toga svi uzviknuli "Io Saturnalia!". Od tog trenutka, vrijedila su izvrnuta društvena pravila. Svi su se poslovi obustavljali, kriminalci nisu mogli biti osuđeni ili ratovi započeti. Bila je to vladavina neograničene zabave. Svako domaćinstvo biralo je kralja festivala koji će vladati proslavama i svojim novim podanicima. Dotadašnji gospodari služili bi svojim robovima, odjeveni u odjeću robova. Vrijeme se provodilo igrajući igre, pjevajući, kockajući, obilno se časteći jelom i pićem. Na stolove su se donosila najbolja jela i slastice, pile su se ogromne količine vina. Za razliku od ostalih dana u godini kada se u javnosti nosila toga, na saturnalijama se nosila se neformalna odjeća, <emphasis>synthesis, </emphasis>i šiljasti robovski "slobodarski" šešir - <emphasis>pileu</emphasis>s, a čak je i golotinja bila dopuštena i sasvim normalna na tim zabavama. Ponekad su te svečanosti, u toj svojoj ludosti graničile s razvratom i orgijama.</para><para>Ova privremena sloboda robova, koliko god je bila zabavna, ipak je bila samo površinska i kratkotrajna, tek za trajanja gozbe. Jer svo to obilje hrane za gozbe, uređenje domova, naravno, obavljali su  robovi čitavoga dana prije same gozbe. No ipak, niti jedan rob tih dana, navodno, nije bio kažnjen. Bila je to "sloboda u granicama", poštivana s obje strane.</para><para>Omiljeni običaj saturnalija bio je darivanje. Darovi su kupljovani na velikim sajmovima zadnjeg dana svečanosti. Tradicionalno su to bile keramičke figure <emphasis>saturnalia </emphasis>i<emphasis> sigillaricia, </emphasis>te osobito voštane svijeće <emphasis>cerei</emphasis> , kao simbol dolazeće svjetlosti nakon solsticija kao rođenje novog sunca. S vremenom su pokloni postajali sve veći i skuplji, razmetljivi, gotovo kao da su se natjecali u tome u toj mjeri da je donesen i zakon o veličini poklona kako bi svi, pa čak i najsiromašniji imali mogućnost poklanjanja bez osjećaja sramote i manje vrijednosti.</para><para>Ove su se svečanosti toliko svidjele svima da su od početne ideje o dvodnevnoj proslavi, uskoro postale čak i sedmodnevne svečanosti. No, kao i uvijek, bilo je i nezadovoljnih glavešina, pa se u nekoliko navrata pokušalo skratiti trajanje saturnalija uz izgovore da sudovi ne bi smjeli toliko dugo biti zatvoreni. Možda je tu važnu ulogu igralo i zrnce straha, jer nažalost, tamna strana ovih svečanosti bila su i poneka ubojstva moćnika pod okriljem zabave. No, veselje opijenog puka nije se moglo lako obuzdati, pa su prema zadnjim poznatim zapisima saturnalije, iako tretirane kao poganski običaji, slavljene i u doba kršćanstva, od 17. do 23. prosinca, prema kršćanskim kalendarima. S vremenom, isprepleli su se običaji saturnalija s novim kršćanskim svetkovinama.</para><para>I sada, na kraju ove priče o neobuzdanim svečanostima, možete li pronaći elemente današnjih kršćanskih i pučkih svetkovina? Poput šiljastog  pileusa kojeg danas u žarko crvenoj boji na glavi nosi najomiljeniji djedica božićnih blagdana čije bradato lice tako podsjeća na lik boga Saturna... ili božićne svijeće kao simbol rađanja nove svjetlosti, novog života, Isusa... ili veliki sajmovi, poput današnjih božićnih sajmova... ili običaj darivanja na zadnji dan svetkovine, tj. na današnji Božić... Nalazite li još poneki detalj koje vas podsjeća na neke druge pučke svečanosti poput obilnih gozbi za doček Nove godine ili maskiranja i ludovanja u vrijeme karnevala kad se mijenja vladajući poredak? Zanimljivo, zar ne?!</para><heading3>Io Saturnalia!</heading3><para>Zamislite kako bi bilo lijepo danas, baš na dan početka Saturnalija, baš poput starih Rimljana to uzviknuti, obustaviti bar na jedan dan sve svoje poslove i pustiti da netko drugi obavlja sve naše obaveze, i na poslu i u kući, i da nas, za promjenu, netko večeras na gozbi lijepo poslužuje...ah... Lijepo je maštati!</para><para>izvor fotografije: <ulink url="http://timesonline.typepad.com/dons_life/2007/12/five-things-the.html">The Times</ulink></para>

Saturnalije su počele - Io Saturnalia!

<para>
 Dobrodošli na Coolinariku iliti priručnik za upotrebu
</para><para>UPOZNAVANJE S RADNIM DIJELOM NOVE COOLINARIKE</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="725dba58-6421-11eb-b9eb-0242ac120010" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Hajdemo sad redom. Odmah ispod dobro nam poznatog loga Coolinarike smješten je lijepi i pregledni, većim i tamnijim slovima ispisan vodoravni izbornik s nekoliko polja. Njega bih, čisto radi lakšeg snalaženja, nazvala – veliki izbornik. Trenutno se nalazite na polju nazvanom "moja Coolinarika". To je novitet kojeg ću nastojati objasniti. Zapravo sve polazi upravo s te točke, pa ću tako i krenuti.</para><para>MOJA COOLINARIKA</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="72950e7c-6421-11eb-be3e-0242ac120046" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Ušli ste na novu verziju Coolinarike. Dočekala vas je nova, VAŠA i samo vaša naslovnica, u obliku kako ju vidite samo vi i nitko drugi. Unutar te vaše naslovnice smješten je još jedan vodoravni izbornik ispisam manjim i svjetlijim slovima, nazovimo ga – mali izbornik. Nazvala sam taj dio "radni profil". Pa krenimo redom, s lijeva na desno.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="7298cd6e-6421-11eb-977e-0242ac120065" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Ono što upada u oči je veći avatar i simpatično pitanjce s vašim nickom. Ispod toga je jedno poduže polje u koje možete upisati nešto simpatično, vama po volji, vaš status kojeg možete mijenjati kako god i kad god poželite. Plavi gumbić s bijelom strelicom pored tog polja je potvrda unosa statusa umjesto kojeg jednostavno možete stisnuti "enter" na svojoj tipkovnici. Status kojeg ste upravo upisali će se prikazivati uz vaš nick onima koji navrate na vaš profil. Napominjem da ta prva stranica nije vaš profil kojeg svi vidimo. To je VAŠA NASLOVNICA, ne profil. Uostalom, imate odmah ispod statusa jedan vodoravni izbornik na kojem vam jasno piše "naslovnica".</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="72a449b4-6421-11eb-9f69-0242ac120013" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Na toj vašoj i samo vašoj naslovnici možete pratiti tko je što objavio ili napravio od vaših prijatelja i nove kategorije "praćenika", tj. ljudi koji vam još nisu postali prijatelji, a kojima ste poslali zahtjev za prijateljstvo. Dakle, ovdje na "radnom profilu" sve ovisi o vama i vašim željama, što želite i čije sadržaje želite najprije vidjeti kad otvotite Coolku. Pa tako uz listu naslovljenu "Vidi što ima novo" imate gumbić "prilagodi popis" koji, dolaskom miša <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="768ade4e-6421-11eb-8418-0242ac120056" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>na njega, otvara prilično opsežan izbornik na kojem možete kvačicama označiti sadržaje koje želite vidjeti. Čitava je lijeva strana rezervirana za vas i vaše društvance, dok je desna strana rezervirana za Uredništvo, tj. temu tjedna i sadržaje koje vam Uredništvo predlaže. A na samome dnu stranice imate divne prijedloge s nazivom "Friško i za prste polizati" gdje možete vidjeti sadržaje svih korisnika Coolinarike.</para><para>Na desnoj strani, u ravnini s vašim nickom, primjetit ćete tri plava gumbića, "unesi recept / članak / sliku". Klik na jedan od tih gumbića vodi vas direktno na novu odličnu formu za unos recepta, članka ili slike, no o tome ću nešto kasnije.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="72d0f770-6421-11eb-8709-0242ac120051" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Sljedeće polje, tik pored "naslovnice" u ovom malom izborniku, nosi naziv MOJI SADRŽAJI.</para><para>Klikom na to polje otvara se popis svih vaših recepata / članaka / slika, poredanih po datumu objavljivanja. Napominjem da su ovjde svi sadržaji na jednoj zajedničkoj listi.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="72bd0d0a-6421-11eb-b001-0242ac12002e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>No primjetit ćete na lijevoj strani mali izbornik ili bolje                                                                  rečeno filter sadržaja.</para><para>Klikom na prvi filter "tip sadržaja" možete odabrati što želite vidjeti – jesu li to npr. recepti.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="72a2f6b8-6421-11eb-8a10-0242ac120066" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Klikom na drugi filter možete odabrati kategoriju recepata kao npr. Juhe – ovo podrazumijeva da ste već kreirali svoju vlastitu listu kategorija, o čemu ću malo kasnije.</para><para>Klikom na treći filter sasvim sužavate listu recepata klikom na jedan od svojih tagova koji su prenešeni sa vaše stare Coolke. Ako ste novi korisnik Coolinarike, ovaj će filter profunkcionirati kad počnete tagirati sadržaje na Coolki.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="729c27e8-6421-11eb-b111-0242ac12002c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Ono što vam je upravo ovdje omogućeno jest uređivanje vaših sadržaja, razvrstavanje starih sadržaja po kategorijama koje ste kreirali, ulazak u sadržaje radi kakve izmjene ili ispravka, te brisanje sadržaja. Kako prelazite mišem preko sadržaja, pored slike i naslova pojavljuju se određena polja – mali kvadratić za označavanje kvačicom, plavi gumbić "uredi" i crveno "obriši" s desne strane naslova. Evo što se dešava:</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="726d3898-6421-11eb-8397-0242ac120010" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Stavljanjem kvačice u kvadratić otvarate iznad liste pitanje "A što da radimo s označenima?" te izbornik s popisom kategorija koje ste kreirali. Ukoliko još niste kreirali kategorije, popisa, naravno, neće biti. Ako popis postoji, jednostavno odaberite željenu kategoriju i potvrdite OK gumbićem.</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="728eba90-6421-11eb-bf1a-0242ac120017" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Ako ste odabrali plavi gumbić "uredi" otvara vam se unosna forma npr. Recepta. Sada možete unijeti razne izmjene, odabire, unose dodatnih slika, staviti na radnu verziju koju ostali korisnici ne vide ili objaviti do sada "nevidljiv" sadržaj, ili popraviti kakvu grešku u pisanju.</para><para>Ako ste pak poželjeli obrisat odabrani sadržaj, klikom na gumbić sasvim desno "obriši" otvara se "zločesta kanta" koja će vas pitati jeste li sigurni da baš želite obrisati taj sadržaj, jer brisanje je nepovratno.</para><para>
 
 <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
 
</para>

Priručnik kao primjer dodavanja slika u članak

<para>Povijest grada Rijeke obilježile su žene s Grobnika koje su svakog jutra u grad donosile svježe mlijeko. Mlikarice. Žene čvrste građe, izdržljive, ni mršave ni debele, jakih nogu, širih ramena, srednje visine da joj leđa lakše nose teret - tako se nekad "odabiralo šesne Gromišćice" - žene koje će moći izdržati nositi težak teret kojeg joj je život namijenio i uz to roditi više djece koje će upravo tim teretom othraniti.</para><para>Gradska su djeca generacijama odrastala na mlijeku s grobničkih pašnjaka. Kao rijeka, hodale su mlikarice jedna za drugom, često jedva prohodnim putevima prema gradu, bez obzira na vrijeme. Kretale bi iz svojih domova još za mraka da bi nakon dva do tri sata napornoga hoda bile na svom cilju, noseći na leđima i u rukama teret u kojem je znalo biti i do 20 litara mlijeka, sir, maslo, drva.... Ranim se jutrom gradom mogao čuti zveket limenih posuda za mlijeko, lata. Kada bi sve prodale, trebalo je kupiti namirnice i druge potrepštine za kuću, koje bi, kao i mlijeko i sir ujutro, oko podne opet oprtile na leđa i kretale istim putem natrag kući, na Grobnik. I svakoga dana priča se ponavljala. Trudnoća i porod, ili bolest, bili su jedan od rijetkih "predaha" kada nisu nosile mlijeko. A rano se počinjao nositi teret. Djevojčice su već s desetak godina kretale na put sa svojim majkama, majkicama (nonama, bakama), tetama, susjedama, najprije noseći košare napunjene drvima za ogrijev ili sirom i maslacem, a kasnije late i plašćenicu.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="6f76c082-6421-11eb-87a5-0242ac120037" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>S vremenom mlikarica je bilo sve manje. Grobnik i Rijeku spojile su ceste, automobili, autobusi. Lakše se moglo stići do grada. No gradska su djeca sve manje pila grobničko mlijeko. U dućanima se moglo kupiti mlijeko u boci, u vrećici, pa u tetrapaku. Posljednja grobnička mlikarica spustila je svoju plašćenicu i late negdje krajem 1990-tih godina, a stoljećima stara mliječna je staza zauvijek presušila. Kao spomen na taj povijesni lik, u Rijeci, nedaleko mjesta na kojem su se sastajale za povratak kući, danas postoji Mljekarski trg na kojem dominira skulptura mlikarice s teškim teretom na leđima, u koraku koji će trajati vječno.</para><para>Jedna je djevojčica kretala na put do grada s košarom punom drva na leđima. U društvu mlikarica, još dijete prerano ostalo bez majke i oca, pješačila je bez straha šumskim putem, sve dok jednog dana, nakon drugog svjetskog rata nije ostala u gradu, s odabranikom svoga srca. Bila je to moja nona. Njoj i svim njenim suputnicama, i onima koje su tim stazama koračale i puno prije njih, posvećujem ovu priču, priču o jednom jutru u životu mlikarice, priču satkanu od stotine malih priča. Mnoge bi žene i djevojčice, s Grobnika kakav je nekad bio, u njoj pronašle svoj redak.</para><heading2>Priča o mlikarici</heading2><para>Gluho j' doba noći, okol tri ure je. Si još spu i slatko sanju, a ja se moran stat. A rada bin još malo pospala, kušin je mehak, posteja tepla... Na, ča ćeš... Na se stavjan fris, kotulu, berhan, tarves... Okol hrta ogrnjan vuneni šijal. Mrzlo je, trebe oganj snetit. Hmalu se z ognjišća čuje kako plamik tanca. Livan frišku vodu va kotlić da se stepli na ognjišću. Leh da skuhan bilo kafe za dicu, za južinu kad se stanu. Majkica će potla palentu konpiricu skuhat. Ziman jenu trišćicu z ognja za važgat feralić na petroju. Moran poć va štalu, kravu pomust. Škuro j' vane kot va rake. Moja kravica već zna da njoj dohajan kot i sako jutro. Malopomalo natekal j' pun sić teplega bilega mlika. Bit će za čagod zaslužit. A onput nazad va kuću. Mliko ću va late prelit. Dil mlika ću spravit va stran, za škorup tepat i sir delat. Parićujen sir kega san čera storila. I putar... Spravjan se va plašćenicu, za oprtit.  <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Va debeleh kopicah i postoleh na nogah, z facolon na glave, z feralićon va jene i velun latun va druge ruke, z teškun plašćenicun na pleći, gren vanka, va škurinu. Tako oprćena zapiran vrata i obrnjan se naprvo, kot i sagdan. Leh tamo na pute sviti feral od susede Vidice. I mića Marica j' šnjun, oprćena z košićon drv. A brižan otrok, za videt je da njoj se još spi... Divojčica j' to od komać deset let. Spametin se da san i ja jušto tako, va teh leti prvi put košić oprtila i skupa z materun i mlikaricami šla zdolun. Teško j' bilo to brime, ma moralo se j' poć matere pomoć. Majkica se j' neboga razbolela od tulikeh leti zdolun i zgorun oprćena hodit, trudna j' bila od sega. A onput, par let za ten, kad je mat moja rodila najmlajega brata, nesla je na Ričinu košaru robe zipirat. Ni njoj bil ki napomoć. Suseda nju j' našla ležat kraj vodi, kraj košare, mrtvu... Odonda j' se na mane zustalo i na mlajoj sestrice. Ja san plašćenicu materinu oprtila, a sestrica moj košić. Puno puti mi mat moja pokojna va sanje dojde, pak mi se osmehuje i po laseh me miluje aš zna kuliko san se natrudila sestre i braću prihranit i zgojit, va škole jih otpravit, poženit. Jenega j' brata barba, ki j' plovan va našoj crekve, zel za popa ziučit. Najmlaja j' sestrica potla za koludricu šla. Ostali smo nas pet va kuće, z ocon i starun majkicun, ma majkičine noge nisu više mogle tuliko brime zdolun, v Riku nosit. I otac je vaje za materun šal.</para><para>Ni to živjenje lahko, ma jušto uža bit i fanj veselo. Tako će, bireć, i danaska bit, aš je čera va Ifkinen sele lipi kažin bil! Čera j' Pepić h Tonice prišal potajno ofirat, ma njh je njeja majkica ćapala da se va sene bušuju...zajeno ga je, na su forcu zijajuć, pu plovana spovede potirala, kistemu je do pred par let otpivač bil! Ki zna ča mu je onisti rekal. Ma ćemo i to doznat, ni Gromišćina tuliko vela! Brižna j' Tonica potla na Ričinu šla z košarun lancuni, a za njun njurgajuć stara majkica, za stražu držat. Se ćemo sad čut aš pred nami j' Rebra, a Jelka, Ifka i Nada jušto prihajaju od svojga sela. Grd je i strman put po Rebri, pa ga j' lagje pasat ćakulajuć i na smeh obrnjujuć z kumpanijun.</para><para>I tako ćakula na ćakulu, zdanilo se j', a pred nami su Banska vrata. Tu ćemo se razdilit. Ifka, Vidica i mića Marica gredu zgorun na Trsat prodavat, a Nada, Jelka i ja gremo zdolun naprvo, v Riku. Pred nami, a i zada nas, pomalo hode i druge mlikarice, va kumpanije po par od njih, kako s ke strani Gromišćine. Doli, va grade ćemo trefit Halubajke, ča od Klane i Studene, Marčeji i Svetega Mateja mliko donašaju. Ma halubajske mlikarice većma po Kastve i Volosken obahajaju, njin je ta stran naredneja.</para><para>Skudagod smo i kamogod gremo, sako jutro friško mliko nosimo, po kućah gospockeh obahajamo. Si poznaju nas mlikarice. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>"Gospa, zamite friškega mlika!"</para><para>Oprćene, pogrbjene pod tešken brimenon. Po vrelen sunce, po dažju al snegu, po teplemu, po mrzlemu, škinu prigibjemo noseć mliko, tu bilu Božju kapju ča j' nan decu othranila, i našu i gracku, i va život jih otpravila.</para><para/><pio:youtube xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" src="https://www.youtube.com/embed/WIF8aGJD9Mo?wmode=opaque"/><heading3>Prijevod grobničkog dijalekta</heading3><para>Gluho je doba noći, oko tri su sata. Svi još spavaju i slatko sanjaju, a ja moram ustati. A rado bih još malo spavala, jastuk je mekan, postelja topla.... Ah, što ćeš... Na sebe oblačim dugu košulju, podsuknju, suknju, pregaču... Oko ramena ogrćem vuneni šal. Hladno je, treba naložiti vatru. Uskoro se s ognjišta čuje kako plamen pleše. Ulijevam svježu vodu u kotlić da se ugrije na ognjištu. Još samo da skuham bijelu kavu djeci, kad ustanu, za doručak. Baka će kasnije skuhati palentu kompiricu. Uzimam jednu triješćicu iz vatre da upalim petrolejku. Moram ići u štalu pomusti kravu. Mračno je vani kao u grobu. Moja kravica već zna da joj dolazim kao i svakog jutra. Malo pomalo, nalila se puna kanta toplog bijelog mlijeka. Bit će za štogod zaraditi. A zatim natrag u kuću. Prelit ću mlijeko u posude. Dio ću spremiti za maslac i sir. Pripremam sir kojeg sam jučer napravila. I maslac. Spremam sve u veliku naprtnjaču, za teret.</para><para>U debelim vunenim čarapama i cipelama na nogama, s maramom na glavi, s petrolejkom u jednoj i velikom posudom s mlijekom u drugoj ruci, s teškom naprtnjačom na leđima, idem van, u tamu. Već tamo na putu svijetli petrolejka susjede Vidice. I mala Marica je s njom, s košarom drva na leđima. Jadno dijete, očito je da joj se još spava. Djevojčica je to od tek deset godina. Sjećam se da sam i ja baš tako u tim godinama prvi put košaru ponijela i zajedno s majkom i mljekaricama išla nizbrdo. Težak je bio taj teret, no moralo se ići i pomoći majci. Baka se jadna razboljela nakon toliko godina s teretom hodajući nizbrdo i uzbrdo, umorila se od svega. A onda, nakon par godina, kad je moja majka rodila najmlađeg brata, nosila je na Rječinu za oprati košaru rublja. Nije bilo nikoga da joj pomogne. Susjeda ju je našla kako leži kraj vode, kraj košare, mrtva... Od tada je sve ostalo na meni i mlađoj sestrici. Ja sam ponijela majčinu naprtnjaču, a sestrica moju košaru. Često mi moja pokojna majka dođe u san, pa mi se osmjehuje i miluje mi kosu jer zna koliko sam se namučila da bih prehranila i odškolovala sestre i braću, poženila ih. Jednog je brata ujak, župnik u našoj crkvi, uzeo da se školuje za svećenika. Najmlađa se sestrica kasnije zaredila. Ostalo je nas petero u kući, uz oca i baku, no bakine noge nisu više mogle toliki teret nositi dolje, u Rijeku. I otac je umro ubrzo nakon majke.</para><para>Nije to lak život, ali itekako zna biti veselo. Čini mi se da će i danas tako biti jer je jučer u Ivkinom selu bio lijepi skandal. Jučer je Pepić došao k Tonici tajno se udvarati, ali ih ne njena baka našla ljubeći se na sjeniku... odmah ga je, na sav glas vičući potjerala na ispovjed svećeniku, onom kojem je do nedavno bio ministrant. Tko zna što mu je rekao. No i to ćemo doznati jer nije Grobinština toliko velika! Jadna je Tonica kasnije išla na Rječinu s košarom plahti (oprati), a za njom baka, gunđajući, čuvati joj stražu. Sve ćemo sad čuti jer pred nama je Rebar, a Jelka, Ivka i Nada upravo dolaze iz svog sela. Put kroz Rebru je ružan i strm pa ga je lakše proći čavrljajući i smijući se u društvu.</para><para>I tako se uz priče razdanilo da nismo ni primjetile, a pred nama su Banska vrata. Tu ćemo se podijeliti. Ivka, Vidica i mala Marica idu prodavati gore, na Trsat, a Nada, Jelka i ja idemo nizbrdo dalje, u Rijeku. Pred nama, a i iza nas, polako hodaju i druge mljekarice, u grupama po nekoliko njih, ovisno s koje strane Grobinštine. Dolje, u gradu, srest ćemo Halubajke koje mlijeko nose iz Klane, Studene, Marčelja i Svetoga Mateja (Viškova). No halubajske mljekarice većinom prodaju u Kastvu i Voloskom jer im je tako prikladnije.</para><para>Bez obzira odakle smo i kamo idemo, svakog jutra donosimo svježe mlijeko, obilazeći gospodske kuće. Svi poznaju nas mljekarice. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>"Gospođo, uzmite svježega mlijeka!"<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Opterećene i pogrbljene pod teškim teretom. Po žarkom suncu, po kiši ili snijegu, po vrućini, po hladnoći, prigibamo leđa noseći mlijeko, tu bijelu Božju kap koja nam je othranila djecu, i našu i gradsku, i otpravila ih u život.</para><para>Autor fotografija: <ulink url="https://www.coolinarika.com/klub/sandrine/">sandrine</ulink></para>

Putovanje mliječnom stazom

<para>Započet ću ovu priču na dovratku kuće moje mame. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Ne, nije ta kuća naša ostavština, kupljena je prije nekoliko godina. Pri tom je majci za oko zapeo polukružni ugrađeni detalj, koji bi, onako simpatičan i reklo bi se unikatan, mogao poslužiti koječemu. Kuća se tada dograđivala, no taj je detalj, baš zato što ga ni jedna druga kuća u tom kraju nije imala, izborio svoj opstanak - dobio je novu fasadu, novi polukružni krov i sasvim novu namjenu.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="6153f2ae-6421-11eb-8fc5-0242ac12001c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Zašto baš samo ta kuća u selu ima taj "nastavak" i čemu služi, tko se uopće sjetio sagraditi ga i zbog čega, pitanja su koja su se sve češće šuljala mojim mislima. Kao nekom magičnom silom privučena, često, kad navratim kod majke, otvorim vrata konobe i uđem u tu građevinu, razgledavajući obrise kamenja naslonjenih na zid kuće, složenih jedan na drugog te spajajući se u vrhu ostavljaju mali otvor.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Kao što sam i rekla, u tu se prostoriju ulazi iz konobe - dovratak je jednostavno naknadno dograđen na kamenu voltu. Vidljivo je da je ta mala polukružna prostorija nekada bila sastavni, ali ipak zidom odvojeni dio te veće prostorije, koja nam danas služi kao konoba i kotlovnica.</para><heading2>Otkriće ognjišta</heading2><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="61483c52-6421-11eb-ae4b-0242ac12002e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Jednom sam prilikom na podu ispod spremnika za naftu (da, spremnik je taman lijepo tu našao svoje mjesto) ugledala obrise kamenih rubova pravokutnog platoa, tek par milimetara izdignutog od razine poda koji je očigledno naknadno, u više slojeva betoniran. Uzdignute obrve u stilu "pitam se, pitam" spustila sam se na koljena i koliko god sam mogla više, zagledala se pod spremnik. Bila je to površina kamenog bloka duljine oko 1 m i nešto manje širine, s vidnim malim udubljenjima od nečeg što je tu stajalo, pougljenjenim mrljama, ali lijepo obrubljena manjim isklesanim kamenim pločama. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>"Pa to je ognjište!" - oteo mi se tihi, iznenađeni uzvik. Potražila sam tragove na zidu iza spremnika. Ispod bjeline kreča nazirala se mrlja upravo od visine tog platoa prema gore, baš kao da je nekad tu pokraj zida gorjela vatra. Pa i onaj mali otvor u vrhu bio je točno iznad toga. Na staroj metalnoj šipki iznad spremnika, koju sam tek sad primijetila, visio je stari ruzinavi lanac okruglih oka kakvi se već odavno ne rade. Sve što sam tada pronašla, bačeno i zaboravljeno u kutu, potvrdilo je moju misao.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Da, nije to tek tako, iz nečijeg hira da bude različit od ostalih, sagrađen dodatak. On je imao svoju važnu svrhu i namjenu onima koji su postavili temelje ove stare kuće, očito puno starije nego što smo isprva mislili. </para><heading2>Tornica nam priča priču</heading2><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="6132c20a-6421-11eb-b85f-0242ac120060" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>U zgradi Općine, na zidu predvorja vise fotografije starih kamenih ruševnih halubajskih kuća. Prepoznajem na njima istu polukružnu građevinu kao na maminoj kući. Čitam natuknice u dnu i naziv - tornica. Dakle, tako se to zove! Stručnim rječnikom tornica bi se objasnila kao polukružna prigradnja kući koja je služila kao kuhinja u kojoj je bilo smješteno otvoreno ognjište i često, krušna peć. Podaci o tim prigradnjama na području Liburnije, Kvarnera, Kastavštine i Grobnika sežu daleko u prošlost čak i više od pola tisućljeća, a odnose se isključivo na kuće građene u ruralnim naseljima u zaleđu Kvarnerskog zaljeva - gradske kuće, onako zbijene jedna na drugu nisu imale tornicu jer za nju jednostavno nije bilo mjesta. No to stručno objašnjenje govori mi mnogo više od arhitektonskih stilova gradnje od srednjeg vijeka prema suvremenom dobu.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Čini mi se da mi to kamenje stare tornice želi nešto reći, ispričati priču koja se davno zaboravila. Jer upravo je taj kutak kuće izvor i svjedok u isto vrijeme, priča o životu, o ljudima, o obitelji, o navikama, a najviše o hrani nekadašnjih stanovnika moga kraja, sve od obronaka Učke gore do zelenih poljana Grobnika.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Nekada davno, prije više stotina godina, mojim su zelenim krajem u zaleđu Kvarnerskog zaljeva pasla stada ovaca i koza. Nije tada bilo velikih naselja, svega nekoliko zaselaka od grada Kastva na brijegu dolje do Rijeke, grada na obali mora podno Trsata uz Rječinu. Bogate su bile te šume i livade, pa je blago tu sretno i zadovoljno paslo i raslo. Jedino veće selo na tome putu bilo je Viškov Breg, današnje mjesto Viškovo. Pastiri su uz šumarke i livade sagradili svoje halupke - pastirske kolibe kojih je bilo toliko da je kraj po njima i dobio naziv Halubje. Njihove su obitelji živjele u kamenim kućama u malim zaselcima po tri, četiri kuće. S malo vrta, uz težak rad i prodaju svojih proizvoda u gradu, prehranjivali su svoje obitelji. Žene su za prodaju pekle kruh, proizvodile mliječne proizvode, prerađivale vunu i uzgajale povrće i perad, dok su muškarci u punoj snazi većinom bili paleri (ugljenari - ugljen su proizvodili u šumama Gorskoga kotara, pa ujesen prodavali u Primorju) i japleničari (proizvođači vapna), pa ih gotovo pola godine niti nije bilo doma. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>No unatoč teškome radu, zarađivalo se malo, živjelo se siromaški, a tako se i jelo. Mada, ako danas promatramo što se tada jelo, rekli bismo da su bogato jeli.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Jelo se ono što se imalo u kući i oko nje - janjetina, kozletina, perad i tek ponekad svinjetina (svinja ovdje u to vrijeme nije bila uobičajena) bila su glavna mesna jela. Kompir, kapuz, kapula i pomidor rasli su gotovo u svakom vrtu, a bilo je i blitve, broskve, radiča, gljiva i samoniklog bilja koje je siromašnome puku često bilo najbolja hrana. I sva su se jela spremala na ognjišću - u tornici.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="6156e9c8-6421-11eb-ab03-0242ac12005d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Tornice su bile opremljene raznim priborom od kovanog željeza. Glavno je mjesto u tornici zauzimalo ognjišće na kojem se kuhalo i peklo. U kotliću obješenom o veruge (lance) najčešće se kuhala palenta, žuta i kompirica. Na gradelama se pekla riba ili meso, u padelama koje su stajale na trenogima, šufrigalo se "na pomalo". Obavezna je tu bila i čripnja od pečene gline, kasnije od lijevanog željeza (peka), u kojoj se moglo spremati sve, od kruha do jela s povrćem i mesom ili ribom. Neke su tornice pokraj ognjišća imale i krušne peći. Na metalnim šipkama i drvenim gredama unutar krovišta iznad ognjišća, obješeno na kukama sušilo se meso i kobasice. Bile su tu i police na kojima su uz ostalo posuđe bile i bukalete, veće i manje, za vodu i vino, kastavsku Belicu, staru sortu vinove loze koja je rasla u tim krajevima, a koje danas, na žalost, vrlo malo ima.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Polukružno krovište tornice građeno je slaganjem kamenih blokova sve uže prema vrhu tvoreći napu koja je dim s ognjišća usmjeravala prema otvoru - dimnjaku. Tako se dim nije širio ostatkom kuće. Tornica je zapravo bila vrlo praktična prostorija.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Zid u kamari iza tornice bio je topao. Tu se u hladnim zimskim danima okupljala obitelj, a često su tu, na toplome, spavala djeca ili stari bolesni članovi obitelji. Zimi je toplina tornice grijala čitavu kuću, dok je ljeti, upravo njena odvojenost od ostatka kuće sprječavala pretjerano zagrijavanje ostalih prostorija.</para><heading2>Ostatak davne prošlosti</heading2><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="611801c2-6421-11eb-91af-0242ac120053" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>U doba kad je Istokom harao bauk turskih osvajanja, počele su se tu naseljavati obitelji izbjegle iz svojih zavičaja. No nije to bilo jednostavno - gradske su vlasti, odnosno vlastelini koji su posjedovali te gradove i okolna imanja, itekako pazili na brojčano stanje pridošlica, pa su se za naseljavanje trebale dobiti dozvole. Pridošlo se stanovništvo brzo prilagodilo načinu života u novome kraju, pa su se očuvale stare navike poput zvončara i stilovi gradnje kuća. Upravo zato se gradnja tornice zadržala još nekoliko stoljeća. Tek prije nešto više od stotinjak godina, kada su moderni šparheti počeli zamjenjivati stara ognjišća, kuće su se počele graditi bez tornice. Kuće su se nadograđivale i oštećene popravljale nakon ratova, širile i u duljinu i u visinu prema potrebama obitelji koje su u njima živjele, a stare su tornice iščezavale pred novim zidovima oslobađajući mjesto većim prostorijama. Upravo su na taj način nestale gotovo sve tornice iz sela na Kastavštini gdje danas živi moja majka. U cijelom je kraju od Učke do Grobnika danas ostalo svega nekoliko tornica, mogla bih ih na prste nabrojati. Od toga polovica stoji zapuštena kao ruševine obrasle grmljem. Jedna je baš nedavno doslovce poravnata sa zemljom, a na njenom mjestu kopaju se temelji nove stambene zgrade. Ne znam zašto nikoga ne smeta nestajanje tih povijesnih elemenata tipične arhitekture kvarnerskog zaleđa. Ne bi li ih trebalo sačuvati kao povijesnu baštinu? Na ta pitanja, bojim se, neće biti odgovora.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>"Moja" je tornica, jedina u selu, uspjela preživjeti sve nedaće. Kuća, nekad prizemnica, danas ima dograđena još dva kata. Prvi je dograđen prije nešto više od 100 godina, a drugi onda kad je moja obitelj postala njenim novim stanarom. Zapisano je da su u tom selu sve kuće osim jedne do temelja izgorjele u drugome svjetskom ratu - samo jedna je ostala upotrebljiva za život, ona ispod seoske šterne, baš ta jedina koja danas ima staru tornicu, ostatak davne prošlosti, pukom srećom sačuvan u ovim modernim vremenima.</para><para>Autor fotografija: <ulink url="https://www.coolinarika.com/klub/sandrine/">sandrine </ulink></para>

Tornica &#8211; život i smrt starog ognjišća

<para>Na Grobniku je, u nekim davnijim vremenima, noć između <emphasis>Svih Svetih</emphasis> i <emphasis>Dušnoga dana</emphasis> bila od posebne važnosti.</para><para>Tog prvog dana u studenome, još u rano jutro odlazilo se na grobove svojih predaka, rođaka i prijatelja, a vrlo često i djece, upaliti svijeću, onu običnu, voštanicu, jer za drugu se nije imalo. Taj blagdanski dan, na koji se, kako je to i propisno, nikakvi poslovi osim kućanskih nisu obavljali, mještani su provodili družeći se uz razgovor i čašicu, često potaknuti sjećanjima na pokojne. No malo tko je želio da se toga dana druženje otegne do noćnih sati. I djeca, po prirodi puna nestašluka, bila su te večeri mirnija, tiša. Inače je trebalo muke i vike za natjerati ih u kuću, no te večeri i djeci se žurilo doma... Već s prvim sumrakom svi su ulazili u kuće, utihnule su uobičajene ćakule, zatvarala se vrata. Sablasna tišina obavijala je sela, provlačila se kroz šume, činilo se da je i Rječina utihnula.</para><para>U 8 su se sati na dan <emphasis>Svih Svetih </emphasis>oglasila večernja zvona. Zvonila bi bez prestanka čak dva sata te večeri. U to vrijeme su svi bili u kućama okupljeni u molitvi. Te noći između <emphasis>Svih Svetih</emphasis> i <emphasis>Dušnoga dana</emphasis> duše pokojnika vraćaju se na ovaj svijet u “posjet” svojim živima naviještajući tko će slijedeći od ukućana poći za njima.Palile su se svijeće, po jedna za svakog ukućana, a sve svijeće jednako velike. Osluškivao se svaki zvuk, svaki šum u toj jezovitoj noći. Jesu li možda sablasni posjetioci već tu? Od straha koji se svima uvlačio u kosti, osobito djeci, i želje da svijeće što dulje gore - jer duljina gorenja je predstavljala duljinu života - gotovo da se i disati prestajalo. Malo jači uzdah mogao bi plamičak ugasiti, a onda… Nisu se otvarala ni vrata ni prozori samo da bi se spriječilo kobno strujanje zraka… Onaj čija bi svijeća prva dogorjela, prvi je na redu…</para>

Noć sudbine

<para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="1ed53d52-6421-11eb-b87d-0242ac120045" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Sve do nedavno ni ja nisam znala što bih s lavandom osim da njenim mirisom otjeram moljce i komarce ili da osvježim miris doma. Malo pomalo počela sam otkrivati zašto su stare nonice držale buketiće u sobi - ma nema veze za štrige, i meni kažu da sam štriga, a ne smeta mi lavanda! Zaista njen miris opušta, pa se ne čudim šašavom francuskom kralju i njegovim jastučićima. Pomalo se i ja upoznajem s njenim ljekovitim svojstvima i otkrivam prave doze pri upotrebi - na sebi, naravno. Koliko god bila ljekovita, ipak ne treba pretjerivati.</para><para>Puno je načina kako će lavanda pomoći u svakodnevnom životu.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Eterično ulje lavande ima antiseptička, antimikrobna, antivirusna i protuupalna svojstva. U drugom svjetskom ratu ono se koristilo u bolnicama za dezinfekciju podova i zidova, ali i za dezinfekciju i čišćenje rana u nedostatku lijekova.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Udisanje mirisa samo jedne kapljice eteričnog ulja utrljanog na kožu unutarnje strane ručnog zgloba pomoći će smanjiti napetost, stres i depresiju, liječit će sinusitis, glavobolje i migrene, pa i mamurluke (ovo zadnje još nisam probala, ali kažu da djeluje). Razlog tome je ona lagana mint-nota mirisa koja će proširiti kapilare i tako ubrzati krvotok i dotok kisika u stanice, što je jedan od osnovnih uvjeta da bi se bolje osjećali.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Taj isti, pomalo reski miris, poboljšat će prokrvljenost mozga, pa će poboljšati koncentraciju i sposobnost pamćenja.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Nesanica i umor nestat će ako jastučić suhog lavandinog cvijeta stavimo pokraj uzglavlja. A isti efekt će imati par kapi eteričnog ulja u čaši vrele vode ili na komadiću platna - ovo je dobro staviti kraj uzglavlja i u slučaju prehlade jer će isparavanje olakšati disanje bolesniku.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Astmatičari će svoje tegobe olakšati inhalacijom i umasiravanjem par kapi ulja u predjelu prsa.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Ako vas unatoč lavandi gricne kakav dosadan komarac ili vas ubode neki drugi insekt, kapljica eteričnog lavandinog ulja utrljana na mjesto uboda spriječit će širenje crvenila i ublažiti svrbež, a koža će se brže oporaviti. Isto je dobro učiniti s raznim ogrebotinama, posjekotinama, modricama i ranama kojima nije potrebna stručna medicinska obrada. Sjetite se samo kako ispiranje rana alkoholom peče i tjera suze na oči - ispiranje rana hidrolatom lavande bezbolno je, a učinak je isti.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Protuupalna svojstva lavandinog ulja pomoći će i kod opeklina, osobito ljetnih sunčanih opeklina. Blagotvoran učinak ima i pri raznim kožnim oboljenjima poput akni, masne kože, dermatitisa, cistitisa, psorijaze, ekcema ili atletskog stopala.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Opuštanje uz masažu lavandinim uljem dijela ili čitavog tijela daje mnoge pozitivne učinke - smanjuje napetost, bol u mišićima, obnavlja pozitivnu energiju i umanjuje anksioznost, smiruje preveliku aktivnost živčanog sustava što uvelike poboljšava kvalitetu sna i raspoloženje ljudi koji pate od nesanice.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Pronašla sam i podatak da svakodnevno masiranje tjemena osoba koje pate od alopecije (ćelavosti) ili opadanja kose tijekom 6-7 mjeseci značajno potiče obnovu i rast kose.</para><para>Lavandino ulje djeluje poput ženskog hormona estrogena čija koncentracija u tijelu naglo opada u menopauzi, pa će tako uz pomoć par kapi eteričnog ulja, koje će tijelu zamijeniti estrogen, mnoge tegobe menopauze biti učinkovito ublažene. Ovdje treba napomenuti da je upravo ovo svojstvo lavande ono kojem se treba pristupati s oprezom kad su u pitanju dječaci u dobi predpuberteta i u ranom pubertetu dok se razina muških hormona još nije stabilizirala. Estrogeni se nalaze i u tijelu muškarca i u tijelu žene, no kod žena u puno većoj količni, a zaslužni su za rast i razvoj sekundarnih spolnih obilježja. Kod muškarca estrogen regulira određene funkcije spolnog sustava važne za sazrijevanje sperme i smatra se da je važan za zdravi spolni nagon. Ali upravo stoga što ulje lavande djeluje poput estrogena, tijelo dječaka u predpubertetu ili ranom pubertetu ovu će varku prepoznati kao veću razinu pravog hormona, pa su poznati slučajevi privremene dječačke ginekomastije (rasta dojčanog tkiva), koja nestaje s prestankom primjene ulja. Dakle, u tom slučaju treba obratiti pažnju na eventualne promjene.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Uvijek je dobro imati bočicu eteričnog ulja u kući - to je kao da imate ormarić prve pomoći. No važno je zapamtiti - upotrebljava se u malim količinama, svega par kapi!</para><para>Osim ulja, lavanda se još koristi i u obliku hidrolata (vodice) koji nastaje kao nusprodukt destilacije pri izradi eteričnog ulja. Koristi se u izradi kozmetičkih pripravaka. Na kožu djeluje regenerativno i pročišćavajuće. Izvrstan je za njegu osjetljive i problematične kože, kod akni i drugih upalnih stanja. Vrlo blagotvorno djeluje na kožu nakon depilacije. Može se miješati i s drugim hidrolatima poput lovora, smilja, hamamelisa. Ljetne vrućine i sunčane opekline izvrsno će rashladiti upravo kombinacija hidrolata lavande i paprene metvice poprskana na kožu, pa ju možete koristiti kao divan losion poslije sunčanja. Koža će vam biti zahvalna!</para><para>Lavanda potiče probavu i uklanjanje štetnih tvari iz organizma. Od njenih cvjetića možete pripremiti ukusan čaj, koji će osim toga, pomoći kod želučanih tegoba i nadutosti. Osim cvjetića koriste se i listići lavande, također za pripremanje čajeva, većinom za inhalaciju kod upale grla, kašlja, bronhitisa, upale sinusa i ostalih oboljenja dišnog sustava.</para><para>Ima i ljudi koji su alergični na lavandino ulje, pa kod njih postoji mogućnost pojave mučnine, povraćanja, glavobolje i zimice nakon nanošenja eteričnog ulja na kožu, no vjerojatno je da ti ljudi niti ne vole njezin miris sam po sebi, pa se rijetko odlučuju na apliciranje njezinog ulja na kožu. Zato, ako ste jedan od onih kojima smeta miris lavande - ne bojte se, nitko neće pomisliti da ste vještica - ne trudite se mučiti svoje tijelo raznim aromaterapijama.</para>

Tragovima stare slave

<para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="1ed01d2c-6421-11eb-bf7b-0242ac12004b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Ljeto je vrijeme predivnoga mirisa. Lavanda je u punome cvatu, spremna za žetvu. A nakon žetve buketići i mirisne vrećice obogatit će miris moga doma kao i mnogih drugih diljem svijeta. Volim taj miris. Kad se nađem u trgovini, između polica s mirisima za kućanstvo, bilo da se radi o mirisnim svijećama ili mirisima za kupaonicu, nekako sasvim bez razmišljanja posežem za proizvodima s mirisom lavande. U mome domu naći ćete ga posvuda. Nikada nisam razmišljala o tome zašto je to tako, jer osoba sam koja se u većini slučajeva vodi instinktom više nego pametnim razmišljanjima (mnoge se odlične stvari koje sam u životu napravila ne bih usudila da sam previše o njima pametovala). Tako je i s lavandom. Na njenu prisutnost sam navikla još iz djetinjstva.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Moja nona je u svojim ormarima uvijek imala buketić lavande "da tarme robu ne jidu, a i diši lepo" (u prijevodu: da moljci ne grizu odjeću, a i miriši lijepo), a našao bi se i na noćnome ormariću koji je najbliži prozoru "aš se na mire spi i štrige ne gredu va kamaru" (što bi značilo: jer se mirnije spava i vještice ne ulaze u sobu). Nikada nisam tražila dublje značenje tih riječi, već sam sasvim po navici činila isto. Prošlo je već dosta vremena od tada, a moja urođena znatiželja još je spavala, sve do nedavno. Slučajno sam od jedne stare nonice čula istu onu izjavu o lavandi i štrigama koju je jednom davno rekla moja nona. Moja se istraživačka znatiželja probudila. Raspitivala sam se, listala stare knjige o ljekovitom bilju, istraživala po internetu i iskopala sve što se iskopati dalo ne bih li saznala nešto više o toj biljci koju viđam u gotovo svakome vrtu u mome kraju. I pronašla sam lijepih zanimljivosti koje nisu svima poznate. </para><heading2>Priče iz davnih vremena</heading2><para>Riječ "lavanda" naziv je za ovu biljku nešto manje od 2000 godina iako je biljka poznata puno dulje od toga. Rimljani su joj nadjenuli to ime najvjerojatnije prema njima najvažnijoj vrsti upotrebe - pranju i ispiranju rana radi njenih širokih ljekovitih protuupalnih i antiseptičkih svojstava. Iako joj je prastara postojbina u Aziji, lavanda kakvu mi poznajemo nastala je prilagodbom novim podnebljima i uvjetima rasta kako se kroz davnu povijest širio njen teritorij prema i oko Sredozemnog mora.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Još prije Rimljana, stari su Grci poznavali lavandu pod imenom <emphasis>nard </emphasis>- oni su tako nazvali aromatičnu biljku koju su pronašli na svojim trgovačkim putovanjima, kod grada Naarde (pretpostavlja se da je to grčki naziv za trgovački grad Nehardea) na Eufratu, jednom od tadašnjih trgovačkih središta Seleukidskog carstva, čiji je centar vlasti bio u drevnoj Siriji. Tamošnji stari narodi itekako su poznavali sve čari biljke koje je već tada postojalo nekoliko vrsta - od nježno ružičastih s indijskih i nepalskih obronaka Himalaja koje se i danas nazivaju <emphasis>nard </emphasis>(i pripadaju porodici valerijana), pa sve do plavkastih cvjetića u obliku klasa koje su se proširile europskim kontinentom i koje danas poznajemo pod nazivom lavanda.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Stari Egipćani, Sirijci, Babilonci, Arapi, Indijci koristili su <emphasis>nard </emphasis>pri mumificiranju, u medicini i kozmetici, ali i kao skupocjeni začin, no većinom su u tome bili privilegirani vladari i njihove obitelji. <emphasis>Nard </emphasis>je uz sve te dobrobiti ljekovitih svojstava pratio i glas biljke srećonoše, pa su se buketići vješali u dovratke kako bi spriječili ulaz uroka i zlih sila u domove (evo odakle potječe rečenica "štrige ne gredu va kamaru"!). A kad su se u priču upleli i Rimljani, biljka koju mi znamo kao lavanda stigla je i na sjeverne obale Mediterana, čak i dalje, sve do sjevera Europe, zahvaljujući trgovačkim rutama.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Grci i Rimljani vrlo su brzo od Egipćana naučili kako koristiti lavandu. Jedino je grčki filozof Diogen pomislio da bi trebalo nešto promijeniti - naime, običaj je bio uljem lavande mazati tjeme i čelo kako bi potakli "pametna razmišljanja" i uklonili razne tegobe tih važnih mudrih glava, no on je u svojim razmišljanjima došao do zaključka kako od takvog načina mazanja "miris će odletjeti u zrak i samo će ptice imati koristi od njega! A ako ga umjesto na glavu utrljam na donje udove (noge) miris će obavijati cijelo moje tijelo i popeti se do mog vrlo zahvalnog nosa." Tako je i napravio i očigledno je da se mnogima svidjelo jer se i taj način razvio u uobičajeno korištenje lavandinog ulja.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Rimljani su osim za liječenje i dezinfekciju, lavandu koristili i za tjeranje insekata koji nisu oduševljeni njenim mirisom, poput komaraca. Kako se Rimljanima, za razliku od insekata, dopao miris lavande, tj. još uvijek <emphasis>narda</emphasis>, poželjeli su da im osim tijela i odjeća tako miriši. Tako su vodu s <emphasis>nardom </emphasis>koristili i za pranje odjeće, što je za vojnike nakon silnih krvavih bitki bio zaista dobar potez.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Žene su pak otkrile zavodljiva djelovanja mirisne biljke, pa je tako Kleopatra svoje čari u osvajanju Marka Antonija "začinila" mirisom koji je, kako priče kažu, imao odličan učinak. Judita je pak, uz predivan miris kojim je zavela Holoferna i svojim hrabrim činom spasila Jeruzalem, ušla u povijest kao velika junakinja. Ostale smrtnice tih davnih vremena nekoliko su grančica imale pokraj postelja kako bi mirisom potakle strasti.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>I u Bibliji se spominje nard - Salomon u svojoj Pjesmi nad pjesmama uspoređuje ljepote i čari svoje zaručnice upravo mirisima <emphasis>narda </emphasis>i ostalih mirisnih biljaka, osobito cijenjenih u to vrijeme.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>A legende govore kako je malenome Isusu majka Marija netom opranu odjeću sušila rastegnutu na grmu <emphasis>narda</emphasis>. Kako je već tada postojalo nekoliko vrsta, ne može se sa sigurnošću ustvrditi o kojoj je točno vrsti <emphasis>narda </emphasis>riječ.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Zbog tolikog mnoštva blagotvornih učinaka i svestrane koristi za ljude, vrlo je brzo dobila lijep nadimak koji odiše ljubavlju i zahvalnošću - majka biljka.</para><heading2>Lavanda na stotine načina</heading2><para>Priče dalje govore o mirisima i okusima s tanjura, bolje rečeno pladnjeva bogatih Rimljana i Grka. Grci, ljubitelji janjetine, imali su poseban način začinjanja svog omiljenog objeda - slali su janjce na brežuljke uz more na kojima raste lavanda i pustili ih da pasu... a onda, par dana kasnije mirišljava janjetina posluživana je na stolovima pred važnim uzvanicima. Lavandom se, u kombinaciji s ostalim tada znanim začinima, začinjavalo meso i goveda i peradi, riba, njeni su se cvjetići namakali u vinu, octu, medu. Zbog svog slatkastog okusa s notom mentola koristila se i kao sastojak za kolačiće.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>A onda, negdje u ono tamno doba srednjega vijeka, svi zapisi i sva znanja o korištenju i uzgoju lavande bili su kao strogo čuvana tajna redovnika unutar debelih i tmurnih zidova samostana. I malo se o njoj zna iz tog doba. Redovnici i časne sestre uglavnom su koristili lavandu u medicinske svrhe. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Omiljena među kraljevima i kraljicama, pronalazila je nove načine upotrebe, svi su željeli imati njen miris, opuštati se, zavoditi ili slatko spavati uz lavandu. Kraljica Elizabeta obožavala je parfem od lavande. U njeno vrijeme prvi se puta pokušalo lavandu uzgojiti na tlu Engleske. Djevojke su na blagdan Svetog Luke u jastuke stavljale lavandu ne bi li im se u snu ukazala prava ljubav. Francuski kralj Charles VI. nije nigdje putovao bez svojih omiljenih jastuka punjenih lavandom - ne zbog ljubavi, već kažu da je samo tako mogao lako zaspati. Zbog engleske kraljice Viktorije koja je željela uživati u lavandi svakoga dana u godini, njeni su vrtlari imali pune ruke posla kako bi stvorili vrstu otpornu na poznatu englesku klimu. Tek vjenčanim parovima se pokraj kreveta stavljao buketić lavande ne bi li prva bračna noć bila... hm, uzbudljiva! Dame diljem Engleske i Francuske mirisale su se parfemskim vodicama lavande, stavljale buketiće u ladice s donjim rubljem i posteljinom, umakale su rukavice u lavandinu vodicu kako bi imale čime liječiti iznenadne vrtoglavice i hinjene nesvjestice. Upravo takve rukavice spasile su mnoge sretnike od sigurne smrti u vrijeme dok je kuga harala Europom. Čini se kao da je do početka 20. stoljeća čitav kontinent mirisao na lavandu!<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>A onda je krenulo ludo doba 20. stoljeća. Dva velika rata i pobuna u glavama mladih koji su željeli promijeniti svijet. Možda je upravo zbog pretjerane upotrebe lavanda tako iznenada nestala s pozornice. Njen miris počeo se povezivati s dosadnim "nemodernim" staricama. A nitko se više nije sjećao niti starih recepata s okusom lavande. Malo pomalo, ljudi su zaboravili na "majku biljaka", prirodni lijek za mnoge probleme, začin i miris, a svjetla pozornice okrenula su se novim eksperimentima iz kemijskih laboratorija.</para><para>Autor fotografije: <ulink url="https://www.coolinarika.com/klub/sandrine/">sandrine</ulink> </para>

Lavanda nam priča priču

<para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="1ebf062c-6421-11eb-91f4-0242ac120065" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Da nije moje susjede i školske kolegice iz djetinjstva koja je u svojoj TV emisiji o kuhanju napravila <emphasis>crème brûlée </emphasis>s lavandom, vjerojatno ne bih otkrila kulinarske priče o toj divnoj mirisnoj biljci. Na tragu priča iz rimskih i grčkih kuhinja, odlučila sam se upustiti u mirisnu avanturu otkrivanja novih kulinarskih užitaka. Nisam ni slutila kakva me iznenađenja očekuju! </para><para>Prvo što sam napravila bio je predivan sirup od lavande. Recept je sasvim jednostavan, treba kuhati šećer i vodu u omjeru 4:3 te u to dodati jušnu žlicu lavande. Ovisno o tome koliko jak sirup želite, možete umjesto cijelih pupoljaka upotrijebiti samo cvjetiće i tako dobiti blažu varijantu. Sirup je vrlo lijepog mirisa i okusa. Osim što ga možete piti samo razrijeđenog s vodom, temelj je mnogih slastica i napitaka. Šećer koji bi koristili u njihovoj pripremi, jednostavno možete zamijeniti ovim sirupom i tako svojim slasticama dati sasvim drugu notu.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Limunada pripravljena s lavandinim sirupom oduševila je svakoga tko je u moj dom kročio otkad su prvi ovogodišnji cvatovi dozreli za berbu. No kada sam ih pitala znaju li što piju, nitko nije znao reći točan odgovor! Čuđenju i nevjerici nije bilo kraja kad sam im otkrila neobični sastojak.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Vrlo ukusan čaj dobit ćete od obične šalice crnog čaja u kojeg ćete dodati malu žlicu sirupa.</para><para>Sljedeći korak bili su zanimljivi kokteli. Jedan od sasvim jednostavnih je <emphasis>Lavender vodka</emphasis>, također baziran na sirupu od lavande i limunovom soku, uz dobro znani alkoholni dodatak. I <emphasis>Lavender martini</emphasis> ima vrlo lijep okus.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Bezalkoholni koktel "Pretty girl" nastao je za dvije djevojčice iz moje šire obitelji, ali u njemu mogu uživati i ostale pripadnice ženskoga roda bez obzira na godine, iako će se njima možda više dopasti koktelčić zavodljivog naziva "Midnight lover" koji je zapravo alkoholna verzija prvog koktela.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>A da zavodljiva priča ne bi završila u ponoć, ujutro se možete počastiti mirisnom kriškom kruha s lavandom uz kojeg tako neodoljivo izgleda žlica čokoladnog namaza. A kažu da i lavanda i čokolada potiču strasti...</para><para>Nisu pića sve što lavanda nudi. Široka je lepeza mirisnih jela. Na tragu maštanja o antičkim vremenima, otkrila sam da se lavandom može obogatiti već spomenuti kruh, kao i razni keksići i kolači. Tako su u mojoj kuhinji nastali i mirisni lavandini <emphasis>muffini</emphasis>, ali i predivno nježna torta "Lavandica". Shvatila sam da su kakao i lavanda savršen spoj. Radeći kremu za te slastice, rodila se ideja o laganom ljetnom jogodesertu s lavandom i sezonskim voćem i nisam pogriješila u procjeni. Svoj domaći jogurt proizašao iz kuhinje majke prirode obogatila sam voćnom kašom zaslađenom s malo sirupa od lavande i poslužila dobro rashlađenog. Vruć ljetni dan naprosto je tražio neko ledeno osvježenje. I opet korak po korak, na stolu se našao i mirisni sladoled. Predivna biljka sve mi je više otkrivala svoje čari.</para><para>Prisjećanje na sve ono što sam proučavala o lavandi navelo me da u ruke uzmem kuhaču i okušam se u konkretnim izazovima. Kako se lavanda može koristiti zapravo u svim jelima u kojima se koristi ružmarin, na čiju smo prisutnost u kulinarstvu mnogo više navikli, nekako mi se najprimjerenije za početak činilo napraviti neki umak za tjesteninu. Tako je nastala kombinacija povrća i tune s najnovijim začinom. Rezultat je bio izvrstan! Samo nekoliko dana kasnije na red je došla puretina - rolada punjena nadjevom od svježeg sira začinjenog lavandom bio je divan nastavak mog istraživanja. Zanimalo me i kakav bi okus imala uobičajena <emphasis>pizza</emphasis> kad bih origano zamijenila sušenim i izmrvljenim pupoljcima lavande - i opet me instinkt nije prevario! Pokazalo se da lavanda odlično pristaje raznim okusima.</para><para>Ponesena pričom o mirisnoj janjetini starih Grka, koju su, usput rečeno, na isti način nešto kasnije "pripremali" i stanovnici mediteranskog dijela Francuske, pokušala sam i ja zamirisati svoje meso. Bez brige, nije od moje ruke niti jedno janje stradalo, riječ je o običnim ćevapima kupljenim u mesnici i o lijepim odrescima (dobro, znam da je i to nekad bila neka životinja). Dok je muški dio obitelji stručno potpaljivao vatricu za roštilj, iskoristila sam trenutak nepažnje i ubacila ogoljene stabljike lavande (koje su ostale nakon što sam porezala cvatove). Da samo znate kako je mirisalo... Naravno, mudro sam držala jezik za zubima kako i pristoji kad je roštilj u pitanju dok su se muški divili sami sebi.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>I da skratim priču i zaokružim ovo svoje istraživanje, reći ću još ovo:<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>koristite lavandu kao i svaki drugi začin, osušene pupoljke možete koristiti cijele ili izmrvljene u svim jelima koja biste inače začinjali mirisnim mediteranskim travama, osobito ružmarinom. Nemojte pretjerivati, vodite se onom pametnom mišlju "manje je više". Dovoljno je samo prstohvat-dva da vaše uobičajeno jelo dobije sasvim drugu notu, diskretnu kako i pristoji. Previše lavande moglo bi pokvariti dojam i ostaviti prejak miris i okus koji će više podsjećati na sapun.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Možete pripremiti i vlastitu mješavinu začina u koju ćete uključiti i lavandu.</para><heading2>A znate li još...</heading2><itemizedlist>
 <listitem>
 <para>da danas u rodu lavanda postoji gotovo 50 vrsta, većinom iz intenzivnog uzgoja jer originalne samonikle biljke danas se rijetko mogu naći.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>da prvi službeni zapis o biljci <emphasis>Lavandula angustifolia Mill</emphasis> potječe iz XIII. stoljeća, naravno, uzgojena od vrijednih engleskih vrtlara, i da se upravo ta vrsta smatra pravom lavandom (vješti su ti Englezi!). Time su ujedno razdvojili lavandu od <emphasis>narda</emphasis>, drevne biljke od koje današnja lavanda potječe.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>da se danas većinom uzgajaju hibridne vrste, <emphasis>lavandini</emphasis>, koji imaju nešto jači miris od prave lavande zbog veće količine kamfora, ali nemaju tako izražena ljekovita svojstva kao prava lavanda. Današnji najveći uzgajivači lavande, Francuzi, zapravo većinom uzgajaju nekoliko vrsta <emphasis>lavandina</emphasis>.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>da se kod nas, u Dalmaciji lavanda počela uzgajati tek poslije Prvog svjetskog rata. Do tada se lavandu moglo naći kao samoniklu biljku. U početku su se uzgajali i prava lavanda i <emphasis>lavandini</emphasis>, a glavno područje uzgoja bili su otoci Hvar, Brač i Vis te dalmatinsko zaleđe.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>da je u vrtu obitelji Budrović na Hvaru, 1948. godine otkrivena jedna nova vrsta <emphasis>lavandina</emphasis>, koja se i izgledom, i mirisom ulja, ali i kvalitetom, razlikovala od onoga kojeg su zapravo uzgajali u početku. Danas tu vrstu poznajemo pod nazivom "domaća lavanda" ili lavanda Budrovka i upravo je to vrsta koja se kod nas najviše uzgaja diljem lijepe naše.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>da se tek prije desetak godina (za razliku od vrijednih i pametnih Engleza i ostalih mediteranskih zemalja) kod nas počela intenzivno uzgajati lavanda u Istri i kontinentalnoj Hrvatskoj... šteta, trebalo je to još davno.</para>
 </listitem>
</itemizedlist><para>Iskreno se nadam da su ove priče iz davne prošlosti, ali i iz moje kuhinje zagolicale vašu maštu. Lavanda je mnogo više od mirisa iz ormara. Vas ostavljam u razmišljanju o povratku prirodi, a ja krećem dalje u svoju avanturu zvanu lavanda.</para>

Put do moje kuhinje

<para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="0ef50606-6408-11eb-a190-0242ac120056" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Priroda je htjela da imam sinove. Još od najranijih dana učim ih da budu
samostalni, da jednoga dana ne moraju ovisiti o nikome, o ničijoj milosti. Učim
ih kako nemati predrasude u bilo kojem pogledu. Učim ih kako smo svi na ovome
svijetu jednaki i kako imamo iste osnovne potrebe. Učim ih kako da odrastu u
pametne, sposobne i snalažljive ljude. Baš kao što se i svi roditelji to isto
trude, svatko na svoj način i prema onome što smatraju ispravnim.</para><heading2>Počeci u kuhinji</heading2><para>Kad sam prvi puta primijetila da se moj stariji sin zanima za ono što radim u
kuhinji, nisam ga potjerala. Naprotiv, svezala sam pregaču oko njega i dala mu
lončić i kuhaču. Skuhao je - Medolino! Imao je tada nepune 4 godine.
Dvije godine kasnije dobio je brata, pa je ubrzo "kuhao" dvostruku porciju
sličnih dječjih kašica, za što je već postao pravi stručnjak. No vrijeme je
teklo neumoljivo. Porodiljni je dopust završio i moj je školarac ostao sam u
kući. Gladan? Niti slučajno! Iako mene nije bilo gotovo čitav dan, jer sam
odlazila rano ujutro, a dolazila najčešće predvečer, znala sam da ne
moram brinuti. Ako nisam stigla navečer pripremiti ručak za drugi dan, on je
već bio naučio skuhati neka jednostavnija jela i to je svoje znanje rado
koristio i kada nije bilo potrebno. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="0c480df4-6408-11eb-ac1f-0242ac120056" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="0c3c0a54-6408-11eb-8653-0242ac12004d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Danas taj dvanaestipolgodišnjak kuha
savršena variva od raznog povrća, poneki jednostavniji rižoto, tjestenine, a
naći će se tu i pečeni odrezak iz <emphasis>grill</emphasis>-tavice. Okus njegove savršeno glatke
salse od rajčica već neko vrijeme nadmašuje okus one koju ja skuham, pa je zato
ja sada rijetko kuham - on rado prihvaća ulogu šefa kuhinje kad je salsa na
jelovniku. Ja sam sada zadužena za salse s raznim povrtnim dodacima.</para><para>Moj mlađi sin pokazuje jednaki interes za kuhinjskim igrama kao i stariji.
Niti njega ne sputavam u njegovoj želji. Naprotiv, mislim da su mi sve više
odlična pomoć u kuhinji, pogotovo u blagdansko vrijeme kad se pripremaju kolači
i jela u povećanoj količini. Kolači bez pečenja idealni su za njihove vrijedne
ručice.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="0db7966e-6408-11eb-90c6-0242ac12003d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="0c6afed6-6408-11eb-83e8-0242ac120034" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/></para><heading2>Ženski posao ili...?</heading2><para>Kako je okolina reagirala na sve ovo? Dugo sam slušala optužbe jednog dijela
obitelji da svoje dječake pretvaram u mekušce učeći ih onome što se još
uvijek, u glavama mnogih muškaraca naziva ženski i isključivo ženski posao. Na
početku je čak i moj muškarac negodovao, iako njemu kuhinja, u svakom pogledu
osim kuhanja, nije nimalo strani teritorij - on je svojedobno odslušao dobru
jezikovu juhu svoga oca kad ga je otac uhvatio u strašnome zločinu - pranju
suđa nakon ručka. Drugi je dio obitelji istovremeno odobravao ideju o dječacima u kuhinji,
shvaćajući da će im jednoga dana to znanje biti od velike koristi. Danas, nakon
niza degustacija raznih jela i kolača koje su pripremili moji mali kuhari,
nitko se više tome ne podruguje ili negoduje. Obje bake, iako nekad suprotnoga
mišljenja, danas s istim ponosom kao i ja, uživaju u delicijama svojih unuka, u
roladicama od oblatni, sitnim kolačićima, ukusnim varivima i tjesteninama
i mirisnome toplome kruhu kojeg smo baš prošloga vikenda imali prilike jesti.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="0ce4090c-6408-11eb-a210-0242ac120033" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="0d6c9a7e-6408-11eb-8b0f-0242ac120020" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
Kao majka sam sretna što moje sinove ne odbija pomisao na pregaču i kuhaču u
ruci jer znam da jednoga dana, kad više ne budu za mojim stolom, neće biti
gladni. Kao žena, voljela bih da i mene koji put dočeka ručak na stolu kojeg je
skuhao moj dragi, no on je davno rekao da me želi živu, a ne na ispumpavanju
želuca zbog trovanja hranom. Znam da će jednoga dana odabranice srca mojih
sinova uživati u divnim večerama, baš kao što je i moja nona znala uživati.</para><para>Ne želim da ikada
moji dječaci osjete glad uz obilje namirnica koje samo treba znati pripremiti.
Ne želim da ih ikada u životu zakoče razne predrasude kojih će, nažalost,
uvijek biti. Razmišljam o svemu tome i vidim u svojim dječacima vedri duh svoga
dragog nonića kojem je kuhanje bilo jedna od njegovih ljubavi.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Autor slika: <ulink url="https://www.coolinarika.com/klub/sandrine/">sandrine</ulink></para>

Dječaci u kuhinji

<para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="28eedcfe-6425-11eb-b4bc-0242ac120045" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Počela je nova školska godina. Netko je taj dan dočekao s više, a netko s manje radosti. Uglavnom se raduju djeca dok nas roditelje početak školske godine uvijek iznova tjera do ruba očaja. Povećani troškovi za nabavu svega što će jednom učeniku trebati za nastavu samo su dio našega problema. Sad kad imamo besplatne udžbenike, ipak je udar na naše novčanike blaži. No, nije to ono što mene kao roditelja jednog šestaša sada zanima. To sam već riješila. Sad me najviše muči školska užina. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Znamo da se u većini škola u Hrvatskoj užina sastoji od sendviča, krafna ili komada <emphasis>pizze</emphasis>, uz čašu čaja ili nekog instantnog napitka. Gradovi, općine, škole, nažalost, štede na našoj djeci i rijetke su škole s pravom školskom kuhinjom u kojoj se nudi i kuhana hrana. Moj sin ide u školu koja ima samo tzv. čajnu kuhinju. Osim što je takva ponuda blago rečeno katastrofalna po kvaliteti, već sredinom prošle školske godine, suočila sam se s novim problemom: "Mama, meni jedna krafna ili jedan mali sendvič nije dovoljan, gladan sam!" - požalio mi se već proljetos moj još-malo-pa-dvanaestogodišnji školarac. Kako svi mi svoju djecu iz nekih čudnih razloga smatramo uvijek manjima nego što jesu, tako je mene ova vijest pogodila kao grom iz vedra neba - moje djetešce više nije malo, moj sin raste, a zajedno s njim rastu i njegovi obroci, ali i njegove potrebe za kvalitetnijom užinom. Što učiniti? <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Prva stvar koja mi se učinila dobrim rješenjem bila je da nosi užinu od kuće. Vrlo brzo sam shvatila da mi ideja nije bila baš najpametnija, da tako nešto ipak funkcionira samo na filmovima i u časopisima koji nam opisuju i predlažu metode iz nekih savršenih obitelji. Evo što sve nije funkcioniralo:</para><itemizedlist>
 <listitem>
 <para>radim i nisam u mogućnosti doći kući i pripremiti mu zdrav i svježi obrok za užinu (ovo funkcionira jedino kad je nastava u jutarnjoj smjeni);</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>sam je kod kuće i, kao i svako dijete, koristi priliku jesti ono što mu se najviše sviđa, a ne ono što bih ja htjela da pojede;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>zaboravi na vrijeme, zaigra se ili se iznenada sjeti da prije škole mora do prijatelja pa često zbog toga ne stigne ni pripremiti užinu;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>na kraju se opet sve svelo na sendviče, i to onakve kakve ja nisam željela - kriška-dvije sira i nekoliko komadića čajne - koji plivaju u kečapu;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>sve je koštalo daleko više od školske užine, a razlika je bila jedino u količini, opet, nezdravog obroka.</para>
 </listitem>
</itemizedlist><para>Druga je ideja bila da mu svaki dan dajem novac. Neka sâm kupi užinu - u blizini škole nalaze se dućan, dvije pekare, restoran brze hrane. Nije zdravo, ali je bar veći izbor.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Tu se pojavio novi problem - većina se učenika starijih razreda baš na taj način "prehranjuje" pa su spomenuta mjesta doslovce zatrpana navalom gladnih školaraca, a vremena je premalo, a uz to, kako to nažalost inače biva, stariji misle da baš oni imaju prednost. Tako se događalo da ili prekasno uspije kupiti ono što želi (ako uopće ostane toga što je želio) pa niti ne stigne pojesti prije početka školskog sata, ili čak uopće ne uspije kupiti pa gladuje do kraja nastave. Ispostavilo se da ni to nije dobro rješenje, čak je ispalo i lošije od onog prvog.</para><para>Uz stotine muka, nekako smo dočekali kraj prošle školske godine, no ne želim da se ista priča nastavi. Za ovu školsku godinu imam drugačiju ideju. Svjesna sam toga da se užina u školi neće promijeniti na bolje. Ako nastavim sa starim idejama, sigurna sam da nisam ništa time postigla. Odluka je pala. Koliko god da je siromašna školska užina, ipak je sigurno da će barem nešto pojesti. Ja sama mogu promijeniti njegove navike - još uvijek je to moguće, ali i svoje. Sve što nam treba je 15 minuta vremena i drugačiji raspored obroka. Da, i mrvicu više odgovornosti s njegove strane i dobre volje s obje strane.</para><heading3>Ovako je to izgledalo do sada...</heading3><para>Dok nisam radila, sve je izgledalo puno drugačije, gotovo kao iz časopisa ili filmova.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Sada radim, no kad odlazim na posao, on još spava. Kad je škola u jutarnjoj smjeni, ne doručkuje, jer ne stigne jesti, tako kaže. Na odmoru, ali i na povratku iz škole, stane u pekari pa si kupi nešto da popuni želudac, ruča prekasno, a večera zdjelicu žitarica jer mu je to najbrže, najjednostavnije, najpraktičnije. Kad je nastava popodne, na moju žalost, jede kad i što želi jer mene nema da bih mogla nametnuti svoj režim prehrane. Nisam previše sigurna što pojede u školi jer dođe kući gladan kao vuk i tad se natrpa hranom.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Zaključak: previše hrane bogate ugljikohidratima i mastima u pogrešno doba dana, premalo vitamina, daleko previše šećera, sumnjiva količina bjelančevina...</para><heading3>A ovako to izgleda sada...</heading3><para>Sada ustaje prije nego ja odem na posao - za njega to znači 15-ak minuta kraćeg spavanja. Obrok koji je do sada večerao, promijenio je svoj raspored pa ga odmah nakon buđenja na stolu dočeka zdjelica žitarica s jogurtom ili voćnim sokom - za to se ja pobrinem. Užina - ostaje ona školska jer mi je ipak važno da ima siguran obrok, a za dodatak se nije teško pobrinuti: voćka ili neka kvalitetnija energetska pločica od žitarica i voća, što će s veseljem utrpati u džep jer ih ionako voli. Tako sam dobila na količini, ali i na kvaliteti, jer nije pojeo samo krafnu već i nešto korisno. Uz to bočica jogurta, mlijeka ili svježeg voćnog soka, na praktičnom mjestu u vanjskome pretincu torbe, odlično zaokružuje cjelinu i popunjava "rupe u želucu".</para><para>Kad dođe doma iz škole, čeka ga ručak koji si i sâm može dovršiti, i jer sam zamrzivač napunila kuhanim obrocima po principu članka o ljetnom kuhanju. On samo treba zagrijati svoju dozu u mikrovalnoj, a ako baš želi i ima vremena, može i sam nešto skuhati - već me nekoliko puta zaista iznenadio kako mu kuhanje dobro "<ulink url="https://www.coolinarika.com/slika/77812">leži</ulink>", no o tome ću pisati drugom zgodom. Umjesto dosadašnjih žitarica, sad večera hranu bogatu bjelančevinama uz malo integralnog kruha. Osim toga,  češće pečem odličan kolač od žitarica s voćem i jogurtom kao dodatak užini i kao desert (<ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/muesli-jogurt-kolac">recept</ulink>).<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Rezultati ove ideje već su vidljivi. Moj je šestaš sit i zadovoljan, a ja sretna jer mu, konačno, nakon nekoliko godina i metabolizam radi "kao urica". Osjeća se puno bolje, poletnije, više je koncentriran na nastavu. Primjećujem da mu se sviđa naš novi dogovor.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Jesmo li riješili problem školske užine? Nadam se da jesmo, bar za neko vrijeme, jer djeca rastu.</para><para>A sad na kraju, sa smiješkom na licu prisjećam se svojih školskih užina: varivo od raznog povrća s mesom, tjestenina s umakom od mljevenog mesa, pire u kombinaciji sa špinatom ili nekim drugim lisnatim povrćem, a uz to mesna štruca ili polpetice ili odrezak u umaku od rajčice, griz s čokoladom, pudinzi, hrenovke, pohani kruh, razni namazi...i repete kad god poželiš. 🙂</para>

Muke po školskoj užini&#8230;

<para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="57e242a4-6424-11eb-96a6-0242ac12004f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ljeto je u zraku. Ljeto je oko nas. Ljeto je u nama.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>To najčešće znači da želimo vrijeme provoditi negdje u hladovini, na moru, rijeci, jezeru... Uglavnom, negdje na otvorenome. Isto tako, to znači i da nam po ovakvim vrućinama nije baš najmilije stajati pored štednjaka baš kad je vani najljepše za bućkanje u vodi, pa makar i onoj iz crijeva za polijevanje vrta. A tek dodatno zagrijavanje ionako pretoplog stana, osim ako ne volite da vam klima radi non-stop i guta struju, koja je samo maaalčice poskupjela baš ovoga ljeta. </para><para>No, jesti se svejedno mora. I kuhati se ipak mora iako je vruće i divno vani, baš za izletjeti van. I tako vas mami to ljeto, a vi se, k'o za vraga, baš sada morate kuhati u toj vrućini kuhajući! Uh, grozote. 😉</para><heading2>Kako se spasiti od svakodnevog kuhanja ljeti, a da opet jedemo fina jela koje nam ono nudi? </heading2><para>Imate li ledenicu ili kombinirani hladnjak s 2-3 ladice ili police zamrzivača? Ako imate, problem je riješen. Trebaju vam još plastične posudice. Ne zamarajte se i ne trošite novac na neka zvučna imena plastičnoga posuđa. Dobro će vam doći bilo kakva plastika s poklopcem. Evo, može baš i ona od sladoleda kojeg ste sinoć dokrajčili. Ili od svježeg sira. Ma bilo koja! A ako baš nemate nijednu, poslužit će i plastična vrećica, recimo ona za zamrzavanje povrća ili mesa. Treba vam još i neka veeelika posuda, najveća koju imate. Sjećate li se onih velikih zdjela u kojima su naše mame i bake pekle i kuhale pekmez, ajvar, kisele paprike i ostalu zimnicu? Najvjerojatnije ta zdjela stoji negdje zaboravljena i prašnjava u nekom podrumu, ostavi, tavanu. E sad je pravo vrijeme da je probudite iz dugog sna.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="5dbe6dc4-6424-11eb-8b76-0242ac120062" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="59774d80-6424-11eb-825f-0242ac12005f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="57d6591c-6424-11eb-bbf8-0242ac12005a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Potrebno je još naći dan kad baš niste jako raspoloženi za izvankućne aktivnosti. Možda neki kišni dan zbog kojeg doma umirete od dosade ili "onaj dan u mjesecu" kad ionako niste pretjerano raspoloženi za neki širi oblik komunikacije. 😉 Takve dane treba iskoristiti u prave svrhe kako biste ostale dane mogli nesmetano uživati u ljetu.</para><heading2>Pa krenimo!</heading2><para>Što sve možete skuhati u velikim količinama? Prvo što mi pada na pamet u ljetnim danima su paprike - punjene paprike. Kad ih već kuhate, zajedno s njima u toj istoj zdjeli skuhajte i ćuftice pa će i one poprimiti čaroban okus paprika. Neka bude što više umaka jer i njega možete posebno spremiti i upotrijebiti uz neku tjesteninu. Tako ste jednim potezom "sredili" barem 5-6 ručkova. Možete napraviti veću količinu omiljenog gulaša. I šalše od rajčica - baš im je sezona. Sataraš. Domaću juhu. Čak i kuhanu rižu možete zamrznuti.</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="57bb6242-6424-11eb-b461-0242ac120035" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>
 <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="59fa0a86-6424-11eb-bb40-0242ac120018" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="598f4cd2-6424-11eb-afeb-0242ac12001e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Napravite omiljene okruglice s voćem kojeg uskoro neće biti (ili hoće, ali po višestruko većim cijenama), njoke, štrukle, pa čak i slastice poput štrudle, razne biskvite koje ćete samo ukrasiti prije posluživanja. Razvucite tako ljetne okuse i u zimske dane, a i zimu možete na isti način razvući u ljeto.</para><para>Kad ste sve skuhali i pustili da se barem do pola ohladi, (i ako u međuvremenu već niste potamanili veći dio, što se zna dogoditi), razdijelite hranu u pripremljene posude na nekoliko obroka, u količinama doista potrebnim za jedan obrok. Ne zaboravite, uz to vam još treba neki brzinski prilog što je dodatna količina hrane. Ne bojte se da neće biti dovoljno. Razdijeljene porcije dobro zatvorite i pospremite u zamrzivač. Jela od tijesta zamrzavajte na nekoj ravnoj podlozi raspoređene tako da se ne dotiču Tek kad se zamrznu, pakirajte u vrećice po obrocima. Preostaje vam samo određenog dana kad poželite pojesti nešto već prije pripremljeno, izvaditi iz zamrzivača, zagrijati i kao što sam već napomenula, pripremiti nekakav prilog uz to - kuhani krumpir, tjesteninu, rižu ili neko drugo povrće za čiju pripremu nije potrebno više od pola sata. I sjesti za stol i uživati u finom ručku za koji biste inače potrošili sigurno više od jedan sat.</para><para>Koristi su od ovakvih "kuharskih dana" višestruke. U gotovo istom vremenskom roku pripremili ste nekoliko obroka odjednom i time uštedjeli sve ono vrijeme i energiju koja bi vam bila potrebna za pripremanje svakog pojedinačnog obroka. Zamislite samo koliko dana zapravo više ne morate provesti kuhajući! Spasili ste se i od razbijanja glave razmišljajući što danas skuhati. A i račun za plin ili struju, ovisno što vam je energent za kuhanje, biti će manji nego inače. Dobili ste slobodno vrijeme koje možete utrošiti na nešto što volite, za više druženja sa svojom obitelji, za šetnju, odlazak na plažu, u šumu, za uživanje.</para><para>A za sve one koje muči koja kilica viška, ovo je zapravo dobra stvar jer su količine hrane točno određene prema raspoloženju šefa kuhinje tog kuharskog dana - pa kad nema više, onda nema i gotovo! Nema onog: "Joj, ma još malo ću..." da bi na kraju to malo postalo zapravo još jedan cio obrok (ovo je iz vlastitog iskustva). 🙂</para><para>Neka vam ljeto protekne u dobrom raspoloženju, zabavi, sa što manje kuhanja, a opet, uz puno dobrih ljetnih delicija!</para>