Kirvaj

Kirvaj, taj lip veseli dan kojem se svi raduju i svake godine ga iznova cekaju,cak i domacice koje se narade postenski i ove godine ce doci.

Kirvaj,kirbaj kako di u Slavoniji za njeg vele je jedna cjelodnevna festa.Najvaznija je misa,..jer se ustvari i slavi blagoslov od crkve,kako neka crkva ima ime recimo crkva Sv.Antuna,onda je to taj dan   Antunovo!!

Tako se kirvaji zovu Antunovo,...Rokovo..Josipovo...kirvaj u zupi Gospe Brze pomoci...u zupi Sv.Leopolda Mandica...Na misu idu svi iz kuce i gosti..ma negdi i domacica kuharica...svecano se obuku..a folklorasi  idu ,zene u nosnjama sa lipim frizurama,dukatima oko vrata.muski u bilim cistim rubinama,gacama...to su vam kosulja i hlace.

Uhvatila me neka nostalgija za starim vremenima, pa sve razmisljam - kako je kirvaj nekad izgledao kad sam bila jos u osnovnoj skoli, a kako izgleda sad.

Sve u svemu, kirvaj je veselje koje traje cijeli dan, Bož me prosti, sto bi rekle stare babe - promenade po kuci, samo ulaze, izlaze i novi ulaze.

Ustvari, tako i je, jer na kirvaj se po pravilu, onom bas starinskom nije trebalo ni zvati nikoga. Moj stric kaze: dodes, kazes dobar dan, najedes se, lipo se provedes i odes kuci sit i to ne praznih ruku - vec sa miloscu.

E sad, milosca - to vam je dar od gazde i gazdarice kuce. Domacica uvijek spremi malo kolaca u prozirnu kutiju, komad, dva pecenke u foliju, tutne i koje oblizalo u vrecicu, a bome li i sarme, pa za vama vice: "dobro drzi baja u autu tu ranjiku, nemoj da prazna na sporetu zavrsi" ; pa se svi izljube, ovi se zafale jer im je bilo lipo, a ovi drugi, jer su im ovi prvi dosli u goste. Svi tako odu kuci deblji za dvije kile, pa koje to vidio doci na kirvaj, a otici gladan i zedan, sta god!!!

Nekad se za kirvaj spremalo i pripremalo 2 tjedna ranije, sve... hrana, pice, kuca je morala biti top. Rakije i vina, soka, ma svega mora biti, pa i oni siromasniji jeli bi danima prije malo kruha i slanine, cuspajz, sve bi im na usi izlazile, ali za kirvaj je svega moralo biti, tjedan dana prije... pekli bi se kolaci.

Mama i ja smo znale i po 20-30 vrsta praviti, ali tu nije bio kraj, bilo je jos i slanih kiflica, domaci kruh ili bi ti neko doneo buhtle, strudle, svega.

Najlude je bilo zadnja 3 dana... kuhala se sarma, majku ti milu - za pola sela... motas i nikad kraja, vec u glavi brojis, em tatini prijatelji s posla, drugih mjesta, bratovi-prijatelji, sekini-prijatelji, moji prijatelji, mamina rodbina, tatina rodbina, a joj pa koliko jos i svako moze sarme pojesti, sve to racunas... jer ima becara sto u tanjur metnu i po 4 komada, pa sada vi to sve izbrojite koliko smo znali napraviti.

Ja sam se toliko nakuvala sarme, ne da je savrsena - vec i pre savrsena, rekao mi je jedan baja u gostima... sto je kuhar u svatovima da mogu doci i zamjeniti ga, eh kako sam se slatko nasmijala - sva vazna.

Juha se kuhala u ogromnim kolicinama, jer bez nje kirvaj ne ide, rakijice prije da svi nazdrave i pomole se. Ja ko da Slavonka uopce nisam, bijezim i sakrivam se od rakije, ne pase mi.

Idemo dalje... naravno ni bez kuhanog ne ide, a to vam je - kuhano meso, pa sos, os crveni - jel diko, od paradajza sa dosta secera , od hrena - da odlipis koliko je ljut - od kopra sos - puno mrkve uz meso, ajd bilo je i karfiola... vise za ukras, jer bas ga je netko gledao, kad je toliko mesine bilo - vec spomenuta sarma - , a na kraju pecenka i salata... em cikla, kupusna, a bilo je i zimnice, kuvane paprike za one koji voli, hahaha muski se prave da ju ne vide.

Uz pecenku, u vecini kuca bilo je i uvijek jedan po veci oval kulina, a ko za kulin pita...

Poseban je i taj dogadaj, tih nekoliko sati, dok se pecenka vrtila na raznju. Ni sala, pa nije nekad bilo ovih modernih pecara na struju. To je bio i za mene dozivljaj, jos uvik se sjecam, kad je baka vikala da ne trcim oko vatre, a dida i tata su me opet zvali: "de donesi kruha!" , normalno da sam poslusala njih dvojicu. Uh koja poslastica... umocis kruh dole u mast ispod pecenke ili tapkas po pecenoj korici i navalis. Dan prije u krilu maminom - brojis sate kada ces na licitare... cim svane zora, jos ni umio se nisi, vec sa djecom iz ulice, bratom, sekom, sav sretan i uzbuden trcis vidit sta ima na standu, a ono... nema cega nema!!!... oblizala, medenjaka, slatke vate koje nosis putem i jedes pecene jabuke na stapicu, snale, prstenje, narukvice, satovi, igracke, carli u sarenim bocicama, pa sve puses balone ili nosis one sto lete po zraku, em obicne, em sa helijem, pa ako imas jos novaca, odes na koju voznju ringispilom ili sjednes u autic, pa se sudaras s drugima sav sretan.

Navecer je bilo najlipse otici u selu, kad sam bila vec starija, pa na zabave, ples, koji sokic, e to je bio provod, dodes u 11 navecer kuci i sretan do neba.

Danas je to... neka druga prica, na kirvaj se zove samo najblize i one kojima ti ides na kirvaj, pred kucom ne stoje 10 auta, ne izlazi se i ne ulazi cijeli dan, danas su mozda ispred svake kuce - 2-3 auta, a negdje ni jedan i ne zato jer se ne zeli slaviti ili ljudi ne stignu jer rade, vec se nema novaca, pa se ne moze.

Drago mi je, jer ipak... kolko tolko i dalje na taj dan, ima smijeha, ponegdje i sviraca i dalje se klinci, bas kao i ja nekad i sada vec iz jutra vesele da idu na licitare i dodu kuci s balonima u ruci i kojom igrackom.

Vec dugo ne slavimo veliki kirvaj, jer se rade svi, a ima nas puno okupimo za blagdane, ali... ga bar malo obiljezimo jer... KIRVAJ JE KIRVAJ, NIJE OBICAN DAN, I UVIK CE BITI LIP OBICAJ!!!

Eto vam sad, rekla sam ja, ja kad krenem pisat, ne znam stat!!!, jos bi ja do preksutra!