Sva prava zadržana

Sudjeluj u istraživanjima

Gamifikacija omogućena

Hrvatska

Žensko

Princeze sa srcem

<para>Sarma. Riječ koja se jako brzo nauči i nikada ne zaboravi. Moj mali nećak kaže "Ja ću malo sarmice!" i točno zna što je meso, što je kiseli kupus, a što je juha iako je iza njega tek dvije godinice. Fešta nije fešta ako nema sarme. Kod nas u Slavoniji je vrlo rado viđen gost, koji se nikada ne odbija. Mora je biti za obiteljska okupljanja, za blagdane i za kirvaj. Kirvaj se u mom selu slavi na Sve Svete, i naši gosti točno znaju kakav je meni, juha, sarma, meso. To je zakon, a zakon se poštuje. Nakon toga slijedi Božić i Nova godina, pa sarme opet mora biti. Isto tako niti jedno veće obiteljsko okupljanje  ne prolazi bez sarme. </para><para>Ja sam sarmu naučila praviti od moje bake. Uvijek smo sami kiselili kupus. Baka bi otišla provjeriti da li je dovoljno kiseo, zatim bi ona i mama donijele glavice i mi bismo odvajale listove, rezale im one deblje dijelove koji smetaju da bi se list lijepo smotao i lagano ih ispirale pod vodom da sarma ne bi bila prežestoka. Mesna smjesa se pravila od mljevenog svinjskog mesa, dodale bi riže, papar, sol, jaje, crveni i bijeli luk, slatka paprika. Kad je smjesa homogena, u ruku se stavi list kupusa i mesa da se šaka može stisnuti. Kad se list urola krajevi se gurnu u sredinu kažiprstom kako se sarma ne bi otvorila. U posudu su se na dno stavljali listovi kupusa a na njih pažljivo stavljale sarme i slagale u krug i na kraju se popunjavala sredina. Gore opet listovi kupusa da sve pokriju i zaliti vodom da sve bude ispod razine vode. Moja baka je stavljala jedan manji poklopac koji bi to držao kada voda krene ključati. Također je stavljala i lovorov list u vodu. Kada je sarma već kuhana napravi se zaprška od masnoće (najčešće svinjske masti), brašna, crvene paprike i malo papra. Ta se zaprška samo istrese posudu u kojoj se sarma kuha i posuda se lagano protrese kako bi zaprška stigla i do dna posude. Još se malo kuha i skida sa vatre. Tako je radila moja baka, tako je naučila moju mamu, tako sam se naučila i ja. I dan danas radim tako kada kuham za veći broj ljudi, a za dane kada nemam puno vremena, tu je Fant mješavina za punjenu papriku i sarmu.</para><para>Neke od naših susjeda su stavljale u posudu u kojoj se kuha sarma komad slanine ili šunke kako bi ona bila boljeg okusa, ali to ovisi od obitelji do obitelji. Također, neki stavljaju i naribani krumpir u mesnu smjesu da bi ona bila mekša. Probala sam i to, ali sam se opet vratila izvornom receptu moje bake.</para><para>Sarma je jelo koje me uvijek vrati u djetinjstvo, toliko je lijepih trenutaka koje pamtim sa mojom bakom, sa našom cijelom obitelji, pohvala koje su samo silazile s usana dok se grabila još jedna-dvije sarmice. Od  mnogih žena sam čula da ne vole kada im se u kući osjeti miris hrane. Meni nema pak ništa milije od toga. Volim kada mi kuća miriše i kada se svi vesele jelu koje stiže ili kolačima. Volim kada me pitaju "Što će biti za ručak?" i nakon mog odgovora osvane osmjeh. Ne kuham zato jer moram, kuham zato što volim, kuham jer želim da moji fino jedu, kuham jer nas to zbližava. I svoju djecu ću naučiti to isto, jer nema ništa ljepše od toga kada sjednete sa svojom obitelji za stol i uživate svi, i mali i veliki. Baki ću uvijek biti zahvalna, ne samo zbog sarme već i zbog puno drugih, zaboravljenih trikova i jela koja ne znaju svi napraviti. O baki, sarmi i Slavoniji mogu završiti samo ovim riječima: "...tko te nije volio, ne zna što je izgubio.."!</para>

Princeze sa srcem

Sarmice...tko te nije volio, ne zna što je izgubio!

Težina pripreme

Grupa jela

Način pripreme