Za one koji su na plaži, ili možda baš za one koji nisu, prijedlog za čitanje: N. M. Kelby: Bijeli tartufi zimi. Roman sam čitala u hrvatskom prijevodu u izdanju zagrebačkog Lumena iz 2012.
Priča je fikcija koja se zasniva na kosturu povijesnih činjenica. Prati život francuskog majstora kuhara Augusta Escoffiera (1846 – 1935) koji je u svojim restoranima u Savoyu i u Ritzu stubokom promijenio modernu gastronomiju, pri čemu autorica isprepliće povijesne i fiktivne činjenice opisujući život velikana svjetske kuhinje – a kako drugačije nego – kroz hranu. Bio je čovjek suprotnosti: ljubazan, no i autoritativan, opsjednut hranom, no rijetko gladan, a bio je i razapet između dvije žene: poznate, prelijepe i bezobzirne glumice Sarah Bernhardt i svoje supruge, neovisne pjesnikinje Delphine Daffis, koja je provela cijeli život u Monte Carlu. U poznim godinama Escoffier se vraća kući svojoj supruzi koja od njega traži da joj posveti jelo kao što je to za druge poznate suvremenike učinio nebrojeno puta. No kako se složeni osjećaj kao što je ljubav može pretočiti na jedan jedini tanjur?
Svojevrsna biografija u receptima prati ljubavi i profesionalne uspone i padove smještene u povijesni kontekst druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća.
Puteni opisi zavođenja uz hranu, hrana kao životna i profesionalna nužnost, hrana kao kulisa povijesnih dogovora među političarima, hrana kao put razumijevanja među kulturama, hrana kao nužnost u ratnim vremenima – sve je tu i sve je izvrsno napisano.
Knjiga je prava gozba – u svakom značenju te riječi. Uživajte!
:(Još nema komentara