Evo, opet nešto od mog sina. Dugo se "kuvala" ova pesma i evo je napokon...
Dok misli reka teče,
na mome mozgu
poput vile svilenih krila
igraš igru leptira
U gomili presahnulih želja,
pustinji sna i jave
stojim sam,
pustinjak, šašavi asketa
Želim da ti kažem nešto,
nešto poput tople letnje kiše
dok te gledam
kao žedan daleke kapi rose
Ali svaka mi misao za tobom,
nepresušni izvor slatkih priča,
završava u nezasitoj jami
nedosanjanih snova.
Mračne vlasi,
zrnca prelepog mora,
potapaju mi vazdušastu hrabrost.
Biseri, boje tla
satiru svaku reč
koju ti imam reći.
:(Još nema komentara