Zašto sam stavio takav naslov, pa pročitajte članak mislim da će vam svima biti jasno, a mnogima je jasno i bez čitanja mog članka, siguran sam bar prema onom što sam jučer doživo u Koprivnici.
Sad mogu detaljnije objasniti naslov ovog članka. Naime kad sam krenuo prema mjestu našeg druženja vidio sam na ulazu svoje kćeri koje me dočekuju ispred vratiju doma, kad im dolazim u posjete, vjerujte da sam se tako osjećao, jer iz njih je zračilo ono nešto što se može osjetiti i kad ti zaigra srce i imaš osjećaj da si došao u svoju kući svojim najdražima osobama. Naime već sam stotinu puta napisao da smo mi jedna velika obitelj, a jasno da je onda naša "mama" Podravka, kojoj sam i na skupu zaželio da se još stotinu godina družimo (malo preoptimistično za moje godine) a sve to se osjetilo za čitavo vrijeme bez obzira tko je u nečemu pobjedio, a tko recimo izgubio, ali nitko nije izgubio, svi smo mi dobili i ta povezanost je ono što ja osobno, a vjerujem i svi članovi prisutni na druženju, kao i na žalost oni koji nisu bili, to isto osjećamo. Pa šta više treba nego kad pogledam malo slike koje sam snimio i kad vidite ta ozarena lica prilikom susreta, poljupci u zagrljaji, koji traju onoliko koliko je emocija prisutno, a vidio sam da ih je bilo stvarno jako puno, kako bi neki rekli mogle su se rezati nožem. I to se nemože glumiti to su pravi osjećaji to je ono što nas povezuje virtualno, ali još više kada se družimo na ovaj način u Koprivnici ili na bilo kojem drugom mjestu, moram reći na svijetu, a ne samo u našoj lijepoj zemlji. I to je ono bogatstvo za koje moramo biti (nemoramo ali jesmo)zahvalni našem sponzoru Podravci (ne pišem ovo radi "cool zastavice") nego radi stvarnih emocija za sve što nam je pružila u ovih sedam godina. Dvoje novinara me intervjuiralo za lokalne Podravkine novine i prilikom razgovora govorio sam o našim ljupkim i dragim djevojkama u crvenim majicama koje su nas pratile pogledom i ispunjavale sve naše želje i kad sam spomenuo jednu od njih meni posebno dragu ( da se druge ne uvrijede sve ste moje), ali IvanaKV je napisala tako divan članak kad sam postao cool chef da me je rasplakala i kad sam o tome govorio, knedla se pojavi u grlu, a suza sam izlazi iz oka lijepa i čista kao ti naši mali dragi anđeli čuvari. Pa tko bi to mogao reći, a da mu oči ne zasuze. Djevojke zaslužile ste svako moju riječ pa i mnogo više. Hvala vam od srca.
Svaki puta na takovim druženjim ostvaruju se direktni kontakti članova Colke i nastaju nove i nove velike i neraskidive veze, koja opet stvaraju nova druženja i nove susrete kojima se svi nevjerojatno veselimo i teško nam je kad njima nemožemo iz bilo kojih razloga prisustvovati, kao i ja na prvih pet druženja u Koprivnici ? Zamislite da sam bio lani sretan što neidem kćeri u New York jer mogu ići prvi puta na druženje, za kojeg nisam imao poima kako to izgleda, ali nakon prvog druženja sve mi je postalo kristalno jasno zašto su ta druženja toliko draga svim članovima i njihovim pratiocima. A posebno su ovaj puta "dragi mozgovi" Podravke i Uredništva ( mislim da je to sve jedno) pogodili sa dovođenjem "Frajli" koje su (osim izvanrednih glasovnih i muzičkih mogućnosti) podigli takovo raspoloženje, da sam osjetio da smo u tom momentu na slavlju nekog događaju u nečijoj obitelji, a ne na druženju ljudi od kojih su se jučer neki prvi puta vidjeli i družili.
Vidjeli smo ozbiljne face natjecatelja u kuhanju, svi su željeli možda ne pobjediti, ali pokazati ostalima što oni znaju i da vide, probaju na licu mjestra ono što su skuhali, a ne samo preko recepata na našoj Colki. I ja sam bio posebno počašćen što sam pokraj toliko legendi Colke bio izabran u stručni žiri za ocjenu kulinarskih vještina naših članova i makar smo morali proglasiti najboljeg među natjecateljima, ja sam duboko uvjeren da su oni svi pobjednici, jer svatko je imao ono nešto na tanjuru, ali na žalost mi smo morali donjeti odluku i ustvari to nam je i bilo najteži dio posla, jer proba prezentiranog jela je bio najslađi dio našeg zadatka. Zato svi ostali pobjednici nemojte nam zamjeriti, ali drugi puta će biti za "dlaku" bolji netko drugi, ali ponovo naglašavam, da ste ili bolje rečeno da smo svi mi pobjednici.
Posebno me veseli da je bilo puno mladih , kao i najmlađa učesnica, te mlade curke koje su prštale svježinom, okićene vijencima svježeg cvijeća i nema bojazni za naše nasljednice, Uredništvo i Podravka nemaju brige za budućnost broja članova, kao i ovakovih druženja, jedino što će najvjerojatnije morati iznajmiti možda neko nogometno igralište, koliki će biti interes za naša druženja.A posebno me oduševilo kad sam vidio tri generacije prisutne na našem druženju, što dokazuje ono što kao papagaj pčonavljam, da smo mi jedna velika i sretna obitelj. I zato još jednom veliko hvala našoj "MAMI" Podravci na svemu što nam je pruižila i što nam pruža.
Pozdrav vaš "podravski" repoter dida Pinac
P.S.
Stavio sam u slike nekoliko izabranih fotki među slike, a sve članove Colke koji žele da im pošaljem slike sa druženja neka mi mailom pošalju svoje mail adrese, kako bi im poslao slike, a ujedno molim i ostale članove Colke da mi pošalju svoje mail adrese jasno sa nazivom na Coolinarici, jer bi želio imati poseban spisak (adresar) isključivo članova Coolinarike. Pa ako vam nije teško javite mi na jednu od mojih adresa zdenko.maricic@zg.t-com.hr ili na pinac2407@gmail.com
:(Još nema komentara