Nadam se da će vam biti zanimljiva ova kratka putopisna priča o meni jako, jako dragom gradu. Ujedno, ovaj članak posvećujem mojoj najdražoj prijateljici sa Coolke- Ivani ( Ivananaa) jer znam koliko želi vidjeti Mostar, a ja isto želim da je tamo vodim. Vozom naravno. ;)
Svanuo je i taj dugo očekivani dan, nakon sedmice provedene malo dalje od civilizacije. Kiša je rominjala dok sam se probijala u jutarnjoj gužvi sarajevskog ponedjeljka. Voz za Čapljinu sa kojim krećem put Mostara polazi u 06:50 h. Željeznička stanica kao i uvijek vrvi od turista sa velikim ruksacima i torbama.
Vožnja ne traje dugo, otprilike oko 2 i po sata, ali i za to vrijeme se može uživati u prirodi moje Bosne i Hercegovine. Najprije brdski predjeli, a onda se stiže do Jablaničkog jezera pored kojeg se pruža željeznička pruga.
Kako se bližimo Mostaru, kiša prestaje padati, a kroz prozor voza se mogu vidjeti prostrani vinogradi u dolini Neretve. Krš, vinogradi i smaragdna Neretva- Hercegovina je zaista neodoljiva. ❤️
Iz tog bajkovitog prizora trznuo me kondukter koji je prolazeći vagonima glasno vikao " Mostar, Mostar, Mostar" i na taj način obavještavao strane, ali i nestrane turiste da smo blizu našeg odredišta. Stanica u Mostaru je bila pusta kada smo stigli. Zrak hladan i oštar, puhao je vjetar. U sebi sam se zapitala kako je moguće da kad god dođem bude tako loše vrijeme. ❓
Najprije sam se zaputila ka starom dijelu grada, moleći Boga da kiša ponovo ne počne padati. Grad se budio, prodavači su otvarali svoje trgovine, a iz daljine se mogla čuti melodija čuvene pjesme "Čudna jada od Mostara grada". Turisti su već okupirali stari grad- bilo je tu ljudi iz svih dijelova svijeta i ta šarolikost je ono što ovaj grad čini posebnim.
Dok je većinu privuklo šarenilo mostarskih dućana, ja sam pošla na Tepu, do male zelene pijace odakle se pruža pogled na Stari most koji se tajnovito skriva iza olistalog drveća. Na pijaci veliki izbor domaćeg voća i povrća, rakija, meda, prirodnih sokova, ali smokve i moj omiljeni sok od grožđa nisam pronašla. No to me čini još radosnijom jer znam da ću akobogda i najesen ići da to kupim. 🙂
Odlučila sam se odmoriti na jednoj finoj terasi iznad mosta, koja u meni budi razna sjećanja i uspomene. Mjesto gdje se osjećam sretno i odakle se pruža ovaj pogled:
Na slici iznad možete vidjeti stari grad popločan kamenom, te kupolu i munaru Koski Mehmed-pašine džamije sagrađene 1600-ih godina. Ispred te džamije se nalazi bazar u kojem se mogu kupiti razne sitnice.
Pošto je oko Starog mosta bila jaaaako velika gužva, a ja gužvu ne volim, zaobišla sam ga i pošla ulicom koja vodi do parka Alekse Šantića i mjesta gdje se nalazi kip njegove ljubavi Emine, po kojoj sam i ja dobila ime. Nažalost, te slike su mi se obrisale pa vam dajem linkove da i to vidite:
Spomen obilježje Šantićeve Emine
Ubrzo stižem do Lučkog mosta sa kojega se može vidjeti Stari most iz druge perspektive:
Prelazim preko njega na drugu obalu Neretve, koja se po ljepoti ne razlikuje od prethodne. Kroz uske kamene uličice sam sišla do kamenog platoa ispod Starog mosta ( možete ga vidjeti na slici iznad). Imala sam sreću vidjeti skok mostarskog skakača. Aplauz se prolamao dok je skakač uranjao u Neretvu koja je uvijek za 15-ak stepeni hladnija u odnosu na temperaturu zraka.
U neposrednoj blizini Starog mosta nalazi se još jedan, manji most. To je zapravo ćuprija i zove se Kriva ćuprija te spaja obale Radobolje- desne pritoke Neretve.
Šetajući Bulevarom stižem do Franjevačke crkve čiji zvonik visok 107 metara predstavlja najviši zvonik u regiji. Iza vidite brdo Hum te križ postavljen u čast Isusovog rođenja. Križ je visok 33 metra i jedno je od hodočasničkih mjesta u Hercegovini.
Dio dana sam provela u shoppingu u Mepas Mallu, tako da tih slika nema da ne bi bilo reklamiranja :D, ali najbitnije je da je bilo sniženja 😁 .Pošto je sunce jako grijalo kad sam izašla iz Mepasa, brzo sam se zaputila u Zrinjevac, veliki park u blizini Rondoa gdje sam se odmorila za nastavak šetnje i smišljala gdje ću i šta ću jesti. 😁
Vraćajući se u stari dio grada uslikala sam i ovu prelijepu zgradu Gimnazije koja me podsjeća na Vijećnicu u mom Sarajevu i....
... ovu prelijepu staru bosansku kuću:
Vrućinu je ublažio povjetarac na mostovima koji spajaju obale Mostara ( a ja sam ih nekoliko prešla-nekoliko puta u jednom danu 😁 ) gledajući sa visine u predivnu zelenu Neretvu:
Bližio se kraj mog izleta. Zaslada smokvarama je bila zadnja "aktivnost" prije polaska na stanicu.
Polazak za Sarajevo je u 19:15h. Stanica sada već i nije bila tako pusta. Turisti i ostali putnici su stajali u grupicama, okrećući se prema tunelu iz kojeg je trebao izaći voz. Kada se sirena oglasila ugledali smo i svjetlo u tunelu što je značilo da ubrzo sjedamo i putujemo nazad.
Zdravo Mostaru- do idućeg puta!
:(Još nema komentara