Još kao malo dijete voljela sam jednu prostoriju u našem stanu, a poslije i u kući¸ ja sam bila malena, a bila je i ona¸ to je bilo jedno čarobno mjesto prepuno raznih delicija¸ slatka oaza...
Ima jedna prostorija u svakoj kući ili stanu, koja je u velikoj mjeri vezana uz kuhanje, recepte,ali i za ovu ,sada već mogu reći za našu stranicu, jer iza mene je već neko vrijeme, odnosno staž na coolinarici... možete ju nazvati kako hoćete-OSTAVA,SMOČNICA, a mi u Slavoniji bi rekli "špajz". Kao što sam već i rekla, taj prostor me impresionirao već od najmanjih dana, jer sam oduvijek bila veliki sladokusac, pa tko od vas nije napr.volio staviti prst u bočicu pekmeza, pod uvjetom da vas mama ne uhvati u toj raboti...
Ispričati ću vam vezano uz ovo jednu zgodu... taj naš špajz imao je naravno prozor i vrata,kako se pristoji i jednoga dana jedna mala se zaželjela pekmeza od šljiva, pohitala i nije gledala da su vrata ostala otvorena, a puhao je vjetar, nastao propuh zalupio vrata, ali i zgnječio mali prst.Ja sam se uplašila i onako uplakana se šćućurila na kauč u kuhinji, došla je mama i vidjela da mi je pregačica sva krvava,jer sam prst zamotala u nju,rezultat svega je odlazak liječniku i langeta,a naravno i jedna boca... jedno vrijeme nisam voljela pekmez od šljiva ha,ha...
Ali vratimo se mi nazad u smočnicu i pogledajmo ju izbliza...centralni dio čini naravno POLICA ILI STELAŽA i to drvena,s nekoliko razina... na svaki taj dio bio je postavljen onaj bijeli ili plavi pak.papir (oni stariji znaju o čemu govorim, to je naime bio malo deblji papir, koristio se za razna pakovanja i sl), a kasnije se tu našli i onih papira s prigodnim uzorcima voća ili povrća , obavezno na krajevima izrezanih u tzv.cakne ili valove, jer moralo se paziti na sve detalje. Mogla se još staviti i neka folija, da bi se sačuvao papir, treba štedjeti dok se ima,ha,ha... zavisno o domaćici na stelažu se stavljala i zavjesa... znate ono na svaki kraj zabijete čavao, razvučete gumu (ali ne onu iz donjeg rublja), nataknete zavjesu i konačno je gotovo¸odnosno sve je bilo kao po špagici¸ barem kod moje mame ,ona je uvijek patila od detalja.
Kako bi dozrijevali prvi plodovi u bašći, tako su se punile i staklenke i naša stelaža, i tako sve do kasne jeseni. Pravili bi se razni kompoti, sokovi,ukuhavala rajčica za zimske mjesece, ukiseljavali krastavci kornišoni, paprika,turšija.
TURŠIJA -to bi išlo nekako ovako¸ u jedno za to prikladno burence ubacilo bi se sve što ste našli u bašći-paprika, zeleni paradajz, feferone,male lučice luka, ali i mrkva i cvjetača, nalilo bi se mješavinom octa i vode,dodalo soli, šećera, te na kraju i malo vinobrana.
PAPRIKA se spremala na razne načine-kuhala se u ulju, nadjevala ribanim kupusom, a pravila se i mješana salata.
MJEŠANA SALATA-paprika se rezala na rezance,kupus se ribao na ribež,zeleni paradajz na kolutove kao i mrkva,sve se dobro osolilo i ostavilo preko noći.Drugi dan se stavljalo u boce i nalijevalo propremljenim naljevom od octa,vode, soli i šećera (radi čvrstoće povrća), moglo se dodati i koje zrno bibera, grančica kopra i sl.
Bilo je tu i slatke zimnice, razni sokovi od malina, jagoda, kupina, kompoti od bresaka marelica, šljiva, a našlo se i džemova od jagoda i kupina¸pravo šarenilo raznih plodova¸naravno iz vlastitog vrta.
U svakom pravom špajzu našlo se još ponešto poput kante za mast,svinjske naravno, pa ljudi pišem vam o Slavoniji, jer neke stvari su i danas bez nje nezamislive ,poput bakinih šapa ili pracni s medom. U drugom ćošku opet vreća krumpira, jer znate jake su bile te slavonske zime i duge. Kakva bi to smočnica bila, bez bačve kiselog kupusa. Iznad svega jedna drvena prečka na kojoj su visile šunke, kobasice i suho meso za onaj kiseli kupus...
Sigurno se već i pitate,gdje joj je sve to stalo, čudna li čuda, a sve govori malena prostorija¸ pa kod nas je sve moguće. Zaboravih spomenuti opet onaj prozor koji je nestaška odnosno mene u mlađim danima koštao langete naravno za provjetravanje. A što ste vi pomislili, ne valjda za provalnike¸ ali onda nisu bila ipak tako krizna vremena.
Žao mi je jedino što nemam slika iz tog vremena, ali nikad se ne zna možda i bude.. .ali valjda će biti dovoljan i slikoviti opis... znate krizna su vremena, pa i ponuda zimnice je malo slabija, a mama kaže da nije promijenila papire na stelaži, pa ne mogu slikati.... malo šale za kraj ... pozdrav...
:(Još nema komentara