Ona nije hit film ili blockbuster da bi imala svoj nastavak ha ha ha, riječ je ipak samo o jednoj skromnoj bundevi. Ali ne mogu odoljeti, da ju i ove godine ne obilježim riječju i slikom. Rekla bih da je ona, jedan mali dio tradicije moga ravničarskog kraja, koja je bila zastupljena u prehrani ljudi, ali i domacih životinja.
Svaka priča može imati nastavak, i ne, ali ova moja ima. Ja osobno veoma volim priče, točnije živim s njima od malena i najmanjih dana. Tu ljubav mi je prenijela moja mama, ja sam ju dalje proslijedila mojoj djeci, a sada i na našeg najmanjeg člana obitelji. Upravo je čarobno kako iz malene sjemenke izraste biljka velikih razmjera, krupnih zelenih listova, žutih mirisnih cvjetova koje obilaze pčele te plodova od zelenih, žutih, sivkastih....
Ove godine je posebno bujna i kako kaže moj susjed i kako ja volim reći " moja generacija " napravila je zanimljive oblike penjući se po ruži, grmovima, čak i po bršljanu, svemu i svačemu. Kako ja u zadnje vrijene i nisam baš kod kuće, svaki puta kad dođem iznenadim se iznova. Na njen račun zbijaju se i šale, kaže mi susjed da svako jutro čim izadje iz kuće prvo pogkeda " svoju bundevicu " . Kaže jednu ima on, a drugu njegova mama.
Ukratko svako jutro oni sjede, piju kavicu i komentiraju moju bundevu haha ha ha
Sad ne znam čija je ova ha ha haha... i ova priča govori o "sitnicama koje život znače " i kako lijepa riječ, pokoja šala, međusobna pomoc ljudima oko sebe upotpunjuje svakodnevicu...kod mene u kraju postoji jedna izreka " bolje je imati dobrog susjeda, nego 100 braće " ......
U ovu žuto-zelenu priču uplelo se još ponešto i to jedna bijela ruža, grmovi, bršljan, mačja metvica, rajčice i jedna smokva ...
Mnogi kažu da ih opušta rad na zemlji, tako je i sa mnom. Volim vrt i zelenilo i sve vezano uz njega. Posebno me raduju konačni rezultati svega toga, domaće povrće i voće.Vjerujte mi vrijedno je truda i rada, ponekad i znoja, kada nešto sami proizvedete.
Nadam se da ću jednog dana imati i "malog pomoćnika " u mom hobiju, Za sada počinjemo sa kašicama od povrća i voća, ali tko zna jednog dana.... Zbog njega sam pomalo i zanemarila moju " zelenu aktivnost " , ali mogu vam reći da je nešto neprocjenjivo biti prisutan u odrastanju naših malenih, to je nešto najljepše što vam se može dogoditi u životu.
Toliko radosti i veselja u tim je malim bićima.... smije se moja kćerka kada ju pitam jel rekao "baba ".....
Ne mogu, a da ne spomenem i bučino ulje koje je odnedavno čest i rado viđen gost na našem stolu. Mene osobno je dugo odbijala od njegovog korištenja upravo ta tamna boja, ali znate kako kažu mudri ljudi da treba probati pa onda suditi. Tu su potpuno u pravu. Valjalo bi spomenuti i tzv. špice iliti koštice bundeve, jednu finu staru grickalicu. Za nabavku ulja zasluge idu sinu i njegovim prijateljima. I tako što bi bila kupus salata bez bučinog ulja, ali i grah salata, probajte toplo preporučam.
Ovo je bila ne samo prica o bundevi, nego i o nekim drugim " malim stvarima koja život znače " ....
Do neke sljedeće priče, pozdravljam vas sa mog sokaka, sve širom i poprijeko..... vaša baka Renchi
:(Još nema komentara