sjecanje

Kad se vratis u djetnjstvo,,,

Umislima se vracas nekoliko desetaka godina u natrag,,prisjecas se dragih ljudi i lijepih mjesta ,svojih nestasluka ,razgovora,,a povod tome je ,jer te jedna draga osoba napustila,,a nje se sjecas kao sto bi se sjecao brata ,ili sestre ,,bez obzira sto to niste ,ali vase druzenje je bilo takvo da u vasem zivotu ostavlja neizbrisiv trag.

Pitamo se dali je moguce da osjecamo tugu i zalost za nekim tko nam nije ni rod ,niti smo u krvnom srodstvu,ali kazem vam ,osjecam se kao da je dio mene otisao,kao da sam izgubila nesto od neprocjenjive vrijednosti,kad provedes svoje djetinjstvo ,bez rodjene brace ,a budes prihvacen u okrilje ljubavi jedne divne i velike familije,kroz zivot te prati ta ljubav i jedinstvo,gdje smo svi djelili i jedan bobon na jednake djelove,,bili smo tada sretni i puno smo se voljeli..

I kad cujes da je jadan izmedju nas ,otisao putem Bozjim,tada se pitas dali to mora biti bas tako ,dali nije bilo moguce da bude jos nama,da svoj vedar duh i smisao za salu djeli jos sa nam,a onda shvatis da tako mora biti, jer ipak o nasim zivotima ne odlucujemo mi sami,,,kazu ljudi ,,ako ti ima vjeka ima ti i ljeka,,ako te Bog hoce sacuvati ,,bit ces sacuvan,,,

Sa bolom u dusi sjecam se ,,,PAVE,,,bio je divan covjek ,dobar otac i suprug,njegov smisao zivota je bio ,,biti na usluzi svima,gledati u buducnos sa osmjehom na licu,bio je dovoljan jedan ugrusak krvi da ugasi taj vedar duh,eee, dragi moji kako to boli,,,

Ostace mi u sjecanju,kao veliki covjek koji je znao podariti toplu rijec,utjesiti kad ti je bilo najteze,koji je znao pruziti ruku pomirenja i onima koji su ga besomucno mucili,koji je znao prastati ,,jer uvjek je govorio,,ljubav je najvece i naj jace oruzje koje posjedujemo i njime se borimo,,,

Ovaj clanak poklanjam njemu na spomen koliko ljubav moze biti velika i jaka,,,❤️