Zašto se u mojoj obitelji slave dva Božića

Ima već punih dvadeset godina otkako se u mojoj obitelji slave (iako na drugačiji način) oba Božića, i katolički i pravoslavni. I dok uz katolički sjećanja i emocije idu tradiciji, onom dječjem oduševljenju oko predivnih običaja zbog kojih je bilo lijepo i uzbudljivo cijeli mjesec prosinac iščekivati taj poseban dan - oduševljenju koje me nije napustilo ni dan danas nego običaje gajim u srcu više nego ikad prije, razlog zbog kojeg posebno slavimo i na dan pravoslavnog Božića posve je druge, više slučajne prirode. A ipak, ima veze s rođenjem.

Nekako se kroz maglu sjećam cijele te zime. Najvažniji događaj za moj život tada bio je polazak u prvi razred pa iako je mama bila kod kuće i kraj mene svaki dan nakon dugo vremena, razlog zbog kojega je to tako posve sam potisnula u drugi plan.

I tog hladnog zimskog jutra, tog prvog nama bitnog 7.1., dok me tata umotanu u deku u našem starom, plavom Kadetu vozio kod bake (mamine mame) i kao neki zavežljaj predao njoj u ruke na vratima verande, a ja s oduševljenjem ponavljala "Bako, moja je mama meni otišla roditi brata!" pokušavala sam zapravo privući pažnju na sebe i ni slutila nisam što ta četiri majušna slova B R A T (a i cijela jedna majušna osoba) donose u moj život. Je, istina je, voljela sam jako biti u centru pažnje, ipak sam bila jedinica punih 6 godina i 43 dana. 😁

Lukava kakva je već bila, moja je mama od trenutka kad mi je kroz staklo pokazala majušno stvorenje s crnom čupavom kosicom i najsitnijim prstićima, nosićem i ušima na svijetu (sitnijima čak nego što ih je imala i moja beba ćelavica) pa sve do današnjeg dana uspjela balansirajući između dva vrlo različita djeteta i dva suprotna karaktera sačuvati taj osjećaj centra pažnje na meni pridajući mi jako veliku, bitnu i posebnu ulogu u životu moga mlađeg brata. Tada je to bila privilegija da složim platnenu pelenu na pravilan način dok ona kupa mališu, a danas je to torta. Između te dvije naoko tako jednostavne a tako životne radnje proživjeli smo svašta moj brat i ja, što je još važnije - on je tijekom mog čuvanja preživio svašta.

Prerastao je u visinu mene, ali i mamu i tatu. Iznimnog intelekta i smisla za humor postao je vrlo zanimljiva osoba, toliko tajanstvena da često imam osjećaj kao da sam tek malo zagrebala ispod površine upoznavajući ga a toliko se već dugo družimo. Tvrdoglav, uporan, zaigran, nestašan a ponekad i zločest, baš kao pravi mali jarac, dostojan je predstavnik svog horoskopskog znaka. Dobar i dobrodušan a opet se tako zna duriti, kao nitko. Ma, jednostavno poseban.

Tako je razvio i poseban gurmanski ukus za hranu a uspio ostati najmršaviji u kući (ah, ti geni!). I baš zbog tog ukusa nije mu lako udovoljiti kad su rođendanske torte u pitanju. Znalo je biti rođendana kad bi djeca jela tortu a on, slavljenik, je ne bi ni okusio. Zato je znalo biti i rođendana da godinama ima istu tortu jer je to jedina koju će jesti. Ali ove godine me iznenadio. Čak je probao tortu koju sam pekla za Božić i toliko mu se svidjela da je sam od sebe rekao da želi baš tu za rođendan. Imala sam puno drugih prijedloga, pokazivala mu slike, izvikivala imena kolača za koje provjereno znam da ih jede, ali ne, samo tu želi. Kaže: "Ta mi je nekako baš... Baš ono dobra!"

I iako je mama uvijek bila zadužena za naše rođendanske proslave i torte, prošle i ove godine bratovu tortu prepustila je meni u ruke. Zna ona koliko to meni znači (hvala ti! ❤️ )...

A ja?

Kao starija sestra hvatam se recepta i ispunjavam miljeniku želju. Biskvit je pečen, krema se hladi, jedan poslije ponoći je. Mama me ljubi u čelo, šapće "Bog te poživio srce moje" i odlazi na spavanje. Mozak prevrće tisuće raznih mogućnosti kako tortu završiti i dekorirati da se svidi njemu, tako jednostavnom a tako kompliciranom. Uz šalicu kave sama sjedim u mraku i gledam osvijetljen bor. Razne uspomene iz djetinjstva mi naviru. Kutovi usana se šire, u očima se skupila koja suzica. I sretna sam, jako sretna što ga imam. Obogatio je moj život na nevjerojatan način i kako god bilo, uvijek imamo jedno drugo. Znam, nije to nikakvo posebno postignuće - imati brata. Ali eto, za mene je...

Danas je 6., Sveta Tri Kralja. Službeno, proslavit ćemo rođendan danas jer smo svi kod kuće i na okupu. Bit će i kulena (ipak je to važan, okrugli rođendan 😉) i njemu najdražih - mojih kiflica. I torta po izboru. I još svega, ali najvažnije - bit će nas.

Pogledam još jednom na bor koji će ostati okićen sve dok velečasni ne prođe i ne posveti kuću, takav je običaj u mom selu. Naš kraj će stići na red baš sedmoga. I tako ćemo još jednom slaviti i drugi Božić, za nas drugačijeg a opet posebnog značenja.