Ponoćni kolač

Subota navečer. Sjedim pred kompjuterom i lutam.  Prvo na Colinarika stranici , jel'  😁😉 . Recepti, slike, grupe, a  u glavi sve nešto kopka. Šta bih mogla za sutra spremiti?  Na odabir me odvela slika torte, koju je Oiram pokazao, a radio ju je po receptu od Gagasrce. Pod slikom mu je komentirala SnežanaBg i ja se sjetim njezinog kolača TRES LECHES. Bio mi je zanimljiv i onda kad je objavila recept, ostao je negdje u nekoj  sivoj moždanoj ćeliji, ali još ga nisam radila. Čula sam mnoge, koji su probali kolač u našim slastičarnama da je odličan. Vidjela na FB kuću, koja reklamira prodaju sastojaka za taj kolač, naročito mi oči bode karamel  krem.

I tako u sijevanju svih informacija o tom kolaču, otvaram Sneškin recept, čitam, čitam i komentare, zapisujem na papir i dem u kuhinju u pola dvanaest. Sav normalan svijet bi u to vrijeme bio na nekom tulumu ili u krevetu, ali ja ne.  Pa kako, kad sam prije pola sata mijesila tijesto za kruh i tek ga planiram peći.

 Prvo radim karamel krem, jer logično nikad nisam naručila onaj sa reklame, niti kupujem neki u trgovinama. Radim odokativno i obilo mi se o glavu, omjer nije odgovarajući pa mi se karamel prebrzo stegnuo i bio grudvičast. Dodam još malo vrhnja, koje inače koristim, pustim da „baci koji ključ“ i procijedim kroz cjediljku. Ostavim sa strane neka se hladi.

Dalje je prilično lako, osim one gotove smjese od brašna i šećera, što je Snežana koristila u svom receptu, pa sam izvukla neki omjer iz ispisanih komentara. Nadala sam se da sam pogodila.  Čak ni kad sam ispekla kolač i jedva čekala da probam nisam bila sigurna je li to ta tekstura.

Na pet jaja iz recepta izmjerila sam 200 grama šećera i pomiješala sa jednom vanilijom. Brašno odlučim da treba 300 grama  i njemu primiješam pola praška za pecivo. To bi po meni trebalo odgovarati onoj smjesi za kolač, koje ima, kažu u CG, a ja ne mogu u ponoć ići tamo .

Dok sam špatulom miješala brašno sa umućkanim jajima, činilo se bit će pregusto, ali nisam htjela ništa tu mijenjat. Neka bude po onome šta je tu je. Također mi se činilo da u smjesi ima mjehurića zraka, pa da ne bih lupala po stolu u pola noći, spustim se sa tepsijom na pod i lupnem nekoliko puta, tepih će prigušit lupanje 😃. Tek što sam stavila tepsiju u rernu ulazi muž  u kuhinju sa pogledom pitanja.  Pošto ne govori pitam ja njega šta je.

-Jesi li ti šta lupala?

- Jesam- velim ja.

- Ja sam mislio neko puca.

Samo sam ga pogledala.

-Šta radiš?-pita on.

-Pečem kolač, pa onda kruh.

- Vidiš li koliko je sati?

-Vidim.

Otišao je ponovo u svoju fotelju pred TV. Navijam podsjetnik na 15 minuta. Premijesim tijesto za kruh  u dvije štruce, taman za smjenu u rerni.

Pomiješam mlijeko i vrhnje za preliti kolač. Prošlo je 15 minuta i zbog blijede boje odlučim produžit pečenje kolača za još pet minuta.  To je bilo sasvim dovoljno, poslije sam sretno zaključila. Jedino mi je tepsija bila manja od preporučenih dimenzija, ali ja tepsiju mjerila pošto sam već ispekla kolač i tako mi je kolač možda malo previsok za ono kakav bi trebao biti. 

Ostavim kolač na „prohlađivanje“ , stavim kruh u rernu, a sebe  pod tuš. Ponovo navijam alarm na 25 minuta koliko je dovoljno kruhu da se ispeče. Upozorim muža na to i odlazim pod tuš. Uh koje osvježenje nakon cijelog dana. 

Kolač se prohladio, a i ja prilično i pristupim finišu. Nabockam vilicom kolač sa obje strane. U tepsiju izlijem, kako i piše  dvije trećine pomiješanog mlijeka i vrhnja. Spustim kolač u tepsiju i prelijem ostatkom mliječnog preliva. Upio je odjednom veliku količinu kao spužva. Odmah sam površinu premazala mojim karamel kremom i ostavila u frižider.  Pa zbog toga sam i radila u ponoć, kako bi se dobro ohladio, a ne sutra, kad ne znam kakav dan me čeka 😁 .

Kad se kruh ispekao bilo je skoro jedan poslije pola noći. Zavirim u frižider i morala sam kolač probat. Odličan je. Pojedem i drugu kocku i idem mirna leći sanjat slatke snove.

Snajka je jedina prije probala kolač  u nekoj slastičarnici i rekla je da je to ta tekstura (YESSSSS), samo da je mogao kolač biti niži. O visini već rekoh sve.