"Najslađe što ljudske usne izgovaraju je riječ "Majka", a najljepši kliktaj je "Majko!" To je mala i velika riječ u isti mah, bremenita nadom, ljubavlju i osjećajima uopče, neizmjernom nježnošću i zanosom koje sadrži ljudsko srce. Majka je sve na ovome svijetu: Ona je utjeha u tuzi, nada u očaju, izvor snage u slabosti; ona je izvor nježnosti i samilosti, suosjećanja i praštnja."
Majčin dan je jedan poseban, izdvojen dan u godini u čast majkama. Iako, kažu majke da bi one radije da smo mi uvijek dobri, a ne poklon na taj dan 🙂 Lijepo je obilježiti taj dan, prisjetiti se u toj monotonoj kolotečini dana koji se nižu koliko nam mnogo znači majka, koliko je mnogo poštujemo i volimo i pokazati joj to nekim malim znakom pažnje, pokazati koliko je ona važna, koliko je ona cijeli naš svijet.
Iako proces nastanka obilježavanja majčinog dana seže daleko u povijest,osnivačicom majčinog dana smatra se Anna Marie Jarvis koja je u drugu nedjelju u svibnju nakon druge godišnjice smrti svoje majke osnovala "Memorial Mothers Day Meeting." S 500 bijelih karanfila izrazila je ljubav prema preminuloj majci te u mjesnoj crkvi podijelila karanfile i ostalim majkama iz mjesta. Danas se u većini zemalja svaka druga nedjelja u svibnju obilježava kao dan posvećen našim najbitnijim osobama u životu-majkama!
“O nebu i majci nikad ne govorimo dovoljno dobro.”
-Indijska poslovica
Razmišljala sam neko vrijeme što pokloniti majci za ovaj dan, kao dijete nisam se često sjetila da je majčin dan, jednom sam joj napisala pjesmicu i uslikala se te isprintala to. I dan danas stoji na frižderu. Sada kao već "zrelija" djevojka imam potrebu nagraditi ju za sve ove godine jer se bojim napustiti jednog dana roditeljsku kuću, a da nisam dala dovoljno do znanja koliko mi znače roditelji i koliko sam im zahvalna, koliko mi znači ONA. Potaknuta indijskom poslovicom iznad napisanom odlučila sam se na ovo, na članak, na svoje iskrene misli kao moj poklon tebi MAMA jer kažu da nema većeg poklona od iskrenih riječi koje proizlaze iz srca!
Sjećam sam se kada sam bila mala, sjećam se te djevojčice. Ugledala sam vrtuljak, onako veliki, pogledala mamu malim uzbuđenim okicama, sjela sam njega, a on se počeo vrtiti. Kada prvi put ideš na vrtuljak, bojiš se, no znaš da nakon svakog kruga u nekom kutku stoje roditelji, a ti im onako ponosno mašeš sa osmijehom koji govori-"Uspijevam!"
Vrtuljak se i dalje vrti, sve brže i brže, igračke nestaju, život juri s njime, a ja se i dalje bojim na njemu.
Postaje sve veći taj životni vrtuljak i ti ga iskušavaš sam. Ne poželiš li tada da si opet malen i da u nekom kutku stoje sretni roditelji?!
Jer kada si malen i padneš, roditelj je tak koji te podigne i izlječi sve rane, tko će to učiniti kada odrasteš?
-Odgovor je isti. Roditelj. Koliko god godina imao, koliko god "odrastao bio." Uvijek je jedan isti odgovor.
I zato hvala ti mama!
Hvala ti što me čuvaš, što brineš, što noćima i noćima nisi spavala u brizi za mene. Hvala ti na svakoj priči prije spavanja, na svakom draganju kose kako bi me umirila, na svakoj igri.. Hvala ti što me uvijek štitiš. Hvala ti što si me naučila svim životnim vrijednostima. Hvala ti što si uvijek sve napravila za mene, makar to značilo da moraš uzet sebi. Hvala ti što si me naučila kako se boriti, kako se liječi ranjeno srce, hvala ti što si u tim trenutcima dala svoj zagrljaj, svoju podršku i svoju lijepu riječ, jednostavno rečeno-hvala što si uvijek bila tu uz mene kada je bilo potrebno i što si me u tim trenutcima digla jer sam pala. Hvala ti na svakoj suzi koju si prolila zbog mene kada sam bila bolesna ili kada mi je bilo teško. Bila si i još uvijek si najveći vjetar u moja leđa koji me gura naprijed. Hvala ti što si mi prijateljica kojoj mogu sve reći. Hvala ti što me pripremaš na život i obećajem ti kada jednom odem u taj život uvijek ću znati da si me ti sve naučila! Hvala ti šta si istrpila sve one moje lude godine puberteta i prebrodila ih skupa sa mnom. Pa hvala ti i što si me ponekada i živcirala sa svojom brigom za mene nazivajući me kada bi bila daleko od kuće. I ti si meni falila. I sama si vidjela koliko kada sam nakon mjesec i po istrčala iz busa sa suzama radosnicama u zagrljaj. Hvala ti na svakom osmijehu. Hvala ti na svakom toplom kruhu na stolu. Hvala ti na svakom savjetu. Hvala ti na svim iznenađenjima. Hvala ti i na svim prigovorima koji su bili samo za moje dobro. Hvala ti na strpljenju. Hvala ti na svakoj nježnosti. Hvala ti što si mi pokazala i što si me naučila što je ljubav, sreća, iskrenost, nesebično davanje, cijeniti one bitnije nematerijalne stvari, što je to poštenje i žrtvovanje, što je to pomoć...
SRETAN TI MAJČIN DAN 🙂 Volim te! 🙂
:(Još nema komentara