Ne znam bolje vreme, od ovoga sada, predprazničnog, prolećnog i mirisnog da zabeležim ono što mi je u glavi i što mi se u slikama prikazuje, dolazeći iz prethodnih godina da me nagoni i podstiče na stvaranje....Nestrpljenje je svakim danom sve veće.
Kreativo stvaranje u raznim oblicima je ogroman deo moga života. Čini se da ono potiče od moga oca koji je stvarao na svoj muški način, onako iz glave i iz ruke, oblikujući žice, armature i slične "teške" stvari, a sve iz ljubavi. Ako bolje razmmislim počeci su ipak nešto dalje, od bake i prabake koje su onako ženski, domaćinski, svoju kreativnost ispoljavale u kuhinji i na svim drugim ručnim radovima sa kojima su baratale - štrikanje/pletenje , heklanje, šivenje, necanje, vezenje....
Uvek sam bila deo toga, zaokupljena, oduševljena i nadasve zainteresovana, da sve naučim i sve probam. U školi sam ovaj deo sebe podelila sa drugima. Radila sam kreativne zadatke (iz tehničkog na pr) pre drugih, a onda pomagala ostalima da se u tome snađu. Bila sam rezervisana (od strane nastavnika) za sve dekorativne radove (panoe, plakate, pozivnice...) i sva takmičenja u kojima se tražilo kreativno izražavanje. Bili su to počeci u kojima ću pronaći sebe i koji će me odvesti put daljeg školovanja u okvirima umetnosti i dizajna. Danas je moj posao upravo to, kreativno stvaranje, ali u određenom vremenu u tačno određenom pravcu i po definisanim principima. Kreativno stvaram za novac (čitaj život). Nasuprot tome stoje drugi kreativni porivi koji bi trebali da se iznesu iz ljubavi, a najčešće za njih nema vremena i to je krug u kom se vrtim već godinama....sukobljavajući kreativne nagone i želje sa kreativnim izražavanjem iz potrebe. Ponekad obruč tog kruga puca i ja se onda nađem u situaciji kad želim svuda....
Uskrus je bio jedan od glavnih mesta gde sam pronašla izlaz i komad tog kreativnog neba pod kojim ne moraš da mislš o nečem drugom, već prosto nešto stvaraš radi svih nas...Pre više od dvanaest godina, nakon što je izrasla iz pelena, moja bratanica, prvo dete mlade generacije u porodici, ljubimica, tetkino dete, pokazala je prve znake kreativne ličnosti. Mala, još skoro beba bila je zaokupljena, oduševljena i nadasve zainteresovana za ono što sam joj spremila....bio je to naš prvi zajednički Uskrs, u bezbrižnoj atmosferi nakon nekih "ružnih" godina, njoj prvi kreativni, prvo farbanje jaja, meni prvi sa njom....Od tada do danas iz godine u godinu, Uskrs i farbanje jaja postali su željnoiščekivana kreativna radionica. Tokom godina pridružila nam se bratanicina majka i brat, a onda i moje dete....nekako su svi pre ili kasnije pokazali iste sklonosti i želje.
Sve se odigrava u roditeljskoj kući, gde se okupimo već Uskršnji četvrtak veče. Moja majka (dečija baka) već je pripremila jaja, ona će ih skuvati, 50 komada po našoj "zapovesti", a naše je da ih oslikamo. Kada dođe jutro za farbanje, svi su nestrpljivi, ne daj Bože da su jaja vruća....Posle doručka, na velikom stolu, ako je vreme lepo na terasi ili napolju, rasprema se alat: boje uljane, tempere, voštane, markeri, četkice, tanke, debele razne, lepljive trake, šljokice, lepkovi, paste, salvete, lakovi, žice....sve što smo mogi da se setimo da će nam zatrebati i sve što smo poneli, pošto baba i deda naravno ništa od toga nemaju. Zatim idemo u potragu za prirodnim ornamentima, lišćem, cvećem po izboru kako bi sve to fino spakovali na jaja, pa u čarapu, i onih obaveznih, odvojenih 10 komada jaja ofarbati u lukovini. Stara tehnika, jednako dobra i interesantna bila je isprobavana sa čipkama, raznim mrežama, gumicama, trakama. Nikada nas nije izneverila, uvek je dala prvoklasne rezultate🙂. Kada se to obavi, kuvana jaja se pregledaju, eventualno napukla sklone na stranu i preostala podele na ravne časti (da slučajno neko ne oboji jaje više), a potom se zada "slobodna tema". Obično do kasno popodne, četkice i pera klize po ljuskama jaja, boje se razlivaju po prstima, etrom se razliva dečiji žagor, pesma i obavezna svađa zbog sitne dečije zavisti (mlađe dete ne može ono što može starije). Posao je gotov kad su sva jaja prekrivena, osušena i lako namazana uljem da dobiju sjaj. Ona koja su napukla biće obučena u industrijsku šaru, tek toliko da se sačuva do Uskršnjeg doručka. Svako ima svoj favorit i svoje malo umetničko delo, koje sklanja na stranu, štiteći ga od mogućnosti da bude pojedeno ili dato nekom na dar, zato se pravi odabir i podela, na one koje ćemo čuvati i one koje ćemo razbiti s radošću. Još uvek čuvamo petnaestak komada iz prethodne dve godine i moje dete ne da da im se išta "nažao" uradi. Tokom godina isprobali smo razne tehnike (islikavanje temperama, tuš, batik, dekopaž, markeri, boje sa svilenih tkanina...), ali ove godine idemo korak dalje u kreativnom radu....bušimo i praznimo jaja, sa željom da ih dekorišemo bušenjem....već samo bušenje i pražnjenje je posebna zabava....
I tako sa ogromnim nestrpljenjem očekujemo taj dan našeg kreativnog skupa, dan koji ćemo svi jednako i zauvek pamtiti i u tim sećanjima uživati do sledeće godine. Deca će radosno pokazivati svoje slatke kreacije drugarima, a ja ću sa novim potencijalom i infuzijom energije koju dobijem nastaviti da stvaram kreativno ono što moram. Ne znam tačno šta je tu presudno, dečiji osmesi i zadovoljstvo, njihova energija i okruženje ili naše relaksirano i neopterećeno raspoloženje, tek ova naša radionica kreativnih zečića je terapija za buduće dane i lek za pobeći od ovog teškog, gradskog modernog života. Svakim danom nestrpljenje za taj događaj je sve veće i veće...
*** U poverenju, ja imam poseban odnos i prema Uskršnjem doručku, to mi je onako, nešto posebno priraslo za srce.....šunka, jaja i sav mlad zeleniš...mmmmm ♥♥♥♥
*** Fotografije datiraju nekoliko godina unazad - od 2006, one pre toga su ili zagubljene u problemima s kompjutersom 😨 ili su na hartiji u staroj tehnologiji, koja ne može tako lako da se uništi🙂
:(Još nema komentara