Vrijeme je šparuga i stalno mi se po glavi vrti Šajetin hit "Šparuge moje, kako ste lepe i debele; od vas će bit fritaje vele..."
Kad se osjete prvi znaci proljeća, kad se zrak lagano zagrije i u očima osjetim peckanje od peludne alergije, svaki se izlazak u prirodu pretvara u berbu šparuga. Oči sad samo još traže šparužinu, a pri pogledu na jedru mladu šparugu svaka prepreka postaje savladiva. Nije više važna nova jakna, ne smetaju ogrebotine na rukama i na licu, jedini je cilj doći do te vrijedne biljke. A kad zamiriše sok iz netom ubrane šparuge, sreći nema kraja. Mnogo se piše o zdravstvenoj vrijednosti te nama omiljene biljke, no meni je najvažnija ona emocionalna: miris šparuga donosi dobro raspoloženje i uvijek ga povezujem uz ugodno proljetno druženje u prirodi. Šparuge iz zamrzivača mogu pomoći da se malo evocira taj proljetni ugođaj, dobre su za rižot ili juhu, ali daleko od svježeg originala.
Prokušani je klasik svakako fritaja sa šparugama koja zaokružuje savršen dan proveden u šetnji. Kao varijacije na temu, fritaji se može dodati sitno nasjeckani mladi luk, najbolje onaj bjelkasto-zelenkasti dio, panceta ili pršut. Sve se naravno friga prije nego se ubace jaja, šparuge najdulje, oko 5 minuta.
Pljukanci su rezervirani za usporene dane kad se nađe vremena za razgovor uz tijesto „pod ruku“. Moja Mama kaže da u originalne pljukance ne ide jaje, ali da ona stavi i jaje i malo ulja „da se ne mažu“. A kaže i da se ne zovu „pljukanci“ nego „makaruni pod ruku“. Tehnika je jednostavna: iz tijesta se otrgne komadić veličine velikog zrna graha i protrlja među dlanovima dok ne dobije željeni oblik.
Ovi moji su ispali malo predebeli, u kuhanju narastu. Nepotrošeno tijesto mora biti pokriveno krpom ili se na drugi način treba čuvati od isušivanja, inače se ne da oblikovati. Izrada je zabavna i djeci, pa se lako spoji ugodno s korisnim.
Uživajte u proljeću :)
:(Još nema komentara