Predivno,božanstveno mjesto koje svakako trebate posjetiti ako ga još niste nikad posjetili.
Već treću godinu zaredom na Malu Gospu 08.09,hodoćastim na svetište Majke Božje od Krasna.Krenem sa ciljem da se malo maknem iz ove užurbane svakodnevnice,malo da se promijeni mjesto i ljudi ,a doma se vračam napunjenih baterija ne samo molitvom Majci Božjoj nego i opčinjenost prirodom,vidicima ,bojama ,mirisima cvijeća koje nam pruža Velebit. Opijeni prirodnim ljepotama zatim se spuštamo do obližnjih sirana gdje se degustira i kupuju poznati sirevi od škripavca do finog runolista.Iza sirana put nas vodi do Senja gdje si na rivi popijemo kavicu,pomanđamo dobar sladoled i onda puni elana i punih baterija vračamo se u našu svakodnevnicu.
Evo i malo podataka koje sam dobila na letku od samog mjesta.
Pod imenom Krasno spominje se prvi puta 1275god.U Krasnu je bila izgrađena u dotursko doba crkva sv.Marije,pa se spominje podatak da je postojala god 1219.Krasno postaje nadaleko poznato po svom prošteništu posvećenom Majci Božjoj.
"U šumi krasnarskoj ,kazuje davna pobožna prića,pastiri pasli svoja stada.Jednog dana ugledaše na nekakvom panju čudesan cvijet ,a u cvijetu sliku Majke Božje.Pastiri otrgnu cvijet i ponesu ga u Krasnarsko polje,gdje se od drevnih vremena nalazila kapelica.Ali prenesenog cvijeta najednom nestade,dok ga pastiri opet ne nađoše na istom panju u šumi ,gdje ga prvi puta ugledaše.To se čudo ponovilo nekoliko puta :prenjeli bi cvijet ,a on se opet vraćao na panj u šumi.Videći narod te događaje,sagradi u šumi kapelicu u čast Majci Božjoj,a nad samim panjem ,gdje se cvijez ukazao podižu žrtvenik"
Prenosi se među narodom razne zgode ,kako je Gospa od Krasna pomagala u olujama na moru,u pogiblima na kopnu,u teškim bolestima,u suhim godinama i svakojakim drugim nevoljama.U nepomućenoj tišini i nedirnutoj prirodi ovo je mjesto pogodno za molitvu i razmišljanje.Nisu Krasno i Velebit mimoišli ni naši književnici A. Simić,V.Novak a u pjesmi " Naš čovo " Kranjčević ga spominje
"Pošo bih Majci Božjoj na proštenje a na Krasno, Pre neg umrem da se skrušim ,da ne bude poslije kasno.
Bog je malo gdje na tako neznatnim udaljenostima rasuo toliko bogatsvto kao u Velebitu.U Velebitu sve je blizu,sve povezano prijateljskim nitima:jela i vuk,kamen i medvjed.rosa i zrak,more i planina,nebo i zemlja,sve je jedno ,sve je sklad.Zato je Velebit oduvijek privlačio,a osobito danas opčarava i privlači nas suvremene ljude,zarobljenike gradskih prostora,buke i strojeva,samoće i svakojake otuđenosti.Tu u Velebitu u njegovim vrletima,u tišini svetišta Majke Božje od Krasna kao da se vraćamo u djetinjstvo,kao da nalazimo sve što smo izgubili i što nam nedostaje.Odatle se vraćamo osnaženi psihički i fizički,pomireni sa sobom,mirniji i zadovoljniji duhom.Susresti se s iskonskom ljepotama Velebita,znači susresi se s Izvorom svake ljepote,znači barem za trenutak naći mir našem nezadovoljnom lutalačkom srcu.
"Zato ČOVJEČE,pođi na Velebit,da bi našao prebivalište svoje duše i mir svoga srca;da bi susreo svoga BOGA!
:(Još nema komentara