Ovo je samo jedan od starih običaja koji se ponavlja već generacijama. O svemu sam pisala na ovim stranicama, ali o ovome nisam, a kako smo ovih dana " ponavljali stare običaje i tradiciju " iskoristila sam zgodu i zabilježila isto riječju i pokojom slikom. Svatko od nas ima neki svoj način za ovaj i ne tako jednostavan posao, a ja ću u ovom članku pokušati vam predočiti, kako se to radi u mojoj obitelji. već dugi niz godina, a tako je radila još i moja baka. Vremena se mijenjaju pa tako i običaji, ali ponešto ostaje uvijek isto, a to se može reći i za ovaj stari običaj. Kako kaže moja mama običaji su razni, poput spremanja rajčice u duboko zamrzavanje, pa kuhanja zimi, prethodnog soljenja, tj, dan prije pa onda kuhanja i tako, ali ona se drži starog recepta svoje mame. Članak je inače posvećen mojim dragim roditeljima mami i tati, koji u svojoj bašći uzgajaju ovaj fini crveni plod....
Na početku sam već rekla da je ovo svojevrsna tradicija i običaj u mom kraju, koji se obavezno ponavlja svake godine baš negdje u ovom vremenu. Sjećanja na taj običaj sežu mi još u godine kada sam više smetala nego pomagala mojima u tom poslu, ali znate kako je to sa mališanima svagdje vole staviti svoj nos, kako bi znala reći moja mama. U to vrijeme mene je uglavnom zapala " degustacija " gotovog soka od rajčice koji je mama pripremala kao juhu sa domaćim rezancima ili taranom. A s godinama mijenjala se svakako i moja uloga u svemu tome. I tako i ove godine došlo je vrijeme ukuhavanja rajčice iz obiteljske bašće, a ja sam odlučila da sve to malo popratim riječju i slikom, da bi taj naš stari običaj sačuvala na neki način, te da se s njim upoznaju i neki kojima je on nepoznat, koji znaju samo za onaj gotovi " kupovni " iz tetrapaka. Krenite dakle sa mnom....
Dakako da počinjemo sa ubiranjem rajčice ( paradajza ) i to čak i nekoliko dana prije samog kuhanja, jer kažu da je dobro da malo odstoji prije kuhanja.
Ovo na slici samo je " jedan primjerak " vrste koja je kod nas poznata pod nazivom " amerikanac " koju odlikuju veoma krupni plodovi, a takovih će vam biti potrebno dosta, kod nas je ovaj puta bilo negdje oko 50 kilograma. Mama kaže da se od kilograma rajčice dobije negdje oko 1/2 litre soka. Dakle nakon što su nam ubrani plodovi odstajali barem 2 dana, možemo krenuti dalje sa poslom. Potrebna nam je jedna veća rajndlika ili posuda za kuhanje u kojoj se kuha rajčica. Prvo ju stavimo u veću vanicu i operemo, a nakon toga čistimo od zelenih dijelova i po mogućnosti kože, režemo na komade, tako sve dok ne popunimo posudu ili rajndliku. Nakon toga ju dobro izgnječimo najbolje rućno, te stavimo na štednjak da polagano vrije i kuha, i to nekih 1,5 -2 sata, sve dok se rajčica ne raspadne.
Eto to izgleda ovako kao na slici. Zaboravila sam napomenuti da se mora miješati da se ne prihvati za dno posude, dakle kuhaču u ruke i miješaj. Nakon što je smjesa skuhana, slijedi sljedeći korak, to je pasiranje i to jednom starom i tradicionalnom napravom koju zovemo " pasirka ". Izrađena je od drveta i lima, s njom se postižu najbolji rezultati, uz sva današnja suvremena pomagala. Eto je na slici....
Dakle sljedeći korak je samo pasiranje da bi dobili čisti gusti sok od rajčice....
Ove godine meni je dopalo da pasiram rajčicu, za tu namjenu imamo dvije ovakve drvene pasirke, prvo kroz jednu , a onda kroz drugu i to onu noviju kako bi izbjegli da nam se " pokoja koštica " provuče i pokvari gotovi sok, tu treba raditi veoma pažljivo. I tako sam vam ja malo pasirala, malo miješala, a pomalo i fotkala učinjeno. Ovaj posao i nije baš tako lak, ali ako ga radite u dobrom društvu vaših najdražih ništa nije teško, jer moj tata je zadužen između ostalog za zabavu i pošalice, tako da s njim nikad nije dosadno, a mama sve to posmatra budnim okom i organizira, jer njoj prepuštamo " cjelokupnu organizaciju " naravno.
Kada smo izpasirali cijelu količinu i dobili čisti sok od rajčice, treba ga ponovno prokuhati, ali sada mnogo kraće nego prvi puta.Mama u međuvremenu dodaje određenu količinu šećera i soli, te malko konzervansa, a miješanje se nastavlja. U međuvremenu morate se pobrinuti i za boce u koje će se sipati gotovi sok, one moraju biti tople, dakle grijemo ih najčešće na suncu, to je tatin posao. Ali ako nema sunca onda se boce griju u rajndlici sa vodom koja se lagano zagrijava na štednjaku. Ali važno je napomenuti da boce ne smijete staviti samo tako, nego prvo ide po mogućnosti bijela pamučna krpa, a tek onda one, da ne popucaju, kako rekoh važno je lagano zagrijavanje.
I na kraju slijedi završno punjenje u zagrijane boce, naravno uz pomoć lijevka i veoma pažljivi da ne bude opeklina, jer je sok vruć.
Kada smo bocu napunili, gore ju zavežemo sa komadom celofana i gumicom koju okomotamo oko grljka boce što više puta možemo, mama kaže 4-5 puta, a onda stavimo još jednu manju za svaki slučaj. Boce slažemo u prikladnu veću posudu, kod mene u obitelji mi za tu namjenu imamo jednu poveliku korpu.... inače takove korpe služile su nekada davno još jednoj svrsi, o tome su mi pričali mama i tata, a to je da su u njima spavale male bebe, samo onda su imale postolje, ukrasno platno i čipke. Jednu takvu imam i na staroj crno-bijeloj slici😉, a u njoj je već pogađate tko zar ne.... i tako korpa još uvijek živi....
I to na kraju izgleda nekako ovako....
Boce se naime dobro umotaju u korpi s dekama, pokriju jastukom i tako ostave sve do sljedećeg jutra, da se odmaraju. Nakon toga su spremne da zauzmu svoje mjesto u stelaži u špajzu. Tako da onda preko zime, kada nema domaćeg paradajza ili rajčice uvijek možete posegnuti za pokojom bocom onog ukuhanog preko ljeta.
Kao što sam već rekla taj dan kada se kuha paradajz ima dosta posla , ali se ipak nešto mora i jesti, zato ću vam na kraju predložiti jedno " mamino brzinsko jelo " za kako ona kaže okrijepu od posla.... dakle to vam je " mamina tjestenina " makaroni sa jajima, svježim kravljim sirom, kiselim vrhnjem i komadićima pečene dimljene slanine, a sve upotpunjeno malenim chery rajčicima, jer u ovim redovima sve pršti od crvene boje i toga mirisnog crvenog ukusnog ploda, pa da sve bude u stilu.
Evo nas i na kraju ove priče o rajčicama i njihovom spremanju, protkanu pokojom uspomenom, sjećanjem, sve u dobrom društvu, kada vrijeme brže prolazi i svaki napor je mnogo lakši. Ako sam vas podsjetila na neke davne trenutke, probudila vam sjećanja, malko vas oraspoložila zbog svega toga, biti će mi vrlo drago, znate kako ja kažem na kraju, pozdrav iz prašnjave i ove godine prevruće ravnice do nekog sljedećeg puta......
:(Još nema komentara