Prvi, nadam se ne i jedini članak koji ćete pročitati od mene, sad kad me krene....;). Verovatno ne bi bilo ni njega, da nisam imala jedan predivan dan, i ne znam kako bi vam drugačije prenela barem delić oduševljenja koje je mene obuzelo od onolike lepote koju sam videla i osetila. Pa da krenemo na mali put, vodim vas sa sobom....
Prelepo, hladno jutro, kao stvoreno za put. Prethodne noći je padala kiša i fino je zahladilo, mada, verujem da bi krenuli i da je nastavila da pada, bilo je to nešto jako, što nas je vuklo, za šta se spremamo odavno, a nikako da odemo kao da je preko sveta.
Dakle, krećemo suprug i ja (dete nas otkačilo 🙄), našim starim autom, koji je lepo zamoljen da se pristojno ponaša i uredno nas odvede tamo gde smo krenuli, i naravno, vrati kući 😉
Uz detaljne instrukcije naše drugarice Milice74, koja se potrudila da nam pojasni svaku krivinu i skretanje kod tog i tog sela, nije bilo šanse za grešku.
Prolazimo Aleksinac, mašemo Mici preko SMS poruke 👋, nastavljamo dalje kroz prelepa Moravska sela, e....to je tek posebna priča, taj pogled na njive, na Moravu, na planine u daljini, na meštane....Krivudav put sa blagim usponom doveo nas je do odredišta, a tamo.....ostajete bez teksta! Velelepna gradjevina ciji vrh sa krstom viri iznad kapije svakoga ostavlja bez daha!
Manastir Pokrova Presvete Bogorodice u Đunisu!
Prolaskom kroz kapiju ostajete zatečeni lepotom svuda oko vas. Do najsitnijeg detalja, sve sa ukusom uredjeno, održavano, mala prelepa crkvica koja je prva sagradjena i kasnije preuredjena, ispred nje velika zgrada manastira sa predivnim detaljima na stubovima, masivnim izrezbarenim vratima, prozorima sa interesantnim motivima, jednom rečju, sve savršeno!
Stavljam maramu na glavu, oblačim suknju preko svojih pantalona, takav je red, mora da se poštuje, na ulazu postoje tri sanduka sa maramama, suknjama i košuljama, jedino tako može da se kroči u manastir.
Dočekuje nas otac Vlajko Grabež, poznati Niški sveštenik, koja je to čast bila upoznati takvog čoveka, nudi se da nas lično on provede kroz manastir, blagoslovi nas i upozna sa istorijom ove svetkovine. Uz njegov blagoslov, dobijam dozvolu da napravim par fotografija unutar samog manastira, izmedju ostalog, slikali smo se i sa njim pored molitvenika. Unutrašnjost manastira je prosto nestvarna, ne postoji ni jedan jedini milimetar zida, ni jedan svetac niti dogadjaj koji nije oslikan, to se ne može rečima opisati, mora se doživeti, i tek sad verujem ljudima koji su mi to pričali.
Pijemo kafu iz termosa u dvorištu, mir i tišina su melem za uši i tako blagoslovljeni, prepuni utisaka i emocija, punog srca napuštamo ovo sveto mesto i vraćamo se unazad.
Jedno pogrešno skretanje odvelo nas je u selo koje nam nije bilo na putu, povratak nazad i onda još jedno oduševljenje- Jezero Bovan.
Beskrajno plavetnilo ispred nas, iza jezera šumovita planina, na šljunkovitoj plaži kamp kućice, ljudi koji se od ranog jutra kupaju, voda je bila fino topla, ribari sa svojim štapovima koji vire iz žbunja. raj za oči i dušu!
Glavni put vodi sve uz jezero, tako da smo u njegovoj lepoti uživali još par kilometara koliko se proteže u dužinu, prema našem krajnjem odredištu – Soko banji!
A tamo, kao na vašaru! Gužva, žamor, muzika, ulični prodavci suvenira, kafići, butici.....glavno šetalište prepuno ljudi koji šetaju, pravo mondensko mesto!
Krećemo u šetnju kroz prelepe parkove sa fontanama, nailazimo na razne znamenitosti banje, Hamam- Tursko kupatilo, Milošev konak, šetamo dalje prema parku Banjica, uz reku Moravicu stižemo na gradsku plažu i tu ponovo ostajem oduševljena onim šta su ljudi napravili i uredili, obalu male rečice pretvorili u prelepo mesto gde možete da se osvežite, bućnete noge u neverovatno čistu vodu ili plivate malo dalje u uvali gde je voda prelepe zelene boje.
Vremena za odlazak na planinu Ozren nije bilo, malo je i umor proradio od onolikog pešačenja, treba i da se vozi nazad.....da se ponovo stane kraj jezera, zagazi malo u onu prelepu toplu vodu....
I tako, kao šlag na torti, u povratku svraćamo na mali predah kod Milice. Naravno, dočekala nas je sa fantastičnom domaćom pitom koja se sva žutila od domaćih jaja....
...pijemo kafu, upoznajemo Cicu, malu preslatku macu....i onda....kako da ne svratimo i kod mojih kad su nam takoreći u prolazu.....i napokon, posle 13 sati odsustva, stižemo kući, premoreni, ali prezadovoljni.
Bio je to dug i ispunjen dan, prosto savršen.......utisci se još sumiraju......
Hvala vam ako ste sa mnom prošli kroz ovu priču, malo sam je odužila, a toliko toga vam još nisam rekla.......
Ukoliko vas zanima nešto više o manastiru, možete pročitati ovde, detaljno je opisano.
:(Još nema komentara