Krenule moja Ave i ja u avanturu,prošlu nedjelju.
Izlet u Istru,jedno od onih putovanja za malu lovu,u kojem morate otrpjeti prezentaciju nekog čudesnog proizvoda.
Prva točka putovanja,Pazin.Pijemo kavu na terasi hotela u kojem ćemo slušati prezentaciju čudesnog proizvoda.
Dok čekamo da se skupi ekipa,spuštam se sa terase da pobliže fotkam kanjon Pazinčice i vizuru Pazina.
Zip line preko kanjona,brrr,ne hvala.
Nema šanse da bih se dala nagovoriti na to,niti da sam dvadesetak godina mlađa,niti toliko kilograma lakša.
Sumnjivo tanke žice premošćuju kanjon,ne znam ni sama da li da se divim ljudima koji se usude "odzipati"na drugu stranu,ili da ih smatram kamikazama.
Mladi,simpatični predavač u ležernom stilu započinje prezentaciju.
Nisam imala namjeru ništa kupovati,ali impresionirana sam načinom njegovog izlaganja.
Predavanje traje sat vremena.Zirkam okolo pokušavajući pogoditi tko će se dati nagovoriti na kupnju.Gotovo sam sigurna da sam pogodila,evo ovaj tamo lijevo jedva čeka pauzu da potpiše ugovor.
Siguran je da radi pravu stvar,pa,konačno,najbolje uloženi novac je novac koji uložiš u sebe.A prilika je fantastična,jer to nije sve,kupiš li cijeli komplet,praktički onaj prvi najskuplji je potpuno besplatan.O činjenici da ćeš tri godine popriličan iznos odvajati od mirovine,sad ne razmišljaš.
Nije da se ja rugam tim proizvodima,možda i jesu nadnaravnih moći,a ja rođena nepovjerljiva.
Predavač je zadovoljan,sklopio je par ugovora(pogodila sam,prvi je krenuo potpisati onaj kojeg sam uočila).Nakon pauze još malo slušamo o proizvodima koje nudi njegova tvrtka.
Kao zahvalnicu za odslušanu prezentaciju,časte nas ručkom.
Al to nije sve,posjetiti ćemo Motovun i Grožnjan,te jedno seosko gospodarstvo.
Gore je nebo,dolje je Motovun,kaže reklamni pano.
Motovun je gradić bogate povijesti,još od prije rimskih vremena.Naseljavala su ga ilirska i keltska plemena.Ime mu potječe od keltske riječi Montona,grad u gori.
Imate dvije opcije penjanja do vrha ovog čarobnog gradića.Pješke-samo za doista izdržljive,sportske tipove,kojima nije problem uspeti se 1052 stube,ili donekle autobusom,pa opet pješke,jer je promet do vrha zabranjen za svih osim za stanare Motovuna.Možete,naravno,i biciklima.
Autobus koji će nas odvesti do pola brda ima zatamnjena stakla,pa fotke iz njega izgledaju ovako.
Kad malo bolje razmislim,nije to slučajno-nije nimalo ugodno voziti se uskom zavojitom cesticom,dok na svakom zavoju pola busa praktički lebdi u zraku.
Polako se penjemo kamenim uličicama,hvatajući dah.
Ljepota starih kuća,kao i uličice iz davne prošlosti,impresioniraju.
Sa vrha se pruža pogled na cijelu dolinu.
Motovunska šuma, koja se prostire duž doline rijeke Mirne, riznica je tartufa.Crnih,i posebno cijenjenih ,bijelih.U Livadama se od rujna do studenog održavaju Dani tartufa,navratiti ćemo tamo u to vrijeme.
Ne vidjeh nigdje neobrađeni komad zemlje.Vinogradi i maslinici protežu se u nedogled.
Motovun je i grad Velog Jože,dobroćudnog diva koji je postao sinonim moći i snage.
Djelo je napisao Vladimir Nazor 1908.godine.Inspirirale su ga narodne pripovjetke.
Vidjeli smo i rodnu kuću Maria Andrettija,slavnog svjetskog prvaka Formule 1 i pobjednika utrka u Indianapolisu.
Jedan od trgova nosi ime Josepha Ressela,izumitelja brodskog vijka.Službovao je u Motovunu kao upravitelj državnih šuma i ovdje razvio svoje najpoznatije izume.
Trg krasi šterna za vodu.U srednjevjekovnim opsadama,šterne su bile dragocjene.
Motovun je od 13.do 18.stoljeća bio pod vlašću Mlečana,odatle mnogi grbovi sa venecijanskim lavom na pročeljima gradskih vrata i palača.
Zvonik crkve sv.Stjepana podsjeća na venecijanske zvonike.
Još jedan pogled preko zidina otkriva simbiozu novog i starog.
Polako se spuštamo srednjevjekovnim uličicama.
Gradska loža,mjesto je nekdašnjih javnih okupljanja .Tu su se zaključivali poslovi i objavljivale važne odluke gradske uprave, a u nedostatku sudnice vodili i sudski sporovi.
Pijemo kavicu,i putujemo dalje.
Grožnjan nas je dočekao utonut u duboki zimski san.
Romantična utvrda nalikuje na zamak neke princeze.
Izvan zidina postavljena je preša za masline.Maslina je u Istri doista sveto drvo.
Lutamo labirintom uličica,divimo se prekrasnim starim kućama.
Žice koje nagrđuju fasade,danak su današnjem vremenu.
Gradić je prepun galerija i umjetničkih ateljea,nažalost svi su bili zatvoreni u to tiho nedjeljno poslijepodne.
Ljeti,to je sasvim druga priča.Pokrenuta je ljetna međunarodna filmska škola i Međunarodni kulturni centar hrvatske glazbene mladeži.
Održava se svake godine jazz festival "Jazz is Back-BP", kojeg je osnovao hrvatski jazzist Boško Petrović. Traje dva do tri tjedna, te pocinje sredinom srpnja.
Također se krajem rujna održava festival "Ex tempore" koji skuplja više od 300 umjetnika iz cijele Evrope,a Grožnjan se pretvara u jednu veliku galeriju.
Čak su i stolice za nonice promatračice prazne.
Ružmarin u cvatu širi opojan miris.
Nismo uspjeli pogledati ni unutrašnjost crkve Sv.Vida.
Netko je stalak od stare Singerice pretvorio u stolić.
A netko je ukrasio ulaz u kafić divnom drvenom skulpturom.
Pozdravljamo ovaj bajkoviti gradić i obećajem sebi da ću se vratiti kad bude prštao od života.
Još jedan pogled preko zidina,i moramo dalje.
Jedna fotka iz autobusa,dok se vozimo uz rijeku Mirnu.
Na seoskom domaćinstvu dočekuju nas uz osmijeh domaćina i aperitivi-teranino,biska i medica.
U konobi namazi od tartufa,namaz od čvaraka i plate narezanog pršuta.I bokalete vina,opojnog terana pomiješanog sa borgonjom,te malvazije.
Nije bilo vremena za puno slikanja,valjalo je sve to isprobati.
Gospodarstvo cvate i buja vođeno vrijednim rukama domaćina.
Prošetali smo imanjem,kupili vina i likera,i već je bilo vrijeme za povratak.
Jel zbog vina ili lijepo provedenog dana,kojeg je začinila pobjeda NK Rijeke,autobusom se orila pjesma.
Al to nije sve-još da postavim sličicu mene i moje prijateljice,s kojom mi je uvijek divno putovati.Doduše,ovdje smo malo kiselih osmijeha,nije se bilo lako popeti na vrh motovunskog Kaštela.
I to je ipak sve,za sada.
:(Još nema komentara