Moja prva sarma

U mojoj roditeljskoj kući se nije kuhala sarma.  Nikad.

Sjećam se kao dijete, na svadbama, na ujakovom rođendanu, koji je Novu godinu, uvijek se posluživala sarma, uz obaveznu posprdnu  primjedbu mog tate, da bi on to jeo ali mu se zelje lovi na rebra. Što god to značilo.

 I nas dvije  ,sestra i ja narvno nikad nigdje nismo bile "gladne za sarmu", jer ako tati ne valja, sigurno nije dobro ni za nas.

A mama ju je uvijek i svugdje jela, nagovarajući i nas. Ali ne. 

Dobro, nisu svadbe  bile svaki dan a i ujak je imao rođendan jednom godišnje☺. Kako samo odrastale  više smo odlazile s društvom, a manje s roditeljima na slavlja, bilo je i tamo sarme, ma ne bih je probala ni za živu glavu.. Nema šanse.

 I tako...godine prolaze, zaposlila se ja, udala...

Dakle  zaposlim se ja,  a u firmi restoran, topli obrok pod normalno za sve zaposlene. Pa gdje da se zaposlim u siječnju, dođem u restoran drugog radnog dana a tamo SARMA 😧za gablec.  I još mi kuharica stavila onak pošteno,dvije ogromneee, pirea za troje ljudi nahranit, kao evo nove cure, em je nova, em je mršava, trebamo je dobro nahraniti. Gledam ja te sarme u tanjuru  gledam ljude oko sebe u restoranu, svi s užitkom  jedu, pa mislim  si, ak su oni živi, budem i ja preživjela. Ne znam  kako sam  izgledala prilikom prvog zlogaja, ali s drugim su se srušile sve moje predrasude o sarmi. Kod tećeg zalogaja sam postala doživotna obožavateljica sarme 😍

 Tek tada su započele moje muke po sarmi, sad moram ispitati kako se TO kuha, jer zapravo ona nije nikakav bauk nego nešto predivno,  savršeno. Naravno, nisam odmah htjela priznati kolegicama na poslu da prvi put u životu jedem sarmu, pa ja ih i ne poznajem ,tu sam tek drugi dan.

 Najlogičnine rješenje mi se činilo da na povratku s posla odem u knjižnicu , pronađem neke knjige kuharica i tamo pogledam kako se radi sarma.  Jer to je bilo doba bez interneta.A sjetila sam se i  Vegetinih knjižica koje na  je mama donosila s posla, uvijek dvije  jednu za sestru jednu za mene. 

 Zamišljeno učinjeno, u knjižnici prepisano nekoliko recepata, doma sam potražila knjižice, ali jao  pa tu  NEMA recepta za sarmu, ali je na svakoj stranici sličica Fant za punjenu papriku i sarmu. Eto rješenja, kupiti Fant  ,zelje  , meso i.....🙂

Meni je to bila najbolja sarma na svijetu, iako sam zaboravila stavit nešto "suhog" i kobasicu, suprug je bio oduševljen samom idejom da konačno napravim i jedem sarmu,  pa valjda mu je prijala  a ako i nije , nije priznao da  nešto ne valja.

Godinama se moja sarma usavršavala, postajala svaki put sve bolja, svi je volimo.

I  da.....puno godina poslije moje prve sarme, kad smo uselili u novu kuću, pozvala sam roditelje na novogodišnji ručak.

Obećala odojak, a poslužila sarmu👿.

Pojeo je. I list, i zelje.

A poslije je bilo i odojka.👍