"Moj Osijek pun je sunca, uz Dravu miran i tih, za sve nas ostat će uvijek najljepša pjesma i stih" - napisao je Branko Mihaljević u pjesmi koja je proglašena himnom Osijeka.
Grad se smjestio na desnoj obali Drave, a prigradska naselja Podravlje i Tvrđavica nalaze se na lijevoj obali.
Šetnjom jednog ljetnog, ne baš odveć toplog popodneva, pokušat ću vam dočarati suživot grada, rijeke i lljudi. Kad kažem šetnja, podrazumijeva se da je to vožnja biciklom jer u Osijeku ama baš svi voze bicikl. Na svakom koraku mogu se vidjeti modeli različiti po veličini, boji i obliku.
Grad je premrežen biciklističkim stazama u svim smjerovima, a Promenada, šetnica uz Dravu je najčešće odredište. Tu se pored biciklističke staze nalaze još trim staza i šetnica za pse.
Šetnju započinjem prelaskom cestovnog mosta koji vodi u Baranju. Nedaleko je i željeznički most. Ispod njega se nalazi kupalište zvano "kod želje".
Prelazim na lijevu obalu i dolazim do katakombi, koje su nekoć služile za obranu grada, a u današnje vrijeme se tu održavaju razne manifestacije.
Pogled preko rijeke na Tvrđu, stari dio grada.
Na ulazu u kupalište Copacabanu, popularnu Kopiku, smjestio se istoimeni restoran koji nudi odmor i okrijepu.
Bazeni su ovog ljeta nažalost prazni, čeka se renoviranje.
Tu se nalazi i poligon za akrobatske vratolomije biciklista. Svakog ljeta tu se održava međunarodno natjecanje Pannonia Chalenger.
Malo je hladnjikavo, pa baš i nema puno kupača.
Staza dalje vodi do pješačkog mosta, gdje prelazim na desnu obalu i nastavljam šetnicom prema zapadnom dijelu grada. Most je u večernjim satima osvjetljen rasvjetom različitih boja.
Pogled sa pješačkog mosta.
Zanimljivost na mostu su ovi lokoti kojima su ljubavni parovi zaključali svoju ljubav i ključeve bacili u Dravu.
U zimskoj luci pored brojnih čamaca, usidrena je legendarna Bijela lađa, brod restoran.
Moje krajnje odredište ovaj put je pristanište osječke kompe koja desetljećima prevozi putnike s desne na lijevu obalu Drave gdje se nalazi zoološki vrt i hotel ZOO.
Okrećem svoje vozilo i u laganoj vožnji na povratku promatram zelenilo i cvijeće. po kojem je moj grad nadaleko poznat.
Kratko zastajem kod prije nekoliko godina sagrađene vodenice, replike nekadašnjih mlinova na Dravi. Tu se, uglavnom za djecu, organiziraju različite edukacijske radionice, a mogu se i kušati tradicionalna slavonska jela, poput kruha i masti. Svaki posjetitelj odlazi kući sa paketićem samljevenih žitarica u mirisno brašno.
Brojni kafići i terase smjestili su se uz rijeku. Čini mi se da se u ljetnim popodnevima cijeli grad preseli ovamo. I čuveni Picasso našao je tu svoje mjesto.
Jedan od nekoliko brodova restorana na Dravi.
Prolazeći pored veslačkog kluba, zastajem malo i promatram veslače koji se pripremaju za trening.
Tvrđa, stari dio grada, ali to je već neka druga priča.
Već pomalo umorna, sjedam na klupu i promatram svoj grad u smiraj dana.
:(Još nema komentara