Ova kraljica od kolaža od sjevera nadalje i cool bajkerica gaji ljubav prema međimurskoj kuhinji i putovanjima.



Cool Chef

Sudjeluj u istraživanjima

Gamifikacija omogućena

Cool chef

Hrvatska

Žensko

Veganski  Curry

Veganska sarma

<para>Na dočeku Nove 2017, u Varaždinu na trgu, nakon što je prva natjecateljica u Novogodišnjoj Varaždinskoj utrci stigla u cilj, moja izjava godine je bila :</para><para>Znaš, ja ću slijedeće godine istrčati ovu utrku 🙂.<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e579fbf4-6418-11eb-8eb6-0242ac12004a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Okrenuo se prema meni, nasmijavši se izgovorio:A daj, Renata, pa ti ne možeš sto metara pretrčati u komadu. Da bi bilo zanimljivije, svim prijateljima s kojima smo se tih dana čuli ON je ispričao da ću slijedeće godine trčati Novogodišnju utrku.😧</para><para>Po prirodi kakva jesam, tvrdoglava i uporna, ostvarim sve što si zamislim. Ne odustajem ja lako. Nije mi bilo druge nego odmah slijedeći dan krenuti probati  da li  mogu istrčati barem sto metara u komadu. A utrka je 3400 metara?  Tješim samu sebe ... imam cijelu godinu za navježbati.😵</para><para> Obukla se ja, onako pošteno, majicu, jaknu, tajce, debele čarape, kapu na glavu, ipak je siječanj 😁 obula tenisice i krenula u avanturu...zamislila sam si da odtrčim do mame u drugu ulicu ( nekih 700 metara) i u glavi si posložila dionicu, pa se mislim, na dva mjesta ću se ja malo odmoriti i hodati ako ne budem mogla trčati. Trčim, ja , trčim, dođem do prvog zamišljenog mjesta za odmor, mogu ja to, ajde tjeraj dalje...dođe i drugo mjesto za odmor...idemo dalje , nema stajanja...dotrčala sam do mamine kuće, kad sam ušla bila sam doslovce sva mokra koliko mi je bilo vruće, a tih sedamsto metara uspjela sam bez stajanja pretrčati za ravno sedam minuta 😵. Na povratku doma mi je već bolje išlo, stigla doma za pet minuta👍👏</para><para>I tako malo, pomalo svaki put povećavajući dužinu uspjela sam u komadu istrčati 3,5 kilometra. Ponosna  na samu sebe 🙂</para><para>Tada se u svibnju održavala Utrka grada Čakovca, pa sam se prijavila čisto da vidim kako se "ponašam" na trci. Od želučane nervoze, velike treme , neopisivog uzbuđenja nisam pravo ni čula znak za start...svi su krenuli pa i ja .....Trčalo se po gradskim ulicama i parku, pa po centru grada do cilja.  A grad pun ljudi ...sjede na terasama, pijuckaju kavu, neki stoje i gledaju trkače i navijaju... Samo mi je bilo na pameti...pazi kako trčiš, da se ne sapleteš i padneš pred tom svom gomilom ljudi.</para><para>I onda iz te mase ljudi začujem ; Ajde Renata generacijo, bravo!!!   Pa onda i malo dalje opet : Ajde Renata...</para><para>Moja prva utrka i već imam navijače😵, ljudi me bodre ...neopisiv osjećaj, koji je to poticaj, vjetar u leđa. Odmah sam dobila poticaj za dalje, počela se prijavljivati na utrke građana, one kratke, dva-tri kilometra.</para><para>S velikim divljenjem i poštovanjem sam uvijek gledala one "prave" trkače koji su trčali cenere ili pak polumaratone. Ma ni u snovima nisam mogla zamisliti da bih ja jednog dana mogla istrčati cenera, 10 kilometara, a polumaraton 21,097 km...ne, to nikako🤢❓</para><para>Novogodišnju utrku sam naravno istrčala, i 2018 i 2019 .<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e82cb9c2-6418-11eb-8d64-0242ac12001a" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e6842e3e-6418-11eb-b125-0242ac12004c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Nekako mi je taj početak godine uvijek pun ludih ideja. Znate onu, nikad ne reci nikad 😵.Trkica za trkicom, treninzi tri put tjedno, čitanje svih mogućih članaka o trčanju, preporuke trenera na trkačim web stranicama , razmjerno povečanje istrčanih dužina i to me dovelo do ideje da se IPAK počnem pripremati istrčati polumaraton😀.</para><para>I jesam ga 👍 i to ne jedan nego četri,  prvi u mojem Čakovcu, Plitvice, Varaždin i Zagreb. U Zagrebu sam čak i vrijeme spustila ispod one magične brojke od 2 sata.<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e86ed366-6418-11eb-b737-0242ac120010" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Nakupilo se kroz ovo vrijeme medalja,svaka od njih ima svoju priču 🙂👍, nema veće sreće kada ti uruče  medalju ...ili pehar 😍👍to je ono što ti daje poticaj, nagrada za sav uloženi trud za sva odricanja.<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e6daba2e-6418-11eb-992d-0242ac120032" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="eacd1f0a-6418-11eb-ac4c-0242ac12004f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="e531c71c-6418-11eb-9a70-0242ac120034" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="ede1a38c-6418-11eb-a0fe-0242ac12004c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Od one početničke zezancije ovo je postala čista ovisnost😁😍. Naravno, nikad ne bih uspjela bez pomoći i podrške svog supruga koji me uvijek pratio i bio podrška na svim utrkama , moj glavni fotograf a onda se i sam pridružio u treninzima i utrkama  nakon nekoliko mjeseci, valjda mu je dosadilo stalno nositi moju torbu s majicama i tenisicama😁😉 .</para>

Kako je sve počelo...

<para>Bila je mala,  moja papučarica... još ni u školu nije krenula...<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="d066a7f4-6417-11eb-a38b-0242ac120064" variation="f2b1f6a6-64bc-11eb-b6c2-0242ac130010"/></para><para>Svaki vikend smo obavezno odlazili negdje u prirodu, većinom planinariti, a ljeti na obale Drave s roštiljem.</para><para> Ivančica, nama najbliža planina bila je jako često naše odredište.</para><para>Početak rujna,  divan topli sunčani dan izmamio je izletnike planinare na našu Ivančicu. </para><para>Papučarica je veselo trčkarala, uvijek nekoliko koraka ispred nas.</para><para>Nakon dolaska na vrh, okrepe u planinarskom domu uz nezaobilazan Dragecov planinarski grah, uvijek se popnemo na piramidu s koje puca pogled sve do Sljemena ,  na drugu stranu do našeg Čakovca, a posebno je lijep pogled prema Slovenskim planinama.<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c72e033a-6417-11eb-8df1-0242ac12005f" variation="f2b1f6a6-64bc-11eb-b6c2-0242ac130010"/></para><para>Još se malo zadržimo oko planinarskog doma, porazgovaramo s poznanicima, planinarima pa krenusmo prema doma.<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="cbce4a3a-6417-11eb-940c-0242ac120052" variation="f2b1f6a6-64bc-11eb-b6c2-0242ac130010"/></para><para>Sunce i dalje sija, šuma je već počela  mjenjati svoj izgled, poprimati zlatno žute tonove,ptičice pjevaju, uz stazu raste i miriše puno planinskog cvijeća, ciklame posebno mame svojim opojnim mirisom.</para><para>Papučarica je stalno zaostajala za nama, gledajući, mirišući i ubirući pokoji mirisni cvjetak.<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="c56b2ae6-6417-11eb-a24d-0242ac12004f" variation="f2b1f6a6-64bc-11eb-b6c2-0242ac130010"/></para><para>Uvijek nanovo smo je dozivali, ajde, požuri, nemoj puno cvijeća trgati, uvenuti će, u šumi je ljepše....ne da se ona...stalno nešto zastajkuje...</para><para>Polako onko pravo izletnički  došli smo skoro do podnožja planine, već se čuo i lavez pasa iz obližnjih kuća.</para><para>Ona i dalje zastajkuje...</para><para>Miris zrelog grožđa opojno se počeo širiti šumom, blizu smo podnožja, uz puhanje laganog povjetarca začulo se klopotanje klopoteca, zanimljve sprave koja svojim lupanjem tjera ptice iz vinograda da ne pozobaju grožđe.</para><para>Odjednom začujemo prestravljeni papučaričin glas; "Mama, tata....čekajteeee</para><para>Idu crnci!"</para><para>Nas dvoje se u čudu pogledamo, a ona će :" Skuhali nas budu, pa ne čujete bubnjeve???"</para>

Idu crnci

Pečeni batat s umakom od grčkog jogurta

<para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="7b51b0b0-640d-11eb-a4da-0242ac120020" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/> </para><para>U mojoj roditeljskoj kući se nije kuhala sarma.  Nikad.</para><para>Sjećam se kao dijete, na svadbama, na ujakovom rođendanu, koji je Novu godinu, uvijek se posluživala sarma, uz obaveznu posprdnu  primjedbu mog tate, da bi on to jeo ali mu se zelje lovi na rebra. Što god to značilo.</para><para> I nas dvije  ,sestra i ja narvno nikad nigdje nismo bile "gladne za sarmu", jer ako tati ne valja, sigurno nije dobro ni za nas.</para><para>A mama ju je uvijek i svugdje jela, nagovarajući i nas. Ali ne. </para><para>Dobro, nisu svadbe  bile svaki dan a i ujak je imao rođendan jednom godišnje☺. Kako samo odrastale  više smo odlazile s društvom, a manje s roditeljima na slavlja, bilo je i <strong>tamo</strong> sarme, ma ne bih je probala ni za živu glavu.. Nema šanse.</para><para> I tako...godine prolaze, zaposlila se ja, udala...</para><para>Dakle  zaposlim se ja,  a u firmi restoran, topli obrok pod normalno za sve zaposlene. Pa gdje da se zaposlim u siječnju, dođem u restoran drugog radnog dana a tamo SARMA 😧za gablec.  I još mi kuharica stavila onak pošteno,dvije ogromneee, pirea za troje ljudi nahranit, kao evo nove cure, em je nova, em je mršava, trebamo je dobro nahraniti. Gledam ja te sarme u tanjuru  gledam ljude oko sebe u restoranu, svi s užitkom  jedu, pa mislim  si, ak su oni živi, budem i ja preživjela. Ne znam  kako sam  izgledala prilikom prvog zlogaja, ali s drugim su se srušile sve moje predrasude o sarmi. Kod tećeg zalogaja sam postala doživotna obožavateljica sarme 😍</para><para> Tek tada su započele moje muke po sarmi, sad moram ispitati kako se TO kuha, jer zapravo ona nije nikakav bauk nego nešto predivno,  savršeno. Naravno, nisam odmah htjela priznati kolegicama na poslu da prvi put u životu jedem sarmu, pa ja ih i ne poznajem ,tu sam tek drugi dan.</para><para> Najlogičnine rješenje mi se činilo da na povratku s posla odem u knjižnicu , pronađem neke knjige kuharica i tamo pogledam kako se radi sarma.  Jer to je bilo doba bez interneta.A sjetila sam se i  Vegetinih knjižica koje na  je mama donosila s posla, uvijek dvije  jednu za sestru jednu za mene. </para><para> Zamišljeno učinjeno, u knjižnici prepisano nekoliko recepata, doma sam potražila knjižice, ali jao  pa tu  NEMA recepta za sarmu, ali je na svakoj stranici sličica Fant za punjenu papriku i sarmu. Eto rješenja, kupiti Fant  ,zelje  , meso i.....🙂</para><para>Meni je to bila najbolja sarma na svijetu, iako sam zaboravila stavit nešto "suhog" i kobasicu, suprug je bio oduševljen samom idejom da konačno napravim i jedem sarmu,  pa valjda mu je prijala  a ako i nije , nije priznao da  nešto ne valja.</para><para>Godinama se moja sarma usavršavala, postajala svaki put sve bolja, svi je volimo.</para><para>I  da.....puno godina poslije moje prve sarme, kad smo uselili u novu kuću, pozvala sam roditelje na novogodišnji ručak.</para><para>Obećala odojak, a poslužila sarmu👿.</para><para>Pojeo je. I list, i zelje.</para><para>A poslije je bilo i odojka.👍</para>

Veganski Curry

Veganski Curry

Veganski Curry

Veganska sarma

Kako je sve počelo...

Idu crnci

Pečeni batat s umakom od grčkog jogurta

Pečeni batat s umakom od grčkog jogurta

Pečeni batat s umakom od grčkog jogurta

Moja prva sarma

Medena Kata

Kako je sve počelo...

Težina pripreme

Grupa jela

Način pripreme