Rock zvijezda iz svijeta kulinarstva nastala je u kozmičkom sudaru filantropa i mizantropa, kao i svaki pravi humanist, i ostavila nemjerive tragove svjetlosti diljem svijeta otvarajući prozore i skraćujući mostove.
Na debele prozore sivog uredskog stakla snažno lupa kiša i čini ljude boljima nego što jesu. Gledam kroz teška prevelika vrata, kao da su rađena za ljude koji hodaju na cirkuskim štapovima u crkvu i vjetar koji nosi kišu i led u asfaltskoj prašini. Baca ju po nesretnoj djeci i ljudima koji se žure. Vjetar koji donosi umirujući kaos i zaustavlja vrijeme.
Leteći crveni kišobran zaustavlja se u prometu, zapinje u čudovištu na kotačima za koje se lijepi magla, a za tren na šarenom ekranu blješti njegova crno-bijela slika, s mišićavim tetoviranim rukama, visokom sijedom frizurom i tim markantnim licem koje se ne zaboravlja.
Ne…
Još pokoja slika u boji i par riječi koje slamaju srce…svakome tko je volio Anthonyja. Svidio bi mu se ovaj uvod.
Kada netko ode, odjednom navru sve one lijepe stvari koje smo o njemu mislili, pa se taj neobičan osjećaj sreće i gubitka u čovjeku sukobljava. Ali, to je ono dobro od čovjeka.
Anthony svijetu nije bio poznat kao čovjek koji je kuhao, nego čovjek koji je kušao. Kušao sve, dobro, loše, previše…kao i svatko do nas, ali je to činio daleko teže i intenzivnije. Možemo li da se ne zapitamo, je li previše vidio? Onoga, što od čovjeka nije dobro? Neobično, prva stvar koja mi je pala na pamet u trenutku kada sam pročitala vijest, njegovo je beskrajno bespomoćno, posramljeno i razočarano lice dok sjedi na plastičnom stolcu nekog šarenog asfaltnog sela u Mozambiku, kuša stoljeća rada mozambičkih ruku dok gleda gladne trbuhe mozambičke djece kako pored njega čekaju u redu. Osmislio je u toj epizodi nešto što mnogi ljudi koji ne psuju, ne piju alkohol i ne žive, svakako ne bi mogli, ali mu to možda nije bilo dovoljno. Naravno, to sve može biti izromantizirana pretpostavka mojih očiju koja u velikom čovjeku vide još većega.
Rock zvijezda iz svijeta kulinarstva nastala je u kozmičkom sudaru filantropa i mizantropa, kao i svaki pravi humanist, i ostavila nemjerive tragove svjetlosti diljem svijeta otvarajući prozore i skraćujući mostove. Čovjek je to uz kojega su požutjele stranice udžbenika iz povijesti i geografije oživljale i pretvarale se u riječi, boje, okuse i dim. Čovjek koji je malog čovjeka postavljao za kralja. Čovjek koji je volio i sunce i kišu i glazbu. Čovjek koji nije trošio riječi. Čovjek koji je pričao priču o hrani, i o tome što hrana znači svima nama. O njenoj moći da zbližava. Čovjek koji nas je učio što znači biti čovjekom, u svim kutevima svijeta gdje je čovjek kročio i koji je pričao priču o strasti, za hranom, i, za životom.
Hvala na tome.
:(Još nema komentara