Vis

Rano buđenje nije mi teško palo s obzirom da sam znala kakve me ljepote očekuju 😉 (to nisam znala, ali mislila sam) 😉 .....buđenje klinaca pa za Split i hvatamo trajekt, ma je, koji trajekt, ajmo promijenit čim više prevoznih sredstava, hvatamo katamaran koji nas vozi od Splita pa staje u Milni na Braču, ah Brač (znaju moje cure ;-)), sljedeća postaja je Hvar pa konačno  Vis .

Put od dva sata bio je jako ugodan, more mirno a mi pičimo morem brzinom kojom još nikad nismo. Uz to smo u Milni dobili jako zanimljive suputnike s kojima smo pišali od smijeha.....i ne bi vjerovao čovijek koliko je svijet mali.....jedna od gospođa poznavala je mog djeda  i oca još iz vremena Gostione Jamnik i cijeli moj rodni kraj.

Silazak iz katamarana i drito na bus za Komižu, sad kad smo ovdje treba sve obići.....Vožnja od 15-tak minuta vrtoglavih 25 kn po osobi, bas ga fino cijepaju.......

Kad smo se popeli na vrh otoka i kad nam se otvorio pogled na more i Komižu bio je to trenutak kad smo svi ostali bez daha....veličanstven prizor koji sigurno neću tako brzo zaboraviti, a i djeca su bila očarana....zeleni otok sa puno malih vinograda, bijeli kameni grad i modro, modro more sa pokojom jahtom, stijene (brdo Hum 587 m) oko Komiže, visoko, visoko, stijene koje svašta skrivaju i koje su neodoljive.....predivno nešto.....

 Također ugledam predivno zdanje, (crkva , samostan) kasnije sam pročitala da je to Muster, crkva Sv. Nikole koja s visoka štiti ribare i pomorce.

Dolazimo u sam gradić i ima mi dušu, obuzima me odmah, osjećam nalet adrenalina jer sam se "našla" sa Komižom.....šetamo i tražimo hlad da se u miru okupamo....želja mi je nać konobu  Luke Nižetića....i tako šetajući i gledajući malo se izgubim sa svojima i ugledam Luku.....ja onako luda vićem Luuuuka hej,kako si, kao naručen za jednu fotku...kad ono nema ni mm ni klinaca ni mog mobitela za sličicu (nije mi se dalo tegliti još i fotoaparat ;-(........i tako ja ostade bez sličice sa Lukom a i bez objeda u njegovoj konobi jer je mog Vitu uhvatila viroza, glavobolja, bol u trbuhu, povračanje, temperatura ......... nađemo hlad u postrojenju bivše tvornice prerade ribe sa predivnim plažama i dežuramo kraj Vite te se mm i ja izmjenjujemo da se okupamo sa Rokom i da pomalo uzivamo u toj predivnoj ljepoti......

Uh, od tog Luke zaboravih na predivanu zgradu koju sam super uhvatila mobitelom, kasnije saznam da je to ribarski muzej, smješten u Komuni, mletačkoj utvrdi na komiškoj rivi.

I još nešto mi je upalo u oko, za mnoge nešto vrlo normalno i svakodnevno, ali mi u Trogiru još ne razvrstavamo smeće, ponekad mi se ćini da nikad i nećemo(bi mi razvrstavali ali na kraju sve u istoj kanti završi)....tamo je sve čisto, kontenera za plastiku, staklo, papir i ostalo smeće, sve uredno i fino posloženo, sve čisto i sve odvojeno, totalno drugi svijet......i mislim da sam najmanje čula naš jezik, engleski, francuski, i dr....ima i naših, posebno starosjedilaca i njihovih obitelji koje dolaze na odmor...ali po rivi samo strani jezici idu, bar u to doba.

Povratak busom do Visa, opet na smjene ja i mm sjedimo u parku i dežuramo sa Vitom, tražimo ljekarnu i olakšavamo mu bolove...sa Rokom se kupamo i hvatamo ribe, ronimo........čak Vito želi igrati Uno pa i to radimo samo da ga zabavimo i da malo uziva.......čekamo trajekt, grdosiju, Petar Hektorovoić nas vozi za Split, bas uzivamo u vožnji, predivnom zalasku sunca Vito prespava cijeli put a Roko i mm pretraže svaki komad broda, a ima ga, ogroman je....

Ima jedna uvala, uvala Stiniva, to ću sljedeće godine, tamo se može samo brodom.

 Ispred komiške uvale nalazi se nekoliko otoka viškog arhipelaga: Biševo s čuvenom Modrom špiljom, Svetac – nekadašnje stanište mediteranske medvjedice, vulkanski otoci Jabuka i Brusnik, te mnoštvo malih otočića

 Grad Vis sa trajekta u zalasku sunca

Ja uz svog malca koji spava uzivam čitajući knjigu i povremenom pogledu oko sebe. Doživljavamo i predivan zalazak sunca i bližimo se Splitu koji bliješti i uživa u gužvi i šušuru koji je predivan i neponovljiv......

Tek sad mi je jasno zašto za Split vele da je najljepši grad na svijetu, stvarno je predivan, evo vam jedna sličica s mora (sad mi je jako žao šta nemam fotoaparat pri ruci pa slikam mobitelom).

Riva krcata turistima, šetačima, uličnim performerima, sviračima,prodavačima, jedva se probijamo i zastajemo svako malo, da upijemo to ludilo, ljepotu, šarenost i veselje, jednom riječju ŽIVOT.... I Vito je živnuo malo i pljeskao i smijao se i veselio.......Popeli se Marmontovom i dalje do auta......

Bio je to predivan dan.....

I Viti je danas bolje al ga viroza i dalje trese......

 P.S Zanemarite greške i putujte ❤️