Danas je godina dana od kako nisi fizički s nama,ali zato ostaješ u srcima svih nas dok postojimo.
Blagoslovljena sam i nadasve ponosna što sam nekom poput tebe bila mama i što sam te mogla zvati kčeri moja.Čula sam kad se dijete rađa da ono plače,a majka se veseli,a kad umire,majka plače ,a ono je veselo.Tako je bilo i 7. 11. 1980 god. u 3 h ujutro kad si svojim plačem dala doznanja da si se rodila i moje srce ispunila veseljem.Zbog svoje posebnosti od prvog dana postaješ mezimica svih nas.
Od slatke crvenokose bebice,koju smo od milja zvali mrkvica rasteš u živahnu djevojčicu, potom u lijepu djevojku predivnog osmijeha ,a kasnije u divnu ženu i nježnu majku.Vatrena poput svoje kose .bila si puna duha,vedra, kreativna i spremna na razne izazove.Obožavala si prirodu i radovala se svakom novom danu.
Jednom si mi rekla sad kad sam odrasla mogu shvatiti sve besane noći,temperature i suze i znam da na svijetu nije ništa teže ni ljepše nego biti mama i slušati da te dijete zove mama.Žarko si željela biti mama.Ta ti se želja ispunila rodivši predivne blizance Bartola i Emili,koji su te zvali mamaice.
Nažalost opaka bolest sve uništava.Ne možeš više čuti da te tvoja djeca zovu mama,ali će zato tvoja mama njima pričati kakvu su divnu mamu imali,jer Bartol i Emili su tvoj nastavak življenja i dio tebe.
Ja ne mogu čuti više da me zoveš mama i to saznanje razdire mi dušu.ali zato ću ja tebe kčeri moja sazivati sve dok moje srce kuca.
Danas kad se navršava godina dana da nisi s nama kčeri moja želim reči da za sve godine koje si bila uz mene od svog rođenja,za sve radosti koje si mi priuštila i za najveće bogatstvo koje si mi ostavila ,a to su tvoja djeca, kčeri moja veliko ti hvala.Tvoja sestra i ja ovu prazninu koja je nastala tvojim odlaskom s puno ljubavi nadomjestit ćemo gledajući tvoju djecu kako rastu ,jer ona su TI i bit će neraskidiva spona tebe i nas.
Počivaj u miru ,jer si zaslužila,voljena si bila i voljena ćeš biti i nikad zaboravljena biti nećeš kčeri moja Sanda moja.
:(Još nema komentara