Nekom kome treba reč, dve....osmeh, i venčić belog luka....
U sobi bez pokreta
U vrtlogu misli
K'o na Krstovdan rođena
Izdrži bez roptanja.
Postojano istraj
I ovaj put,
Ljubavlju hrabrena.
Znaš da biće bolje
Da izaći ćeš jača
Da s tobom smo
Odavde, i tu,
I zauvek.
A drhtaj radosti, kad čuješ
Srca svoga glas
Vodiće te dalje, jer
Znaš da izaći ćeš Jača !
P.S. A da ipak okrenemo na šalu ? Zato je tu beli luk, baš na ovom zidu....što ne mogu da odolim simbolici, kao ni šali 😁
Da nas ojača 😉
:(Još nema komentara