Neki dan sam u novinama pročitala da se božićno drvce u Zagrebu može iznajmiti, bez obzira radite li to iz lijenosti ili komocije.. sada možete te svoje mane fino prikriti, upakirati ih u ekološku osviještenost. Lijepo unajmiš drvce, oni ti ga dovezu, iskopanog i posađenog u kanticu, po želji ga i okite, poslije blagdana pozoveš ih, oni brzo dođu po njega, ponovo ga posade u svoj rasadnik, gdje drže oko 10.000 božićnih drvca, ali sve samih savršenih i odbranih primjeraka. Posao im raste (i doslovno i svakako :DDD ), cvate iz godine u godinu, a samo prve godine platit ćete punu cijenu (ovisno o veličini drva, 540- 800kn), svake ostale platit ćete manje, kao stara mušterija. Možete i ne peći puricu, ima je u dostavi ekskluzivni zagrebački hotel, koji je doveze na vaš prag, savršeno ispečenu, a kad smo već kod unajmljivanja, nije potrebno više ni jedne blagdane provesti sam- i prijatelje se može unajmiti (nije eskort, već rent-a-friend), ako vam treba društvo. Bilo mi je savršeno smiješno pročitati sve ovo i zaključak na kraju... sjednete oko blagdanskog stola, s puricom iz dostave, pokraj unajmljenog bora, s unajmljenim ukrasima i s unajmljenim prijateljima pojedete božićnu večeru. Ne mora ni to uvijek biti tako tragično, jer ako i nemate neku sjajnu osobnost, tješite se da barem imate novaca ;)
U predblagdansko vrijeme svjedočimo tisućama posječenih jela, smreka i borova, koje posluže nekih 15 - 20 dana i poslije se bace. Nije li šteta potratiti još jedan život, ni za što, pa makar to bio i život jedne biljke? Zašto bi drvo koje kupujemo, trebalo biti i ono klasično, zašto ne biste otišli u rasadnik već sada, kupili minijaturno drvce, ono koje vam se najviše svidi, a sasvim će se uklopiti poslije blagdana, u mali prostor vašeg vrta ili balkona, zašto ne biste imali dva manja drvca ili tri, zašto ne i četiri?
Ove ću godine kititi drvce koje sam kupila prošle godine, ostalo je živo, u sjeni trešnje u vrtu, samo sam ga presadila i lijepo se proljetos omladilo. Imala sam sreće, ali već će slijedeće godine, moje drvce biti preveliko za kantu i morati ću ga negdje posaditi.
Mislila sam, bit će dovoljno kupiti drvce u posudi, da je to dobra odluka. Misila sam, posadit ću ga u vrtu, kod mame.. ili u šumi... negdje, samo da ga ne ubijem! Krivo sam mislila!
Nisam ja time pokrila niti političku korektnost, niti grižnju savjesti, niti moju ekološku osviješćenost, ništa ja ne mogu učiniti, podsadivši još jedno drvo negdje, bez plana i strukture, a ponajprije bez ikakva smislena promišljanja. Smreka, jela, bor ili cedar ne ide baš u svačiji vrt, okućnicu ili podneblje. Koliko bi taj vrt ili okućnica trebali biti veliki, za svake druge godine kupljeno drvce? Posadim li ih u voćnjak, izravno se tuku za hranjiva s voćkama, koje tamo rastu i nikako tamo ne pripadaju. Mislim da ni u šumu ne pripadaju, jer otkuda ja znam što je dobro za pojedini ekosustav, ja nisam šumarske struke, da bih imala reference i kompetenciju za takve stvari. Moje poimanje prirodne ravnoteže, prirode i ekologije, izravno se kosi s takvim stavovima i postupcima.
Godinama uzgajam, sadim, presađujem i razmjenjujem biljke, sjeme i sadni materijal. Godinama s ljubavlju uzgajam jednu božikovinu, koju sam posadila prije puno vremena, svakih blagdana gledam, kako je još malo okljaštre, svaki put kad prođu pokraj nje, ili kad i kako se tko sjeti. Upravo iz tog razloga, što znam što znači saditi, zalijevati, uzgajati i njegovati biljku, ne mogu se prisiliti da kupim božićno drvce, koje je već posječeno, koje je posječeno s mjesta gdje je raslo desetak godina, da bi samo dva-tri tjedna krasilo naše domove i završilo u kompostu.
Postoje rasadnici kod nas, koji nude more četinjača, koje sporo rastu, koje su patuljaste rastom, dugovječne su i ne zauzimaju toliko puno prostora. Možete ih staviti u svaki vrt ili okućnicu, verandu, pa čak i na balkon ili terasu.
Planiram slijedeći put kupiti minijatruno drvce, ima ih u rasadnicima toliko lijepih, oblikovanih, neoblikovanih, raščupanih i poludivljih, bogatstvo je ponude. Kupila bih, da ga okitim ove godine, slijedeće godine neka kupe moja djeca, one tamo moj muž i tako u krug. Tako moje drvce moći ostati duže vremena kod mene, ili ću ga proslijediti dragim ljudima na poklon. Nije li lijepa pomisao, da ću time njima proslijediti i moju ljubav, kojom sam ga godinu dana njegovala, zalijevala i tetošila, tako da ta ljubav kruži uokolo?
Kitit ću to drvce, tako da odražava mene, moj svijet iznutra, moje želje nade i osjećaje. Kićenje bora to meni i predstavlja- naše nade i očekivanja.
Kad uđem u rasadnik, da kupim moje drvce, sjetit ću se tko sam, odakle sam i kuda idem. Sjetit ću se svega onoga, što mene čini onim što ja jesam, ovom osobom koja ja jesam, sjetit ću se da sam ja ponajprije odgojitelj, ne samo po svome pozivu, nego po srcu i duši. Ja odgajam i uzgajam, to je moja priroda, ne mogu ja protiv toga. Kad uđem tamo po drvo, znam, sjetit ću se svega što mi treba i što mi ne treba u životu, sjetit ću se svih stvari, događaja, ljudi, pa i biljaka, koji su na moj put stavljeni- da me nečemu pouče. Kad uđem tamo, moje će drvce samo mene odabrati, znam to, kad ga ugledam, znat ću!
Nadasve, kad odem kupiti to drvce, sjetit ću se da je život najveći i najtajanstveniji dar na planeti i u svemiru, da je u njemu sabrana i ogleda se sama esencija ljubavi. Život jednog drvca je također ŽIVOT, nemam ja pravo taj život oduzeti. Nitko nema.
Želim i vama, da vas vaše drvce pronađe, da vam slijedeća godina bude uvijek zelena, puna sreće, obilja ljubavi i života.
:(Još nema komentara