Stiže nam Samhain ili kako taj dan još zovu, Halloween. Misteriozni blagdan koji to kod nas zapravo nije i ponovno će se bezrazložno lomiti koplja prvenstveno zbog toga što je većina za taj dan čula kroz američke filmove koji najčešće prikazuju nešto što ima vrlo malo veze sa stvarnim značenjem toga dana.
Samhain (mod.irski) označava mjesec studeni, dok samhraidhreadh (gaelic) znači kraj ljeta. Taj divan keltski festival vatre, treći i posljednji žetveni festival, odražava najdublju povezanost čovjeka sa prirodom i dušama predaka. Obilježava se u noći između 31.listopada i 1.studenog, točno na pola puta između jesenskog ekvinocija i zimskog solsticija kao ulazak u tamni dio godine. Središnji je događaj paljenje velikog krijesa, nove vatre koja se raznosila po domovima tijekom noći u kojima su se prethodno gasile stare vatre kao svojevrstan ritual istjerivanja zla. Zvuči poznato? Ona se palila ''iz ničega'' trenjem drveta o drvo i simbolizirala je čistoću. Na njoj su se spaljivali svežnjevi slame u čast bogova i kao zaziv nove žetve. Među ostalim služila je i za osvjetljavanje puta dušama na drugi svijet. Kelti su vjerovali da je u ovoj noći veo između stvarnog svijeta i svijeta duhova najtanji, te da duhovi umrlih borave među živima, a duše osoba umrlih te godine tek traže put na drugi svijet. Stoga su im posvuda postavljali hranu kako bi se okrijepili za dugo i naporno ''putovanje'', te kao znak dubokog poštovanja prema pretcima koji ih u ovoj noći posjećuju.
Može se reći da je Samhain svojevrsna keltska Stara godina. Još jedan običaj iz tog doba je i žrtvovanje životinja. Kad to tako napišem zvuči vrlo barbarski, ali istovremeno većina ne smatra barbarskim ''okrenuti pajceka'' na Staru godinu. Dok je nama to danas većinom čisto prežderavanje, njima je to značilo spremanje zimskih zaliha. Kao znak poštovanja prema životinjama koje ih prehranjuju, te noći kostimirali su se u životinjske kože i nosili njihove glave. I danas možete naći osobe koje nose životinjske kože i krzno, ali ne iz poštovanja prema životinjama nego kao statusni simbol. U preko dvije tisuće godina čini se nismo baš puno napredovali, samo smo malo licemjerniji.
Kad je kršćanstvo u širenju naišlo na snažno ukorijenjene keltske tradicije uvidjelo se da ih je jednostavnije pretvoriti u posvećene kršćanske rituale, nego ih pokušati iskorijeniti. Jedan od najboljih primjera su Uskršnji običaji, ali o tome neki drugi put. Inačica Dana Svih Svetih nekad se obilježavala iza Duhova, ali je papa Grgur III u 8. stoljeću taj blagdan ''preselio'' na prvi dan mjeseca studenog na zahtjev irskih misionara (svi dobro znamo da je St.Patrick's gang utjecajan u tim krugovima😉). Tako je i Samhain ubrzo postao All Hallows Eve (prema misi koja se zvala Allhallowsmass) ili skraćeno Halloween. Dio običaja Samhaina kršćanstvo je prenijelo na Dušni dan (2.studenog) kada se u mnogim krajevima svijeta običavaju paliti krijesovi oko kojih se, doduše, ne pleše odjeven u životinjske kože, već u anđele i sličnu prigodnu ikonografiju. Tradicija štovanja predaka se donekle time nastavila, ali se tradicija štovanja prirode negdje nepovratno izgubila. Keltsko nasljeđe je dio naše povijesti. Ne zaboravite da su Kelti živjeli i u našim krajevima i ostavili traga...
I naši slavenski(?!) pretci imali su sasvim drugačija vjerovanja od današnjih, a o kojima danas prosječni Hrvat vrlo malo zna. Zaboravljanje ili omalovažavanje stvari koje su našim pretcima bile važne izraz je krajnjeg nepoštovanja prema njima, ali i zatiranje vlastitog podrijetla.
:(Još nema komentara