Uz stalnu pozivnicu na isprobavanje njenih recepata kojima privlači pažnju, prati ju još vedri pogled na svijet i oštro oko za dobru fotografiju. 

Cool Chef

Sudjeluj u istraživanjima

Gamifikacija omogućena

Cool chef

Hrvatska

Žensko

<para>Inka pozer je moj sin.......malo ali slatko</para>

Evo sa <3 ga dajem

<para>Rano buđenje nije mi teško palo s obzirom da sam znala kakve me ljepote očekuju 😉 (to nisam znala, ali mislila sam) 😉 .....buđenje klinaca pa za Split i hvatamo trajekt, ma je, koji trajekt, ajmo promijenit čim više prevoznih sredstava, hvatamo katamaran koji nas vozi od Splita pa staje u Milni na Braču, ah Brač (znaju moje cure ;-)), sljedeća postaja je Hvar pa konačno  Vis .</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bc2d7e5c-6408-11eb-9f4f-0242ac12005f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Put od dva sata bio je jako ugodan, more mirno a mi pičimo morem brzinom kojom još nikad nismo. Uz to smo u Milni dobili jako zanimljive suputnike s kojima smo pišali od smijeha.....i ne bi vjerovao čovijek koliko je svijet mali.....jedna od gospođa poznavala je mog djeda  i oca još iz vremena Gostione Jamnik i cijeli moj rodni kraj.</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bcb1f51a-6408-11eb-9c6d-0242ac120015" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Silazak iz katamarana i drito na bus za Komižu, sad kad smo ovdje treba sve obići.....Vožnja od 15-tak minuta vrtoglavih 25 kn po osobi, bas ga fino cijepaju.......</para><para>Kad smo se popeli na vrh otoka i kad nam se otvorio pogled na more i Komižu bio je to trenutak kad smo svi ostali bez daha....veličanstven prizor koji sigurno neću tako brzo zaboraviti, a i djeca su bila očarana....zeleni otok sa puno malih vinograda, bijeli kameni grad i modro, modro more sa pokojom jahtom, stijene (brdo Hum 587 m) oko Komiže, visoko, visoko, stijene koje svašta skrivaju i koje su neodoljive.....predivno nešto.....</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bcc6a94c-6408-11eb-8576-0242ac12004c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> Također ugledam predivno zdanje, (crkva , samostan) kasnije sam pročitala da je to <ulink url="http://vis-central.com/vodic/crkva-sv-nikole-muster/">Muster, crkva Sv. Nikole</ulink> koja s visoka štiti ribare i pomorce.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bc32222c-6408-11eb-b209-0242ac120056" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Dolazimo u sam gradić i ima mi dušu, obuzima me odmah, osjećam nalet adrenalina jer sam se "našla" sa Komižom.....šetamo i tražimo hlad da se u miru okupamo....želja mi je nać konobu  Luke Nižetića....i tako šetajući i gledajući malo se izgubim sa svojima i ugledam Luku.....ja onako luda vićem Luuuuka hej,kako si, kao naručen za jednu fotku...kad ono nema ni mm ni klinaca ni mog mobitela za sličicu (nije mi se dalo tegliti još i fotoaparat ;-(........i tako ja ostade bez sličice sa Lukom a i bez objeda u njegovoj konobi jer je mog Vitu uhvatila viroza, glavobolja, bol u trbuhu, povračanje, temperatura ......... nađemo hlad u postrojenju bivše tvornice prerade ribe sa predivnim plažama i dežuramo kraj Vite te se mm i ja izmjenjujemo da se okupamo sa Rokom i da pomalo uzivamo u toj predivnoj ljepoti......</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bc14e4d2-6408-11eb-a01f-0242ac120035" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Uh, od tog Luke zaboravih na predivanu zgradu koju sam super uhvatila mobitelom, kasnije saznam da je to <ulink url="http://vis-central.com/vodic/ribarski-muzej/">ribarski muzej,</ulink> smješten u Komuni, mletačkoj utvrdi na komiškoj rivi.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bc25be1a-6408-11eb-bc1c-0242ac120044" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>I još nešto mi je upalo u oko, za mnoge nešto vrlo normalno i svakodnevno, ali mi u Trogiru još ne razvrstavamo smeće, ponekad mi se ćini da nikad i nećemo(bi mi razvrstavali ali na kraju sve u istoj kanti završi)....tamo je sve čisto, kontenera za plastiku, staklo, papir i ostalo smeće, sve uredno i fino posloženo, sve čisto i sve odvojeno, totalno drugi svijet......i mislim da sam najmanje čula naš jezik, engleski, francuski, i dr....ima i naših, posebno starosjedilaca i njihovih obitelji koje dolaze na odmor...ali po rivi samo strani jezici idu, bar u to doba.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bc14e4d2-6408-11eb-a01f-0242ac120035" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Povratak busom do Visa, opet na smjene ja i mm sjedimo u parku i dežuramo sa Vitom, tražimo ljekarnu i olakšavamo mu bolove...sa Rokom se kupamo i hvatamo ribe, ronimo........čak Vito želi igrati Uno pa i to radimo samo da ga zabavimo i da malo uziva.......čekamo trajekt, grdosiju, Petar Hektorovoić nas vozi za Split, bas uzivamo u vožnji, predivnom zalasku sunca Vito prespava cijeli put a Roko i mm pretraže svaki komad broda, a ima ga, ogroman je....</para><para>Ima jedna uvala, <ulink url="https://www.google.hr/search?q=uvala+stiniva&amp;tbm=isch&amp;tbo=u&amp;source=univ&amp;sa=X&amp;ei=yKn4U8nsA4XkaP_rgfgF&amp;ved=0CCgQ7Ak&amp;biw=1418&amp;bih=704">uvala Stiniva</ulink>, to ću sljedeće godine, tamo se može samo brodom.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="be5d402c-6408-11eb-b648-0242ac12002d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bc00ce16-6408-11eb-b8b0-0242ac120015" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> Ispred komiške uvale nalazi se nekoliko otoka viškog arhipelaga: Biševo s čuvenom Modrom špiljom, Svetac – nekadašnje stanište mediteranske medvjedice, vulkanski otoci Jabuka i Brusnik, te mnoštvo malih otočića</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bc549a00-6408-11eb-86dd-0242ac120013" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> Grad Vis sa trajekta u zalasku sunca</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bd9aef04-6408-11eb-96ad-0242ac12004b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ja uz svog malca koji spava uzivam čitajući knjigu i povremenom pogledu oko sebe. Doživljavamo i predivan zalazak sunca i bližimo se Splitu koji bliješti i uživa u gužvi i šušuru koji je predivan i neponovljiv......</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bc4a90fa-6408-11eb-8383-0242ac120036" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Tek sad mi je jasno zašto za Split vele da je najljepši grad na svijetu, stvarno je predivan, evo vam jedna sličica s mora (sad mi je jako žao šta nemam fotoaparat pri ruci pa slikam mobitelom).</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="bc2e3de2-6408-11eb-aaa9-0242ac12005b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Riva krcata turistima, šetačima, uličnim performerima, sviračima,prodavačima, jedva se probijamo i zastajemo svako malo, da upijemo to ludilo, ljepotu, šarenost i veselje, jednom riječju ŽIVOT.... I Vito je živnuo malo i pljeskao i smijao se i veselio.......Popeli se Marmontovom i dalje do auta......</para><para>Bio je to predivan dan.....</para><para>I Viti je danas bolje al ga viroza i dalje trese......</para><para> P.S Zanemarite greške i putujte ❤️</para>

Princeza šubarica

<para><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Došao je red da i ja malo otputujem, došlo je iznenada, neplanirano čak i u  mojim snovima (prestala sanjati😌), iznenađenje od MM, mojoj sreći nije bilo kraja......</para><para>Ja Ameriku znam samo sa Tv-a, iz "akcijskih" filmova, gledala sam i Milićeve dokumentarne o cijeloj Americi i slušala njegove riječi, ali nisam mogla naći pravu sliku. Uglavnom nisam "vjerovala" u Ameriku......Moje se "vjerovanje " promijenilo, možda ne do kraja, ali velikim dijelom da, jer sam ja ipak vidjela samo BOLJU stranu u ovih par dana.</para><para>Malo ću vas udaviti slikama jer ja nisam osoba od velikog pera, nikad mi to nije išlo ni u školi ni sada😎</para><para> Relacija, Split-Zagreb-London-Baltimor i natrag WashingtonDC-New York-London-Zagreb-Split</para><para>Bili smo smješteni u jednom Collegu a prvi i zadnji dan u hotelima u Baltimoru</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="529854c0-6404-11eb-b472-0242ac12004b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="52abaee4-6404-11eb-93a3-0242ac12004b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> Dječje igralište u campusu</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="5325a4c4-6404-11eb-be9e-0242ac12001d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Zgrade sa učionicama, fitnesom, bazenima, košarkaškim igralištima, ma nema čega nema</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="52b86ee0-6404-11eb-8f78-0242ac120019" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Ispred svake zgrade ima bicikala koje uzmeš i odvezeš se do cilja (ima preko 80 hektara ograđenog kampusa), ostaviš ga kad dođeš na cilj a vrati ga netko drugi i tako iz dana u dan ja sam sve prošla na biciklu...🙂</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="53670fe0-6404-11eb-bb8c-0242ac120014" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Ovo im je glavna kuća koja se iznajmljuje za visoke goste ili one koji si to mogu priuštiti<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="54301b4c-6404-11eb-a796-0242ac120066" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Mali dio unutrašnjosti</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="540763b4-6404-11eb-850f-0242ac120051" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Dnevni boravci</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="52a988c6-6404-11eb-80b8-0242ac120067" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Uz glavnu kuću je i vanjski bazen i boat house u kojoj sam ja baš uživala</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="52eedf48-6404-11eb-9cfa-0242ac120058" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Predivno zelenilo i uređenost vladaju čitavim dijelom kojim sam prošla i to me jako fasciniralo. Trava pokošena, šume bez šikara, polja sva obradiva, neka čak i sa duplim urodom</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="5304ad5a-6404-11eb-b66e-0242ac120050" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> Sređene staze za šetnju i jogiranje te  memorijalni park sa puno klupa</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="52d3ac96-6404-11eb-8b95-0242ac12003b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Kraj glavne kuće bio je postavljen veliki šator gdje su priređivane razne tematske večere sa obiljem različite hrane i jako puno deserata, moram priznati da su me neki jako iznenadili</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="52ad17f2-6404-11eb-b3ba-0242ac120033" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Područje Baltimora i Chesapeake zaljev su poznati po rakovicama i mi ih nismo mogli zaobići. Kažu nam da ribari tucet rakova(12) prodaju restoranima po 120 $ a nas je oko 300 došlo na večeru, neki brodom a neki busevima</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="52bc503c-6404-11eb-80f5-0242ac120056" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Biti u Americi a ne voziti neki njihov veliki auto, nemoguće.....jako smo se veselili avanturi cijeli dan a na kraju dana kad smo vidjeli koliko im ti auti troše, rekli smo naši su bolji...ha ha ha standard je u Hr ipak drugačiji</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="52bb2c34-6404-11eb-bea7-0242ac120048" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>A gdje sad, malo vremena a puno mjesta za obići</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="52b9748e-6404-11eb-a585-0242ac120013" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> Centar Baltimora, poznati brod Constitution, te Inner Harbor i akvarium, nemojte to propusti ako ste tamo, ali nemojte propustiti ni najveći shoping centar  Araundell Mills,ja bila dva puta i mogla bih opet, ne bi mi dosadio (taman došla kad su najveća sniženja) blaženstvo za oči a za novčanik hmmmm</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="531158ca-6404-11eb-ac98-0242ac120027" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Jedan od parkova u Eastonu, slikano iz auta</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="5301c392-6404-11eb-aab0-0242ac12001f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Još jedna tematska večera i to internacionalna, kako nas je bilo iz cijelog svijeta ovog su puta pomiješali doslovno sve, moram priznati da smo jedino tu večer ostali gladni<pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="535f340a-6404-11eb-9db9-0242ac12003e" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para> Svega po malo a nama se jelo meso i stekovi ali to nekom drugom prilikom</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="529142a2-6404-11eb-b46f-0242ac12004c" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para> Noćni i dnevni vodoskok u koji sam se zaljubila</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="4f2e7f4e-6404-11eb-9d61-0242ac120041" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>U Americi mi je sve veliko, auti, ceste, antene za mobitele, šume, hrana, ljudi....... kuće su im drvene i neznam kako bi se provele na našim burama. Sve je fino sređeno i čisto i ljudi su jako ljubazni. Kvaliteta robe im je fantastična, čak sam i sapune kupovala jer mi nakon njih nije trebala krema za ruke, a o odjeći i obući neću ni pričati.</para><para>Klima im je slična našoj(recimo Dalmatinskoj, nemaju puno snijega zimi) ali ima puno više vlage i sve je u travi, naravno lijepo pokošenoj.</para><para>Jednom riječju ja sam oduševljena. I ja bi opet, možda jednog dana.</para>

Moj izlet preko bare

<para>

</para><heading2>Izgubljen dan....?</heading2><para>Bila  u jednom gradu jedna ulica u kojoj su se nalazili samo dućani. Vlasnici  dućana su živjeli i radili u dobrim odnosima. Svakog dana su u isto  vrijeme svi zajedno otvarali i zatvarali svoje dućane a zatim odlazili  svojim kućama. Jedan od vlasnika je svake večeri, dok je zatvarao dućan,  govorio: - Izgubih još jedan dan.</para><para>Kako se ponavljalo iz večeri u  večer, njegove kolege su zaključile da mu trgovina slabo ide, i sa  namjerom da pomognu svom kolegi, dogovore se da sutradan svi šalju  mušterije u njegov dućan, ne bi li i njemu malo krenulo. Tako je i bilo.  Sutradan, kako bi tko naišao da kupi nešto, svi vlasnici su ga slali u  taj dućan. Kad je došlo vrijeme da se dućani zatvaraju, taj isti vlasnik  je ponovo zatvarajući vrata svog dućana izgovorio: – Izgubih još jedan  dan.</para><para>- Pa, sad si pretjerao, povikaše u isti glas ostali vlasnici.</para><para>-  Cijelog dana smo sve mušterije slali da pazare samo kod tebe, a tebi  opet malo iako si zaradio koliko svi mi zaradimo nekim drugim danom  zajedno!</para><para>-  E, prijatelji moji odgovori im stari prodavač, imam ja  novaca da kupim i vas i vaše dućane, nije stvar u parama. Para je bilo i  biće ih, ali ovaj, ovakav današnji dan koji se završio, nikad se neće  ponovo vratiti...</para>

Izgubljen dan.....?

<para>

</para><heading2>KVALITETA ŽIVOTA...</heading2><para>Koliko vam je život kvalitetan ne ovisi o tome koji automobil vozite</para><para>Nego o tome koliko ste osoba prevezli na njihovo odredište u svom automobilu...</para><para>Ne ovisi o tome koliko vam je velika kuća ili stan</para><para>Nego o tome koliko se ljudi u njoj osjećalo dobrodošlima...</para><para>Ne ovisi o tome koliko markirane odjeće imate u ormaru</para><para>Nego koliko ste te odjeće podjelili onima kojima je potrebna...</para><para>Ne ovisi o tome koliko visok status imate u društvu</para><para>Nego kakav dojam ostavljate svojim ponašanjem...</para><para>Ne ovisi o tome kolika vam je bila najveća plaća</para><para>Nego o tome da li ste ikada kompromitirali sebe da biste je zaradili...</para><para>Ne ovisi o tome koliko ste na poslu prekovremenih odradili</para><para>Nego o tome koliko ste prekovremenih pružili svojoj obitelji i voljenima...</para><para>Ne ovisi o tome koliko ste promaknuća dobili</para><para>Nego o tome kolikom ste broju ljudi pomogli da napreduju...</para><para>Ne ovisi o tome koju titulu imate</para><para>Nego da li ste obavljali svoj posao najbolje što ste mogli...</para><para>Ne ovisi o broju ljudi koje zovete prijateljima</para><para>Nego kome ste od tih ljudi vi uistinu bili prijatelj...</para><para>Ne ovisi o tome što ste vi napravili da zaštitite svoja prava</para><para>Nego što ste napravili da zaštitite prava drugih...</para><para>Ne ovisi o boji vaše kože</para><para>Nego o vašem karakteru...</para><para>Ne ovisi o tome koliko su vam puta djela bila u skladu s riječima</para><para>Nego koliko puta nisu...</para><para>Budete li otvorenog duha  vaša djela će rasti,</para><para>Budete li zatvorenog duha, ostati ćete maleni.</para><para>Mislite da možete i moći ćete</para><para>Sve što vam je potrebno je u vama...</para>

Kvaliteta života

<para>

</para><heading2>Krug života...</heading2><para>Jato roda, kao i svake godine, letjelo je na jug.</para><para>U  jednom od mnogobrojnih jata , jedno muško mladunče nije imalo dovoljno  snage  izdržati cijeli put. Otac uzme mladunče na svoja leđa i nastaviše  let.</para><para>Iznad oceana otac upita svoga sina. - Sine, kada ostarim, hoćeš li me nositi na svojim leđima, isto kao i ja tebe sada?</para><para>- Da, tata, nosit ću te....</para><para>Otac se iznenada nagne i na jednu stranu i zbaci sina sa leđa. I pusti ga da sam leti.</para><para>Sljedeće  godine ponovila se ista priča: mladunče rode nije opet imalo dovoljno  snage da leti samo, i otac ga uze na svoja leđa. Iznad oceana otac  ponovo pita sina, da li će ga nositi na leđima kada otac ostari.</para><para>- Naravno, tata, da ću te nositi. – odgovori mu sin.</para><para>Otac učini isto kao i prošle godine i zbaci ga sa leđa da leti samo....</para><para>Treće godine, ponovo krenuše na jug i otac opet uzme sina na leđa kad su bili iznad oceana, pa ga još jednom upita:</para><para>- Sine, kada ostarim, hoćeš li me nositi na leđima kao što i ja sada tebe nosim?</para><para>- Neću, tata.</para><para>- Zašto?</para><para>- Zato što ću tada nositi svoje dijete....</para><para>Moj otac nije mi govorio kako da živim, on je živio i pustio me da ga promatram...</para>

Krug života

<para>

</para><heading2>Dva muškarca...</heading2><para>Dva  muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od  njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja  vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.</para><para>Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.</para><para>Brzo  su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim  obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na  odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome  muškarcu stvari koje je vidio vani.</para><para>Muškarac na drugom  krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov  prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta.  Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.  Guske i labudovi su se  igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.  Mladi  parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno  drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla  grada.  Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov  je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te  slikovite prizore.  Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao  paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije  čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i  tjedni.</para><para>Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za  umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro.  Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo  van.</para><para>Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je  zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom  udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.   Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta  ugledao vanjski svijet.  Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim  ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda zid druge zgrade. Ništa se  nije moglo vidjeti!? Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da  je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu.  Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je  stajao iza prozora.  Reče: »A, možda je samo htio usrećiti vas?«</para><para>Zbog čega živimo, ako ne da uljepšamo život jedni drugima?...</para>

Dva muškarca

<para>Lekcija života...   Mladi student na jednom fakultetu je krenuo u šetnju sa svojim profesorom. Dok su šetali i razgovarali ugledali su pored puta par starih cipela koje su, po svemu sudeći, pripadale siromašnom seljaku koji je u blizini radio u polju i koji je privodio kraju svoj posao. Student reče profesoru: “Hajdemo  se našaliti sa seljakom: sakrit ćemo mu cipele, a zatim ćemo se sakriiti iza grmlja i promatrati njegove reakcije dok ih bude tražio.”  Profesor mu odgovori: “Mladiću, nikada se nemoj šaliti na račun tuđe nevolje i bjede. Budući da si bogat, možeš sebi priuštiti veće zadovoljstvo od ovog siromaha. Stavi zlatni novčić u svaku njegovu cipelu, a tada ćemo se sakriti i promatrati njegovu reakciju.”  Student to i učini i obojica se sakriju iza nekog grma u blizini. Seljak je završio svoj posao i ubrzo došao preko polja do mjesta uz put gde je ostavio svoj kaput i cipele. Dok je oblačio kaput, gurnuo je nogu u jednu cipelu i otkrio da mu je nešto u cipeli. Prvo je pomislio da je kamenčić, ali ubrzo shvati da je to zlatni novčić.  Sav u čudu pogleda u novčić, osvrne se oko sebe, te poče promatrati novčić neko vrijeme. Ponovo se osvrnuo na sve strane, ali nije vidio nikoga. Stavio je novčić u svoj džep, te nastavio oblačiti i  drugu cipelu. Ali njegovo iznenađenje je bilo još veće kada je i u njoj pronašao novčić. Odjednom su ga savladale emocije. Bacio se na koljena, podigao glavu prema nebu i glasno počeo izgovarati molitvu u znak zahvalnosti. U njoj je govorio o svojoj bolesnoj i bespomoćnoj ženi i svojoj djeci koja su bez kruha, a zahvaljujući nevidljivoj ruci koja mu je poslala novac, oni će biti spašeni.  Student je ostao duboko ganut, sa suzama u očima. Profesor ga upita: “Da li bi bio sretniji da si se našalio sa ovim seljakom nego što si sada?” Mladić mu odgovori: “Naučili ste me lekciji koju nikada neću zaboraviti. Sada stvarno razumijem ove rječi koje prije nisam razumio: 'Više je blagoslovljen onaj koji daruje, nego onaj koji prima!'”</para>

Lekcija života

<para>

</para><heading2>Orao....</heading2><para>Jednog  dana neki čovjek nađe orlovsko jaje i stavi ga pod kokoš.Nakon  izvjesnog vremena orlić se je izlegao istovremeno kad i pilići.Počeo je   živiti  i ponašati se kao ostali pilići. Odrastao je sa njima.</para><para>Čitavog  života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu misleći da je jedna  od njih.Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao i  lepršao krilima,uzdižući se po koji pedalj iznad tla.</para><para>Prošle su godine i orao je ostario.</para><para>Jednoga dana ugledao je u visini, na vedrom nebu,čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.</para><para>Sada već stari orao gledao je zadivljeno u nebo.</para><para>"Šta je to?" – upitao je.</para><para>"To je orao, kralj ptica", rekla mu je jedna kokoš.</para><para>"On pripada nebu, dok mi kokoši pripadamo zemlji...."</para><para>I tako je orao umro među kokošima cijeli život ne znajući tko je.....</para><para>Neispunjen život se ne događa zbog onoga  tko smo, događa se zbog onoga  što mislimo tko nismo</para>

Orao

<para>

</para><heading2>Mudrost malog dječaka.....</heading2><para><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Jednog dana, jedan imućni otac,odveo je svog sina da provede jedan dan i  jednu noć sa jako siromašnom obitelji, ne bi li shvatio pojam  siromaštva. Drugog dana nakon povratka sina kući, otac upita sina kako  je on doživio taj susret sa siromaštvom i šta misli o svemu tome. Dječak  odgovori:<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Tata, ovo je jedno veliko iskustvo za mene! Vidio sam da mi imamo jednog psa a oni imaju četiri...<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Mi imamo lijepi bazen pred našom kućom,a oni imaju rijeku i ravnicu kojom ona teče...<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Mi imamo stakleni krov a oni imaju nebo i mjesec i zvjezde...<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Mi imamo veliki balkon sa velikim vrtom, a oni iza kuće imaju čitavu šumu...<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> I dok je sve to sin govorio, otac je od zaprepaštenja ostao bez teksta. Na kraju sin još doda:<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Hvala ti tata što si mi pokazao koliko smo siromašni!!!</para>

Mudrost malog dječaka

<para>

</para><heading2>Nije na prodaju...</heading2><para>Mladi  bračni par uđe u najbolju trgovinu igračaka u gradu. Muž i žena dugo su  promatrali šarene igračke poredane na policama, povješane o plafon, u  dražesnom neredu na klupama. Bilo je tu lutkica koje se smiju i koje  plaču, elektronskih igara, minijaturnih kuhinja koje spremaju pizze i  torte. Nisu se mogli odlučiti. Priđe im mlada i otmjena prodavačica.</para><para>"Vidite", objašnjavala je žena, "mi imamo malenu devojčicu, ali oboje smo odsutni po cjeli dan, a često i uvečer."</para><para>"Riječ je o djevojčici koja se rijetko smije", nastavio je čovjek.</para><para>"Htjeli  bismo da joj kupimo nešto što će je usrećiti", ponovo će žena, "i onda  kad nas nema... nešto što će je veseliti kad bude sama."</para><para>"Žao mi je", nasmiješi se ljubazno prodavačica. "Mi ne prodajemo roditelje!"</para>

Nije na prodaju

<para>

</para><heading2>Najveća cijena</heading2><para><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog svoje otmjene trgovine  promatrao prolaznike. Neka se djevojčica približila trgovini i  prislonila nosić na izlog. Kao nebo plave oči radosno zasjaše kad ugleda  jedan od izloženih predmeta.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Ušla je odlučno i prstom pokazala ogrlicu od modrog tirkiza.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> "To je za moju sestru. Možete li mi je zapakirati kao dar?"<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Trgovac s nevjericom pogleda djevojčicu i upita: "Koliko novca imaš?"<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Ona se podiže na prste, stavi na stol limenu kutijicu, otvori je i  isprazni. Bilo je ondje nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša,  nekoliko školjki i figurica.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> "Hoće li biti dovoljno?", upita ponosno. "Željela bih starijoj sestri  kupiti dar. Otkada nemamo mamu, ona obavlja sve poslove i nema ni  trenutka vremena za sebe. Danas joj je rođendan. Uvjerena sam da će je  dar vrlo obradovati. Njene su oči iste boje kao taj dragi kamen."<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Trgovac je otišao u malu prostoriju i sa zlatno crvenom vrpcom ukrasi kutijicu.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> "Uzmi i pažljivo ponesi", reče devojčici.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Ona uzme paketić kao pobjednički pehar i ponosno izađe iz trgovine.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Sat vremena kasnije u trgovinu uđe prekrasna djevojka s kosom boje meda i  divnim modrim očima. Stavi na stol kutijicu koju je trgovac pažljivo  zapakirao i upita:<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> "Ova je ogrlica kupljena u vašoj trgovini?"<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> "Da, gospođice."<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> "Koliko je koštala?"<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> "U mojoj trgovini cjene su stvar povjerenja, tiču se samo mene i mojih kupaca."<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> "Moja sestra je imala nesto sitniša, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!"<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Trgovac zatvori kutijicu, složi omot i vrati je djevojci.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> "Vaša je sestra platila najveću cijenu: dala je sve što je imala".</para>

Najveća cijena

<para>

</para><heading2>Tko smo....?</heading2><para><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Jednog dana jedna mala  duša se  pripremala  doći na svijet. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Upita ona Boga : <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> - " Bože, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Zemlju, ali ja sam tako sitna  i nemoćna, kako ću živjeti tamo?" <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Bog odgovori: <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> - „ Od svih anđela izabrao sam jednog za tebe. Tvoj anđeo  će te  dočekati i brinuti se o tebi.. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i  biti ćeš sretna." <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> -„ Ali,ovdje ne moram ništa raditi osim smijati se i biti sretna?“- kaže  mala duša.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> -„ Tvoj anđeo će ti pjevati i smijati se za tebe. Osjećati ćeš njegovu ljubav i to će te činiti sretnom“!<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> - " Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu, kada ne znam njihov jezik?" – zapita mala duša. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> - " Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi i pažljivo i sa ljubavlju i strpljenjem naučit će te pričati." <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> - " Ali Bože, tko će me štititi?" - zabrinuto nastavi. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Bog se nasmiješi i kaže: <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> - " Tvoj će te anđeo uvijek štiti, pa bilo to i po cijenu njegovog vlastitog života." <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Duša pogleda Boga i molećivim glasom kaže: <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> - " Ali ja sam veoma tužna što Te više neću moći vidjeti." <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> - " Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te sklopiti rukice i tako ćeš moći razgovarati sa mnom." <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Tada nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do nje. Duša shvati da treba ići pa postavi posljednje pitanje: <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> - " Bože, ako sad moram ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo"? <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> Bog odgovori s velikim osmjehom: <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/> - " Nije važno kako se zove, ti ćeš je zvati MAMA”<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Drage mame, da nikada ne zaboravite tko ste zaista..</para>

Tko smo?

<para>

</para><heading2>Tri sina</heading2><para>Tri  žene sretnu se na tržnici kamo su došle po namirnice. Zapričaju se o  svojim sinovima. „Trebali biste čuti moga sina! Kako samo prekrasno  pjeva, kao slavuj! Taj će sigurno biti poznat pjevač. Imućan i poznat!“  Druga žena se hvalila: „A da samo vidite moga sina, kako je visok i  snažan! Kada baci kamen uvis, on skoro dotakne oblake! Bit će najbolji  sportaš na svijetu!“ Treća žena samo je šutjela. Na to je druge dvije  počnu provocirati: „A tvoj sin?“ „Ne znam što bih vam rekla. Moj sin je  mlad, plemenit i dobar, običan dečko, kao i mnogi drugi.“</para><para>Žene se  upute kućama noseći teške torbe i vrećice. Treća žena je i dalje šutjela  osjećajući se neugodno pored ove dvije. Sunce je sve žešće pržilo,  teret je bio sve teži. Odjednom žene ugledaju na ulazu u selo svoja tri  sina. „Počujte kako moj sin lijepo pjeva!“ usklikne prva pokazujući na  svog sina koji je sjedio na zidiću i zaneseno pjevao. „Pogledajte moga  sina“, ushićeno će druga „kako visoko baca kamen. Divota!“</para><para>Treći sin potrči prema svojoj majci i uzme joj težak teret iz ruku...</para>

Tri sina

<para>I stvori Bog ženu...</para><para>Kada je Bog kreirao ženu, dugo je radio.              Jako, jako dugo...</para><para>Jednom od anđela to je bilo čudno pa se pojavio u njegovoj radionici i pitao:"Zašto se s njom baviš tako dugo?"</para><para>Bog je odgovorio: "Jesi li možda vidio uputstva za sastavljanje?</para><para>Mora  bit vodootporna, ne smije biti od plastike, mora imati više od 200  gibljivih dijelova, koje je moguće zamijeniti, njeno tijelo mora  besprijekorno funkcionirati, čak i kad se hrani malim količinama hrane i  pije samo dijetalno piće.</para><para>Mora imati ugodnu  vanjštinu koja će se svidjeti svima, ali mora imati i toplu, nježnu i  divnu dušu. Mora biti jaka i trpjeti sve nedaće, biti stabilan stup  podrške i meko rame za plakanje. Mora imati naručje u kojem mogu sjediti  čak četiri djeteta istovremeno.</para><para>Njen poljubac  mora ozdraviti sve, od raskrvavljenih koljena do slomljenog srca. I za  sve navedene uloge, koje mora obaviti, ima - pogledaj u paket - samo  dvije ruke"</para><para>Anđeo je zastao na tren u čudu, kada  je čuo koje su sve funkcije napisane u uputi za sastavljanje i rekao:  "Samo dvije ruke? I to pri standardnom modelu? To je previše posla za  jedan dan, završi to sutra"</para><para>"Ne, neću,"  protestirao je Bog, "sad sam već tako blizu tome da završim ovu  kreaciju, koja mi je prirasla srcu, da se ne želim zaustaviti. već se  zna sama ozdravljati i lako radi osamnaest sati na dan. "</para><para>Anđeo se približio i dotaknuo ženu pa u čudu progovori "Ali Bože, napravio si ju tako meku"</para><para>"Zaista  je meka", složio se Bog, "no napravio sam ju istovremeno i čvrstom.  Nemaš pojma što sve može istrpiti i što sve može postići"</para><para>"Hoće li znati i misliti?" pitao je anđeo.</para><para>"Ne samo to", odgovorio je Bog, "znat će procjenjivati i pregovarati, odlučivati i zauzimati se..."</para><para>Anđeo je u tom trenutku nešto opazio, podigao ruku i dotaknuo ženino lice.</para><para>"Ajoj, mislim, da pušta. Rekao sam ti da je to previše posla za jedan dan." izjavi pobjednosno anđeo.</para><para>"Ništa ne propušta", razljutio se Bog i zagrmio "To je suza."</para><para>"Čemu suze?" upitao je anđeo.</para><para>Bog je odgovorio: "Suza je mogućnost, da izrazi svoje veselje, bolest, brigu, razočaranje, ljubav, osamljenost, žalost i ponos."</para><para>Anđeo  je bio istinski očaran: "Bože, ti si genije, na sve si mislio. To, što  si napravio, je poštovanja i obožavanja vrijedno. Žena je čudo."</para><para>ŽENE Znaju da poljubac i zagrljaj liječe slomljena srca. Donose veselje, ljubav i nadu, suosjećajne su i žive za ideale.</para><para>No, iako savršen, Bogu se ipak potkrala greškica. Žene, naime, često zaboravljaju koliko zaista vrijede...</para>

I Bog stvori Ženu

<para>

</para><heading2>Paketić keksa</heading2><para>Djevojka  je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala  dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme  brze prošlo. Uz knjigu kupila je i paketić keksa. Sjela je u VIP  čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica na  kojoj su bili keksi, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine. Kad  je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala,  ali ništa nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila:  ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već  udarila…</para><para>Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored  nje, ne obazirući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su  tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: baš me  zanima što će sada napraviti!!! Čovjek uzme posljednji keks i podijeli  ga na dva dijela! Pomisli da je to zaista previše, uzme svoje stvari,  knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice.</para><para>Kada se osjećala  malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije  bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neprijatne događaje. Zatvori  knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić  keksa još uvijek netaknut. Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati  da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje,  ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj  posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili  povrijeđeni ponos i osjećaji.</para><para>Najčešće stvari nisu onakve kakvim izgledaju...</para>

Paketić keksa

<para>

</para><heading2>ONO ŠTO SI TI...</heading2><para>Jedan  poznati govornik počeo je svoj  seminar tako što je u vis podigao  novčanicu od 100 eura. Pitao je:"tko  želi ovu novčanicu?"Sve ruke su se  podigle.</para><para>Nastavio je; "ovih100eura dat ću nekome od vas,ali najprije ću nešto učiniti s njom!"</para><para>Zgužvao je novčanicu, potom ju je bacio na pod i cipelama je utrljao u prljavi pod.</para><para>Podigao je novčanicu, bila je zgužvana, pohabana i skroz prljava:</para><para>Upitao je" dobro,tko još uvijek želi ovu novčanicu?" Sve ruke i dalje su bile u zraku. Onda je rekao:</para><para>"dragi   prijatelji, upravo smo naučili jednu jako važnu životnu lekciju. Što  god  da sam učinio sa ovom novčanicom, vi ste je i dalje htjeli, jer ni u   jednom trenutku nije izgubila na svojoj vrijednosti! I dalje vrijedi  100 eura."</para><para>"Često nam se u životu desi da nas  netko odgurne od sebe, da  padnemo ,da se osjećamo izgužvani i bačeni u  blato.To su činjenice iz  svakodnevnog života. Ponekad se osjećamo kao  da ne vrijedimo ništa!</para><para>Bez  obzira šta ti se u životu dogodilo,  ili će se tek dogoditi nikad  ne  gubiš na svojoj vrijednosti! Bio  prljav ili čist, izgužvan ili ispeglan,vrijednost ti je uvijek ista!  Neprocjeniva!"</para><para>Naš život ne procjenjuje se po onome kako izgledamo ili što radimo, već prema onome ŠTO SMO MI!</para><para>Ti si nešto posebno ! Ne zaboravi to nikada.....</para>

Ono što si ti....

<para>

</para><heading2>Budi ono što jesi...</heading2><para>Svi  mi težimo za smislom i svrhom života? Zar ne? Neki imaju sreće da  su  to odavno spoznali, a neki još uvijek tragaju za  tim. Što bi uopće   značilo da život ima smisao? Imate ga onda kad živite  svoje autentično   JA! Kada ste u svakom trenutku ono tko jeste, bez  potrebe za ulogom,  za  maskama.</para><para>Možete li zamisliti da cijeli život radite  ono što volite i da za to još  dobijate i plaću !!! Vjerujte to je  itekako moguće!! Provjerite malo  biografije najbogatijih  ljudi na  svijetu! Svi će Vam reći da rade svoju  strast! Da su zapravo  počeli iz  ljubavi prema tom poslu,a kasnije su  počeli ubirati plodove!!   Promislite malo, pa to je jedini ispravan  put!! Samo čovjek koji radi   ono što voli, može istinski uživati u tom  poslu, biti motiviran za nove   uspjehe i doseći vrh svijeta !!</para><para>Svatko od nas se može  istaknuti na nekom području!! Ako ne radite svoju   strast, (a prepoznat  ćete je po tome da Vas obuzima radost dok to   radite), vaše mjesto  ostaje prazno...Niste uzalud dobili talenat. Ako   sad kažete “ za mene  je kasno “, Vama ću se obratit na kraju ovog teksta   ;))</para><para>Zato  budite uz svoje dijete! Slušajte ga, promatrajte što ga veseli, što    ga obuzima toliko, da kad to radi, vrijeme stane, da to obavlja bez    svijesnog napora, o čemu kad razgovarate mu privlači pažnju? Sve su vam    to kao roditelju pokazatelji. Ako su još maleni vjerojatno će to biti    igra, ali neka, tako treba i biti!! Tada zapamtite ove riječi i  sjetite   ih se kad malo narastu.</para><para>Ako Vam se djete traži,  pustite ga! Nek istražuje sebe. Doći će do   odgovora, a kad dođe budite  uz njega. Dajte mu podršku jer tada dobiva   krila za let!! Rijetki su  oni koji ustraju na svom putu bez podrške   roditelja. Ima ih svakako,  ali zašto bi morali proći teži put?? Sjetite   se sebe, ako niste imali  podršku roditelja ili ste se već zakleli da će   je vaše dijete imati,  ili nažalost ne radite ono što volite!</para><para>Svi mi imamo  odgovornosti i dužnosti, ali ih često koristimo kao izlike   što ne  živimo životom kojim zapravo želimo! Čega nas je zapravo strah?  Imate 2  opcije: Riskirati, krenuti, poduzeti,vjerovati i uživati u   putovanju (  svi koji su krenuli tim putem, uvidjeli su da su strahovi   bili  neosnovani ) ili vikati do kraja života za mene je kasno!! Na ovo   sam  posebno osjetljiva, a objasnit ću Vam i zašto!! Koliko sad imate   godina? 30? 50? 60? Taman!! Ha ha Sad zamislite da ćete živjeti do   najmanje svoje 80 god.. Koliko Vam to  godina još preostaje da vičete da   je kasno? 50? 30? 20?!!!! Dragi moji i 5 god.sretnog i ispunjenog   života je sasvim dovoljno u usporedbi s 80 nesretni!!! Zato krenite   SADA!! Jedno od najboljih pitanja koje vam može pomoći da  otkrijete s   čime ste sve u životu nezadovoljni ili što biste zapravo  rado   promijenili jest “ Što bih napravio/la da osvojim ogroman dobitak  na   lottu?“ ili „ Što bih napravio/la da mi preostaje još godina dana    života!?“. Odgovorite sebi i znat ćete što vas već sada čini    nezadovoljnim, te čime biste se bavili da vam novac nije prioritet!</para><para>Zato  budimo uz našu djecu na vrijeme, budimo tu da nikada ne žale za    svojim vremenom, za svojim životom! Budite majka ili otac koja će svome    djetetu reći „ Ako želiš biti astronaut, mama/tata će biti uz tebe i    mahati ti kad kreneš u zvijezde!! “ To je najveća stvar koju možete kao    roditelj učiniti ! Naprosto biti tu za njih!!</para><para>Ja duboko  vjerujem da jednog dana u našim zadnjim trenucima, nećemo se   pitati :  Zašto nisam imao ovo ili ono? “ ili „ Zašto nisam otkrio to i   to?“  ...Ne...Vjerujem da će pitanje koje ćemo postaviti sebi biti „   Zašto  nisam bio ono što uistinu jesam “ ?!</para>

Budi ono što jesi!

<para>

</para><heading2>NEKA PLEŠE</heading2><para>Pomozimo djetetu da nikad ne  izgubi smisao za čuđenje.</para><para>Neka hrani  svoju znatiželju, al nek  uvijek bude je gladan.</para><para>Neka nikada ne uzima ni jedan udah zdravo za gotovo.</para><para>Neka zna da u ljubavi  nikada neće ostati praznih ruku...</para><para>Neka ne zaboravi svoju veličinu čak i kad stane  uz beskrajno more.</para><para>Neka zna da kada se jedna vrata zatvore, druga se uvijek otvore.</para><para>Nek obeća sebi, da će vjeri uvijek davati još jednu šansu</para><para>A kada mu  se pruži izbor da sjedi ili pleše:</para><para>NEKA  PLEŠE!!!!!!!!!!</para><para>Neka se  nikada ne  boji  planina u daljini.</para><para>Neka  se nikada ne zadovoljiti ići  putem manjeg otpora.</para><para>Neka zna da će putem imati prepreke, ali neka ne odustaje.</para><para>Možda će ga  Ljubav ponekad boljeti, ali VRIJEDI!</para><para>Neka ne  dozvoli  da ga  itko napravi ogorčenim.</para><para>Ako ikada dođe u priliku da sebe proda, neka promisli ponovo.</para><para>Neka da nebu iznad sebe,više od jednog pogleda.</para><para>A kada mu  se pruži izbor da sjedi  ili pleše:</para><para>NEKA PLEŠE!!!!!!!</para>

Neka pleše

<para>

</para><heading2>Kada si mislio da ne gledam...</heading2><para>Kada si mislio da ne gledam, vidio sam kako si moj prvi crtež objesio na frižider i poželio sam crtati još više....</para><para>Kada   si mislio da ne gledam, vidio sam kako si nahranio napuštenog psa i   pomislio sam kako je lijepo biti dobar prema životinjama....</para><para>Kada si mislio da ne gledam, vidio sam kako si napravio prvi kolač za mene i mamu i shvatio sam da je sreća u malim stvarima...</para><para>Kada   si mislio da ne gledam, vidio sam te kako se tiho moliš i povjerovao  da  postoji Bog, s kojim i ja mogu uvijek razgovarati...</para><para>Kada si mislio da ne gledam, osjetio sam kako me ljubiš za laku noć, iako sam već zaspao i osjetio sam se voljenim...</para><para>Kada si mislio da ne gledam ,vidio sam da ti je stalo do ljudi i ja sam poželio biti najbolji što mogu biti.</para><para>Kada si mislio da ne gledam, GLEDAO SAM!...</para><para>I želim ti reći HVALA, hvala ti, za sve one stvari koje sam vidio, kada si ti mislio da ne gledam....</para><para>...ono što radimo, puno je moćnije od onoga što govorimo....</para>