Nesto sto pamtim od detinjstva,i verovatno cu uvek pamtiti.Pozelela sam da podelim sa vama,ne iz nekog posebnog razloga,jednostavno da podelim....
Dugo sam razmisljala da li da ovo postavim,to je pesma koju smo moj deda i ja napisali pre 16 godina,kad mi je tata preminuo,i dugo nisam htela da mislim na nju jer je istinita i budi u meni puno emocija,ali posto je mom tati pre par dana bila godisnjica,a sad vise nema dragog dede da sa njim podelim to,resila sam da podelim sa vama,i nadam se da mi niko nece zameriti...
Pesma ide ovako:
"Dragi tata,roditelju mio,rano si me malu ostavio,
ostavio k'o ptice na grani,ko ce mene malecku da hrani?
Da me hrani i u skolu prati,i da ceka kuci da se vratim,
da mi kaze:"Tajkin zivot mio,kakvu si mi ocenu dobio,
jel' cetvorku ili nesto vise,tajki suze s obraza da brise".
Dragi tata,ja sam mala,slaba i nejaka,star je deda,jos starija baka,
ne mozemo vise da radimo,kako cemo dalje da zivimo?
Radi deda k'o srp se savio,koru hleba da bi meni zaradio,
koru hleba i malo kolaca,da pojedem pa da budem jaca,
da ja mogu sama sebe da hranim,babu i dedu hranim i sahranim,
oni su me mnogo zaduzili,malecku su me oni odhranili.
Imaju oni jos unuke dve,od mene mnogo starije.
Dve unuke k'o dva grada,ali njima njihova majka vlada,
pa im ne da kod babe i dede da dodju,ni da svrate
kraj kuce kad prodju,vec im kaze:"Gledajte onu kucu tamo,
kad umru,mi cemo da je prodamo...".
:(Još nema komentara