Rasti vlastitu biljku

Rasti vlastitu  biljku znaci  postati  ono sto je sopstveno sjeme  vec imalo  u sebi . Svi smo  rodeni savrseni i slobodni , ali rastuci  dodajemo  previse i opterecujemo sopstveno bice  . 
Michelangelo je rekao  gledajuci  blok mramora da skulpturu ne kreira kipar  nego kipar oslobada skulpturu koja vec zivi u mramoru od viska materijala .
Mi smo kipari vlastite skulpture , treba  samo ukloniti visak materijala kojeg  je nase sudenje dodalo . Nasa skulptura sadrzi vec sve , sadrzi nasu klicu , nasu slobodu , ono sto dolazi izvana je prolazna sreca . Sreca je u nama ne treba se zaustaviti  na povrsini . Da bi bili sretni moramo ici do sredista  , snaga je u nama ne trebamo  traziti vanjsku intervenciju .
Plodno tlo se moze  vidjeti samo kopanjem  , u dubini  je toplina ,  toplina je zivot . Ako je upravo padala kisa  tlo izgleda plodno , ali ako je u dubini kamenito vlaga se zaustavlja na povrsini .
Zivot pocinje u sredistu i zraci prema vani . Sve pocinje iz sredista , vatra se pali  od centra, a zatim se siri prema vani  .
Ako uspijemo upaliti nasu unutrarasnjost zivot ce se prosiriti  prema vani . Ako mi sami bacamo vodu na nasu vatru  negirajuci nase bice bit cemo svjedoci dolaska puno ljudi koji ce pomoci ugasti pozar jer se ljudi boje originalnosti  , bojimo se slobode ,  nase vlastite prirode . Drustvo voli osrednjost , voli one koji slijede pravila , koji ne zele nista promijeniti . Svijet je pun boja , milijardi razlicitih nacina ,  zar nije grijeh vidjeti i zivjeti samo crno - bijelo?
Biljka  raste  iz svoga sjemena , jednom nadeno plodno tlo sjeme se predaje  zemlji bez misli , bez planova za daleku buducnost , predaje se zivotu . Briga za buducnost  joj mu nebi sprijecila  bolove  koje mozda donosi  sutra ali bi joj  odnijela  srecu za danas, dakle  ona je mirna  . Biljka ne pita koje je njezina uloga , sto znaci njezin zivot ,  biljka zivi danas za danas .
Pusta  da izidu  prvi znakovi klice  koji  će naci svoj put u zemlji , klica  ce pronaci  svoj put  pogonjena iskonskom  silom  koja ne osuduje , koja se ne pita , koja je cista snaga gladna zivota .
Neke  biljke rastu ravno druge ukrivo . Mi obicno mislimo  da je  ravna biljka ljepsa i da je valovita biljka nesavrsena , ruzna . U  stvarnosti nismo shvatili istinsku sustinu nijedne . Uvijek postoji razlog za sve .
Ravna biljka  je imala srecu , sunce je bilo na dohvat ruke , za nju je sve bilo jednostavno trebala  je samo  slijediti  svoju prirodu ali imajuci sve nije se morala boriti i mozda nikada nece razumjeti onoga koji pati  . Valovita biljka  u svojoj borbi  za opstanak je promijenila  nacin svoga rasta  da bi dala svojoj klici znacaj koji  je imala  u sebi , da bi joj dala zivot za koga je namijenjena . Promijenila je nacin  ali nije promijenila svoju sustinu  .
Cvijet koji ce se  roditi  ce mirisati  kao i drugi ili mozda i vise jer se morao boriti da bi dosao do sunca . Biljka si ne sudi , ne zabrinjava je to sto je izrasla neravna zna da si nista  ne treba oprostiti , nosi samo naprijed svoj projekt zivota jer zna da je njen zivot jedinstven i savrsen , da je neponovljiva bas onakva kakva je .   Neravne biljke ce generirati novo sjeme iz kojeg ce se roditi  nove ravne biljke  . U unutrasnjosti nove  ravne biljke se smjeska valovita biljka koja se tesko mucila  da bi spasila svoje sjeme , da bi nastavila zivot .
. Ako se rodimo  tratincica  beskorisno je pokusati biti tulipan . Tratincica  je savrsena takva  kakva  je ,  njezina  ljepota je neosporna , dovoljno je samo ostaviti je da cvijeta i uzivati u njezinom cudu .  Tratincica se ne voli , sama sebi ne sudi , ne zavidi miris ruze ili raskosnost cinije ,  jednostavno je sama sa sobom i u sebi .
Ako se ne  pitamo da li smo dovoljno dobri  , da li  je nacin na koji idemo naprijed   pravilan nasa sustina ce nas odvesti u pravom pravcu .
Tratincica se nikada ne pita  da li  treba cvasti , da li  njezine latice trebaju postojati ,
tratincica se  uopce ne pita koje je  njezino  ime, jednostavno postoji i zivi u miru .
Tratincica nije samo latice ili listovi , traticica je tratincica , tratincica je savrsenstvo .
Biljke su kao djeca , prije rodenja djeca imaju odredenu poziciju i njihov oblik   podsjeća na jaje ,  na sjeme , na tratincicu .
Djeca zive u bezvremenu , djeca zive u neosudivanju , znaju  voljeti , znaju slusati vjetar , ne misle da iz oblaka pada kisa vec se igraju sa lokvama . Djeca vide samo ljepotu .   Sjeme nase biljke prebiva u nama trebamo  se samo pogledati unutra  i postovati ga .