"Čovjek je najluđe stvorenje, obožava nevidljivog Boga, a uništava vidljivu Prirodu, ne shvaćajući da je ta Priroda koju uništava nevidljivi Bog kojeg obožava."
Hubert Reeves
Mi smo samo ono što vjerujemo da jesmo.
Ako misliš da si dobar, vrijedan pažnje i ljubavi, da si dobar čovjek i pošten radnik, varaš se, ego , svjesnost o sebi, stvorio je tu sliku i projekciju. No, ti si svejedno vezan za svoju masku, za ono što vjeruješ o sebi, ono što misliš da trebaš biti. Tada nastaju problemi, bolesti, jer tvoj ego ne shvaća "Kako se to meni dogodilo? Kako sam to baš ja zaslužila?" Ne pitaš se "Zašto ne Ja??" Jesam li nešto posebno i bolje nego bilo tko drugi na svijetu?? Shvatiš da si počeo vjerovati u svoju Ublehu. Tvoj lijek, tvoj otrov, tvoj Bog, to nije ništa izvan tebe. To je sve u tebi. Oduvijek je i bilo. Sam si za sebe. Sam!
Štošta se događa kada izgubiš posao, a vezan si za sliku sebe, kao dobrog i poštenog radnika? Nisi zaslužio otkaz... Neminovno je, da se takva koncepcija i slika o sebi, ruši iz temelja. Sagradio si svoj vlastiti zatvor, sada nema puta, koji bi te vodio ka slobodi.
Ustvari, ima puta. Mi sve možemo iznutra. Tvoja ideja, tvoje vjerovanje tko si i što si, odvojili su te od spoznaja o sebi, o istini tko smo i što smo. Moraš vidjeti sebe, stvarnog sebe, moraš promijeniti odbaciti sve balade, jer ako budeš bio u vrtlogu samosažaljenja, nikuda ne možeš stići. Moraš vidjeti veću korist od promjene, nego da se ne mijenjaš. Tu je kvaka! Jer, jedina osoba na koji imaš stvarno utjecaja, ti si sama.
I ja sam jednom trčala s vjetrom, bacala munje, milione gromova, pa jurišala galopom na vjetrenjače. Kad grmi, kiša pada. Tako je to. Sklonište nađem od vjetra, pa gledam u vjetrenjače, kako se okreću...okreću.. Ništa to moje, nikome nije bilo od velike pomoći. Samo sam se polako trošila, iznutra pomalo erodirala, to što netko drugi sam sebi laže, nije moje za brigu. Jer; budimo realni, laganja drugima ima veoma malo na ovome svijetu. Svodi se na iskrenost sebi. Oprostiti sebi i drugima, svima i sve, sad i odmah. Toliko je jednostavno. Povrh svega toga, dođe tvoje vrijeme...ostari se. Pa završiš s pričom, sa svim pričama. Ne dokazujem se više nikome, ne dajem ni savjete više, pa ni za dijetu, od koje sam puno smršavila, ne govorim kako se može prestati pušiti, izvučem se, elegantnim stavom, ne dajem sebe za primjer. Ništa. Uživam u svojemu unutarnjem redu i miru. Sa smiješkom na nijemim usnama.
:(Još nema komentara