Kako nam se mjenjala kuhinja i način pripreme jela kroz više generacija i proteka vremena. Godinama se sve mijenja tako i kulinarski pristup obrade namirnica, dolaze nove i nove namirnice, te donose promjene sa sobom.
Kako je kuhala moja baka, mama, ja, a kako moja djeca pitanje je? Ima sličnosti, ali i velikih razlika.
U vrijeme moje bake prevladavalo je kuhanje na svinjskoj masti, s vrlo malo ulja i to suncokretovog, te masti od peradi, gusaka, pataka i kokica. Kuhalo se ono što se imalo, uzgojilo, nije se puno toga kupovalo kao danas. Uzgajale su se koke, patke i guske, svinje ( kolinje ), a povrće u vrtu i polju. Gotovo svako domaćinstvo je imalo svoju kravu poradi mlijeka, od kojega se opet radio domaći sir, vrhnje, kiselo mlijeko. Kruh se pekao u krušnoj peći.
Od moje bake ostalo mi je nekoliko stvari koje volim i čuvam, nekoliko stoljnjaka, zidnjaka, jedan posluževnik za torte, ali i jedan recept po kojemu i danas pečem medom pracne sa svinjskom masti. Baka nije koristila margarin nego je sama radila maslac, ali u ovom receptu ništa ne može zamijeniti mast.
Međutim već u vrijeme moje mame situacija se mijenja u korist ulja, a danas opet koristimo dosta maslinovog, a u zadnje vrijeme i bučino ulje zbog kako kažu njegovih dobrih svojstava. A ova nova generacija ( ali i ja ), koristi i kokosovo ulje i mast i druga dostupna ulja.
U varivima koje je kuhala baka, ali i moja mama, nezaobilazan sastojak je bio tzv. zafrig ili zaprška. Na malo masnoće popržite brašno, a ponekad se dodavala i crvena paprika ( koju je sama uzgajala ), radi boje ( grah varivo npr. ). Danas to nije nužno jer smo došli do mnogo drugih načina na koje se to može napraviti. Recimo s dodatkom prosa i zobenih pahuljica ili neke druge vrste žitarice poput ječma.
Ako dodate više krumpira i on će vam pomoći u tu svrhu. Kad smo već kod krumpira u posljednje vrijeme otkrili smo i slatki krumpir ili batat, koji nam se dopao.
Juhe su nekada bile nezamislive bez domaćih rezanaca, žutih kao zlato. Uglavnom se kuhala ona bistra i ukuhavali su se ti rezanci, ali i tarana, fleklice, knedle od griza i sl.
Doduše bilo je i onih gustih juhi od krumpira, pa prežgana ili zafrigana.
Danas je sve više onih ljudi koji ne jedu jaja, pa se u tu svrhu juha radi s prosom i zob. pahuljicama.
na slici su kus-kus noklice
Bez jaja se može mnogo toga napraviti, recimo knedle od šljiva, buhtle i sl. Zamjena za jaja može biti ulje, mineralna voda i sl.
Upravo kod knedli sam isprobala praviti ih bez jaja, ali i bez krumpira tako da sam ih posve promijenila, ali okus mi je dobar.
Prisutna je i intolerancija na gluten koja sa sobom donosi izbacivanje iz prehrane mnogo toga. Evo nekih
Kruh bez glutena, faširke bez jaja, uz dodatak maslinovog ulja i ribanih tikvica, sarmice od kelja.... ili petit keks od bezglutenskog brašna. U početku takve prehrane zbunjeni ste i teško je, ali sve se može jer danas su nam dostupne mnogobrojne zamjene, poput mnogo vrsta brašna bez glutena, heljde, kus-kusa, prosa, amaranta, riže bez glutena i tjestenine, ma skoro sve. A ako date i malo truda i mašte sve se može. Jedan fini kuglof se može napraviti i bez jaja, s gnječenom bananom, ribanom jabukom, maslinovim uljem, sjeckanim datuljama ( umjesto šećera ), s bezglutenskim brašnom. Problem je ako se na to nadoveže i poneka alergeija, ali ide. Te namirnice su ponešto i skuplje, ali zdravlje nema cijenu zar ne. Evo vam jednog " slatkog " primjera iz života, moj unučić jako voli brokulu, pa joj daje prednost i pred muffinom ili pudingom od prosa, koje inače jede ha ha. Neke stvari sam promijenila upravo radi njega, uvela puno novih namirnica, izbacila puno toga, prvenstveno tu mislim na jaja i mlijeko, ali našla sam im dostojnu zamjenu. Nešto odnosno puno toga sam pokupila i ovdje na coolki. Bavim i se pečenjem kruha....
Sve se mijenja prolazom vremena, ali ne i maštovitost u pripremi jela. Važno je kako postavite hranu u zdjelu, na tanjur.
Postoji ona izreka da prvo oči jedu, zato su bitne i boje na tanjuru. Moja mama voli oduvijek to " cifranje " jela, ako ništa drugo onda list peršina. A uvijek je voljela i eksperimentirati u kuhinji, ideje je skupljala po časopisima, a vezano uz ove stranice i iz Vegetinih odnosno Podravkinih knjižica koje sam ja redom naslijedila. U našoj obitelji prisutni su godinama punjeni patliđani iz jedne Podravkine knjižice recepata ( gore na slici ). Jedna mi je osobito draga, a to je ona od Mire Vučetić, iz 1962. godine, moja vječna inspiracija.
A sad malo o kolačima i slasticama kojih je u mojoj obitelji kroz generacije oduvijek bilo. Doduše mijenjali su se i dolazili i novi recepti, ali slatko je uvijek tu na našem stolu. .... ovo je omiljena voćna torta s jagodama moje mame.
Bećar oblatne
i sitni kolačići krancle s pekmezom....
Makovnjača i orehnjača
Ali nađe se tu i pogača, pogačice sa čvarcima...
Ja osobno volim isprobavati nešto novo poput ovih gazelinih rogova, poznatu marokansku slasticu.
Neke slastice su nam ostale zajedničke poput prove od kukuruznog brašna s pekmezom od šipka
ili kuglofa svih vrsta, koji pravi i moja kćerka, doduše s malo drugačijim sastojcima jer ona kuha bez glutena..... ili kuhani kukuruz. Slatkog ima i u bezglutenskoj prehrani, ali u nešto drugačijem obliku. Koriste se dosta vrsta brašna bez glutena, rižino brašno, heljda, tapioka škrob, onaj kukuruzni, datulje i jabuke, maslinovo ulje, ono od kokosa i sl.
Jedan od omiljenih maminih kolača ( krempita ) u novom ruhu u mojoj izvedbi je ovaj ( tisuću listića ).
Kako rekoh volim iskušavati nešto novo kao ove raviole s kaduljom ili dodati zelenu jabuku u piletinu ili svinjetinu, dodati komadić svježeg đumbira u juhe ili variva. Tu su i sjemenke poput lana, sezama, bučinih golica,
suncokreta, a kao novina su chia sjemenke
koje prolaze u limunadi, jogurtu ili kiflicama i kruhu.
Ali i pojesti staru dobru sarmu ili police od krumpira kako ih je radila i mama i baka....
I tako svitu moj dragi da rezimiram u slikovitom obliku.... s ovoga.... kobasica, čvarci i tlačenica
Na ovo....
faširke s tikvicom bez jaja, slanutak i kus-kus s povrćem
Ali mogu vam reći iz prve ruke da volim slanutak i kus kus, makar nisam na njima odrastala. Tokom života čovjek se mijenja, to je bit, nešto radi zdravlja, novih pogleda, poradi drugoga i tako.
Zaletim se tako ja i u rusku, ali i francusku kuhinju ( kiš loren i kolač Paris-Brest ) pokupim ponešto od J
amie Olivera, Ramseya, Mimi Thorisson....
Paula Holywoda, Mary Bery....
našlo se tu i boršća i peljmena s krumpirom i lukom
grisina,
T u se nađe i foccacia, ali i M hanncha, marokanska slastica od vučenog tijesta ili kora s bademovom pastom. Bude tu svega pa i torta od bučinih koštica po receptu Mire Vučetić
Lipi vam pozdrav svitu moj širom i popriko, kako bi se reklo u mom kraju!
:(Još nema komentara