Imenovanje - Nekomercijalno - Dijeli pod istim uvjetima

Gamifikacija omogućena

Hrvatska

Žensko

<para>Grad na Vltavi prekrasan je u bilo koje doba godine, ali u vrijeme kada vjetar štipa obraze i zima se uvlači pod kapute, srednjovjekovna adventska bajka koja miriše na medovinu, klinčić i kuhano vino za mene je uvijek pravi izbor!</para><para>Dug put od naših lijepih krajeva do češke prijestolnice u predbožićno vrijeme možete prelomiti na pola bukirajući u dolasku ili povratku jedno noćenje u Beču ili Bratislavi ili se pripremiti na 10 do 11 sati vožnje sa stajanjima. Mi smo prvi dan bili ambiciozni, pa smo oko 17h već bili u centru Praga, parkirajući tek nekoliko koraka od ozbiljnog Vjenceslava na konju. Parking smo bukirali i platili online na Mr.Parkit, nakon što smo locirali na mapi gdje nam je najbliži parking do smještaja. Parking je podzemni i auto parkirate u kapsulu koju zatim oni spuste negdje u praško podzemlje, a vi odete zbunjeni nadajući se da su pri tome vrlo precizni. Bez brige, bili su i sve je prošlo jednostavno i lako J</para><para>Link za parking vam se nalazi u nastavku:</para><para>
  <ulink url="https://www.mrparkit.com/en">https://www.mrparkit.com/en</ulink>
</para><para>Smještaj u ulici koja sječe Vjenceslavov trg pokazao nam se odličnim izborom, a izabrali smo ga na Airbnb-u koristeći Superhost filter. Ukoliko ste u potrazi za smještajem, možete napraviti račun preko poveznice i iskoristiti popust dobrodošlice na bukiranje smještaja i doživljaja:</para><para>
  <ulink url="https://hr.airbnb.com/c/angelag21607?currency=EUR">https://hr.airbnb.com/c/angelag21607?currency=EUR</ulink>
</para><para>Kvart Nove mesti je siguran, moderan, ali miran i odmah nadomak starom centru. Pored Vjenceslava nalazi se i zgrada Nacionalnog muzeja, spomenik Janu Palachu te mali adventski sajam.</para><para>Doručak u Pragu</para><para><emphasis>Cafe de Louvre</emphasis> kultno je praško mjesto koje je svojevremeno okupljalo mnoštvo značajnih i poznatih ličnosti poput Alberta Einteina i Franza Kafke. Za njihovim stolovima pisale su se priče i sklapali savezi, a danas je jedno od najpopularnijih mjesta za doručak za znatiželjne turiste jednako kao i za domaće stanovništvo. Atmosfera je tipična kavanska, hrana ukusna, kava inspirirajuća, a ponuda klasična. Dok su dečki uživali u klasičnim okusima češkog doručka, ja sam se bacila na croissante i pačju paštetu s marmeladom od brusnica. Žao mi je što nisam stigla probati štrudlu od jabuka, navodno je izvrsna!</para><para><emphasis>Cafe Chloe</emphasis> posve je moderan, pravi mali ženski raj posut ružama. Uz ružičaste koktele i kavu (koja je izvrsna) poslužuju i zdravi doručak poput tople zobene kaše s orašastim plodovima i bobičastim voćem. Naići ćete na njega ako prođete uz Vjenceslava prema muzeju lijevo i pratite ravno cestu nekih petnaestak minuta.</para><para>Zbog brige o dekoraciji, usluga je možda malo spora, ali zabavili smo se čekajući hranu uz kavu i rekvizite. Mjesto je vrlo „instagramable“ pa je i pun brojnih instagramuša koje se naslikavaju po stolovima. WC-školjka je načinjena od šljokica. Nemojte preskočiti ovo mjesto.</para><para>Dobra hrana i dobra kapljica</para><para>Čarobne Stare Namesti i Stari trg za mene su najljepši dio Praga. Oduševljavaju me „vještičji tornjevi“ Naše gospe pod Tynom i šarene fasade nalik glazurama torte koje gledaju na vas poput kulise neke lutkarske predstave.</para><para>U adventsko vrijeme ponuda na kućicama proteže se od klasičnih ljutih kobasica pa do piletine u nekakvim tankim kruščićima s umacima i salatama.  Izdvojila bih češku <emphasis>medovinu</emphasis>, neku vrstu njihovog vrućeg kuhanog vina od meda, ali moram reći da to nije bilo fino na svim kućicama nego samo na „mojoj“ kućici na slici niže. Medovina mi je u Češkoj bila bolja od običnog kuhanog vina i idealna je za hladne zimske šetnje.</para><para>Od slastica se ističe <emphasis>trdelnik,</emphasis> klasično srednjoeuropsko tijesto uvaljano  šećer s cimetom ili/i punjeno čokoladom. Meni uvijek fino. Mali adventski sajam možete naći i na Hradčanima.Dodatni savjet: za lijepe fotke na Karlovom mostu i ulaz u Hradčane bez gužve, navijte sat negdje oko 7 ujutro.</para><para>













</para><para>
  <emphasis>U Tri ruži</emphasis>
</para><para>U tri ruzi tradicionalna je češka gostionica s dobrim pivom i dobrim klasičnim gulašem. Konobari nisu nešto ludi za turistima, ali ponuda hrane je dobra ukoliko želite probati nešto tradicionalno. Gulaš je začinjen, poslužuje se u kruhu, a začin koji se ističe u njemu je kim.</para><para>
  <emphasis>U Fleka</emphasis>
</para><para>U Fleka baš i nema nekakve ocjene na Tripadvisoru pa tamo nismo iskušavali hranu, ali smo obavezno otišli na pivo u jednu od najstarijih čeških pivovara i pivnica, poznatu i po osnivanju Hajduka. Njihovo tradicionalno pivo je crno i aromatično, gostionica bučna i beskrajna, a sa stropa vise lusteri od krigli. Beherovka je „must have,“a ako imate sreće naići ćete i na harmoniku uživo. Svakako posjetiti. Modernija mladenačka opcija za isprobavanje piva je <emphasis>Beer Museum</emphasis> na obali Vltave. Veliki izbor i moderan industrijski ambijent.</para><para>
  <emphasis>Nase Maso</emphasis>
</para><para>Još jedno kultno praško mjesto koje je proslavio Anthony Bourdain u svojim putopisnim emisijama. Nase Maso zaista zaslužuje poseban status u odnosu na sve što smo probali. Osoblje je ljubazno i profesionalno, hrana vrhunska, domaća i s pričom iza sebe.</para><para>Mjesto je uvijek krcato, ali vrijedi čekati. Odlično za odmor za ručak nakon šetnje Židovskom četvrti. (Ovdje se zapravo nalazi niz odličnih mjesta, preporuka za tražiti smještaj za mlađu ekipu upravo na ovom području.) Očekujte rare meso ako ne naglasite da želite nešto drugo. Ali, kako bi Anthony rekao, ne vjerujem restoranu koji ne poslužuje rare meso.</para><para>
  <emphasis>Fat Cat Brewery</emphasis>
</para><para>U pet dana, ovo smo mjesto posjetili dva puta. S furkom na američki sportski pub i izvrsnom ponudom Fat Cat se u kratko vrijeme i drugi puta ugurao u repertoar.</para><para>Iako se nalazi samo nekoliko koraka od predivnog Karlovog mosta ne ulazi u kategoriju „nemoj jesti pored atrakcija jer je vjerojatno tourist trap“ , dapače, usluga je profesionalna, a atmosfera sjajna, osobito u večernjim satima.</para><para>Zaista zabavno mjesto privuklo nas je dobrim pšeničnim pivom, tortiljama od lososa, burgerima s marmeladom od brusnica, pečenim krumpirima prelivenim sirom i pečenom pancetom i,, osobito, dimljenim sporo pečenim ljepljivim rebarcima. Svakako preporučujemo, muževi vam neće ostati gladni!</para><para>Nakon što ste obavili sve ono što se u Pragu mora, popeli se na toranj Vijećnice, gledali atrakcije prekrasnog astronomskog sata, prošetali kroz cijele Hradčane, divili se Zlatnoj ulici, kupili kemijsku u Kafkinoj sobi, pjevali Beatlese pred Lennonovim zidom, posjetili Kafkin muzej, divili se licitarskim srcima, jeli kolače i pili medovinu, slikali se rano jutrom po Karlovom mostu, posjećivali neobičnu ponudu praških muzeja i nauživali se svjetlucavih ukrasa i božićnih pjesama, krenut ćete putem kuće.</para><para>Mi smo se zaustavili jedan dan u Bratislavi, odlučili smo uključiti nju jer Beč se posjećivao i posjećivat će se u narednim godinama, pa je ovo bila izvrsna prilika za pokazati bliskim ljudima grad koji sam nekada vodila.U Bratislavi su ljudi bili vrlo topli i ljubazni, Bratislava je puna zanimljivih likova koji čekaju na slikanje s vama, tipične austro-ugarske arhitekture i sasvim solidne adventske ponude. Ciganski sendviči s pečenom piletinom i karameliziranim lukom bili su čudo, a divit ćete se i štrudlama od maka i višanja. Cafe Mayer poznat je zbog Sissi i tipične atmosfere i izgleda bečke kavane, ali vrlo loše usluge. Cafe Zeppelin je originalna slastičarnica puna topline, mi smo posjetili obje. Ako ne žurite, iskoristite jutro za posjet Hradu, a zatim lagano krenite na autoput. Google maps moramo ovim putem pohvaliti jer nas je vodio točno od vrata do vrata. Nadam se da će vam kratki gastro vodič olakšati putovanje i pružiti priliku za upoznavanje Praga kroz njegove okuse.</para><para/><orderedlist>
  <listitem>
    <para>Zbog poteškoća s uploadanjem fotografija, fotografije iz članka pronađite na linku: </para>
  </listitem>
  <listitem>
    <para>
      <ulink url="https://eatastelove.wordpress.com/2019/10/28/gastro-vodic-kroz-zlatni-prag/">https://eatastelove.wordpress.com/2019/10/28/gastro-vodic-kroz-zlatni-prag/</ulink>
    </para>
  </listitem>
</orderedlist>

Gastro vodič kroz Zlatni Prag

<para>Ulicama Budimpešte provlači se jedno bajkovito ozračje, duhovi austrougarskih kraljeva i kraljica koji klize uz dvorce i neogotičke i barokne ornamente najpoznatijih turističkih znamenitosti, kroz ledeni zrak na klizalištu pored Vajdahunyad dvorca te  na vidikovcima Ribarske tvrđave, ali iza njih čvrstim korakom stupa i jedan mračan  i težak duh koji je, ne tako daleko u prošlosti, nad Budimpeštom prevukao Željezni zavjesu. Zemlja koja nam je toliko bliska, što geografski, što zbog stotina godina zajedničke prošlosti, idealna je za putovanje na koje možete krenuti već sutra ujutro i u vlastitom aranžmanu.</para><para>Pariz je uvijek dobra ideja, a za mene se, dok ne vidim Bukurešt, Budimpešta s pravom izborila za naslov „Pariza Istoka”i zasigurno nećete pogriješiti odlučite li se za posjet u bilo koje vrijeme, međutim, adventsko doba i razdoblje oko Nove godine osobito je popularno zbog božićnog sajma koji se održava u Pešti. Mi smo pronašli 5 slobodnih dana oko novogodišnje proslave, utrpali se u naš novi sjajni autić i krenuli u avanturu na Dunavu.</para><para>Smještaj smo izabrali pomno čitajući recenzije po Airbnb-u i izabrali smještaj koji nas je došao svega 20 eura po noćenju, što je zaista odlična cijena za stan koji se nalazio tek 5 minuta hoda od Parlamenta – simbola Budimpešte i jedno od najupečatljivijih, ali i najvećih, pročelja u Europi. Smještaj je imao dvije spavaće sobe i simpatičnu malu terasu s koje je pucao predivan pogled na kupolu Parlamenta. Ukoliko upravo birate smještaj i potreban Vam je popust, napravite svoj profil preko linka u nastavku i ostvarite popust na svoje prvo putovanje uz pomoć Airbnb-a (na bilo koju destinaciju).</para><para>
  <ulink url="https://hr.airbnb.com/c/angelag21607?currency=EUR">https://hr.airbnb.com/c/angelag21607?currency=EUR</ulink>
</para><para>Kad god putujem, smještaj tražim vrlo blizu povijesnog centra, zapravo nekako na rubu povijesnog centra, kako bi bili za čas na svim lokacijama koje želimo posjetiti, ali ipak izvan gužve. Miran dio grada, bez previše kafića, ali s nekoliko pekarica i Sparom u blizini za kupiti osnovne stvari za jutro – bez kave i mlijeka ne idem nidgje, a i đezvicu uvijek nosim sa sobom poučena iskustvom kako sam ju u Njemačkoj mjesec dana tražila dok mi ju istovremeno jedna Turkinja i jedna Bosanka nisu poklonile, pa sam na kraju završila s dvije. Ne, čak ni ona naša njemačka turska radnja nije ju imala...„dobit će” rekao je nasmiješeni Turčin s brkovima.</para><para>S obzirom na to da smo putovali u vrijeme proslave, ovaj izbor lokacije se pokazao odličnim jer nismo bili toliko zainteresirani za slavlje po ulicama, koliko za obilaske znamenitosti i iskušavanje gastronomskih dostignuća mađarske kuhinje, tako da smo se i tu noć jako dobro naspavali, što vjerujem da je bilo nemoguće tek nekoliko blokova iza nas. Mađari imaju tu neobičnu i prilično iritatnu naviku da ulazak u novu godinu proslavljaju puhanjem u neke užasne zviždaljke i u tom im se nesnosnom puhanju po ulicama priključuju i horde turista kojima je to strahovito zabavno.  Pretpostavljam da se tu radi o nekom tjeranju zlih duhova i pročišćavanju pred ulazak u novu godinu, no zaista nisam ispitivala tu teoriju.  Parking se isto tako nalazio tek dvije minute od stana, u garaži ispod zgrade kazališta (postoji  i parking ispred zgrade, ali su nam naši domaćini preporučili garažu). Autom smo se snašli vrlo jednostavno uz pomoć navigacije i Google mapsa (koji je nešto brže i bolje preračunavao rute u samom centru grada od navigacije), tako da bih svakako preporučila odlazak autom. Kada ste se pripremali za Budimpeštu, vjerojatno ste prije toga zamijenili kune u mađarske forinte, jer je plaćanje na taj način svakako bolje  u odnosu na euro.</para><para>U svoj topli švedski uređen stančić stigli smo popodne, brzinski se osvježili i iznimno gladni krenuli u potragu za tim čuvenim adventskim kobasicama. Šetnjom uz Dunav smo se za tren našli pred mađarskim Parlamentom, bajkovitom neogotičkom zgradurinom s kraja 19.stoljeća koja je bitku za najveći parlament izgubila od onog u Londonu i Bukureštu, jer se proteže na tek četvrt jednog kilometra pored rijeke, s kupolom koja je prelivena silnim kilogramima zlata, a čija je fasada urešena s devedesetak važnih likova iz mađarske prošlosti.  S druge strane zgradu okružuje  predivan Trg Lajoša Košuta, mađarskog preporoditelja koji u plemenitaškoj pozi nagleda simetričan trg ukrašen tek pokošenim travnjakom i drvećem posutim malenim svjetlucavim krijesnicama. Posve je nejasno zašto na ovom lijepom trgu nije bilo božićnog sajma, ali je zbog toga odisao nekom mirnoćom i elegancijom. Sve ovo nalazi se u Pešti – gdjeje generalno bolje tražiti smještaj u odnosu na Budim s obzirom na to da se moderan centar života preselio na ovu stranu.</para><para>Za još nekoliko minuta šetanja kroz budimpeštanske ulice stigli smo do Trga Vörösmarty, gdje se nalazi najbogatija ponuda mirisnih kuhanih vina, začinjenih kobasica i mekanih peciva. Izabrali smo štand koji je imao stolove s crvenim stolnjacima, i naručili neke velike mađarske kobasice s karameliziranim lukom i salatom od svježeg kupusa u pretrpanom duguljastom pecivu. Kobasice su ujedno bile i najbolje koje smo probali, ali nemamo pojma kako se zovu, niti ih je itko slikao jer smo dotad već skoro umrli od gladi, tako da je jedini savjet koji vam mogu dati je taj da se vodite osjetilima i izabrete ono što najbolje izgleda na štandu koji najbolje miriše.</para><para>Još smo se malo šetali ulicom Vaci, trgovačkom žilom kucavicom grada, kojom danas dominiraju izlozi blještavih trgovina, a pred kraj 19.st.su ta mjesta nastanjivale mađarske bogataške obitelji, do Ištvanove bazilike na još jedno kuhano vino i uživali u novogodišnjoj atmosferi i mirisima.</para><para>Sljedeći smo dan rezervirali za posjet Budimu – kraljevskom dijelu grada na kojemu se ističu tri važne znamenitosti – Budimski dvorac ili Kraljevska palača, Ribarska tvrđava s jedne strane i Citadela s druge strane zbog čega teško da ćete sve stići vidjeti isti dan, ali je svejedno sve moguće napraviti pješke. Primijetit ćete da je Budimpešta zapravo relativno mali veliki grad i da je većinu toga moguće obići pješke. Ipak, poseban je doživljaj vožnja starom Gellert žičarom na brdašce, zbog čega smo stali u dugačak red koji se vrlo brzo kretao i stigli na vrh za nekoliko minuta i napravili koju dobru fotku s pogledom na legendarni Lančani most, koji je na neki način i simbol ujedinjenja kraljevskog Budima i pučke siromašnije Pešte 1873. Postoji priča kako je grof Szechenyi, kada mu je otac umro u Beču jedne hladne zime i uobičajeni su putevi bili zatvoreni, obećao izgraditi stalni most koji će funkcionirati bez obzira na vremenske uvjete, što je mnogo godina kasnije i učinio. Izgradnja je započela 1842., a most zbog toga nosi grofovo ime. Sa svake strane mosta stoje lavovi s otvorenim ustima, a među vodičima kruži priča kako će lavovi zatvoriti usta kada preko mosta prijeđe Mađarica koja je vjerna svojem mužu. Čim izađete iz žičare, dočekat će vas predivan pogled na Dunav i Parlament i veliki sokol Tulur – ptica čuvarica i simbol stare mađarske dinastije, pa ćete odvojiti nekoliko minuta za naslikavanje i krenuti u obilaske dvoraca, muzeja i vidikovaca te se s vremena na vrijeme odmoriti i utopliti u jednoj od nekoliko simpatičnih kavanica na Gellertu i možda isprobati tradicionalnu doboš tortu ili žarbo (u orginalu Gerbeaud – po kojima i poznata slastičarnica na Vörösmartyju nosi ime) kocke. Najljepši i najbajkovitiji dio Budimpešte za mene je Ribarska tvrđava – koja je, prema našim vodičima, ime dobila po ribarskom cehu koji je nastanjavao ovo područje i tijekom srednjeg vijeka sudjelovao u obrani grada,a njenih sedam tornjeva predstavlja 7 mađarskih plemena koja pod vodstvom kneza Arpada u 9.stoljeću dolaze na ovo područje. Nalazi se pored Matijaševe crkve kojoj se na krovu presijavaju svjetla šarenog mozaika, a sastoji se od nekoliko terasa s predivnim vidikovcima i nadsvođenim prolazima s pogledom na Budimpeštu. Ispred crkve posvećene (i našemu!) kralju Matijašu Korvinu, nama poznatijem iz Zagorkinih romana i po obrambenim ratovima protiv Osmanlija koji se za vrijeme svoje dugogodišnje vladavine dva puta, navodno nesretno ženio u istoj toj crkvi, nalazi se i statua kralja Stjepana I. iz 11.stoljeća. Od statua ističe se i Matijaševa fontana koja prikazuje njega u lovu s jednom likom iz njegovih izvanbračnih, sretnijih veza.</para><para>Vrijeme za večernje izlaske, osobito idealno za mlade, najbolje je provoditi u Židovskoj četvrti, koja je krcata najzanimljivijim barovima, restoranima, slastičarnicama, pa čak i specijaliziranim i vege restoranima poput popularnog Hummusbara. Skrenut ćete kroz maleni prolaz do Gozsdu trga i proći pored svojevrsne tržnice neobičnim suveririma i doći do Karavansaja – mjesta s dobrom klopom na otvorenome gdje smo jeli jedan od najboljih tradicionalnih langoša – ja sam izabrala onaj sa sirom i rigicom, a moguće su kombinacije s pečenim paprikama, nutelom, a jeli smo i langoš-burger što je zapravo pljeskavica s začinjenim povrćem i topljenim sirom između dva sočna komada prženog tijesta. Nekoliko je tu food truckova, drugi dan smo tu probali i pulled pork i tradicionalne mađarske gulaše u kruhu i sve je bilo jako fino. Židovska četvrt odlično je mjesto za izbor smještaja za mlade ljude koji će više vremena provoditi u izlascima i kojima malo buke neće predstavljati neki problem. Četvrt je poznata i po <emphasis>ruin-barovima</emphasis>, od kojih smo posjetili najpopularniji Szimpla kert, u kojemu bismo ja i sestra vrlo vjerojatno provele mnogo više vremena da smo bile same, s obzirom da su naši pratitelji fini dečki koji ne otkidaju na alternativnu glazbu i „čudna” mjesta. Mi da J, iako pretpostavljam da su ova mjesta zanimljivija ljeti nego zimi.</para><para>Ako ste avanturistički raspoloženi, na povratku iz Židovske četvrti na Deakovom trgu se možete provozati Budapest Eyeom, a ako Vam se jede roštilj otići u Montenegro – moj dragi je obožavatelj roštilja, pa smo za večeru morali izabrati crnogorski roštilj, koji nije bio za past u nesvijest, ali je bio u redu i super smo se ugrijali nakon napornog hodanja. Iako smo se netom prije tog dana smijali Japancima koji su izbezumljeno trčali prema sushi baru! J</para><para>Isto tako u Pešti, jedno prijepodne svakako odvojite za posjet Vajdahunyad dvorcu izgrađenom na kraju 19.stoljeća u više različitih stilova koji predstavljaju nekoliko različitih građevina diljem Austro-Ugarske, a u blizini se nalazi i predivno klizalište, jerezo te statue Anonymusa i glumca Bele Lugosija, najpoznatijeg po ulozi grofa Drakule. Šetnja po parku i dvorskom kompleksu prilično je bajkovita i danju i noću. Prije ulaza u Dvorac nalazi se Trg heroja – izgrađen isto 1896. kao Milenijski spomenik koji obilježava 1000 godina od dolaska Mađara na ovo područje, a na vrhu se nalazi anđeo Gabrijel koji se, prema predaji, ukazao u snu Vajku – Arpadovu unuku, nakon čega on uzima ime Stjepan, odnosno Istvan, i kruni se za prvog mađarskog kralja. Do dvorca možete doći i pješke i usput vidjeti predivnu Andrassyjevu ulicu, a usput Vam je, ukoliko idete iz centra grada i zanimljiva Kuća Terora, a natrag možete metroom koji na pojedinim stanicama odiše jednim starinskim štihom, stoga je, osim što je praktično, i posebno iskustvo.</para><para>Ponovno se svakako uputite za Budim putem uz Dunav gdje ćete naići na dva zanimljiva spomenika – jedan je onaj mađarskog pjesnika Josefa Atile s kojim se možee slikati sjedeći na stepenicama, a drugi potresan spomenik u sjećanje na pogrom Židova koji predstavlja cipele ubijenih Židova tijekom Drugog svjetskog rata.</para><para>Budimpešta je puna zanimljivih kipova – pa ćete u centru, u blizini jedne dobre pizzerije u kojoj smo proveli večer pred doček susresti dobrodušnog bucmastog policajca kojeg svi glade po trbuhu, u ulici gdje nam se nalazio stančić nalazi se simpatični šetač sa psom, a pored Trga Lajoša Košuta kip Imre Nagya.</para><para>Do Citadele, s koje vojska motri na moguće sukobe između Budima i Pešte od davnina, a tu su ulogu i u vrijeme revolucije 1956.preuzeli Sovjeti, možete tramvajem i busom, ali popeti se i pješice jer taj zadnji uspon nije nikakav problem. Gore se nalazi muzej i visoki spomenik posvećen oslobođenju od nacista, predivan pogled, a pred zidinama imate mogućnost sramotiti se pred brojnim turistima u pokušaju streličarstva, što sam ja naravno morala.</para><para>Od toliko hodanja, ponovno ste naravno gladni, a i zima je, pa, osim gulaša, kobasica i kuhanog vina koje ćete svakako iskušavati na raznim mjestima, ne smijete propustiti niti popularnu slasticu – kurtoskalacs ili kurtolaži kako smo ih mi zvali koji mogu biti prekriveni hrpama šećera ili čokolade, a na trgu ispred Ištvanove bazilike na dva popularna štanda pred kojima možete uočiti nenormalno dug red, prodaju i punjeni pjenama od crne i bijele čokolade i posute mrvicama ili dodatnim slasticama po želji. Vrlo, vrlo fino, ali radije podijelite s nekim jer je nemoguće pojesti cijeli. Suvenire potražite na tržnici na kraju Vaci ulice, od kojih svakako ponesite mađarsku papriku i možda tokajac i neki sir. Za ljubitelej rakije tu je i palinka. Grad mostova, dvoraca i spomenika stignete obići i u tri dana, ali koji dan više ipak Vam pruža mogućnost da obilaske radite polagano i bez žurbe i dovoljno vremena provodite u uživanju.</para>

Budimpešta - vodič za bajku na Dunavu

<para>Ako ste poželjeli hodati ulicama prekrivenim slojevima prošlosti dok Vam je za petama  šapat Danteovih stihova, a iza svakog ugla vas dočekuju arhitektonska čuda srednjovjekovnih i renesansnih velikana, obrišite prašinu s kofera i zaputite se prema visokim sunčanim tornjevima i zlatnim toskanskim poljima. U srce Italije, zemlju hrane, vina, umjetnosti i ljubavi. Zemlju koja uči čovjeka živjeti. Tamo, gdje se čovjek, iscrpljen kugom i razjaren neznanjem i nemarom, ponovno rodio i pronašao put ka humanizmu. Tamo, gdje su čovjek, duh, razum i tijelo doživjeli trijumf u zanesenosti renesansom koja se zatim širila Europom i označila povratak u svjetlo doba, doba okrenuto čovjeku koji čvrsto stoji na zemlji i uživa njene blagodati, ali duhom i umom stremi ka visinama.</para><para> <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="5f8b512e-6417-11eb-a20e-0242ac120068" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/></para><para>Tražeći savjete po bespućima virtualnog svijeta kako bi izbjegli lutanja, nisam mogla ne primijetiti kako nedostaje tekstova na našem divnom jeziku, stoga ću ubaciti i nekoliko praktičnih savjeta koji bi nekome mogli olakšati planiranje i organizaciju putovanja. Ako ste upravo u potrazi za smještajem, ovdje se nalazi link pomoću kojega možete dobiti popust:</para><para>
  <ulink url="https://hr.airbnb.com/c/angelag21607">https://hr.airbnb.com/c/angelag21607</ulink>
</para><para>Zemlja koju su otkrili već Etrušćani, Rimljani i Talijani, pruža nebrojene mogućnosti za razmaziti sva svoja čula, bilo da odaberete Firencu, grad napravljen po mjeri čovjeka i prilagođen mladima ili odlazak na potpuni odmor na toskansko selo iz kojega možete razgledati mala mjesta.</para><para>Na mjestu gdje danas stoji Ponte Vecchio nekada se nalazio stari rimski most, dok je današnji izgrađen pred kraj 14.stoljeća. Na mostu se odvijala vrlo živa trgovina, pretpostavlja se da se smatrao zonom bez poreza zbog čega je bio privlačan trgovcima. S vremenom su monopol nad mostom preuzeli mesari, a zatim je Cosimo I.Medici dao izgraditi Vasarijev koridor koji spaja palaču Pitti i iznad mosta Medicija vodi prema Galeriji Uffizi. Medicijevi uskoro uvode zabranu trgovanja na mostu za mesare, na čije su se mjesto odmah smjestili zlatari i draguljari koji ta mjesta drže i danas čineći time Ponte Vecchio privlačnim i blještavim draguljem prošlosti. B.je inzistirao da odmah pronađemo i Pandoru i, kad smo već ovdje, izabremo firentinski ljiljan koji sada blješti među uspomenama na mojoj ruci podjećajući me na nekoliko divnih dana u Toskani i veličinu talijanske renesanse.</para><para>Kada prošetate kroz vrevu na mostu, nastavite do Porcellina, a zatim do Piazze della Signoria, divite se mjestu s kojega su vladali veliki trgovci i mecene talijanske umjetnosti, popnite se u Arnolfov toranj s kojega je najbolji pogled na Duomo i Giottov toranj i odvojite vrijeme za obilazak Galerije Uffizzi. Ako ste to možda već obišli, kao što mi jesmo, odvojite vrijeme za Barghello, mjesto s kojega se upravljalo Firencom prije Pallaza Vecchija, a kasnije tamnicu, i Danteovu kuću – pa tapkajte Danteovim stepencima  i gledajte kroz Danteov prozor i zamišljajte kako je tu vjerojatno sjedio čovjek koji je osmislio jedno od najznačajnijih literarnih djela na svijetu.</para><para>Nakon svih tih silnih obilazaka i divljenja Botticelliju, Giottu i brojnim drugim vrsnim majstorima, vjerojatno ste već gladni pa je vrijeme i za ručak. Ako prođete kroz mali prolaz između Galerije i Pallaza Vecchija i skrenete desno, naići ćete na tipičnu firentinsku ulicu i dugačak red pred pršutarnicom Antico ai Vinaio. Ne brinite, red se kreće toliko brzo da nećete stići ni pročitati što se sve nudi, a već ćete stajati pred vrlo glasnom skupinom Talijana koji nevjerojatnom brzinom isporučuju strašno velike količine sendviča od talijanskog kruha (schiaccata) s domaćim suhomesnatim proizvodima i sirom te kremama i dodacima po želji za svega 5€. Probali smo ih nekoliko u tih par dana – ali moram reći da me oduševio Del Boss – s pršutom koji se topi u ustima s aromatiziranim snažnom korom od papra i debelim slojem kreme od tartufa i pecorinom. Odlično. Na istom mjestu možete navečer uživati uz platu u čaši vina, ali za popodnevna lutanja i razgledavanja ovakav brzi ručak i kratak odmor je baš ono što vam treba za nastavak.</para><para>Prednost smještaja u centru je i u tome da se popodne možete i odmoriti pola sata, prije nego nastavite obilaske. Šetnju kroz Boboli vrtove ili posjet Pitti palači možete upotpuniti razgledom Piazzalle Michelangelo s najljepšim pogledom na Firenzu do kojega možete pješice ili lokalnim autobusom. Odaberite ovo mjesto zalazak sunca, a zatim se prošetajte nazad do Oltrarna na večeru u neku tavernu na neku dobru paštu ili firentinski odrezak (bilo bi dobro da ste rezervirali ako vam smeta čekati uz koktel ili dva prije večere  što, osobito na Santo Spiritu, zaista ne bi trebalo predstavljati problem).</para><para>Drugo jutro možete se zaputiti u obilazak jedne od divnih firentinskih tržnica i šetnju do Santa Maria Novelle gdje sjednite na klupu ispred crkve, i, ukoliko imate sreće, naiđite na zvuke srednjovjekovne glazbe i uz pogled na crkvu, razmišljajte o značenju Dekamerona i humanizma za razvoj literarnog svijeta, a kroz glavu vam prolaze slova i likovi iz knjiga koji lete po šarenoj učionici dok govorite o renesansi s nekom zlatnom djecom, a sa strane Vas prate budne oči Don Quijota i Sancha Panze.</para><para>Odmah iza crkve možete pronaći stanicu s koje ide direktni autobus za Sienu i staje u samom centru grada. Silaskom s autobusa vaše putovanje kreće se još dalje u prošlost – sienske ulice tipično su srednjovjekovne, a gradnja barem za stoljeće starija od firentinske. Šetajte ulicama koje povezuju naš Dubrovnik i Sienu kroz iznimnog Marina Držića, prođite pored njegova Sveučilišta i hodajte ulicama kojima je koračao mladi dun Marin. Neprocjenjivo.</para><para>Spustite se do glavnog gradskog trga u obliku školjke i odmorite se na podu kao svi normalni ljudi. Čini mi se da u Italiji svi nekako napuštaju svoje uobičajene puritanske higijenske navike, one valjda posustaju i padaju poput domina pred svim tim ljepotama, pa se nitko ne libi sjesti na pod i gledati u nebo. Ne brinite, trg je okružen barovima gdje možete popiti kavu s predivnim pogledom i otići oprati ruke</para><para>Otiđite razgledati Siensku katadralu,  a zatim se po povratku izgubite u ulici jedne od contrada koje se spremaju na nekakav izazov u maršu prema trgu. Trg inače predstavlja dijelove sienskih contrada, plemićkih obitelji, koje su se jednom godišnje borile za prevlast u Sieni u igri zvanoj Palio. Palio se i danas održava u sjećanje na tradiciju kao povijesni spektakl u lipnju i kolovozu i privlači ogroman broj turista u ovaj mali toskanski grad burne prošlosti. Kušajte proizvode od tartufa i obiđite neku vinariju i pronađite mjesto za brzi ručak.</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="5d9b7f4c-6417-11eb-a78b-0242ac12005f" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Ukoliko želite vidjeti San Gimignano, San Galgano ili Certaldo, možete se uputiti autobusom preko Poggibonsija, presjesti i ponovno istim presjedanjem se vratiti u Firencu ili organizirati kružno putovanje ukoliko stignete razmišljati toliko unaprijed. Mi smo taj dio ostavili za neki idući put u Toskani, gdje bi mala mjesta obilazili autom.</para><para> Bilo bi šteta napustiti Italiju bez kušanja prave talijanske pizze, mi smo izabrali Pizzu Napoli, odmah preko puta Antico Vinaija, gdje poslužuju zaista dobru pravo napolitansku pizzu s tek nekoliko sastojaka. Jedan zalazak sunca svakako provedite na obali Arna, gdje se predvečer okuplja mnoštvo mladih sjedeći na mostovima uz vino i sladoled.</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="5f584d74-6417-11eb-bc87-0242ac120050" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Za La Carraia sladoled na mostu Carraia opet ćete naići na red, ali se i njega isplati čekati – odličan organski sladoled s mnoštvom okusa divan je način za završiti dan uz šetnju Arnom. Ostatak vremena provedite na mjestima koja su Vas najviše oduševila jednostavno se šetajući kroz igru sunca i sjene firentinskih ulica.</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="5ee8f01e-6417-11eb-a398-0242ac12000d" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>











</para><para>SAVJETI:</para><para>1)Smještaj – ako idete na kratko vrijeme, pronađite smještaj u samom centru. Firenca je mala, a sve što želite vidjeti, možete učiniti pješke. Uz to, šetanje gradom jedan je od načina kada uistinu možete osjetiti kako grad diše. Mi smo se smjestili u Oltrarnu, boemskom i starom dijelu Firence, osebujnom i šarolikom, s uskim ulicama koje se susreću na trgu Santo Spirito – čije jutarnje ruho čini mirisno voće i povrće ili tematski sajmovi, a večernje zveckanje vinskih čaša i glazba uličnih svirača. Trg je pun mladih i starih, sve terase nekoliko dobrih taverni i barova su krcate, a na fontanama i stepenicama Bruneleschijeve crkve Talijani i turisti opušteno sjede i uživaju u odlasku sunca, vinu i dolasku večernjeg svjetla.  Zbog odličnih večernjih sadržaja, smještaj u ovom dijelu grada je svakako za preporučiti, a i cijene po restoranima i barovima (Gusto:Pizza, Osteria i Panno, Borgo Antico i La Casalinga) u ovom dijelu grada su i dvostruko niže nego oko Katedrale, pr. Aperol Spritz je kod Katedrale 8-10€, a ovdje 4). Vrlo blizu Santa Spirita nalazi se i Piazza della Pasera, isto tako vrlo ljupko mjesto, trg s nekoliko zanimljivih barova i mjesta za popiti čašu vina i kušati talijanski pršut i salamu. Smještaj smo pronašli preko Airbnb-a, koji mi je daleko draži od Bookinga jer je pregledniji i osobniji u odnosu na Booking. Ako ste upravo u potrazi za smještajem, ovdje se nalazi link na pomoću kojega možete dobiti popust:</para><para>
  <ulink url="https://hr.airbnb.com/c/angelag21607">https://hr.airbnb.com/c/angelag21607</ulink>
</para><para>2) Prijevoz – talijanski vlakovi Trentitalia jako dobro povezuju cijelu Italiju i vrlo su brzi. Karte možete kupiti online, stranicu imaju i na engleskome, tako da se nije teško snaći. Mi smo krenuli iz Trsta, uz glavnu željezničku (koja, moram primijetiti, nije rupa kakvu sam očekivala, dapače) se nalazi i parking, a u centru Firence smo bili već u 12.30. S Firenze Rifredi regionalni vlak vozi tek 3 minute i staje na stanici živopisnoj i gotovo filmskoj stanici Santa Maria Novella (nalazi se odmah iza istoimene crkve). Odmah s desne strane po izlazu s željezničke postaje nalazi se i autobusna, otkuda možete direktnim busom za Sienu, gdje ste za malo više od sat vremena. Sve je jako blizu i prilično brzo. Na autobusnoj stanici morate pitati osoblje (u Sieni u podzemnom prolazu), dok na željezničkoj imate table s polascima i brojevima perona, što je zaista neminovno jer se u suprotnome ne bi nikada snašli. Nikako ne bih preporučila dolazak autom u Firencu jer je promet kaotičan, iako sljedeći puta planiramo ići autom s odsjedanjem na toskanskom selu, a ako se i na to odlučite, u Firencu bih svakako preporučila odlazak vlakom ili busom.</para><para>3)Što vidjeti – kratki pregled</para><para>Ako na raspolaganju imate četiri dana, zaista ne morate nigdje žuriti i imate dovoljno vremena za razgledavanja. Ono što bi bilo zaista dobro je da ulaznicu za Galeriju Uffizi i penjanje na vrh Duoma rezervirate ranije, kao i sve ostale poznate lokacije za obilazak. Ovdje su Vam navedene glavne lokacije redom kojim ih je vjerojatno najbolje obilaziti kako se ne bi imali previše praznog hoda (treba štedjeti energiju!).</para><para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="5f55b5c8-6417-11eb-9496-0242ac120061" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Nakon što smo došli k sebi na Santo Spiritu, prešli smo Arno preko zadivljujućeg Ponte Vecchia i ušli u zbir sabranih ulica koje sve vode prema važnim znamenitostima.</para><para>Prošetajte se do Piazze della Signoria – predivnog muzeja na otvorenome, produžite do Duoma, a zatim do Piazze della Republica, te u obilazak uključite San Lorenzo, Mercato i Santa Maria Novellu.</para><para>Ostat ce Vam dovoljno vremena za stinuti Porcellinov nos za srecu i ubaciti mu kovanicu u usta (koja mora upasti u odvod!), šetnju do Danteove kuće, Barghella i Santa Crocea. Ostaju Vam Pallazzo Piti, Boboli vrtovi te Piazzalle Michelangelo i San Miniato s druge strane rijeke. Većinu ovih lokacija na obali oko Duoma možete nabrzinu preletjeti već prvi dan kako bi odlučili gdje Vam se najviše sviđa i što želite detaljnije razgledati.</para><para>Više divnih sličica na mom blogu. Nadam se da ćete pronaći nešto korisno 🙂</para>

U srcu renesanse - Vodič kroz Firencu i Sienu

<para>Na debele prozore sivog uredskog stakla snažno lupa kiša i čini ljude boljima nego što jesu. Gledam kroz teška prevelika vrata, kao da su rađena za ljude koji hodaju na cirkuskim štapovima u crkvu i vjetar koji nosi kišu i led u asfaltskoj prašini. Baca ju po nesretnoj djeci i ljudima koji se žure. Vjetar koji donosi umirujući kaos i zaustavlja vrijeme.</para><para>Leteći crveni kišobran zaustavlja se u prometu, zapinje u čudovištu na kotačima za koje se lijepi magla, a za tren na šarenom ekranu blješti njegova crno-bijela slika, s mišićavim tetoviranim rukama, visokom sijedom frizurom i tim markantnim licem koje se ne zaboravlja.</para><para>Ne…</para><para>Još pokoja slika u boji i par riječi koje slamaju srce…svakome tko je volio Anthonyja. Svidio bi mu se ovaj uvod.</para><para> 




</para><para>Kada netko ode, odjednom navru sve one lijepe stvari koje smo o njemu mislili, pa se taj neobičan osjećaj sreće i gubitka u čovjeku sukobljava. Ali, to je ono dobro od čovjeka.</para><para>Anthony svijetu nije bio poznat kao čovjek koji je kuhao, nego čovjek koji je kušao. Kušao sve, dobro, loše, previše…kao i svatko do nas, ali je to činio daleko teže i intenzivnije. Možemo li da se ne zapitamo, je li previše vidio? Onoga, što od čovjeka nije dobro? Neobično, prva stvar koja mi je pala na pamet u trenutku kada sam pročitala vijest, njegovo je beskrajno bespomoćno, posramljeno i razočarano lice dok sjedi na plastičnom stolcu nekog šarenog asfaltnog sela u Mozambiku, kuša stoljeća rada mozambičkih ruku dok gleda gladne trbuhe mozambičke djece kako pored njega čekaju u redu. Osmislio je u toj epizodi nešto što mnogi ljudi koji ne psuju, ne piju alkohol i ne žive, svakako ne bi mogli, ali mu to možda nije bilo dovoljno. Naravno, to sve može biti izromantizirana pretpostavka mojih očiju koja u velikom čovjeku vide još većega.</para><para>Rock zvijezda iz svijeta kulinarstva nastala je u kozmičkom sudaru filantropa i mizantropa, kao i svaki pravi humanist, i ostavila nemjerive tragove svjetlosti diljem svijeta otvarajući prozore i skraćujući mostove. Čovjek je to uz kojega su požutjele stranice udžbenika iz povijesti i geografije oživljale i pretvarale se u riječi, boje, okuse i dim. Čovjek koji je malog čovjeka postavljao za kralja. Čovjek koji je volio i sunce i kišu i glazbu. Čovjek koji nije trošio riječi. Čovjek koji je pričao priču o hrani, i o tome što hrana znači svima nama. O njenoj moći da zbližava. Čovjek koji nas je učio što znači biti čovjekom, u svim kutevima svijeta gdje je čovjek kročio i koji je pričao priču o strasti, za hranom, i, za životom.</para><para>Hvala na tome.</para>

Gastro vodič kroz Zlatni Prag

Budimpešta - vodič za bajku na Dunavu

U srcu renesanse - Vodič kroz Firencu i Sienu

Priča o hrani….i čovjeku koji ju je volio

Keksi za Djeda Mraza

kukiz

cookiessanta

cookies for santa

Keksi za Djeda Mraza

cookies

Pašta s povrćem u vinu i vrhnju s kobasicama

Pasta s povrcem

Kobasice s ružmarinom i pečena cikla u balzamičnom octu

kobasice

Kad Sena pleše čokoladna bombica

Gastro vodič kroz Zlatni Prag

Težina pripreme

Grupa jela

Način pripreme