Što je tajna uspješnog piknika? Nema neke velike mudrosti, tajna je u planiranju, pripremi i jednostavnosti hrane. Nije dobro biti zahtjevan i očekivati u prirodi sve blagodati, koje imamo u kući. Nije poželjno donositi komplicirane stvari za jelo i pripremu ili služenje. Piknik je najbolji, kad smo mi opušteni i u dobrome društvu. Treba pronaći balans, između hrane koju služimo, prirode i uvjeta transporta, imajte na umu da neke namirnice neće dobro podnijeti prijevoz.
Još uvijek se sjećam obiteljskih izleta s roditeljima, na na brda oko Zagreba, Jambrekov Breg, Mikuliće, Talane, Grmoščicu ili Donju Kupčinu, tamo gdje je sagrađen oterteni kanal Kupa- Kupa, imala sam tada možda nepunih sedam godina. Tek smo se doselili u Zagreb, a ja nikada prije u životu nisam imala prilike vidjeti livadu punu ivančica i svakovrsnog drugog poljskog cvijeća, brala sam ga i brala, dok su me mama i tata požurivali da se vratim u auto, u jednom trenutku su sjeli u njega, kao da će krenuti, a ja sam gorko plakala što me ostavljaju i sveudilj brala cvijeće...
Sjećam se svega iz tog doba, svih izleta, piknika, roštiljanja uz Krapinu, Mrežnicu, Savu, Kupu... Moji roditelji su nas svaki vikend vodili u prirodu i na izlete . Nismo imali nikakvoga važnijeg posla vikendom, preko tjedna se gotovo i nismo vidjeli, pa su moji roditelji, valjda osjetivši to, vodili su nas na te obiteljske izlete.. Jeli smo običnu piletinu s roštilja, salatu i kruh, možda ponekad savijaču od jabuka, ili pitu od sira. Sva ta hrana bila je prekrasna i ukusna, da joj okus i sada mogu osjetiti.
Kupila sam nedavno, jedan krasan ruksak..
U tom ruksaku ima kompletan plastični pribor za 4 osobe, od čaša i tanjura, noža, daščice, papar/soljenke, do kompletnog pribora za jelo.
Svaki lijepi proljetni ili ljetni vikend, subotom poslije 14 sati (djeca ujutro imaju makedonski u školi 😃 ) ili nedjeljom ujutro, je rezerviran za Divlje Vode, naše omiljeno izletište. Putem uz slovensku granicu, vozimo se, uhvatimo komadić zemlje uz rijeku (ako dođemo dovoljno rano i brzi smo), gdje se može za malo novaca, iznajmiti zemljište za igru i roštilj, s klupicom i stolovima. Tada raspremim svoj plavi ruksačić, moj muž s djecom skupi grančica za roštilj, potpalimo vatru i roštiljamo.
Prošle godine za prvi maj nismo stigli naći mjesto, jedva se ugurasmo pod jedan jedini slobodan kućicu/šator, koji smo preplatili, dosadna je kišica padala i padala, ali mi se nismo dali smetati.
Osim nas, tamo je bilo mali milion ljudi, nitko se nije dao smetati. To me je fasciniralo. Djeca trče za loptama, roditelji igraju badminton, karta se, jede se, roštilja se, svi su dobre volje i smiju se.
Pomislim tada, kako je lijepo ponekad vidjeti da ljudima nije hladno, nije im grdo što pada, svi se ponašaju kao da kiše nema. To je i mene osokolilo, da uberem po kiši, u obližnjoj šumi medvjeđeg luka, načinim salatu s rajčicom i krastavcem, da je jedemo uz roštilj.
Jako puno obitelji iz Zagreba i okolice vidimo tamo, mnoge dolaze i s prijateljima, u velikom broju. Sjednemo oko vode, djeca dobiju lopte, vade se štrudle, hladne salate, naresci. Opuštena je atmosfera, hodamo po zemlji, osjetimo je pod nogama, izujemo obuću i gacamo po ledenoj vodi, gledamo pastrve kako plivaju brzacima, slušamo šum vode, koja odnosi dalje naše nemire i stresove radnog tjedna, svega što se nakupilo...
S uživanjem svaki vikend složim svoju piknik košaru/hladnjak i otisnemo se, još ima mjesta gdje se možeš zavući, osjetiti mir u duši, zajedništvo s obitelji i prirodom, kao mi ovaj vikend, kad smo našli zavučeno mjesto, pored potoka, uz slovensko-hrvatsku granicu, blizu Divljih Voda- na Žumberku, proveli smo 4 sata pored vode i osjećala sam se, kao da su svi utezi ovih prošlih tjedana nestali i tamo ostali, osjetila sam mir, jedinstvo sa svojom obitelji i prirodom, koji lijepi osjećaj...
Sada tek shvaćam, po što su se ono moji starci svakog vikenda vraćali...
Što da ponesete na piknik sa svojom obitelji, da bi vam on pružio potpuni užitak? Moja iskustva su, da je dobro ponijeti nekoliko vrsta manjih peciva, ovisno o tome što tko voli od vaše obitelji. Ili ponesite cijeli kruh, ali tada ne zaboravite nož za kruh.
Volim ponijeti krumpir salatu, mahune ili grah salatu, svježe povrće za roštilj, odnosno tikvice, šampinjone, papriku, patlidžane i rajčice. Obično salate unaprijed napravim i nosim ih u plastičnim kutijama za hranu, povrće režemo na licu mjesta, a operemo ga još doma.
Ponekad napravim portugalsku salatu, pogotovo ako nas je više, jako volimo krastavce i cherry rajčice. Volim ponijeti i salatu od piletine ili mesa iz juhe.
Meso, prije svega svinjetinu, puretinu i piletinu, obavezno pripremim dan prije, u pacu od ulja, krupno rezanog češnjaka, soli i papra. Uvijek skinem meso s kostiju, tako kosti iskoristim kod kuće, za temeljce i slično, a na roštilju se brzo ispeče, a i manje je otpada. Ponekad ispečemo i ribu, osobito volimo pastrve.
Uzmite i umake za meso ili ribu, ako to volite. Ako imate starog kruha, ponesite i njega, jer je odličnog okusa, kad se prepeče na roštilju, svi ga rado pojedu, radije no svježi, a ne morate ga baciti.
Za piće najviše volimo vodu, a djeci kupimo colu ili napravim neki svježe cijeđeni sok, jabuka im je na prvom mjestu.
Slatkiše obično ne nosimo, a ako ih ipak nosimo (ima kod nas doma ovisnika), to su uvijek kolači, koji dobro podnose transport i svi ih vole, pita od jabuka, sira ili čokolade, ponekad čak i muffini.
Kavu ponesem kad idemo s društvom, imam divnu malu termosicu, koju uvijek napunim vrućom kavom, točim je u plastične čaše.
Sva hrana se može držati izvan hladnjaka najviše 2 sata, a u slučaju da je uistinu toplo, i kraće, da se ne izgubi njena hranjiva vrijednost i da se ne počne kvariti. Držite sve namirnice u hladu i pazite da ne stoje dugo na suncu.
Uvijek pazite da ste sigurno ugasili svu vatru, bez obzira na to imate ili nemate roštilj. U prirodi možete ostaviti samo brzo i biorazgradiv otpad- to se odnosi na komade voća i povrća. Ne ostavljajte smeće za sobom. Ne ostavljajte ni kosti ili meso koje ste pekli. Navikli smo se, kad dođemo na neko mjesto, odmah pokupimo svo smeće koje zateknemo (u autu trebate imati par rukavica za točenje goriva s benzinske crpke, u svrhu skupljanja otpada), a kad odlazimo, svi imaju zaduženje i najmanji komad smeća pokupiti i uzeti sa sobom, te ga pravilno odložiti, u za to predviđena mjesta u gradskim kontejnerima.
Ne zaboravite na krpe, role ručnika i vlažne maramice, koje vam trebaju da brišete ruke, ako nema vode.
Poslije dolaska kući OBAVEZNO pregledajte djecu i sebe, da slučajno niste pokupili krpelja. Oprez je potreban i kod kretanja kroz gustiš ili kamenjar, jer ima i zmija. Životinje koje žive u prirodi, ostavite na miru, samo ih otjerajte, ako vam dođu ose, bumbari, mravi ili mušice, nemojte im nauditi, pogotovo ako idete na izlet s djecom, jer ona uče od vas i po vašim postupcima.
Na kraju, nije najvažnije da sve bude savršeno pripremljeno i po špagici, najvažnije je da se dobro osjećate, da se vratite prirodi, sebi i svojim najmilijima, taj osjećaj, vjerujte na riječ, vrijedi svakog truda.
:(Još nema komentara