Svake večeri čujemo se moj prvašić i ja,da čujem kako mu je prošao dan.
Danas smo vodili neobičan razgovor.
-Baka,hoćeš li napraviti tortu Prijateljevoj baki?Rekao sam mu da ti radiš super torte.
I da ti je jako fina od čokolade.Ali njegova baka ne voli od čokolade,nego one sa voćOm.Jel znaš napraviti takvu?
-Znam,zlato!Ako je to tebi i Prijatelju baš važno,neka me nazove njegova mama pa ćemo napraviti baki finu tortu.
-Ne može te zvati,ona je umrla.
Zamukla sam za trenutak,progutala knedlu i upitala:
-A Prijatelj bi želio baki pokloniti tortu za rođendan?Kad je baki rođendan?
-Ne znam,a ne zna ni on!
-Ne brini,saznati ću ja nekako,pa ću napraviti tortu da je Prijatelj pokloni svojoj bakici.
Tako mi svega, napraviti ću tu tortu.Najfiniju i najljepšu tortu sa voćOm.
Zbog dječaka koji je izgubio mamu,i koji bi želio obradovati svoju baku.
I zbog mog prekrasnog unuka,čije je malo plemenito srce razumjelo Prijatelja.
-Budi uvijek dobar svome Prijatelju,molim te.Kad je tužan nađi načina da ga razveseliš.
Iako ima divnu obitelj,njemu život nije lak jer je premali izgubio mamu.
-Ja sam uvijek dobar prema njemu!
-Nećeš zaboraviti što smo pričali?
-Neću ljubavi,ne brini!
Kao da bih i mogla,i da hoću.
Obećano,izvršeno.
https://www.coolinarika.com/slika/2647879/
-
-
:(Još nema komentara