Ovu pjesmu napisala je tinejđerica bolesna od raka. Htjela je vidjeti koliko
će ljudi shvatiti njenu pjesmu. Pjesmu je napisala djevojka u posljednjoj
fazi bolesti, u New York bolnici. Proslijedio ju je njen liječnik.
Između svih ostalih mail adresa i na moju je stigla ova pjesma.Pročitajte ju,isplati see.
SPORA IGRA
Da li si ikada gledao djecu
na vrtuljku?
Ili slušao kako kiša
zapljuskuje zemlju ?
Da li si ikad pratio
leptirov kaotičan let?
Ili zurio u sunce
na zalasku?
Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.
Da li protrčis kroz svaki dan
kao da letiš?
Kad pitaš Kako si,
čujes li odgovor?
Kad se dan završi,
odlaziš li u krevet
sa sljedećih stotinu poslova
koji jure kroz tvoje misli?
Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.
Kažeš li nekad svom djetetu
uradit ćemo to sutra,
i u svojoj žurbi
ne primijetiš njegovu tugu ?
Da li si ikad izgubio kontakt
i dopustio da umre dobro prijateljstvo
samo zato što nisi imao vremena
ili nisi pozvao i rekao Hay?
Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.
Kad trčiš da stigneš negdje
propustiš polovinu zabave koja te tamo čeka.
Kad brineš i trčiš kroz dan,
isto je kao da si bacio neotvoren poklon.
Život nije trka.
Uspori.
Čuj glazbu.
Prije nego što se pjesma završi...
:(Još nema komentara