Teško je kad netko mora pisati o sebi... Uvijek se nekako započne s poslom... tu nemam ništa pametno za napisati. Apsolventica sam na psihologiji i živim 400km udaljena od svog rodnog Slavonskog Broda. Sada živim u Rijeci... Upravo ta relacija je utjecala na moj stil kuhanja.

Obožavam svoja tradicionalna slavonska jela koja sam učila od svoje majke i bake, ali sam ih modificirala tako da su ipak malo blaža i manje masna pod utjecajem mediterana (ili mediteranca u kući)... Ali modifikacije su se primjenile i na mediteransku kuhinju.. ni tu nisam ostala dužna... jednostavno ponekad taj slavonski štih zafali.

S obzirom da sam još uvijek student bez primanja, poprilično sam se izvještila u tome da kuham jeftina jela naganjajući sniženja na namirnice po supermarketima i samostalno pečem kruh (kada se brojilo prebaci na jeftinu struju)

Mrzim prati posuđe... to mi je ogromna mana, a bila je čak i otežavajuća okolnost za moje kuhanje. Ponekad sam jednostavno izbjegavala kuhati doma samo da ne moram prati suđe, pa sam često jela u menzi. Prljavo suđe je, također, bio ogroman izvor sukoba sa cimerima... no sad, otkako imam polovnu perilicu za suđe... prvo što je mir u kući... drugo... uživam kuhajući....

Update nekoliko godina poslije:

Sada kuham brza jela jer radim pa više nemam vremena za kuhanje, završila fakultet (odavno), već sam i zaboravila da sam studirala, ali i dalje pečem vlastiti kruh samo u električnom pekaču, a mediteranac u kući će uskoro postati moj suprug.