U ovom članku i videu sam željela da prikažem kako se mi u našoj porodici pripremamo za našu krsnu slavu Sv. Simeona. Moja sestra i ja planiramo unaprijed na 6 mjeseci kako ćemo se organizovati za slavu da ju proslavimo sa našim tatom. Mama još uvjek radi i ne može za slavu da dobije slobodno pa je smo mi glavne ''stopanice''. Pored ovoga prikazanog ima jos dosta sporednog posla ali sav posao za slavu je nekako drag i radimo ga sa ljubavlju.
Iako ne živimo vise tamo gdje smo rođene, moja sestra i ja dolazimo svake godine kući za slavu da ju proslavimo sa našim tatom.
Naša majka jos uvjek radi pa nažalost za slavu ne moze da dobije slobodno 7 dana i da bude kod kuće već je sa nama samo preko Skype ali je na nas prenjela svoje znanje i iskustvo koje smo mi rado prihvatile.
Naša slava je Sv. Simeon i slavimo je tri dana, uče slave, na lice i ispraćaj slave, tj. 15., 16. i 17. Februar.
Pripreme uglavnom počinju 13. Februara kada pravimo prve kolače.
13.Februar
Sa pripremama se treba,na ovaj dan, početi rano. Tata radi oko pripreme pekare i drva za sutrašnje pečenje.Posle podne će se svinja pripremiti i staviti na ražanj da bi se ujtro rano mogla pristaviti na vatru.
Domaćica uvjek ustaje prva da skuha kafu i naloži vatru da se moze odmah početi sa poslom.Kolače koje pravimo za slavu su obično oni koji treba da odstoje koji dan jer tako smanjujemo posao i dajemo prednost onome koji se neizbježno mora raditi na dan slavlja.
Ako se lijepo organizujete možete napraviti 5 do 6 vrsta kolača za jedan dan i to je sasvim dovoljno da se proslavi slava.
Nekada kada sam bila dijete su se služile ormašice i torta jer je to bilo najekonomičnije i nije se moglo drugačije.
Danas pravimo vise kolača. To su uvjek kolači sa orasima, kolači na šnite i neizostavne šubarice ili ruske kape. Ove kolače vole stariji jer su ti recepti tradicionalni mada uvjek za slavu napravimo po neki novi kolač tek da promjenimo.
Najlakše je ako imate šporet na drva jer tako možete da pravite vise kolača u isto vrijeme.Dosta kolača pravimo sa jajima jer imamo kokoške i domaća jaja.
Šubarice su neizostavne za slavu jer su one malo stariji kolač i svi ih vole.
Sve ove kolače mozete naci na mom profilu ali mislim da je za slavu svaka domaćica nekako godinama razvila svoje kolače i oni su standardni.
14. Februar.
Jutro ponovo sviće i danas se treba probuditi u ranu zoru da bi uspjeli uraditi sve planirane poslove.Vani je jako hladno i sve je smrzlo.Tata mora da se probudi rano pre kafe i da naloži vatru jer žera treba da se stvori pre nego da se svinja pristavi peći.
Posle kafe vatra je vec stabilna i svinja moze da se pristavi tako da ce biti pečena prije mraka.
Jos uvjek koristimo staru pekaru koju je tata davno napravio.Tata je napravio i ražanj te okretač tako da se svinja ne mora okretati ručno mada smo nakada i tako pekli.Tata kaže da vatra mora da bude uvjek dobra stabilna jaka ali ne prejaka da bi se svinja lijepo ispekla.
U kuhinji je danas važan dan i sav posao se mora stići na vrijeme.
Prvo ujutro treba da zamjesimo tijesto za pitu koje treba da odstoji bar dva sata. U međuvremenu ćemo da spremamo sarme. Potpuni recept za pitu za slavu možete da vidite na mom profilu ali to je samo jedan primjer jer pite se uvjek prave u zavisnosti koliko gostiju imate te da li ih pravite sa domaćim ili kupovnim korama. Ako pravite sa kupovnim one mogu da se prave isti dan kada ćete ih posluživati.
Ja obožavam da pravim pite za slavu jer druge nikada ne mogu biti kao te, one nekako mi uvjek budu najbolje. Mama je kiselila kupus i moram stvarno da ju pohvalim jer se listovi nisu ni malo cijepali i bio je zaista odličan.
Odmah posle pripreme kupusa treba da napravimo meso za sarmu.
Na ovom videu možete vidjeti ubrzani snimak slaganja sarme na koji je moj muž posebno ponosan jer je bila njegova ideja da se snimi. 🙂
Za pite uvjek koristimo domaći sir.
Nekada smo imali svoju kravu pa smo sami sirili sir. Sir pravljen na selu je zaista odličan i po meni savršen za pite. Još kada u smjesu dodamo pravi domaći kajmak pita mora da bude odlična.
Kada pite počnu da se razvlače sve ide lagano. Dok se jedna razvlači druga se peče u rerni.
Ovako pite mogu da stoje nekoliko dana samo je potrebno da se prije posluživanja kako mi kažemo pokladu sa kajmakom i zapeku.
Posebno mjesto u ovom danu zauzima kafa sa našim najbližim komšijama.
Komšije dolaze da nazdrave za sretno spremanje. Mome suprugu koji je Brazilac je ova naša tradicija zaista posebna i jako zanimljiva.On kaže da samo tako nešto ima kod nas i divi se nama da sa toliko ljubavi spremamo svake godine za slavu.
On pokušava da komunicira sa mojim komšijama ali se to uglavnom svodi na živjeli, pivo, rakija, dobro i neke uobičajene riječi koje se koriste tokom praznika.
Itala, mog supruga smo takođe naučili kako smo nekada kao djeca jeli kruh na masti, tj. onaj kruh koji se stavi ispod svinje i na koji spada mast. Nama kao djeci je to bilo nesto odlično a Italo nije mogao prestati i svaki put kada bi komšije probale i on bi uzeo komadić. (prve godine mu je bilo loše koliko je pojeo :))
Pored ove obavezne kafe sa mojim najbližim komšijama cijeli dan tati dolazi neko na rakiju da nazdrave za sretno spremanje.
Naveče kada su sarme i pite spremne moramo da preberemo pšenicu i skuhamo da ujutro mozemo odnjeti krsnice u crkvu.U mnogim mjestima se krsnice nose na lice dana ali mi to uvjek radimo uoči slave.
15. Februar
Ujutro se krsnice pripremaju, stavljaju u čašu da se nose u crkvu.
Mi dolazimo rano u našu crkvu u Palačkovcima.Ovo je crkva u koju sam ja išla kao dijete i meni najdraža na svijetu.
Tu nas čeka otac Ranko da blagoslovi krsnice.
Pored nase crkve se nalazi stara veoma dobro poznata Crkva brvnara sagradjena 1843. i posvećena svetim apostolima Petru i Pavlu.
Kada se vratimo iz crkve treba da se rade ostali pripremni poslovi a posle podne se treba prorediti brašno te zamijesi krsni kruh. Takođe trebamo prorediti brašno za kuruzu.
U kuhinji se polako priprema kokošija supa.
Ivanka, moja seka i domaćica siječe meso i povrće za supu i pored toga će kasnije kada gosti počnu dolaziti pripremiti sir i kiselinu te salatu za slavu.
Ivanka ima zadatak takođe da pripremi sto te svijeću za slavu.
Sve u kući treba da se priprema sa ljubavlju da bi sve bilo lijepo na kraju.
Krsni kruh se u našoj kući pravi na jednostavan način. Tako je pravila moja majka i meni je tako najdraži jer mi je to ostalo iz djetinstva.U mnogim drugim domaćinstvima se krsni kruh ukrašava i postoje mnogi recepti za to.
Kolači treba da se isjeku pre nego da gosti dođu da domaćice mogu provesti malo više vremena i sa gostima.
Kuruza se mjesi zadnja jer ona treba da se stavi peći tek kada gosti počnu dolaziti.
Prvi gosti su počeli dolaziti i ovo je učeslave kada počinjemo slaviti. Slava se slavi tri dana i ovo su jedni od najljepših dana u godini. Sa ljubavlju dočekujemo nase goste i uzdravljamo za sreću.
Mama je cijelo vrijeme sa nama da nazdravlja sa našim dragim gostima.Ona i tata su moju sestru i mene naučili kako se slava slavi i mi se nadamo da ćemo isto prenjeti na našu djecu te očuvati tradiciju.
Iako je ovo samo jedan mali deo priprema za slavu nadam se da vam se članak sviđa i da vam je bilo ugodno gledati video.
:(Još nema komentara