“Ako uzmete psa s ulice i nahranite ga, neće vas ugristi. To je osnovna razlika između psa i čovjeka.”
Tako je govorio Mark Twain i složit ćete se,bio je u pravu!
Moja ljubav prema životinjama ne datira odavno.Oduvijek su životinje imale moje simpatije,ali ljubav se desila prije točno četiri godine.Naime,moja kćer je navršavala 18 godina.Pokušavala sam od nje izvući što bi htjela za najvažniji rodjendan.U to vrijeme u Beogradu je trebala imati koncert njezina ljubimica Britney Spears.Mislila sam da će biti oduševljena kad joj predložim da ode na koncert sa najboljom prijateljicom.Već sam se raspitala i kod nekih putničkih agencija o nekim aranžmanima.Nije nam bilo jednostavno uopće to planirati,jer ipak Zagreb-Beograd nije mala relacija,ali kad je toliko voli,bilo bi mi žao ne poslati je.I tako je ja kao uzgred pitam što bi htjela za rodjendan ,ona mi veli:Nešto što mi vi nikad nećete kupiti,PSA i to maltezera!!!I naravno onda je slijedilo uvjeravanje da ja ne želim psa u kući,da ja neću i ne mogu čistiti za njim..tko bi ga šetao?I tako u nedogled,a ona nas je gledala svojim"blagotelećim"pogledom.
Rodjendan se približavao.Ostalo je samo još 7 dana.Pomalo me hvatala panika.Ona je tako dobro dijete,izvrsna učenica,šta da radim?
Ponajprije je suprug onako suptilno počeo zamjećivati pse u šetnji,pa onda ona priča kako bi bilo lijepo imati nešto tako šašavo u kući,pa onda da samo zamislim njezinu radost...i ja se slomim...
E sad je trebalo sve isplanirati i kupiti psa,a da ona to ne sazna...jer to onda više nebi bilo iznedjenje.I tako ja krenem tražiti maltezera preko oglasa dok je ona u školi,a uz to čitati svu moguću literaturu o psima...
Nije nam trebalo dugo i naša je potraga urodila plodom.Našli smo jedno leglo u Vrbovcu,stari oko 2 mjeseca ,preslatke male okrugle loptice.Dan prije suprug i ja odemo u pet centar kupiti neke sitnice(čitaj krupne stvari).Ma ljudi moji,malo je reći da smo kupili stvari kao da imamo novorodjenče...Od košarice,zdjelica,četke,šamponi,igračke i još nekih"neophodnih"stvari...Kupujući,padne mi na pamet misao,da me mama vidi!!!
Sve smo radili u najvećoj tajnosti,razgovarali u šiframa...i ona zbilja nije ništa naslućivala..
Taj dan,na rodjendan otišli smo rano po psa dok su svi spavali...Trebalo nam je oko 2 sata da ga preuzmemo i vratimo se doma.U korpu smo stavili psića,zavezali mu veliku mašnu oko vrata...i pojavili se na vratima...
Nikad dok sam živa neću zaboraviti njezinu reakciju...plakala je,ljubila malo njega,malo nas i bila najsretnija na svijetu...a i mi gledajući nju...
Kad smo joj htjeli dati ime,suprug je predložio da se zove Britney i kćer se oduševljeno složila..
Britney je kod nas već 4 godine..Malo je raći da je oplemenila naše živote..svi je obožavamo,velika je maza i doista neznam kako smo živjeli bez nje...
Htjela sam podijeliti s vama ovu crticu iz svog života.Nadam se da će potaknuti u vama ljubav prema životinjama jer,“Psi nam nisu sve u životu, ali nam čine život ispunjenim.”
Roger Caras
:(Još nema komentara