MOJE DJETINJSTVO

Svi smo mi u svom djetinjstvu imali svoje dozivljaje, zgode i nezgode. Imali smo svoje drugare, sa kojima smo se igrali, i sa kojima smo dijelili neke svoje tajne. Necije djetinjstvo je bilo bolje, necije ne, ali ga se svako sjeca sa ljubavlju, jer se to vrijeme nikada vise nece vratiti. 

I moje djetinjstvo je bilo ispunjeno igrom, ludorijama i raznim sitnim nestaslucima, od kojih je moja majka imala glavobolje. ovom prilikom cu vam prenijeti neke dozivljaje iz svog djetinjstva. Mozda nije bilo bogato i ispunjeno putovanjima, skupim igrackama, ali ga se ja i danas sjecam sa ljubavlju, jer je to bio najljepsi dio mog zivota.

Kao i svako djete, i ja sam voljela drustvo. imala sam puno drugara iz komsiluka. Znali smo predvece, narocito za vrijeme letnjeg raspusta, da se okupimo ispred moje kuce, podijelimo se u grupe, pa krene jurnjava. igrali smo se zmurke, jurke, igrali se lopte. Moja majka je znala da poslije napornog dana izadje ispred kuce, i sa komsinicama da sjedi i prica. Tako je bilo i te veceri. Ona je sa komsinicama sjedela, a mi djeca smo igrali zmurke. Ja sam odlucla da se sakrijem iza nje. Kako se drugar koji je trazio odmakao, ja sam se izvukla iza majkinih ledja, i krenula da se zapljuje. Ali uto trnutku je majka bila ustala sa stolice. Ja kako sam krenula, nogom zakacim sasvim slucajno stolicu i povucem je nazad. Ona to nije vidjela, i spustila se da sjedne. Naravno nije vidjela da nema stolice, i samo je zavrsila na zemlji. E tad sam zaradila dobru grdnju, a bogami i maleni prutic po nogama.

Sva djeca se vole verati po drvecu. Ni ja nijesam bila izuzetak. Narocito ako je bilo vrijeme tresanja. imali smo u svom dvoristu tri velike tresnje. bile su tako socne i slatke. Naravno najsladje i najzrelije su uvijek bile na vrhu. Kako nijesam bila na resnji skoro, jer je taj dio dvorista bio udaljen od moje kuce, ispod nje je narasla trava, i naravno po koja kopriva. Nogama sa izgazila travu, i dosla do drveta. Popela sam se na prve grane, i pocela brati tresnje. Ali kad ti nesto ne da mira da ostanes tu gdje  jesi, desi se katastrofa. Kako sam se pomjerila do sljedece grane, iznad sebe sam vidjela granu prepunu krupnih crvenih tresanja. Naravno odmah sam se popela da ih dohvatim. Ali nijesam gledala gdje stajem, pa sam stala na trulu granu, koja se naravno odmah slomila. ja sam poletjela pravo dolje. Sreca moja da nije bilo visoko, ali je bilo puno kopriva. E tih mika. Svrbi, pece, po cijelo tijelu su mi bili ceveni plihovi. Pamticu tresnje cijelog zivota.

Kao i sva djeca, tako sam i ja voljela da se klizam. Imala sam u svom dvoristu jednu malu nizbrdicu, koja je taman bila dobra za klizaliste. Sa sestrom sam ugazila i uglacala snijeg, pa smo se cijelog dana klizali i uzivali u zimskim radostima. E ali to klizaliste je bilo pored podruma, gdje je moja majka drzala zimnicu. te veceri smo se dobro zabavili, usli smo u kucu, popile po topal caj da se zagrijemo, vecerale, i kao isva djeca poslije crtanog filma otisle na spavanje. U toku noci je pao mali snijeg, taman toliko da pokrije nase klizaliste, ali ne dovoljno, da se ne mozes na njega okliznuti.

Majka je ujutru krenula do podruma da uzme nesto od zimnice za dorucak, i kako je nije vidjela, stane na nju, oklizne se, padne, i bogami se dobro udari. Cujemo mi kako majka ulazi u kucu, vice, ljuti se. Mi smo naravno zaboravili da smo ostavili klizaliste. odlazi do sporeta, vadi pepeljru sa pepelom, i naravno posul;a je po nasojh stazici za klizanje. A nasim muka. Placemo mi sto nam je otopila stazicu, a nijesmo brinuli sto nam se majka udarila. Naravno i tu smo prosli sa veliki grdnjama.

Kao malu, roditelji su me vodili u jednu banju. Isla sam tamo dvije godine za redom. to je bila Sijarinska banja u srbiji. Ja sam kao dijete imala velike muke sa grlom. Malo malo, pa zavrsim na injekcijama. Ta banja mi je pomogla, jer je postojao jedan izvor, koji je izbacivao vrelu vodu iz zemlje, sa kojom sam ispirala grlo. Naravno, nijesam puno voljela to da radim, ali sam slusala moju majku, i sada sam veoma zahvalna sto sam radila kako mi je rekla. Od tada sam veom rijetko imala problema sa grlom. 

Ja ne bih bila ja ako ne bih napravila neki nestasluk. Kod zene kod koje smo stanovali, imalo je puno djece iz komsiluka. Jednog dana me pozovu da odem sa njima u borovnice. Ja pristnem. Otisli smo u jednu sumu neki dva do tri kilometra od kuce. Rastrkali se mi po sumi, jedemo borovnice, a nijesmo se javili roditeljima. Moja majka se prepala, trazila me je svuda. 

A mi klinci, kad smo se dobro najeli borovnica, posli smo kuci. E tad sam dobila dobre batine. Nijesam nikada do tada majku vidjela tako uplasenu i zabrinutu. Pamticu te borovnice cio svoj zivot.

Gledajuci ovu danasnju djecu, njihve igre, i njihovu zabavu, shvatila sam da je moja generacija imalo mnogo srecnije djetinjstvo. Mi nijemo imali kompjutere, mobilne telefone, ali smo imali cist vazduh, puno drugara, i puno igara koje smo igrali. Isli smo na plivanje na nasoj rijeci, igrali se lopte, lastike. 

Iako mi je djetinjstvo cesto bilo ispunjeno nemastinom i brigama, opet sam bila srecna, i mogu reci da sam imala lijepo i srecno djetinjstvo.