Bilo je to za Božić davnih 60-ih godina prošlog stoljeća.
Nekada je bio običaj da u jednoj kući živi više obitelji, tako je bilo i kod nas. Svatko je imao svoj prostor, odnosno, kuhinju i sobu.
U našoj kući se obilježavao svaki blagdan, tako se za Svetog Nikolu teta obukla u Nikolu, što mi kao djeca nismo znali, odnosno prepoznali, djeda je bio krampus. Sveti Nikola je dolazio u svaku obitelj.Tako je bilo za Badnjak i Božić. Tih dana bi se u kući osjećala posebna svečanost, kao i svake nedjelje kada bi išli u crkvu.
Bio je Božić, svaka obitelj je imala svoju jelku. Kao djeca, obilazili bi da vidimo kako su okićene. Ispod svake jelke bi se našla pokoja čokoladica i naranča. Djevojčica iz susjedstva koja se inače družila sa nama, živjela je u kući pored naše, ona bi skupa s nama sudjelovala u tom. Obišli smo sve jelke, na kraju smo došli do jelke moje strine. Bila je lijepa kao i sve druge, ali razlikovala se po jednoj plavoj, za mene posebnoj kuglici. U to vrijeme, jelke su se ukrašavale sa salonima i kuglicama srebrne boje. Plava kuglica je bila rijetkost, isticala se svojom bojom, nitko je nije imao. Gledajući jelku, malo smo se uskomešali, devojčica iz susjedstva se potepla i zakačila je, jelka se srušila i pala na pod, razbilo se par kuglica, a među njima i plava kuglica.
Nisam mogla vjerovati da se razbila kuglica, koja je za mene bila tako, posebna...
Kada sam odrasla i osnovala svoju obitelj, svih ovih godina jelke za Božić ukrašavale su kuglice raznih boja, ali i neizbježna za mene, plava kuglica....
Želim Vam sretan i radostan Božić !
:(Još nema komentara