Kokoš ili jaje?

Nemam namjeru filozofirati, već vam pokazati tradicijsko uzgajanje kokoši u seoskom dvorištu.

 Ove kokoši su sretne kokoši koje veselo trčkaraju dvorištem i čeprkaju, tražeći u travi crviće i bubice. I onda dođe vrijeme da se snese jaje. Zato se mora pripremiti gnijezdo u kojem će kokoš snijeti jaje. To je najčešće neka stara odbačena košara u kojoj se od slame napravi gnijezdo.

I eto naše koke u gnijezdu. Nakon što snese jaje, ona veselo kokodače i time objavljuje da je jaje tu. Vrijedna gazdarica skuplja jaja i po nekoliko puta na dan. Domaća jaja možemo prepoznati po tome što nisu sva iste veličine i iste boje.

Iz jaja se izlegu pilići, to znamo. Ali kako? E to je već priča. Nakon što kokoš snese određeni broj jaja, odluči postati majka (kvočka) i počne kvocati. To znači da ostane u gnijezdu doslovno dan i noć.

Onda gazdarica stavi u gnijezdo određeni broj jaja, odnosno nasadi kvočku, najčešće 15-20 jaja. Naša strpljiva kvočka sjedi na jajima 21 dan i grije ih toplinom svog tijela. Za to vrijeme napušta gnijezdo samo da nešto kljucne. A može kljucnuti i nas ako joj se suviše približimo.

A da bi se iz jajeta uopće izleglo pile, moramo imati i pijetla koji tu igra važnu ulogu. Znači, ne izleže se pile iz svakog jajeta, već samo iz oplođenog.

Kad se pilići izlegu, mama kvočka se brine o njima i uči ih "kokošjim vještinama".

I tako pilići rastu pod okriljem brižne mame kvočke, dok i sami ne postanu odrasle kokoši koje će nesti jaja.

I sad ti znaj, što je bilo prije: kokoš,

 ili jaje.

 Napisala sam ovaj članak da ne ispadnem "glupa kao kokoš". Nadam se da sam uspjela jer i "ćorava koka nekad nađe zrno". Ako vam se članak  ne bude sviđao, osjećat ću se "kao pokisla kokoš" pa ću otići "s kokoškama spavati"!