Moj profil

ღ Regensburg

   putem prema Škotskoj  dan 1 

Putovanja, ehhhh ..putovanja, prvo vas ostave bez riječi, a onda vas pretvore u pripovjedača....lijepo je ovo doba godine a svijet i  je  još ljepši. 

 Naše je  putovanje   prema  Škotskoj  započinje vodeći nas  nas preko  Slovenije ,Austrije,Nizozemske… pa smo  tako dan prvi stigli  u Njemačku do Regensburga gdje  smo imali vremena za obilazak  grada.Dan prelijep , sunčan nebo bez oblačka ,svaršeno🙂  

 Regensburg  na latinskom Castra Regina,  talijanski Ratisbona jedan je  od najstarijih gradova Njemačke  .

Osnovan je od Marca Aurelija 179 g. poslje Krista, kao rimski legionarski logor /kamp.Razvio se u ranom srednjem vijeku jer se nalazio na važnom trgovačkom putu između sjeverne Evrope i Venecije  te su to su bile zlatne godine grada ,punog zlata i skupocjenih tkanina.

Taj trgovački put je vodio preko velikoga poznatog  kamenog mosta preko Dunava pravljenog 1135.-46.  a preko kojega su prelazili i vitezovi u II i III križarskom ratu na putu prema Svetoj zemlji.

Sa juga je ulaz u grad vodio preko mosta, pa kroz glavna gradska vrata,

iznad kojih se dizao toranj sa satom, koji je i dan danas sačuvan u nedirnutom izdanju, što je prava rijetkost, ne samo u Njemačkoj nego i šire.

Grad je imao sreću, jer za razliku od drugih starih njemačkih gradova , izbjegao je  bombardiranje u II svjetskom ratu.

Stari dio grada nalazi se na UNESCO-ovom Popisu svjetske baštine. Teško je izdvojiti sve znamenitosti ovoga grada, čija je povijest stara preko 2000 godina.

Jedna od značajnijih građevina na prostoru Regensburga svakako je Katedrala sv. Petra,

građena stilom čiste njemačke gotike

te se smatra jednim od glavnih djela gotičke arhitekture u Bavarskoj.Osnovana je 1275. a završena 1634. god., s iznimkom tornjeva, koji su završeni tek 1869. god. Unutrašnjost sadrži brojne zanimljive

spomenike,

uključujući i jedno  od remek-djela Petera Vischera

 Osim katedrale, značajne su i povijesna ljekarna Adler,osnovana je 1610. god.  jedna je od najstarijih ljekarni u Njemačkoj

Kuća patricija (dvorac Heuport), Porta PraetoriaZlatni toranj i štošta drugo, a tu je i nezaobilazni Kameni most, centar gdje  su na zdu su ovjekovječeni   David i Golijat

 Mjesto gdje je bivao Napoleon za vrijeme bitke za Regensburg.

unutrašnjost crkve   sv.Kassian    predivne  freseske  na zidu 

Biskup  Kassian uči  poganske učenike

  njegovi bivši učenici   primjenjuju se protiv njega  te je olovkama izboden na smrt

orgulje  u st Kassian 

 u Regensburgu se   uživa i  u brojnim pivnicama i  zaista bogatoj gastronomiji

Od davnih vremena klesari i lučki radnici tu su uživali u hrani.

Danas je na glasu kao najstariji ugostiteljski objekt ovakve vrste na svijetu. 

 neizbježno  je da se prođe pokraj ove  povijesne institucije, gostionice "Wurstlkuchl". Ona se prvi put spominje još 1378. godine. U dokumentima se govori o Konradu, kuharu s mosta. Pretpostavlja se da je on vodio prvi njemački restoran brze hrane u Njemačkoj.

Do danas kuća tradicije

636 godina kasnije, Andreas Meier sjedi uz domaći kolač od sira i kavu u točionici pokraj "Wurstkuchl"-a. Oba objekta pripadaju njegovoj obitelji. Još od 1831. godine obitelj Schricker -Meier vodi tu kuću tradicije. 47-godišnji poslovođa je time Konradov nasljednik. Što bi rekli njegovi prethodnici da su znali da će gostionica postojati i 2017. godine? "Mislim da bi se itekako radovali, kada bi mogli vidjeti objekt", Današnji 'Wurstkuchl', zdanje u obliku trapeza s kapacitetom od 30 mjesta izgrađeno je 1651. godine. Njegov stražnji zid dio je starih gradskih zidina. Kuhinja iz 14. stoljeća morala je biti uklonjena jer je grad na njezinom mjestu želio sagraditi objekt za skladištenje i prodaju soli. Puno kasnije krug se zatvorio: u nekadašnjem skladištu soli, danas se uz centar za posjetitelje nalazi i točionica sa 70 mjesta. Prvorazredni položaj na Dunavu istovremeno je blagoslov i prokletstvo. Kada dođe do poplave, kao što je to bilo u lipnju 2013. godine, namještaj se mora transportirati na neko drugo mjesto.Na drvenom ugljenu peku se kobasice od čistog svinjskog buta. I kiseli kupus iz vlastitog podruma, senf, sve su to sami proizveli Meierovi radnici, njih 35. Šest dana u tjednu kobasice se proizvode u ranim satima,  one u kojima se ne koriste vezivna sredstva.

 Naravno na  uskim uulicama  neizbježni su  i simpatični 

lederhosen svirači 🙂

Početkom 19. stoljeća, bavarski prestolonasljednik Ludvig I. Bavarskidošao je na ideju da, kad postane kralj, izgradi mjesto sjećanja na sve slavne žene i muškarce iz prošlosti s njemačkog govornog područja. Pod utjecajem povjesničara Johannesa von Müllera odlučio je izgraditi hram po uzoru na atenski Partenon koji je nazvan, po uzoru na nordijsku mitologiju, Walhalla

arhitekt Leo von Klenze projektirao je neoklasicistički hram skoro identičnih dimenzija kao i Partenon. Od polaganja kamena temeljca do otvorenja prošlo je 12 godina i na otvorenju 18. listopada 1842. godine, u unutrašnjosti se nalazilo 96 poprsja i 64 ploče (za osobe za koje nisu postojali portreti koji bi se uzeli kao model za skulpture).

Ludvig je odlučio da će se u njegovoj Walhalli naći skulpture svih zaslužnih za razvoj Njemačke: i žena i muškaraca, znanstvenika, ratnika, pisaca i klerika. Glavni kriterij za izbor odličnika bio je njemački jezik (čak i osobe koje su bile slavne u nenjemačkom govornom području) tako da su 1800 godina germanske povijesti predstavljale osobe iz: današnjih baltičkih zemalja, Švedske, Švicarske, Austrije, Češke, Poljske, Velike Britanije, Belgije i Rusije.

Nakon otvaranja dodana je još 31 bista. Kuriozitet je da je čak i Hitler u Walhalli otkrio bistu Antona Brucknera, austrijskog kompozitora. Posebno mjesto u dvorani zauzima bista Sophie Scholl, minhenske studentice i antinacističke aktivistice koja je ubijena 1943. godine zbog toga što je pružala nenasilan otpor Hitlerovom režimu. 

 No već  vrijeme je da se krene dalje, a Regensburg ostaje  mi u lijepoj   uspomeni  kao srednjovjekovni dragulj  sa specifičnim šarmom.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.