Dan prije nedavnog prikazivanja Titanica na televiziji,zove mene moj unuk da zajedno pogledamo film.
-Ali ne da gledamo svako u svojoj kući,nego zajedno,precizirao je.
Ti,ako ćeš plakat,plači,ja neću jer sam ga već gledao.
Dječaci imaju svoje heroje,sportaše,glumce,pjevače....
Tonijev heroj je Edward John Smith, kapetan Titanica,koji je odlukom da potone zajedno sa svojim brodom,zaslužio svo njegovo divljenje i poštovanje.
Ako se Edwardova duša uspjela izdići iz ledenih dubina oceana,mora da se smješka mom dječaku koji na svaki svoj crtež Titanica upiše njegovo ime.I nacrta njegov lik.
Naravno da sam znala da me za rođendansku tortu opet čeka tema Titanic,ali sam odlučno izjavila da neću zidati još jedan brod od fondana.
Prisjetila sam se izraza njegovog lica kad smo ga lani vodili u muzej,gdje je izložen jedini pojas za spasavanje sa Titanica,koji je sačuvao Josip Car,konobar sa Carpatie.
To je to,pojas i kapetan,kao ukrasi na torti.
I tako sam napravila pojas za spasavanje i "skinula"lik kapetana heroja da ukrasim Tonijevu tortu.Uz sliku broda printanu na hostiji,dobru tortu,te preskupu slagalicu broda koju je odabrao za poklon,dostojno sam mu obilježila i ovaj Titanic rođendan.
Čuvena scena filma,u kojoj se ljube Kate i Leonardo,ostavlja ga ravnodušnim.
-Eh,dok se oni izljube,ode Titanik-zagunđao je.
Muško moje praktično.
A negdje u pol filma,kad je postalo jasno da će brod potonuti pitao me-jel plačeš?
-Ne,a ti?
-Malo.
Zlato moje senzibilno.
E,da,torta je bila fina,slavljenik zadovoljan,a ja se pitam,bude li ljubav još trajala,kako ću temu Titanic obraditi slijedeće godine??
:(Još nema komentara